Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći potopiti

 
 
Drage Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji i draga rodbino !
Hvala vam lijepa!
Kako početi i što reći?
Tko bi rekao da će taj mali iz Višnjevca, iz višnjevačke osnovne škole doći u ovu kino dvoranu i držati govor? On ne pjeva, nego drži govor!
https://www.miroslavskoro.hr/images/web-page-vizual.jpg
Tko bi rekao da će sve ovo što sam radio cijeli život, te pjesme, da će to biti problem? Jer ja sam pjevač! Kada me najavljuju sa drugim kandidatima, ja sam pjevač! Valjda je po nekim medijima to neki niži oblik postojanja, jer ja sam čovjek koji nije ni gospodin, ni bivši premijer, nego pjevač! Ali imaju oni sa mnom jedan problem, a to je, što sam ja i pisao te pjesme! Pisao sam ih u Pittsburghu, Pečuhu, Osijeku, Višnjevcu, Imotskom, Zagrebu, mojoj Slavoniji i mojoj Dalmaciji!
Što to tebi treba? Zašto to radiš?
 
Ono što je najvažnije večeras je, da ja vama ovdje odgovorim na neka pitanja, u svom Osijeku, u svom gradu, da ja ovdje pred svojim Osječanima, pred svojim Višnjevčanima, Ćepinčanima, ljudima iz Retfale, Tenje. Antunovca, Sarvaša, Brijesta i Donjeg grada, da ja njima  odgovorim "Što to tebi treba?" To je osnovno pitanje, koje mnoge od vas mori. Drugo pitanje koje sam čuo, to mi je rek'a moj ujak u Imotskom "Zašto to radiš?" Ne može meni nitko u mom gradu držat lekcije, nikada nije, niti će. Ovo je moj grad , naš grad, najljepši na svijetu!
 
I ruku na srce, stvarno nema razloga! Ja bih mogao sa svojih 57-58 godina, sa ovim što sam stvorio, sa ovo nešto malo premosnih cijevi koje su mi ugradili i sa ono nešto štapova za pecanje što su mi ostavili djed i otac, ići na lugarnicu ili na Dunav, živjeti jedan miran život.
Međutim ja nemam pravo na to, nemam pravo, jer sam odgovorna osoba, ja sam cijeli svoj život odgovorna osoba i dok sam pjevao, vodio firme i dok sam studirao i doktorirao. Ja sam od 23. lipnja ove godine do danas izgubio jako puno prijatelja i poznanika.
Ljude je strah, strah ih je fotografirati se, strah ih je doći! Moje organizatore bilo je strah uzeti veću dvoranu, jer se ljudi boje, čega, koga?
Ja se ne bojim!
Ja sam došao reći u svom gradu, pred svojim  očima, "ja se ne bojim". Mi se ne bojimo! Mi ćemo razbiti strah!  
Oni se boje! Oni se boje i zato lažu. Strah ih je, jer "istina je voda duboka"Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći potopiti.
Mi se nemamo što lagati, vi i ja znamo se dugo godina. Sad il' nikad je stih iz moje pjesme. Pokojni profesor Lauc je htio da kod njega doktoriram iz metafizike, jer kao da vidim ja unaprijed.Ja samo osjećam svoj narod i to ga osjećam jako! Ja razumijem što znači biti dio tog naroda! A ja razumijem što znači nemati! Ja razumijem što znači demokracija!
Demokracija nije ovo što ovi misle da je demokracija! Demokracija je kod nas saživjela početkom devedesetih godina. Svi smo je čekali, svi smo se nadali, svi smo bili puni elana  i onda smo  2000. godine dobili tu neku vlast, vlast koja 20 godina krade svima nama vrijeme. Mi ćemo vratiti sve što su nam uzeli, sve, samo ne možemo vratiti vrijeme. Oteli su nam ga. Vratiti ćemo sve osim vremena! Kako ćemo vratiti svojih 20 godina? Ja nikako!
To su ljudi koji ne znaju što znači pluralizam, demokracija i vladavina prava. Pluralizam je kada svatko od nas može misliti što hoće, bez obzira  jeli član neke stranke ili nije! Mi smo živjeli u sustavu koji je jednoumni mentalitet, jednostranački i totalitaran. Ja sam mislio da je to prošlo, nažalost nije! Nažalost i danas se ljudi izbacuju na cestu, i danas ne možeš dobiti posao, ako nisi član stranke.
Mi moramo uzeti neke vrijednosti koje su bitne. Mi moramo vratiti izvrsnost! Mi moramo vratiti ono što se svugdje kod Hrvata cijeni , naših deset poštenih prstiju i naš mozak. Naš rad i našu sposobnost! Mi smo svugdje sposobni osim u svojoj zemlji.
Ja sam poduzetnik, ja to razumijem. Ja znam što znači stajati u redu u poreznoj upravi, ja znam što znači plaćati doprinose pri isplati plaća, prvi, drugi i treći stup.
Sve ja to razumijem, ali ne razumijem što im više toliko treba! Ima ih sve više i više, da uz stranačku iskaznicu ti ljudi, ta mediokritetska klatež, uništavaju firmu za firmom! Uništavaju hrvatsko obrazovanje, hrvatsko zdravstvo, hrvatske mlade, a ne daju živjeti ni hrvatskim umirovljenicima. Naši branitelji izvršavaju  suicid, naši mladi odlaze i to ne više kao prije, samo otac, odlaze cijele obitelji, odlaze da se ne vrate! Prodaju stanove!
Nije moja životna ambicija da budem Predsjednik, ja ne želim biti Predsjednik fikus, ja želim raditi! Ja želim biti predsjednik, koji želi raditi zajedno s vama, a ne sa njima! Ja  imam svoje ime i prezime, imam svoje poslove!
 
A onda me optužuju, da zašto ja koristim riječ narod? Zato što vas volim, što vam vjerujem. Zato što piše u temeljnom dokumentu. Ustavu, da vlast proizlazi iz vas i pripada Vama! Zato kažu mi da ne znam, kažu mi da lupetam i da laprdam? A može li se?
Iza mene stoji narod, i najveći je problem to što ja uopće ne lupetam, problem je u tome što ja ne laprdam, što ja govorim istinu !
To je ono što oni ne mogu podnijeti! Istinu! Ne mogu podnijeti istinu! A istina je da je nama njih dosta! Istina je da oni traže kontinuitet! Nastavak ovako kao što nam je sada! Pa nastavite sami, bez nas! Mi idemo u drugom smjeru! Ovo nije slučajna država! Ja hoću više ovlasti za Predsjednika države! Ne za Miroslava Škoru, nego za Predsjednika države! Za bolje kontrolirati taj sustav koji je loš!
Svaki dugi, treći, čovjek ima stalno problema s blokadama, stalno odgađaju, pa izglasavaju neki zakon, a ljudi i dalje blokirani.
Da bi ušli u Europsku uniju skinuli smo gaće, sada je vrijeme da obučemo gaće.
Sada je vrijeme da proglasimo gospodarski pojas, neka love Talijani, ali neka plate.
Sada je vrijeme da budemo svoj na svome, da riješimo granicu sa Crnom Gorom i Srbijom, da saznamo gdje su naši nestali, da se plati ljudima koji su trunuli u njihovim koncentracijskim logorima, neka se plati pravedna odšteta!
Nemamo mi problema ni sa kim. Mi Hrvati radimo sve iz ljubavi prema narodu, ne iz mržnje prema nekom drugom, ali tko nas vodi? Ljudi koji nemaju viziju! Oni nemaju ni dana radnog staža u realnom sektoru u radnoj knjižici. Njihovo prvo zaposlenje je saborski zastupnik, ako ne i ministar! A kada im treba novac, ima nas, ima nas!
U svom prvom obraćanju rekao sam da to želim promijeniti! Mi smo ljudi koji radimo neke stvari zbog kojih naš narod propada i nestaje. Ja to želim promijeniti!
Oni to  zovu  parlamentarna demokracija , ali to nije ni parlamentarna, ni demokracija, mi živimo u sustavu u kojem  šef pobjedničke stranke vlada državom, to je faraon! On sa svojim trgovačkim partnerima dijeli državu kao ratni plijen. Kakav je to gospodarstvenik kojemu radnici štrajkaju, a nastavnici su na ulicama! Loš!
Pitajte moje radnike! Gospodarstvenik koji se ne pobrine za svoje ljude, je loš!
Ljudi ja ne znam koliko nas ima Hrvata, neki kažu da nas ima u svijetu oko 8 milijuna, što znači da ima 8 milijuna različitih mišljenja!
Nudim vam savez! Nudim vam savez u kojem ćemo pokušati probati naći tu neku slamku zajedništva, koja nam je nužna da napravimo promjene, promjene za ovu našu državu, za ovaj naš narod, za sve ljude koji su dali svoje živote kroz stoljeća da opstanemo. Moramo naći snage da napravimo gospodarsku i političku oluju. To je ono što nam sad treba, trebaju nam promjene!
I jednu stvar vam obećajem (a ne obećavam često). Ja sam čovjek koji se zove Miroslav, a zovu me Miro. Miro će im jahati za vratom svih 5 godina, mira za tu vlast neće biti. Mene nitko ne može nazvati, ja sam neovisan!
Uz vašu i Božju pomoć napraviti ćemo čudo! Tražim od vas žrtvu, tražim od vas da izađete na izbore 22. prosinca 2019, godine
Ima novaca, ima, ali ljudi se ne vraćaju. Ljudima je povrijeđeno dostojanstvo, ponos! Ljudi su povrijeđeni! Zovu ljude natrag u Hrvatsku, ovo je Švicarska, ovo je Grčka!
Ovo je Hrvatska! Zovu ih krivi ljudi!
Počet ćemo od Pantovčaka! Ja ne ću potpisati kao Predsjednik ni jedan dokument, dok ne potvrdi Ustavni sud! To je tzv. suspenzivni veto! A kakav nam je Ustavni sud? Nikakav! A zašto? Zato jer je rezultat kao i sve ostalo, obične trgovine pozicijama! Pogledajte naše sudstvo? Imamo li mi pravdu, imamo li pravicu? Kome mi vjerujemo danas? Imamo to što imamo! I generalno,  politika nema što raditi u Sudstvu!
Ja nikad ne bih bio ovo što jesam da nema vas, nikada! Ja sam Hrvat i Katolik, Kršćanin i usuđujem se reći tko sam i što sam! Sve što imam u životu dugujem svom Višnjevcu, svom Imotskom, svojoj Slavoniji, svojoj Dalmaciji i svom hrvatskom narodu!
Hvala vam na svakom potpisu koji ste mi dali! Ja želim tim potpisima dokazati
1.da ima ljudi koji drugačije misle, koji se ne boje
2. da onima koji se boje pokažemo da ima šanse, onda će i oni htjeti s nama ! Nemojte nikome zamjeriti, ja želim biti onaj faktor koji će ujediniti sve ovo skupa
Ja želim zajedno s vama napraviti bolju Hrvatsku!
Ja želim zajedno s vama vratiti Hrvatsku našem narodu i to SAD IL' NIKADA
Živjeli! Neka dragi Bog čuva vas, vaše obitelji i našu domovinu Hrvatsku!
Idemo do pobjede, do Pantovčaka!
Dodatno pitanje iz publike:
Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkve? Zašto da ne, dapače? SPC nije nešto što ima ekskluzivitet na nekim teritorijima na kojima sada ima! Republika Hrvatska pripada svim hrvatskim državljanima i hrvatskom narodu,  svi imaju jednaka prava na ovu državu, bez obzira gdje žive i ne smije biti privilegiranih, ni diskriminiranih!
 

Miroslav Škoro

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što manje stresa

 
 
Prekid  štrajka prosvjetara, usuglašavanje stavova, pregovaranje, dogovaranje, kompromis, prevladavanje razuma, usklađivanje prava na štrajk i prava na obrazovanje, prebacivanje krivnje za nastalu situaciju, politiziranje, iscrpljivanje, potkupljivanje, ucjenjivanje…, ostavlja gorak okus i pomalo izaziva mučninu, naročito kod roditelja učenika, pogotovo kad su zahtjevi prosvjetara na neki način “potkrijepljeni” plasiranjem učenika na međunarodnom PISA  testiranju. Opet smo u drugom dijelu rang liste, posebice po matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Pomalo padamo i približavamo se dnu ljestvice uspješnosti, na svakom novom  testiranju. Nije to nikakvo čudo s obzirom na razne turbulencije i nesnalaženja u školstvu desetljećima.
https://www.total-croatia-news.com/media/k2/items/cache/c13212ce145272d5462ff0bdda104c6e_XL.jpg
Svaki novi ministar “svoju kozu dere” i počinje ab ovo. Koliko ih je ono bilo od samostalnosti, neovisnosti i suverenosti države. Neki su bili dobri, neki bolji, neki loši, neki još lošiji, da bi svaki novi bacao sve propuste, činjenja i nečinjenja na prethodnike, pogotovo na one iz SDP-a, odnosno  njihove kvote. Zoran Milanović je nedavno i za ovaj zadnji, najdugotrajniji i “najuspješniji” štrajk javno okrivljen od aktualne predsjednice, koja pojma nema zašto su se u vrijeme Milanovićeve vlade snizili koeficijenti i da su prosvjetari na to dragovoljno pristali, imajući u vidu opću i posebne situacije u državi, u svim područjima, naročito u gospodarstvu. Tada je obećano da će se koeficijenti vratiti na staro, kad se steknu uvjeti za to, odnosno kad se dogode dva uzastopna značajnija povećanja BDP-a, s tendencijom zadržavanja istog ili povećanja. To se nikad nije dogodilo. Uvijek su svi drugi i sve drugo bili preči i imali primat za povećanje plaće, što je u osnovi jedini cilj, kako ispada sada, nakon dogovora Vlade i sindikata. Neki dan su letjeli u nebo, zbog svojih postignuća u smislu podrške roditelja, učenika, drugih sindikata i javnosti, da bi sad bilo što je bilo. Predsjednik Vlade ima u rukama alate s kojima ih je prizemljio, primirio i vratio u razrede, gdje ih čeka puno posla, koji se ne će platiti, jer su im se platili dani štrajka, što je u neku ruku logično i shvatljivo. “Dogovor” je sindikate na neki način posvađao, odnosno podijelio, što je bio i cilj onih koji na kraju o svemu odlučuju. Uvijek se nađe barem jedan štrajkolomac, da ne kažem petokolonaš, najslabija karika ili onaj (oni) sindikalni lider kojima je sindikalni novac njihova prćija i ne bi se složili s tim da iz svoje kase  prosvjetarima plate dane provedene u štrajku. U tim razmišljanjima i odlukama je nekako malo pomalo nestajalo dostojanstvo učitelja i profesora kao i dignitet struke.
 
Ništa od povećanja koeficijenata
 
U štrajk je krenulo zajedno nastavno i nenastavno osoblje, da bi se u tijeku štrajka razdvojili, ne svojom odlukom, već jednim od uvjeta Vlade i njezina predsjednika. Naš predsjednik Vlade je obrazovan, sposoban državnik, vješt pregovarač i uspješan “dribler”. On dobro zna da je ovo njegova Pirova pobjeda. Sindikalni lideri su isto tako obrazovani, sposobni i vješti, ali nisu imali “državne“ alate u rukama, iako su bili u pravu tražeći ono što su tražili, morali su jednostavno od toga odstupiti i zadovoljiti se povećanjem koeficijenata složenosti poslova na rate, u dvije godine. A što, ako ova vlada ode i dođe neka druga, s ministrom koji ne će imati sluha za potrebe prosvjetara, već će slijepo slijediti zacrtani financijski plan Vlade? Ništa od povećanja koeficijenata, odnosno razrade složenosti poslova i zadataka učitelja i profesora, evaluacijom njihova rada, stavljanjem tog resora na mjesto koje mu pripada i usklađivanjem koeficijenata sa sličnim ili jednako složenim i vrijednim koeficijentima u drugim profesijama. Povećanje osnovice na rate ili odjednom stvaralo bi samo veće razlike. Opet bi prosvjeta bila na dnu, u klasi jednakih.
 
To ne bi trebalo lakonski shvaćati, kako se onomad predsjednik Vlade izjasnio o sindikatima, koji ne kuže što hoće. Vjerujem da je riječ o lapsusu linque. Vjerojatno je htio reći olako ili olakotno. U cijelom tom događanju i privođenju kraju nema pobjednika. Gubitnici su svi, a najviše učenici. Kad god se nešto negdje odrađuje to nije ni približno jednako onome kad se radi redovno, po planu i programu. Sada sve ovisi o savjesti, organizaciji ravnatelja škole, dobroj volji nastavnika, njihovoj profesionalnosti, etici i savjesti, kao i dogovoru s roditeljima.
 
Postavlja se opravdano pitanje: Je li do ovoga trebalo i smjelo doći? Naravno da nije. Krenulo se od jednog cilja, pravedne i poštene evaluacije, zasluženog mjesta u društvu, dostojanstva učitelja i nastavnika i digniteta struke, a završilo s par stotina kuna, na rate tijekom duljeg vremena. Nakon sveg odgovor se nameće sam po sebi kao i realizacija nekog sasvim drugog cilja, povećanja plaće, ali ne svima, po istom ključu. Izigrano je nenastavno osoblje. Nije zadovoljno u većini, niti nastavno osoblje. Što se onda postiglo?
 
Eksponirali su se neki novi i potvrdili stari sindikalni lider i istaknuli neki pojedinci, iz struke. Lijepo je i drugarski da su se štrajku priključili i vjeroučitelji. Nekada to nije bilo tako. Sjećam se “pugelnica“, od 2.000 kuna koje su vjeroučitelji primili, zajedno s ostalima koje nisu štrajkali. Zapravo je to u većini slučajeva bila obična farsa. Mnogi od nas koji su službeno štrajkali su radili, jer nisu htjeli sjediti u zbornici, dok su s “njihovom” djecom u razredu ne štrajkači, obično oni koji su svaki mjesec barem tjedan dana bili na bolovanju. Takvima je “smrdio“ rad u razredu (nastava). Prvom prilikom su “zbrisali” na unosniji posao, često u politiku, ili su postali ravnatelji škole, što su si na vrijeme osigurali članskom iskaznicom HDZ-a. Tko jer nama drugima kriv, koji smo taj poziv izabrali, radili ga srcem i dušom, stručno i odgovorno, 40 i više godina, da sada sa svojom mirovinom jedva proživljavamo, dok oni koji su u školu zalutali, negdje i bez diplome, ušavši u politiku danas imaju tri puta veće mirovine.
 
Gospodo na vlasti, sjetite se svojih učiteljica, učitelja, profesorica i profesora
 
Što je bilo bilo je. Umjesto pločica nekad, danas imamo tablete, ali učitelj i profesor je još uvijek bitan činitelj u odgoju i obrazovanju svakog učenika. Gospodo na vlasti ili pri vlasti, kao i iz oporbe, sjetite se svojih učiteljica i učitelja, profesorica i profesora, makar na tren. Ne dopustite da sada u poznim godinama moraju raditi, bilo što, kako bi preživjeli. Mnoge od vas su baš vaši učitelji usmjerili u zvanje i zanimanje, koje vam je potrebno da bi obavljali posao političara, odgajali su vas da budete pošteni, istinoljubivi, pravedni, odgovorni, socijalno osjetljivi, dosljedni i vjerodostojni ljudi, koji rade za dobrobit pojedinca i cijelog društva. Nemojte im se rugati, govoriti kako se lakonski odnose prema svom poslu i potrebama, kao i traženju svojih prava. Ne tjerajte ih da to traže na ulici. Nisu to ničime zaslužili. Ne dopustite da njima manipuliraju “lideri” s plaćom od tri tisuće eura, sinekurama i benefitima, od njihovih članarina. Ne dopustite da ih se smješta na marginu društva. Oni su najobrazovanija i najodgovornija, najpoštenija, najskromnija, grupacija djelatnika, profesionalaca i stručnjaka, u našem društvu. Oni jedini “stvaraju” ljude i to pametne i dobro odgojene ljude. Pitanje je samo: Trebaju li ovoj državi takvi “misleći” ljudi, ili im trebaju roboti, uslužni radnici, službenici kojima sve obavlja kompjutor, a oni samo stišću gumbe (naredbe) često puta ne znajući, bez ikakvog  razumijevanja i shvaćanja što rade. Takvih ima jako puno u raznim upravama, ministarstvima i agencijama. Mnogi od njih imaju veći koeficijent nego učitelji, sa srednjom spremom, često nestručnom.
 
Prisjetite se one poznate mudre izreke: Ako Atenjani ne budu imali postolare, biti će bosi, ako ne budu imali krojače, biti će goli, a ako ne budu imali učitelje, ne će ih biti. Za razmišljati je i činjenica koliko djece Hrvata svukud po svijetu idu u strane škole. Malo pomalo zaboravljaju hrvatski jezik, ne uče o našoj povijesti, kulturi, književnosti i pomalo nestaju kao Hrvati. Ovdje će se eventualno pojaviti kao turisti. Za to nisu krivi učitelji, već politika, koja naše ljude tjera iz zemlje, u Europu i svijet, gdje će živjeti životom dostojnim čovjeka. U tomu je velika uloga učitelja, u jačanju domoljublja, stvaranju osjećaja pripadnosti svojem narodu, osjećaja dužnosti prema svojim precima, osjećaja vraćanja nekakvog “duga” državi koja je ulagala u  njihovo obrazovanje, koje ponekad nije adekvatno potrebama  gospodarstva i društva, jer su područje školstva i nositelji obrazovanja, bili zadnja rupa na svirali, svakoj vladi. Obrazovanje nije uvijek niti produktivno, jer se dovoljno ne pridaje važnosti primjeni naučenog u svakodnevnom životu. Neka znanja ostaju sterilna, što zorno pokazuju najnovija PISA testiranja. Naši učenici ne znaju misliti, ne znaju odvajati bitno od nebitnog, ne razumiju razmjerne odnose između pojedinih veličina, ne shvaćaju ovisnost veličina, ne znaju procjenjivati približne i rezultate, ne znaju poopćavati, donositi pravila (zakonitosti) i zaključke, pogotovo od kada su uvedena razna pomagala u nastavi.
 
Svojevrsna škola za život bio je i ovaj štrajk
 
Možda se nekome danas čini glupim onaj primjer: Pješak u jednom satu prođe pet kilometara, u dva sata 10 km, u tri sata 15... Ako se kreće jednoliko napiši jednadžbu ovisnosti puta o vremenu, ili koliko  će vremena potrošiti da prijeđe zadani put. Ako se peče kolač po receptu, s određenim sastojcima, koliko kojih sastojaka treba da se masa kolača udvostruči, utrostruči ili smanji na pola. To će kalkulator izračunati, ali ne će nikome reći zašto je to tako. Učitelj i profesor će to učeniku reći i on će upamtiti da nije dobro razmišljati, ako raste (pada) jedno raste i drugo (pada), već treba naglasiti koliko puta, toliko puta. U obrnutoj proporcionalnosti: ako 60 radnika obavi posao za 5 dana, koliko će dugo taj posao raditi 10 radnika, rade li jednakim učinkom, što je u praksi nemoguće. Kao i račun diobe, koliko tko radi, toliko će biti plaćen, uz određene varijable i konstantu (po formuli). Učenik mora znati napraviti formulu, iz dobivenih podataka (primjera). Ako mu to radi kompjutor, ne treba misliti, zapravo ne zna što radi. To nije škola za život. Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što manje stresa, sa što više zadovoljstva i motivacije za permanentno (cjeloživotno) obrazovanje. Ne učiti uz prisilu, silu, ucjene i za ocjenu. Učiti jer se želi znati i moći snaći u svakoj situaciji, moći misliti svojom glavom, samostalno odlučivati i živjeti životom dostojnim čovjeka. Svojevrsna škola za život bio je i ovaj štrajk. Mnoge pouke bi se mogle izvući iz toga. Najvažnije je kome se to isplatilo? Možda onima koji su bili na suprotnim stranama, a sad se oslovljavaju imenima? Stvarno nas podcjenjuju.
Ne trebaju nam predstave. Imamo ih previše na drugom brdu.
 

Ankica Benček

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke uravnilovke i izgovor za nečinjenje

 
 
Štrajk učitelja, nastavnika i profesora u osnovnim i srednjim školama, koji je kulminirao masovnim prosvjedom na Trgu bana Jelačića, bez obzira što o njemu netko misli, koristan je jer se razumni dio hrvatske javnosti suočio sa nekoliko problema, koji neupitno egzistiraju već dulje vrijeme u našemu društvu, i o kojima mnogi osobno i slute, i znaju puno ili sve, ali sa kojih problema su politika i mediji veoma brižno i uporno skretale pozornost javnosti.
https://i.ytimg.com/vi/Q8cTFmPrSUg/maxresdefault.jpg
Efemernim temama poput nedavnog za nas nevažnog i nebitnog zagrebačkog Kongresa europske pučke stranke, gluposti o tobožnjem hrvatskom „vođenju“ Europske unije rotirajućim šestomjesečnim predsjedavanjem Europskim vijećem, problemima Severine sa svojim srpskim partnerom, optužbama demokrata protiv predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, 'grandioznim' uspjesima hrvatskog turizma, kao i „uspjesima“ škole za život, te poput brojnih „objašnjenja“ predsjednika Vlade da zapravo nismo svjesni koliko je dobroga ova „njegova“ Vlada učinila za nas; Vlada i od nje instruirani mediji su uporno skretale pozornost javnosti sa problema koje nije znala ili nije htjela rješavati.
 
Ali tko ima oči da vidi, uši da čuje i glavu da misli, mogao je iz ovoga štrajka zaključiti sljedeće:
- Ova je Vlada i njezin predsjednik toliko su otuđeni od naroda i od problema ove države i ovoga hrvatskog naroda da praktično nije učinila ništa pozitivno samoinicijativno, jer nije shvaćala ili nije htjela da se nešto treba mijenjati na bolje, već sve mjere poduzima tek kada joj 'dogori do noktiju' te na osnovi nekih zahtjeva ili pritisaka javnosti prema politici koja se vodi, jer se na primjer Vlada ni nakon tri godine svoga mandata NIJE sjetila da je sustav koeficijenata loš i nepravedan i da sustav nagrađivanja zaposlenika u državnoj i javnoj pravi, pa i u obrazovanju, ne stimulira dobar rad i ne 'penalizira' loš rad; da ovaj uporni štrajk prosvjetara nije ukazao i na te probleme.
- Moglo se zaključiti da je Plenković toliko egomanijakalan, da nije u stanju prihvatiti ni najočitije činjenice, jer se uporno pita „tko je ovdje lud“ kad prosvjetarima „nudi“ neka povećanja plaće, a oni na to ne pristaju, jer nisu to ni tražili, već su tražili korekciju koeficijenata u odnosu na one koji imaju više, a objektivno ne rade toliko zahtjevne poslove kao prosvjetari. No još je gore kada predsjednik Vlade prosvjetarima nudi „horizontalni“ pristup iz doba komunizma – svima zaposlenicima u državnom i javnom sektoru isto povećanje plaća, ne shvaćajući da se time nepravde o kojoj govore prosvjetari samo povećavaju.
- Moglo se zaključiti da unatoč tomu što je činjenica da je Plenkovićeva Vlada u svome mandatu već mijenjala neke koeficijente za zaposlenike u državnom i javnom sektoru, on ne želi mijenjati koeficijente za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama, što jasno pokazuje njegov omalovažavajući odnos prema istima, čak insinuirajući u Saboru, da su oni ludi, budući da ne žele prihvatiti da dobiju više od onoga što su tražili?! A jasno je tko je lud kada nudi VIŠE nego što netko TRAŽI!
- Moglo se zaključiti da je bolesni ego predsjednika Vlade, uz pozamašno neznanje za koje optužuje druge, čak dovelo do toga da želi uvjeriti javnost da bi povećanje koeficijenta za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama, dovelo do lančanih zahtjeva za povećanjem koeficijenata u drugim sektorima, a dajući im više nego što bi dobili povećanjem koeficijenata, smatra da nitko drugi ne će tražiti slična povećanja plaće?! Treba biti odista lud, i vjerovati u takvo što!
- Horizontalni pristup povećanju plaća svima u državnoj i javnoj upravi, uz Plenkovićevo naglašavanje potreba „cjelovitog sagledavanja problema“, nije ništa drugo nego neka vrsta nakaradne komunističke uravnilovke i izgovor za nečinjenje ništa da bi se problemi u državnoj i javnoj sferi riješili.
- Tijekom ovoga štrajka se pokazalo da je Plenkovićeva omiljena floskula o „odgovornoj politici NJEGOVE Vlade“, jedna obična isprazna fraza, jer on prvo zahvaća u proračun za povećanje plaća onima koji nisu to tražili, već su tražili korekciju svojih koeficijenata, i nudi im više od onoga što traže?! Ako je to odgovorno ponašanje, onda je odista nejasno kako bi izgledalo neodgovorno ponašanje?
- Uporno odbijanje povećanje koeficijenata za 6,11 posato, što bi bio daleko manji trošak za proračun nego ovo „horizontalno“ povećavanje plaće svima, i nuđenje prosvjetarima više nego što su oni tražili, Plenković i njegov ministar financija koji je „odgovorno ponašanje“ učio uz Ivicu Todorića, samo su pokazali da su njihova bahatost i tvrdoglavost jači od svake zdrave ekonomske i moralne logike!
- Učitelji, nastavnici i profesori osnovnih i srednjih škola su pokazali da su im njihovo do sada pogaženo dostojanstvo, čast i ugled nisu na prodaju za „judine škude“ koje im Plenković uporno nudi. Jer oni znaju da su dostojanstvo i ponos dvije strane iste medalje, dok su za Plenkovića ti pojmovi isto što i egomanijakalnost!
- Plenković i njegovi trabanti smatraju da mogu nastupati sa pozicije „funkcionalnog“ autoriteta, ne shvaćajući da su izgubili svaki osobni autoritet svojim tvrdoglavim i bahatim odnosom prema opravdanim zahtjevima onih koji desetljećima čekaju da se njihov složeni i odgovorni posao pravično vrjednuje u odnosu na masu uhljeba u državnim i javnim strukturama.
 
Konačno što reći nego da je ovaj štrajk ukazao na to da je cijeli sustav plaćanja, i nagrađivanja dobrog rada i na neki način penaliziranje lošeg rada i nerada, u kaosu i nečinjenja u svezi toga niti jedne Hrvatske vlade do sada, ali to ne može opravdanje za neracionalno ponašanje ove Vlade, čime je prouzročila nastanak najvećeg štrajka u povijesti Hrvatske, i nanijela štetu učenicima, roditeljima, proračunu i konačnom srozavanju na najniže grane vjerodostojnosti hrvatske politike i Hrvatske vlade.
 
Pokušaji objede prosvjetara da su politički „izmanipulirani“ od strane NEKIH, na koje se Plenković nije usudio javno i jasno ukazati, je čak više neopravdana i sumanuta, nego kada bi netko rekao da naglo „probuđena“ efikasnost policije u uhićivanju prodavača falsificiranih hrvatskih dokumenata srpskim mafijašima, ili „otkrivanju“ zloraba u vojnoj bazi u Zemuniku, pa čak i uklanjanje Lovre Kuščevića, nije rezultat dobrog funkcioniranja sustava, već kazalište za javnost prije izbora koji su za Plenkovića biti ili ne biti! Zar nije znakovito da je institucijama države i ranije sve to bilo poznato, ali se djeluje tek kada to odgovara vladajućoj politici i političarima.
Da hrvatski narod općenito, ima toliko odlučnosti, hrabrosti i upornosti kao onih 50.000 štrajkaša na Trgu bana Jelačića, možda bi se puno stvari u Hrvatskoj mogle pokrenuti na bolje, u interesu većine građana i same države Hrvatske!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing., Zagreb

Anketa

Završio je štrajk prosvjetara "kompromisom". Tko je gubitnik "kompromisa"?

Petak, 06/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1136 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević