Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah Arendt

 
 
Velika njemačka filozofkinja židovskog podrijetla Hannah Arendt, koja je bila proganjana od Gestapoa već 1933., i koja je emigrirala iz Njemačke u SAD 1941., najbolje godine svog produktivnog znanstvenog rada posvetila je istraživanju fenomena mehanizma koji obične ljude dovode u takva stanja svijesti da su sposobni i spremni činiti stvari koje inače ne bi činili da su u neometanom posjedu svoga normalnog moralnog i intelektualnog habitusa. Jedna od njenih revolucionarnih filozofskih teza sadržana je u sintagmi „banalnost lošeg“. Naime, Arendt smatra da i sasvim obični i prema svim društvenim normama zdravi i psihički normalni ljudi u stanovitim okolnostima, ako su dio ili smatraju da su dio jednog sustava, mogu biti uvjereni da sa svojim ponašanjem služe ostvarivanju nekog „višeg“ cilja. I u tom slučaju nemaju ni osjećaj krivnje ili grižnje savjesti, jer sve što čine unaprijed opravdavaju postizanjem takvog umišljenog ili čak njima nametnutog „višeg cilja“.
https://yalebooks.files.wordpress.com/2013/05/hannah_arendt.jpg
Hannah Arendt
 
Do ovakve teze je Hannah Arendt došla pod dojmom sa suđenja najodgovornijim nacistima za istrjebljenje Židova, koji su po njoj na prvi pogled odavali dojam običnih ljudi, ali koji su se svi odreda pravdali time da su samo obavljali svoju dužnost, poput birokrata koji pedantno obavljaju postavljene zadatke. Upravo je ta „plitkost“ i nesposobnost preispitivanja vlastitih postupaka, navela Hannah Arendt da imenuje „banalnim“ loša ponašanja koje nije izraz neke posebne zloće ili pokvarenosti, već proizlazi iz dubokog nedostatka i odsustva vlastitog mišljenja i rasuđivanja. Pojedinac se dragovoljno stavlja na raspolaganje režimu i sudjeluje u onome što režim radi, poput običnog kotačića u stroju, pri čemu se smatra potpuno oslobođenim od bilo kakve odgovornosti za ono što režim čini, ili bi trebao da čini a ne čini, i to radi postavljene hijerarhije unutar sustava i važećih zakona. Pojedinac se pri tome ne suočava s moralnim dilemama i dimenzijama svojih postupaka, jer nema priziv savjesti, budući da samo izvršava postavljene zadatke. Stoga Arendt smatra da autoritarnim režimima nije potreban „demonski“ karakter vladanja, već samo potpuna pokornost zakonima i poslušnost običnih ljudi. I to je taj paradoks banalnosti lošega, u kojem nasuprot zdravom razumu i logičnom rasuđivanju vezano za ono što je dobro, a što loše, i što je istina, a što laž, imamo banalnog izvršitelja lišenog savjesti i moralnog preispitivanja svojih djela, koja u konačnici mogu biti i loša.
 
U svezi te teme valja navesti i neke znakovite misli iz djela Hannah Arendt: „Autoritarizam je zlo koje totalnom dominacijom nad svakim pojedincem nastoji mnoštvo i različitost ljudskih bića tako  organizirati kao da su svi oni samo jedan pojedinac. Za takve režime je pojedinac suvišan“.
„Prvi korak se sastoji u tome da se ubije pravna osoba u pojedincu, a to se postiže time što su svi pripadnici režima u potpunosti izvan nadležnosti bilo kakvog zakona. Ustav postoji ali se ne poštuje, niti ga vodstvo provodi, čime se direktno daje do znanje da je on nevažeći za „elitu“. Jedini zakon koji postoji je zakon vođe. U takvom sustavu nijedan običan pojedinac nije siguran“.
„Učinkovitost upravljanja masom temelji se na različitim sredstvima kontrole, poput propagande, medija, tajne policije i sudstva“.
Manipulatori takvih sustava vjeruju u svoju „bezgrešnost“ i u suvišnost ostalih i zato bi autoritarne solucije mogle nadživjeti pad totalitarnih režima, u svim slučajevima kada nekom društvu zaprijete snažna iskušenja, koja nastupaju kada god se učini nemogućim u društvu popraviti političku, društvenu ili ekonomsku bijedu, na način dostojan čovjeku.
 
Privlačnost koju autoritarni režimi imaju za mentalitet stada nije ništa novo. Oduvijek je vrijedilo da stado pozdravlja ono što radi autoritarni režim, uz primjedbu: “možda je ovo i loše, ali je korisno za stado“. Toliko o nekim mislima iz filozofskog opisa Hannah Arendt, a kakve to veze ima s ponašanjem biračkog tijela u Hrvatskoj, pokušat ću na osnovi njenih razmišljanja i teza objasniti kako slijedi. Ne tvrdeći da je negdje drugdje puno bolja situacija, ovaj put se budem držao samo onoga kako 'funkcionira' hrvatsko biračko tijelo, za koje politika, propaganda i mediji tvrde da ima „odlučujuću“ ulogu u tome kakvo nam je društvo, kakva nam je ekonomija/gospodartsvo i kakva nam je situacija s funkcioniranjem institucija u društvu.
 
Općeprihvaćenu tezu da smo do 1990. živjeli u sustavu totalitarnog komunizma/socijalizma, te smo se radi prelaska na sustav višestranačkih predstavničkih parlamentarnih izbora, konačno oslobodili autoritarno/totalitarnog upravljanja društvom i ostvarili demokratsko društvo, valja u svjetlu onoga o čemu je govorila Hanna Arendt, podvrgnuti logičkoj analizi i kritičkom preispitivanju.
 
Da odmah u početku ove analize razjasnimo nešto što je za razumijevanje onoga što će biti dalje rečeno, od suštinske važnosti, a to je sljedeće: „Pojam demokracija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi direktno ili indirektno većina njenih građana kroz poštene izbore“, ili „Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore. Kada su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska“ (vikipedija).
Na osnovi ovakvog određenja pojma demokracija, riječ odnosno pojam koju naši političari prečesto i neprikladno rabe da bi opravdavali svoje postupke, možemo s puno razloga tvrditi da u nas demokracije u pravom smislu te riječi NEMA, pa na osnovi toga logika nalaže da se ustvrdi da u nas NEMA ni demokratske vlasti u pravom smislu te riječi.
 
Drugo što valja uvodno razjasniti je pojam 'većina građana', koji političari sustavno zlorabe, i raznim zakonskim, medijskim i propagandnim manipulacijama, zlorabljuju da bi postizali svoje, većinom prikrivene ciljeve, pozivajući se na ono što oni nazivaju demokracijom, a što zapravo nije to. Prihvaćajući kao realnu činjenicu da ni u kom društvu nikada nije moguće postići da svi njeni članovi misle isto i žele isto, budući da realno postoji različitost interesa, mentaliteta i onog što bi se moglo nazvati obrazovanjem, tradicijom i kulturom svakog pojedinca, kao izražavanje volje „većine građana“ ne bi se smjelo prihvatiti  NIŠTA, ako na izjašnjavanje/glasanje izašlo manje od 90 % građana sa pravom glasa, i od njih se najmanje 75 % izjasnilo za neko predloženo rješenje. Obzirom na prethodno rečeno u Hrvatskoj je samo jedan jedini put bila na djelu pravo demokratsko donošenje odluke, a to je bilo na referendumu za izjašnjavanje o odcjepljenju od SFRJ, kada je ogromna većina građana izašla na glasanje, i ogromna većina glasala ZA odcjepljenje od SFRJ! NIKADA VIŠE posle toga demokratskog odlučivanja ni o čemu nije bilo u Hrvatskoj, jer su se političkim i medijskim makinacijama, javnost i građani uvjeravani i 'kondicionirani' da iz „praktičnih razloga demokraciju u njenom izvornom smislu NIJE moguće provoditi, pri čemu se argumentira s „velikim troškovima, s 'nepotrebnošću' da se građani izjašnjavaju 'o svemu' jer nisu kvalificirani za to, i sa argumentom da političke stranke su te koje izražavaju volju građama“!
 
Od početka ustrojavanja funkcioniranja institucija ove nove hrvatske države, građani su odnosno javnost je od strane onih koji su došli na vlast, podvrgnuti sustavnom „pranju mozga“ da je HDZ, stranka sa najbrojnijim članstvom predstavnik volje najvećeg dijela hrvatskih građana, a SDP kao druga stranka po broju članstva ona koja se „bori“ za neki pravi socijaldemokratizam. No ništa od toga nije točno, jer od samog početka višestranačja, ove dvije stranke su sustavno prilagođavale zakone tako da mogu naizmjenično ostajati na vlasti, bez obzira što i kako radili, demotivirajući gotovo 50 % hrvatskog biračkog tijela da uopće izlazi na izbore jer „ništa se i tako ne može promijeniti“, a članstvo HDZ-a i SDP-a glasa po nekoj inerciji i stranačkoj stezi uvijek za njihove „liste“, a njima se pridružuje dio glasačkog tijela koji nije član niti jedne stranke, ali iz logički nepojmljivih razloga vjeruje' listama tih stranaka. I došli smo točke kada postaje jasna poveznica filozofije Hannah Arendt i ponašanja hrvatskog biračkog tijela.
 
Naime, prema Hannah Arendt lako je objasniti ponašanje članstva HDZ-a i SDP-a, time što „oduvijek je vrijedilo da stado, a oni to jesu, pozdravlja ono što radi autoritarni režim/vodstvo „njihove“ stranke, uz primjedbu: 'možda i griješe ali su oni ipak najpametniji'“, jer je nemoguće da članstvo stranke ne vidi što to „njihovo“ vodstvo radi i dopušta da se radi loše, nezakonito  i čak kriminalno, pa je rezultat rasprostranjenost korupcije kao nikada u povijesti Hrvatske. No, budući da u Hrvatskoj niti jedna stranka nema toliko članova da samo s njihovim glasovima može pobijediti na izborima, postavlja se pitanje kako objasniti da za njih glasaju i oni glasači koji nisu stranački umreženi i bez kojih ne bi mogli imati, makar i relativnu većinu, nakon provedenih izbora?
 
Hanna Arendt ima i za to objašnjenje, a svodi se na to da, kako ona kaže, to ponašanje „proizlazi radi nedostatka i odsustva vlastitog mišljenja i rasuđivanja, ili oportuniteta da ga javno iskaže. Pojedinac se dragovoljno stavlja na stranu i raspolaganje režimu i sudjeluje u onome što režim radi, poput običnog kotačića u stroju, pri čemu se smatra potpuno oslobođenim od bilo kakve odgovornosti za ono što režim čini, ili bi trebao da čini a ne čini“! A osobni izgovori zašto se glasuje za HDZ ili SDP, iako netko nije član tih stranaka, je obično ono što Hannah Arendt naziva „banalnošću lošeg“, a to je 'nema nikog drugog za koga bi se glasalo?!', mada postoje i druge liste i stranke, ali njihovi 'isprani' mozgovi funkcionirajući neracionalno, ne vide sve loše koje su te dvije stranke do sada učinile, počevši od pljačkaške privatizacije, nepotizacije i korupcionalizacije u cijelom hrvatskom društvu, sve do odobravanja selektivne primjene zakona obzirom na to je li neku nepodopštinu uradio netko podoban, ili netko nepodoban sa stranačkog stajališta.
 
Oni koji nisu „uspješno“ lobotomizirani, vide sve što je loše u društvu i politici, ne izlaze na izbore, smatrajući da i tako ne mogu ništa promijeniti, ne uviđajući da tako potvrđuju svoju „plitkost“, kukavstvo i nesposobnost za preispitivanja vlastitih postupaka i nemoralnost toga što dopuštaju da sve ostane status quo! Za one koji vide što je loše, i koji su oni loši, ali ne čine ništa da se to eventualno promjeni, važi svevremenska izreka: ZLO/LOŠE VLADA SAMO AKO DOBRI LJUDI NE ČINE NIŠTA DA GA ZAUSTAVE! Zato svatko tko ne izlazi na izbore, i svatko tko glasa za listu one stranke čija je Vlada u mandatu morala radi dati „vritnjak“ 15-orici ministara od njih 20, koja samo priča o korupciji, ali ne čini ništa da je barem pokuša suzbiti, i koja od reforme pravosuđa i reforme državne uprave bježi kao vrag od tamjana, te koja nepotizam, korupciju i podržavanje u svojim redovima „vlastitih mangupa“ smatra normalnim, time ustvari zabija dodatne čavle u lijes one Hrvatske za koju su dečki ginuli po hrvatskim bojišnicama! I prema Hannah Arendt je time sudionik u takvoj sramotnoj politici, i predstavlja najgori oblik oportunističkog ponašanja koji je moguće zamisliti!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Nedjelja, 05/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1093 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević