Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od svijeta...«

 
 
Izraelska čestitka Hrvatskoj na 24. obljetnici Oluje posebno je izazvala komentatore na portalu beogradske Politike i po broju i po sadržaju. Evo nekih najinteresantnijih i najupečatljivijih.
Slikovni rezultat za ilan mor israel ambassador
Izraelski veleposlanik Ilan Mor s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović
 
Felipe
Židovi i su odigrali vrlo značajnu ulogu u podršci hrvatskom separatizmu devedesetih, posebno oni američki. Oni podržavaju i zapadnoukrajinske neonaciste u borbi protiv ruskog naroda iako se zna kako su se isti odnosili prema Židovima. Ovakve stvari iznenađuju samo one neupućene.
 
Max
Svi dosadašnji komentatori ispustaju iz vida činjenice koje pokazuju i dokazuju da u politici i ratu ništa nije crno-bijelo. Frank je bio Židov (Jevrej), Pavelićeva žena također. Žena Slavka Kvaternika i majka ozloglašenog DIDE Kvaternika pogađate takođe Židovka. Puno ministara u vladi NDH su bili Židovi ili oženjeni Židovkama. Povrh toga NDH je imala 28 Židova generala. Kraj rata u uniformi NDH (domobrani i ustaše) dočekalo je 2500 Židova. To su stare veze koje se ne raskidaju lako.
 
banco
Pa Ivane Hrvatska nacija je ustvari derivat Srpske nacije. Ne moramo ići dalje, iščitaj historiju Srba i historiju Hrvata na Wikipediji. Srpska historija konkretna, detaljna, realna, s mnogo izvora, konkretnim imenima i događajima, a historija Hrvata kao da ju je pisalo dijete po priči koju mu je ispričala baka o bajci i vilama, štura i bez konkretnog početka...
 
Ivan Zgroženi
U tri rata vođena između Izraela i Arapa – 1948., 1967. i 1973. godine – došlo je do ogromnog etničkog čišćenja Palestinaca. Danas postoji 3,4 milijuna palestinskih izbjeglica. O razmerima njihovog progona svjedoče zemljišne knjige: Židovi su 1917. godine posjedovali 2,5% sve zemlje; taj postotak je 1948. godine porastao na 5,7%, da bi danas Židovi posjedovali blizu 95%, a Arapi svega 5% zemlje. Ovo je napisalo Tony Clif svibnja 1998.
 
Palestinac
FREE PALESTINA!
 
Aleksa
Historija je ono što većina prihvati kao istinu. Srbi su izgubili tada ali i tijekom proteklih 30 godina jer nisu imali kao društvo i država snage da priznaju poraz i da vođama gubitničke politike pokažu gdje im je mjesto. Dozvolili su feudalizaciju svoje države što je ogromni reakcionizam i sve to za rad statusa i novca nekoliko sada feudalnih porodica. Srbije više nema, ostala je samo medijska farsa.
 
prijatelji
Ljudi probudite se i nemojte ništa očekivati , zar ne znate što nam se sve desilo u zadnjih 30 godina i da nema nitko empatije za to. Znači prestanimo da očekujemo od pogrješne strane. Jedini pravi prijatelji Rusija, Bjelorusija i Grčka sve ostalo je teška bajka.
 
Nikola Nešić
Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od svijeta, postavio nas na pogrješnu stranu historije, učinio nas gubitnicima u svim ratovima i zamrzao u nas vremenu koje je prošlo, a o kojem imamo iskrivljeno shvaćanje. Najgore od svega njegovi politički učenici su danas na vlasti i ne daju novim generacijama da progledaju. Mi možemo spokojno da živimo poniženi, poraženi, bez znanja i saznanja o svijetu, a oni da vladaju.
 
Aleksandar Mihailović
@sinonim. Institucije, sela, gradovi i regije koji su proglasili Judenfrey nakon etničkog čišćenja Židova tijekom Dr. sv. rata su: Gelnhausen, Nemačka - proglašen Judenfry 12. 1. 1938. Luksemburg - 17. 10. 1941. Estonija - 20. 1. 1942. Erlangen proglasio 1944. godine Srbija pod njemačkom okupacijom - svibanj 1942., telegram pukovnika SS-a Emanuela Scheffera Beč - 9. 10. 1942. Berlin - 19. 5. 1943. NDH - Judenfry proglasio Siegfried Kase 18. 6.1944.
 
miki
Jest da su komunisti 50 godina u kontinuitetu podržavali Palestince i ovi naši naivni političari nastavili istim putem što je jako žalosno i pogrješno jer su ti isti palestinski studenti uzeli oružje i u Bosni se borili protiv Srba a i činili stravične zločine. Mislim da ipak ovo nije trebalo Izraelu. Samo bih zamolio ovog gospodina ambasadora da za sabat prošeta sa kapicom po Grudama, Čitluku, Mostaru ili Čavoglavama pa da podijeli iskustvo na twiteru na kome im je već jednom srdačno čestitao.
 
Bole
starasabla: Za vašu informaciju, Izrael ima izvanredne odnose sa Saveznom Republikom Njemačkom od ranih 1950-ih godina, iako je Treći Reich pobio 6 milijuna Židova. Kao što današnja demokratska, kozmopolitska Njemačka nema nikakve veze sa Hitlerovom tvorevinom, ni današnja demokratska Hrvatska nema nikakve veze sa ustašijom. Uostalom, Hrvatska je imala mnogo veći broj partizana nego ustaša, tako da te naše dosadne optužbe protiv Hrvatske nigdje ne prolaze. http://www.politika.rs/sr/clanak/435118/IRONICNO-I-TUZNO-Izrael-Hrvatskoj-cestitao-Oluju
 

Vid Hinković

I romska komemoracija poziv je na istraživanje Jasenovca

 
 
U petak 2. kolovoza u selu Uštici kod Jasenovca obilježeno je stradanje Roma u drugom svjetskom ratu. Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske manjine, naveo je među ostalim da je u jasenovačkom logoru ubijeno 16.173 Roma, od toga 5608 djece. Iznošenjem tih brojeva pokvario je svečanost komemoracije, ali nehotice je skrenuo i pozornost na potrebu intenzivnijeg istraživanja jasenovačkog fenomena.
https://www.kurir.rs/data/images/2018/11/07/09/1668829_screenshot-5_ff.jpg
Činjenica je da su od svibnja 1942. skupine Roma iz hrvatskih mjesta smještenih uglavnom sjeverno od rijeke Save, bile internirane u jasenovački logor. Ne treba zaboraviti (kao što to mahom zaboravljaju i mediji i političari) da Romi iz bosanskohercegovačkog dijela Nezavisne Države Hrvatske pri tome nisu bili dirani. Država ih je zaštitila zbog islamske vjere i nekih drugih razloga. Što se dogodilo s onima koji su internirani u Jasenovac, nije posve jasno. Postoje pojedini svjedoci koji tvrde da su bili masovno ubijani: no za to nema materijalnih dokaza (posmrtnih ostataka), a ni drugih svjedoka koji bi to potvrdili. U Jasenovcu nije bilo plinskih komora, krematorija ni nekakvih „drobilica za kosti“. Postoje podaci da je dio Roma iz Jasenovca proslijeđen u Njemačku. To bi svakako trebalo podrobno istražiti. Nacistička Njemačka organizirala je deportacije Roma, kao i Židova, iz svih zemalja u kojima je imala utjecaj, i to u logore u Trećem Reichu i okupiranim područjima na istoku.
 
Povijest odnosa prema romskom pitanju u Hrvatskoj starija je od NDH. Još u vrijeme Austro-Ugarske poduzimane su policijske i druge mjere prema romskom stanovništvu, a to se nastavilo i u Kraljevini Jugoslaviji pa i kad je osnovana Banovina Hrvatska. Rome se popisivalo, fotografiralo, nadziralo, ograničavalo njihovo kretanje i slično. No donošenje tzv. rasnih zakona i deportacije u drugom svjetskom ratu u bitnome je bilo rezultat pritiska nacističkih predstavnika. U jasenovačkom logoru nisu bili ubijani ni aktivni protivnici NDH, koji su oružjem ustali protiv nje ili su špijunirali za partizane, tako da je teško prihvatiti da bi bez osobita razloga bili ubijani baš pripadnici romske populacije.
 
Postoje još živi svjedoci iz tog vremena po kojima u Uštici uopće nije postojao romski logor, kako je to tvrdila komunistička historiografija. Groblje u Uštici na kojem se održala komemoracija također je suspektno: bez ikakva forenzičkog istraživanja govori se o 21 grobnici na relativno malom području, i o tisućama žrtava... Jugoslavija je 1964. provela popis žrtava rata u kojem je nastojala povećati brojeve stradalih do krajnjih granica. Prema tom popisu u Jasenovcu je bilo oko 1500 Roma. A sada, u samostalnoj Hrvatskoj, broj je narastao na 16.173. Sve su to samo dodatni poticaji da se napokon prione sveobuhvatnom istraživanju jasenovačkog logora. Sudbina Roma u Drugom svjetskom ratu, kao i ostalih skupina stanovništva, zaslužuje primjereno prisjećanje, a ne preuveličavanje i političke manipulacije.
 

Igor Vukić, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac

Domoljublje se živi svaki pojedini dan

 
 
Mislim da su sva naši praznici, spomendani, obilježavanja, proslave, sjećanja nesrazmjerna s nama i našom državom zbog mnogo čega. Istina, imamo dugu i burnu povijest, kroz koju su mnogi protutnjali, želeći nas otjerati s ovog dijela zemlje, zatrti našu kulturu, uništiti nas kao narod, osvajanjem našeg teritorija, prekrajanjem povijesti, svojatanjem naših područja, naročito Jadranskog mora. Vjekovima smo se uspjeli ovdje održavati i održati, stvorivši svoju samostalnu, neovisnu, demokratsku, modernu državu Hrvatsku. Mnoge su žrtve za to pale, naročito u nametnutom nam Domovinskom ratu. To se nikada ne smije zaboraviti. Nije dovoljno jednom godišnje u pojedinom mjestu (Vukovaru, Kninu…) jedan dan posvetiti tome. To treba kroz razne oblike, naročito kroz nacionalnu povijest, međupredmetnu nastavu, na svakom mjestu, uvijek i svuda ponavljati, kao se ne bi zaboravilo i kako bi se znala prava istina, gole činjenice, poduprte dokazima, pisanom vjerodostojnom riječi, od renomiranih autora, stručnjaka, sudionika i svjedoka događanja.
https://www.morh.hr/wp-content/uploads/2019/07/oluja_2019_morh.hr_.jpg
Ovih dana proslavili smo Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. U ovih skoro četvrt stoljeća od te veličanstvene pobjede naše vojske, trideset godina od osamostaljenja i priznavanja države, svih ratnih zala i poratnih nedaća, morali smo sazrijeti kao narod i društvo, kako bi konačno mogli mirno živjeti, usredočiti se na razvoj gospodarstva i društva, uz nužno potrebne reforme, koje će pridonijeti boljitku i napredovanju, odnosno boljem, ljepšem, svrsihodnijem  životu, dostojnom svima nama, uz pravnu jednakost, jednake šanse svakoga, naročito u školovanju, zapošljavanju i napredovanju, te spriječiti iseljavanje najpotentnijeg dijela našeg stanovništva, mladih školovanih, sposobnih i stručnih ljudi, posebice odljeva mozgova, koji pridonose  stvaranju boljitka zemlje u koju su došli i u njoj ostali, rađajući potomstvo i stvarajući obitelj.
 
Na to bi se svi trebali usredočiti. To bi trebao biti naglasak na svim našim proslavama, obilježavanjima i obljetnicama, a ne bilo kakve podjele, širenje mržnje, uzrokovanje novih podjela, brendiranje pojedinaca na pobjedi i slavi drugih, politička prepucavanja, podmetanja, lažno zajednišvo, glumatanje, pretvaranje, lov na političke poene, počeci izbornih kampanja… Zar je važno tko gdje pjeva, tko koga sluša, gdje je bilo više ljudi, tko s kim sjedi, uz koga je i gdje bio general Ante Gotovina i ostali uglednici koji više nisu u aktivnoj politici. Tko je bio kako odjeven, kakvu je frizuru imao, s kim se družio, što i gdje je jeo i pio. Jako je neprimjereno, ružno, primitivno i neeuropski takva obilježavanja svesti na seoske derneke, uz gomile  ića i pića, poveća stada zaklanih vaca, hektolitre piva i vina, prodaju svakojakih suvenira, koji bi trebali predstavljati i jačati domoljublje.
 
Domoljublje se živi svaki pojedini dan, diljem Lijepe naše, bez obzira tko si, čiji si i gdje si bio ‘91. i ‘95. Domoljublje ne znači samo deklarativno voljeti svoju domovinu. Domoljublje znači, u svojim mogućnostima, stalno pridonositi razvoju  i rastu zemlje, društva, gospodarstva, znanosti, školstva, kulture, biti odan, vjerodostojan građanin, svjestan svojih obveza, prava i odgovornosti, prema sebi, drugima i domovini. U svakom čovjeku bi trebalo a priori vidjeti čovjeka, sa svim odrednicama koje čovjeka čovjekom čine, bez obzira na narodnost, podrijetlo vjeru, zvanje i zanimanje. Svaki čovjek je poseban i dragocjen, sa svim svojim dobrim i manje dobrim osobinama. Trebali bi se međusobno pomagati i podržavati, u svemu, naročito u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava svakog čovjeka.
 
Dobro je i poticajno da se u svemu ne slažemo, da mislimo različito, ali da imamo spoznaju, potrebu i snagu u svemu važnom i bitnom donijeti konsenzus, bez vrijeđanja, ponižavanja, marginaliziranja i odbacivanja onih koji se s nama ne slažu u bilo čemu. Kroz stalnu komunikaciju i dijalog se uvijek za sve pronađe najbolje rješenje. Nitko od nas nije neprikosnoven, nitko nije übermansch, nitko nije Bogom dan Mesija, koji se može od bilo koga, bilo kada, nametnuti kao vođa naroda. Narod sam mora odabrati svojeg najboljeg predstavnika i “upravitelja”, predsjednika (bilo kojeg), na demokratski način, na izborima, te ga isto tako smijeniti ukoliko ne zadovojava na funkciji za koju je izabran. Nitko nije posvećen, nezamljenljiv i vječan. Za svakoga govore njegova djela. Imali smo hvala Bogu u ovih trideset godinanaše samostalnosti svašta vidjeti i čuti. To se događa svakog dana. Bombardiraju nas naši lideri, državnici i “državnici”, raznim nebulozama. Alternativnim činjenicama, obećanjima, međusobnim prepucavanjima, nadmetanjima, bahatošću,  samodostatnošću, egoizmom, uz nezajažljivu pohlepu za materijalnim stjecanjem i penanjem po političkoj i društvenoj ljestvici do vrha, do “sunca i zvijezda”, a realno se koprcaju u močvari, batrgaju u blatu, korupciji, licemjerstvu s nožem iza leđa protivnika i rivala, s osmijehom na licu, mrakom u očima, iskazujući prigodnu deklarativnu empatiju, naročito prema gladnima, siromašnima, obespravljenima, otjeranima u tuđinu.
 
Eppur si muove! Ipak se kreće!, ali nedovoljno brzo, široko i duboko, analogno potrebama i razmjerno mogućnostima, jer oni koji bi to morali osigurati i omogućiti su sebe stavili ispred nas i svaga ostaloga, što je nužno da bi živjeli bolje, da se ne bi iseljavali, da ne bi osiromašivali, bili jadni, depresivni, apatični i beznadni. Oni koji su to radili i rade prepoznati su, razgolićeni do kosti. “Car je gol!” Ne viče to samo dijete u Andersenovoj bajci. Mnogi od nas to vide i toga su svjesni. Mislim da smo u većini, koja svakim danom postaje sve veća i glasnija.
 

Ankica Benček

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Nedjelja, 18/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1074 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević