Get Adobe Flash player
Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Kako su se 1997. mogle spojiti srpske stranke SDS i SDSS, kada je SDS...

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Pokrenuli su ga domaći i inozemni leftardi, serbokroatisti,...

Red laži, red apsurda

Red laži, red apsurda

Plenkoviću »Čega bi se pametan stidio, time se budala...

"Labrador" po drugi puta u Zagrebu

Večernji list i 24 sata objavljuju subverzivne...

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Ili nije svjestan, ili ne želi vidjeti kako srpska manjina provodi preko...

  • Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 10:20
  • Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 11:58
  • Red laži, red apsurda

    Red laži, red apsurda

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 18:00
  • "Labrador" po drugi puta u Zagrebu

    četvrtak, 19. studenoga 2020. 14:30
  • Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 17:55

Plenković nikako nije smio prekinuti zasjedanje Sabora. To je očajnički čin proizvoda "zlatne jugo mladeži"
 

 
U situaciji kada je predsjednik Vlade Andrej Plenković u Bruxellesu sazvao konferenciju za novinara i izjavio da "imamo ozbiljan problem s radikalizmom", odlučio je prekinuti rad Sabora što nije baš primjereno danom trenutku. Hrvatski državni Sabor najviša je zakonodavna institucija Republike Hrvatske, hrvatske državotvornosti i hrvatske opstojnosti. Plenković na sjednici Vlade tada izjavio: "Ovaj napad ima i elemente terorističkog akta" i dodao: "Unaprijed se ograđujem i osuđujem svako uzimanje pravde u svoje ruke, a pogotovo oružjem. To je očajnički čin, jer nitko nema pravo nikome ugrožavati ili oduzeti život! Zalažem se za život! Pravo na život bezuvjetno je pravo na zaštitu pojedinca od proizvoljnog ubijanja. Isto tako žalim mladog čovjeka koji se odlučio na takav bezuman čin! Žalim njegove roditelje i kao majka dijelim njihovu bol i izražavam im iskrenu sućut! Žao mi je i mladog policajca koji je žrtva tog bezumnog čina i želim mu brz i potpun oporavak!"
https://3.bp.blogspot.com/-jcnSYFqZe1c/VzXWUAO_sqI/AAAAAAAAAxk/5wS86WhAdcA93LQ2vyAoLlh5xfi4g233wCLcB/s1600/KNE%2Bgather%2B1.jpg
Zlatna komunistička mladež
 
Isto tako ja osuđujem neprimjereni način na koji je Plenković taj bezuman čin iskoristio za obračun sa cijelom oporbom i to iz Bruxellesa, umjesto da sačeka rezultate istrage koja će sveobuhvatnom analizom utvrditi što je tog mladog čovjeka potaklo na takav agresivan način rješavanja svojih frustracija, koji su uzroci i pozadina cijelog događaja. Plenković me svojim istupom podsjetio na neko prošlo vrijeme za koje sam mislila da se više nikada ne može ponoviti, međutim izgleda da je taj rudiment Udbine metodologije obračuna sa političkim oponentima i neistomišljenicima duboko ukorijenjen u mentalni sklop hrvatske politike. I ne samo politike, nego i razmišljanja biračkog tijela u kojem demokratski standardi još nisu suživjeli, nego je još uvijek živo jednoumlje koje predstavlja poništavanje svih dostignutih demokratskih standarda.
 
Višestranačje je u Hrvatskoj uvedeno na prvim slobodnim izborima 22. travnja 1990. što znači da 30 godina nije bilo dovoljno da se zaboravi totalitarni jednopartijski sustav kao sustav vrijednosti, način političkog promišljanja i način obnašanja vlasti! Pluralizam, tolerancija i poštivanje slobode mišljenja nikako nisu suživjeli kao novi sustav vrijednosti u hrvatskom medijskom i javnom prostoru. U demokraciji nema državnog neprijatelja, odnosno neprijatelja vladajućoj Partiji, koja svoje oponente proglašava državnim neprijateljima, jer Partija sebe izjednačava s državom. U višestranačju stranke na vlasti se izmjenjuju na slobodnim i demokratskim izborima i ne može se momentalno vladajuća stranka izjednačiti sa državom, a stranke u opoziciji državnim neprijateljem, nego se stvara odnos vladajuća stranka i stranke u oporbi! Znači odnos pozicije i opozicije, a ne odnos prijatelj vladajućima i neprijatelj. Kako u hrvatskom političkom javnom i medijskom prostoru prevladava još uvijek totalitarno razmišljanje, vladajući svaku kritiku njihove politike shvaćaju kao neprijateljstvo. Prijetnje, policijski progon, cenzura, sve to upućuje upravo na to da su vladajući ti koji radikaliziraju političku scenu.
 
Mediji su posebna priča! Snaga medija na formiranje javnog mišljenja iskorištava se da potiče jednoumlje i podržavanje vladajuće stranke, umjesto na razvoj demokratskih standarda i prava na slobodu mišljenja: "Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice", piše u Deklaraciji UN-a o ljudskim pravima. Verbalni delikt kao jedan od načina zabrane slobode mišljenja zamijenjen je formulacijom "govor mržnje", pa se s proglašavanjem govorom mržnje ponovno na perfidan način uvela cenzura, kao nedemokratska metoda suzbijanja kritičkog promišljanja.
 
Hrvatski državni Sabor nositelj razvoja demokracije
 
Sabor je do godine 2000. bio garancija opstojnosti i državotvornosti hrvatskog naroda kroz povijest. Prvi puta ga spominje bizantski povjesničar Prokopije u VI. stoljeću, kada zapisuje da Slaveni i Hrvati "od starine žive u demokraciji" rješavajući opće poslove "na zajedničkim skupovima". Na saboru u Rižani blizu Kopra 804. godine istarski Hrvati zahtijevaju od nove franačke vlasti da poštuje njihova starosjedilačka prava u odnosu na došljake. Sljedeći puta na krunidbi kralja Tomislava 925. godine na Duvanjskom polju prisustvuje "vas puk zemlje". Kralj Dmitar Zvonimir svečano je okrunjen u Solinskoj bazilici 1076. godine. Dalje kroz povijest uvijek se sastajao kada je bilo potrebno. Do 1848. godine Sabor je stališka skupština predstavnika plemstva i crkve, a nakon toga do 1918. godine postaje predstavničko tijelo hrvatskog naroda. Sabor je sve vrijeme unije s Ugarskom i Italijom bio najviši zakonodavni i upravni organ vlasti. Sabor je neovisno i samostalno donosio zakone, potvrđivao hrvatsko državljanstvo, raspisivao i određivao visinu poreza i upravljao u svezi s financijama svim poslovima, carinom,trgovinom i prometom; brinuo o pravosuđu, prosvjeti i školstvu. Jedino razdoblje kada se Hrvatski Sabor nije sastajao je ono u Kraljevini SHS ili kasnije Kraljevini Jugoslaviji od 1918. godine do prosinca 1942. godine!
 
U novijoj hrvatskoj povijesti prvi saziv Sabora Republike Hrvatske konstituiran je 30. svibnja 1990. u Zagrebu, nakon prvih demokratskih izbora Sabor je zasjedao čak i nakon granatiranja 7. listopada 1991. kada su zrakoplovi JNA bombardirali povijesnu jezgru glavnoga grada Zagreba, zgradu Državnog sabora i Banske dvore u kojima je tada bilo smješteno državno vodstvo na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom. Zbog tih okolnosti i mogućih novih zračnih napada na Zagreb, sjednica svih triju tadašnjih saborskih vijeća hrvatskog parlamenta održana je 8. listopada 1991. na tajnom mjestu. Danas je poznato da je sjednica održana u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu. Eto Sabor je zasjedao i nakon bombardiranja i pokušaja atentata na prvoga hrvatskog predsjednika 7. listopada 1990., a današnji vladajući HDZ, odlučio je da se nakon pucnjave na Trgu Sv. Marka, saborske sjednice ne održavaju dva tjedna! A zbog čega?
 
Poznate su sve metode kojima se skreće medijska pozornost sa nekog kompromitirajućeg događaja, da bi se diskvalificirala politička opcija koja kritički prati njegove izvanredne mjere! Prekinuti moratorij na ovrhe, blokade računa građana i skrenuti medijsku pozornost na stanku od dva tjedna u radu Sabora jedan je od načina da narod zaboravi na aferu Janaf u kojoj je izašlo na vidjelo sav nemoral, korupcija i kriminal vladajuće političke elite u Hrvatskoj, da ga saborski zastupnici ne podsjećaju na tu aferu. Da se ne spominje prekid moratorija na ovrhe, na što Vladu upozorava predsjednik države Zoran Milanović, kada već saborski zastupnici ne mogu iz Sabora. "U situaciji kada ni sama država ne može izvršavati sve preuzete obveze, kako to vidimo u slučaju neplaćanja dugova prema dobavljačima lijekova, blokirani građani imaju pravo očekivati od države zaštitu ili barem poštenije i pravednije rješenje. Dužnika koji ne može plaćati ratu stambenog kredita nije pravedno stavljati u isti ovršni rang s ljudima koji duguju desetke milijuna kuna. Ako ih banke jednako tretiraju, država ne može i ne smije", rekao je Milanović.
 
Nakon pucnjave na zgradu Vlade na Trgu sv. Marka i optuživanje od strane Plenkovića svih drugih osim njegove Vlade i SDSS-a, on, umjesto da prihvati odgovornost, analizira svoju politiku i sagleda što to izaziva veliko nezadovoljstvo Vladinom politikom u hrvatskom društvu, u maniri poznate yugo represivne službe počinje prijetiti i prozivati oporbu, pa čak i predsjednika države. Perfidne metode cenzure i manipulacije po staroj yugo navadi! Ne ulazeći u prepucavanje između predsjednika Vlade i predsjednika države očito je da se korupcija i kriminal više ne daju sakriti, a upravo su korupcija, kriminal i nepravda vladajućih, okidač i uzrok za pucnjavu, barem po komunikaciji napadača, koja je vidljiva na društvenim mrežama. Plenković ne shvaća da njegovu politiku ne podržava većina građana Hrvatske kako on kaže. Točno ima legalnu većinu od onih koji su izašli na izbore, ali treba uvažiti činjenicu da 53,10 posto birača nije izašlo na izbore.
 
Plenković je, došavši na čelo HDZ-a i na mjesto predsjednika Vlade, počeo provoditi svoj plan i program promjene smjera i pozicioniranje stranke i Vlade kojoj je na čelnoj poziciji, potpuno uvjeren u svoju nepogrješivost! Njegov izbor smjera i politički pravac kojim ima namjeru krenuti on smatra jedino ispravnim i mogućim. S tom njegovom vizijom nisu bili suglasni ni u stranci, ni u državi. Lomeći postupno otpor u stranci, raznim metodama pritisaka, trgovanjem s pozicijama i funkcijama stvorio si je privid da je uspio. Ne poznajući vlastiti narod, njegov nacionalni identitet i njegov sustav vrijednosti, bez empatije za kalvariju i žrtvu, koju je hrvatski narod prošao u komunističkom totalitarnom režimu, jer je bio dio "zlatne komunističke mladeži" koja nije iskusila državni teror, ostao je bez empatije za žrtve iz Domovinskog rata, jer to nije bio njegov rat, krenuo je protiv svog naroda. Hrvatski nacionalni identitet i sustav vrijednosti, nisu uspjeli slomiti komunisti u 45 godina vladavine ni masovnim likvidacijama, ni terorom totalitarne komunističke vlasti, ni cenzurom , ni raznim zabranama pa se eto pokazalo da nije i ne može ni Plenković. Nezadovoljstvo je eksplodiralo nažalost na najgori mogući način, ne masovnim prosvjedima, kako to rade u drugim državama u našem bližem i daljnjem okruženju, nego oružjem, nasumičnom pucnjavom isfrustriranog mladog čovjeka kojemu je bilo dosta nepravde. Kroz tu pucnjavu izašle su sve loše političke odluke i Plenkovićevi koraci počevši od:
1. globalističkog nasrtaja na vjerski identitet hrvatskog naroda; na silu izglasane Istanbulske konvencije, unatoč najmasovnijim prosvjedima u njegovom mandatu, koja je unijela rodnu ideologiju u hrvatsko društvo prijevarom s famoznom interpretativnom izjavom, jer je Istanbulska konvencija implementirana u sve hrvatske zakone;
2. nasrtaja na njegovu povijesnu memoriju s uklanjanjem ploče poginulim hrvatskim braniteljima, HOS-ovcima, u Jasenovcu, favoriziranje crvene zvijezde i progon HOS-ovaca za pozdrava Za dom spremni. Samim time i ne usvajanjem i ratificiranjem Rezolucije Europskoga Parlamenta od 19. rujna 2019. o izjednačavanju zločina komunizma s fašizmom;
3. koaliranjem sa SDSS-om kojim se izjednačavaju agresor i žrtva Domovinskog rata, neprocesuiranje ratnih zločinaca, što izaziva veliku frustraciju u braniteljskoj populaciji, veliki broj branitelja je počinio suicid! Preko 3100 hrvatskih branitelja svoje razočaranje i nezadovoljstvo načinom vođenja države koju su oni stvarali, usmjerili su prema sebi i oduzeli si život, nisu posegnuli za terorizmom, ali to nije bilo znakovito vladajućima da se zabrinu, briga njih, jedan branitelj manje...
4. afera prepiska tzv. skupine Borg iz koje je bilo vidljivo koliko se novaca davalo za "savjetnike", propast velikih poduzeća u kojima su tisuće ljudi ostale bez posla; Sisačka željezara, Uljanik…, a s druge strane afera Janaf, vreće gotovog novca koje se nalaze po prtljažnicima dok se u isto vrijeme ukida moratorij na ovrhe i ljude prisiljava na rasprodaju svega u Hrvatskoj i iseljavanje cijelih obitelji;
5. korumpirano i sporo pravosuđe, što izaziva duboki osjećaj nesigurnosti i nepravde;
6. neuspjela nabavka zrakoplova kao državna sramota, kada je zbog nepriznavanja vlastitih propusta Plenković bio spreman ući u diplomatski sukob sa SAD-om, i da dalje ne nabrajam.
Sve nabrojeno dovoljno je strašno proživljavati u svojoj domovini, za koju su dali svoju najveću dragocijenost, živote, njih 15.840 hrvatskih branitelja!
 

Lili Benčik

Četvrtak, 26/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2556 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević