Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz posrednike

 
 
Parlamentarni izbori su pred nama. Možda je to i dobro, unatoč tome što su na neki način iznuđeni i utemeljeni na izvrsnom radu i djelovanju Nacionalnog stožera, koji je stručno i organizirano spriječio širenje korona virusa, smanjio zaraženost i smrtnost tim nevidljivim, nepoznatim i opasnim agensom, te vratio građanstvu nadu kako se može puno toga  napraviti kad se hoće i kad se zna. To nitko ne može opovrći, kao što ne može opovrći kako se s jenjavanjem pandemije, Stožer, odnosno njegove članove malo, pomalo jeftinim politiziranjem uvuklo u politiku, što je djelomično zasjenilo njihov odličan rad. Kakve to veze ima što su neki  stručnjaci iz Stožera članovi ili simpatizeri HDZ-a. Oni zbog te činjenice nisu  u svom rješavanju korona krize bili niti bolji, niti lošiji. Napravili su sve, što su najbolje znali i mogli. Sramotno je sada njih i njihov rad politički uzurpirati i koristiti za bolji rejting stranke i eventualnu pobjedu na izborima, s tim da je svatko od njih zaslužio biti na bilo kojoj i bilo čijoj izbornoj listi, što potvrđuje njihova stručnost, sposobnost, osobnost, osobitost i dosadašnji rad.
https://travelhonestly.com/wp-content/uploads/2017/03/croatian-currency-banknotes.jpg
Oni nisu ničiji uhljebi, niti neki bezveznjaci, koje će nam stranka uvaliti.   Za takve ljude je čast glasati, ukoliko nisu samo mamci, te će se po običaju umjesto njih, ubaciti neki pikzibner, stranački podobnik, veliki donator ili neki smutljivac, koji to uvjetuje svojim  “tajnama” o nekome iz vrha  bilo koje političke stranke. To su ucjene, koje izgleda funkcioniraju. Da nije tako mnogi likovi koji su do sada šetali sabornicom i glumili vlast, ne bi tamo mogli niti ući, čak ni u Dane otvorenih vrata Sabora. Sjetimo se samo njihova neprimjerena ponašanja, slabog znanja, šupljih sposobnosti, manjkavih vještina, nepotpunog ili lošeg odgoja, sklonih raznim ovisnostima, zadriglih, napuhanih, “bolesnih” umišljenih, taštih… Svaka čast onima pravima, koji su zaslužili biti narodni zastupnici. Svojim radom i djelovanjem su opravdali svaku dobivenu lipu. Ti i takvi su u manjini, ali bilo ih je, nema veze iz koje političke opcije. Ako čovjek vrijedi, onda vrijedi, bez obzira, čiji je i od kuda dolazi. Glavno je da najbolje što zna i može zastupa one koji su ga izabrali.
 
Nekima je sabornica bila modna pista, baš kao i bivšoj predsjednici Pantovčak. To je jedna druga priča, ali za pretpostaviti je da se osoba koja je ušla u sabor zna ponašati, tu spada i primjereno i prikladno odijevanje. Jednako se to odnosi i na neke ministrice. Svoju nekompetentnost i necjelovitost mogu kompenzirati negdje drugdje i s nečim drugim a ne nastupima, odnosno pojavljivanjem u saboru ili na vladi, guranjem pred TV kamere. Neki od njih ne znaju kojim  govoriti i ne govore hrvatskim jezikom. Nemam ništa protiv nijednog našeg dijalekta, kad bi bio ispravan i točan. Međutim, zna se kako se gdje govori , kao i što je službeni hrvatski jezik. Od učenika u razrednoj nastavi učiteljica zahtijeva da u školi (razredu) govore čistim hrvatskim jezikom, što je u redu i po zakonu. Osim toga neki zastupnici kako bi ispali pametniji koriste matematičke pojmove, koje uopće ne razumiju i krivo ih upotrebljavaju. Ok! Poznato je da smo kao nacija matematički nepismeni. To godinama pokazuju međunarodni testovi ispitivanja učenika (PISA), ali se ništa po tom pitanju ne poduzima. Očito nam ne trebaju misleći ljudi, već roboti, koji će automatski izvršavati naredbe, bez razmišljanja. Za takav rad su ipak previše plaćeni. Kad smo već kod toga zanima me koliko košta svaki sat proveden u sabornici, jer se ostalo ne vidi. Možda ti ljudi rade na terenu, ali to nije evidentno, pokazano i dokazana.
 
Prazna sabornica je sramota za sve, naročito sabornike i predsjednika Sabora. To je ogledalo njihova rada. Sjednicama sabora se mora sve drugo podrediti. To se može organizirati u drugo vrijeme. Nismo ih birali da šeću gradom, sjede u kafićima, organizira ju dnevne fešte u svojim unajmljenim besplatnim stanovima, rade neke svoje poslove, vode biznis, kojeg su formalno prebacili na nekog drugog…. Završna sjednica Sabora je zorni presjek njihova rada i ponašanja. Prosvjed ispred Sabora njima ništa ne znači. Normalno je to Bez zakona o Zagrebu i saniranju posljedica potresa mnogima ne treba. Ovaj interregnum između dva saziva Sabora jako će dobro doći onima koji će sad centar Zagreba prilagoditi sebi, svojim željama i potrebama. Bit će to vrlo unosan posao za gradonačelnikove kumove, rodijake i prijatelje. Niknuti će neboderi, asfaltirat će se svaki pedalj zelene površine. Gradit će se apartmani, robni centri, garaže… a oni građani koji sada stanuju u studentskom centru, biti će zbrinuti u nekom kamp naselju na kraju grada. Koga briga za to? Kriv je potres, baš kao i virus za pomor staraca u staračkim domovima.
 
Mislim, da bi bilo dobro i korisno da se u ovu radnju umiješa predsjednik države. Iako on tu nema ovlasti, ima predsjedničku obvezu i predsjednički autoritet. Politička scena je rascjepkana. Imamo puno malih stranaka, koje nikako da se dogovore za koaliciju. To će biti borba između formalno dva velika  idejno politička suprotna pola, koji su si sve bliže, po mnogo čemu, posebice po  “stožernoj i državotvornoj” ideji. Ideja više nema. Ideala više nema. Sjetite se Balaševićeve pjesme i poruke tko umire za ideale. Danas se bori i “umire”  za vlast i moć, te sve ono što se time dobiva, ponajprije udobna i sigurna fotelja, ponekad ne baš nužno u vlasti, može i na čelu nekog zavoda, firme, agencije, fonda, komisije, povjerenstva, upravnog ili nadzornog odbora…
 
Politička trgovina cvjeta. Kupuje se i prodaje direktno i uz posrednike. Više se to niti ne skriva. Javno se govori tko je što tražio od koga. Unatoč, toj i takvoj trgovini, vjerujem da će na listama biti ljudi za koje se može glasati i kojima se može vjerovati, na temelju njihova dosadašnjeg rada. Ne treba gledati izborne liste, jer će tu biti dosta preslagivanja, prebjega, uhljeba, onih kojima se nešto vraća ili ih se zadužuje, svojevrsnih ucjenjivača, “zaslužnih” građana, po babi i po stričevima, baš kao i u unutarstranačkim izborima, po braći, prezimenu, ...da bi se zadovoljilo ultraše, kojih se zapravo odavno trebalo riješiti i poslati ih u ropotarnicu povijesti. Umjesto toga oni su maknuti u stranu. Sada ih skuplja tzv nova struja, treća opcija. Kaj god! Za sada ne vidim treću opciju. Možda još ovih dana nešto ili netko novi, drugačiji,  iskrsne na političkoj sceni.
 
Netko tko će zabljesnuti poput Oraha, Mosta, Živog zida i  možda trajati duže nego sjaj kometa. To će se dogoditi samo onda ako ti ljudi zaista idu u zbornu utakmicu, jer žele, znaju i mogu napraviti potrebne reforme, u svojim područjima, jer žele služiti, a ne biti služeni, jer žele svima dobro, a ne samo sebi. Gdje su ona vremena kad je bilo časno biti saborski (narodni) zastupnik? Gdje su ona vremena kad su na izborne liste stavljani najkompetentniji, najkompetitivniji, najobrazovaniji, najsposobniji, najpošteniji, najiskreniji, … građanin ove zemlje. Zbog takvih se ne bi crvenjeli i sramili kad ih gledamo i slušamo. Takvi ne bi samo dizali ruke poput robota. To ne bi bili ničiji žetončići. To bi bio skup svih najboljih i svega najboljeg, što ova država ima i može ponuditi građanima na izbor. Nakon toga, ne bismo više ni po čemu dobrome bili na začelju Europe, a po svemu lošem među prvima. Pitanje je samo želi li to itko tko upravlja državom. Za vjerovati je i nadati se da to mnogi žele. Vrijeme je da se odmaknemo od prošlosti, živimo u sadašnjosti i planiramo realnu budućnost.
 
Zadnja sjednica u Saboru bila je javna sramota. Ostali su dosljedni sebi. Kako bijaše na početku, tako i na kraju. Prosječni kapacitet i mentalitet im je takav da drugačije ne znaju i ne mogu. Sabornica je bila njihova pozornica. Dobro je to. Pokazali su se kakvi su i što znaju, kao i što hoće. Sve za sebe osobno i za svoju stranku, po potrebi. Bolje je prošao, prodao se onaj tko je sposobniji trgovac i muljator. Velika je stvar, sposobnost i umijeće od jednog zastupnika doći do trinaest. Trebalo je imati dobar želudac i debeli obraz to prihvatiti kao normalno. Neka svima koji su nam to upriličili služi na ponos i diku.
 

Ankica Benček