Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv. ljudska prava. Njih nema i nema...

 
 
ZAPISI U DOBA CORONE
Nedjelja, 22. ožujka 2020.  
Umjesto globalno „zatopljenog“ proljeća (Gretino) stigla nam je zima. A zatim, ustvari ranije, u 6 sati 24 minute - potres, najjači u Zagrebu u proteklih 140 godina. Tako su se Zagrepčani našli između dva zla: uokolo gdje dahneš i takneš virus Corona, odozdol, iz Zemljinih dubina diže se rušilačka energija. Jedno tjera u kuću, drugo ju ruši i goni pod nož Coroni. Vani hladno, prolijeću snježne pahuljice, vjetar brije. Kad je to drmnulo zateklo me u krevetu. Prve su mi pamet protresle dvije tri eliptične rečenice iz jučerašnjeg zapisa. Dakle, stiglo je „isključenje“. Al' na sreću nisam ja vidovnjak pa sam se brzo zavukao pod štok. Dan poslije više nije bio za pisanje već za preživljavanje. Pisat ću sutra, ako Bog da.
https://img2.chinadaily.com.cn/images/202003/11/5e685c49a3101282065b3501.jpeg
Ponedjeljak, 23. 3. 2020.  
Još je hladnije, ispod nule, a vjetar dere jače. Jučer je bilo, osim dva snažna, još šezdesetak potresa kako su nabrojili instrumenti, uglavnom neprimjetnih, ali evo danas jednoga „primjetnoga“, baš dok se spremam za pisanje. Zapravo je samo protutnjao. Vrane, one su danas u niskom letu, pretražuju „po internetu“ hranu na tlu. Jučer su letjele visoko, većinom od Istoka prema Zapadu, iznad kuće (šesterokatnica).
 
U zapisu od 21. ožujka dotaknuo sam se liječnika i sestara, danas ću, ne biste vjerovali - nogometnih navijača, koji su se od Splita, Rijeke, Zagreba... pokazali protiv Corone spremni. BBB i za potres. Kažu, pridružila im se i Torcida. O profesionalnim strukturama, od Vlade, preko Stožera, HV-a, gradskih i općinskih drugom zgodom, ali navijači… Njihova brza akcija u pomoći kod preseljenja bolničke opreme za potencijalno oboljele od Corone, kreveta i dr..., a zatim naročito Boysa nakon potresa za svaku je pohvalu i svojevrsno iznenađenje. Od svih tih silnih udruga naročito onih „ljucko“ pravnih i sličnih parapolitičkih ni glasa, a naročito nema akcije. Ni „šutu“ nakon potresa da netko od tih, „udruženo“, pomete ispred neke kuće u središtu Zagreba, ni plahtu da iznese iz bolnice do kamiona, ni… Ništa. Gdje su sada da bilo koga ili bilo što „spase“ od Corone ili nakon potresa. Gdje je Veljača… Aha, zaboravih, pa već je ožujak pri kraju. Koliko takve i slične udruge primaju milijardi kuna godišnje, od državnog do općinskih proračuna i zašto? Kako bilo i za Coronu i za potres tek su navijači spremni, izviđači u Zagrebu i, tradicionalno, branitelji. Bravo BBB, Torcida, Armada i ostali. Nije vrijeme za neku sustavniju analizu pojave navijačkih skupina u Corona i potresnoj krizi, a izostanka drugih debelo plaćenih udruga i udrugara (možda zato što su one organizirane u brojnim „trojkama“ za „cicanje“ i politički pritisak) - sve će to „vlast“ Corone uostalom promijeniti. Navijačima želim što prije prvu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije i zajedničko vatreno navijanje. Ipak se moram upitati zašto su se u ovim krizama pojavile navijačke skupine? Zato što se mladi ljudi već generacijama, tamo od dvijetisućite, ne pripremaju za sudjelovanje u kriznima situacijama poput poplava, potresa, požara, epidemija… O potencijalnoj agresiji, bilo kojega tipa, da i ne govorimo. Nema nikakve slične obuke o tome ni u školskom sustavu ni izvan njega, nema više vojnih rezervista, podučenih obveznika civilne zaštite… Ništa sličnoga. Ne uči ih se, niti za to osposobljava  kako se glave (društvo) od i u katastrofama spašava samo zajedništvom. Svih: Nego svatko ide za svojim „ljuckim“ pravom, interesom, svojom šarenom dugom, svojim hedonizmom… Pojednostavljeno sad vlada „građanski odgoj“ kojemu je glavni cilj, opet pojednostavljeno, kako ljubiti različitoga, recimo pedera. Pa super, a tko će pomoći homoseksualcu jednome, recimo, kojemu je na trećemu katu ormar u potresu slomio nogu? Zar mu, takva pomoć, izvlačenje ispod ormara ne bi bila - čista ljubav. Država je rastrojena, ne znam što će s njom biti poslije izvanrednog stanja, društvo je duboko zaglibilo u ništavilo. Boysi su krijesnica nad tim blatom, globalističkim, živim.
 
Vrane su danas aktivne, lete uokolo kao dronovi. Pojavile su se i grlice. Iako pada snijeg s drvoreda ispred kuće javljaju se i pikiraju prema balkonima. Proradio im reprodukcijski sat. To čine redovito u rano proljeće, najprije pokušaju na nekom balkonu sagraditi gnijezdo. Neki dan sam s jednom „razgovarao“. Sletjela je na otvoreni prozor pa sam joj objasnio kako će morati potražiti drugo gnjezdilište. U predvečerje su doskakutali i kosići. Ne znam što ptice znaju o potresu, ali barem sve, na površini, djeluje uobičajeno. Gradit ćemo se da jest iako nigdje u svijetu nije.
● U utorak je američki predsjednik Donald Trump, izgleda, odustao od nazivanja virusa „kineskim“, a Kinezi (mislim preko veleposlanika u Washingtonu od optužbe da su im ga Amerikanci podmetnuli u listopadu u Wuhanu za neke međunarodne vojničke športske manifestacije. Navodno za sve vrijeme Corona krize kineski, američki, izraelski znanstvenici (valjda i europski?) surađuju u istraživanjima i pronalasku lijeka i cjepiva pri čemu kineski znanstvenici ove druge stalno izvješćuju o podacima do kojih su dolazili „na terenu“ (sada je „teren“ eto globalan, skoro). Ohrabrujuće vijesti za zdravlje ljudi i ekonomiju koja Trumpa i više brine - ako su točne.
● Već danima, pa i danas stižu loše vijesti iz Španjolske. Tako je vojska i policija u nekoliko domova za starije i nemoćne pronašla napuštene umrle osobe. Napustilo ih osoblje  koje se o njima brinulo i otišlo. Druga govori o tome kako su u Madridu aktivirali klizalište kako bi poslužilo kao „hladnjača“ za tijela umrlih do sahrane, koje su inače zabranjene. Nema svadbi, nema sahrana… Nema kontakata ljudskih, već samo i već sada na „onome svijetu“.  
● Netko se neki dan zapitao na međumrežju, a gdje je Greta Thunberg, nema je u medijima. Kad eto nje, javlja se „s onoga svijeta“ (internet) kako je i ona „uhvatila“ Coronu, a njezin otac malo žešću. Doduše ona ne može znati je li to baš Corona jer u Švedskoj ne testiraju (zar ni Gretu?!) - oni imaju taktiku „krda“ mladoga, pa tko preživi (darvinizam, maltuzijanizam) - nego samo misli. Ako jest, onda ga je pokupila u Bruxellesu gdje ju je primio ministar Tomislav Ćorić „ekolog“. Je li se testirao? Nego kako bi Greta imala svu pozornost medija za vladarice Corone? Nikako, osim da se „uhvati“ za rep Corone. I uhvatila se. Strašan projekt je ta Greta T., nu gorka će biti sudbina mladih generacija uhvate li se one samo za njezine kečke. Hoće li se ideologija globalnog zatopljenja ohladiti nakon Corone, ako prođe, a problemi onečišćenja je rješavati razumno?
● Jedan drugi, tko kako hoće, ali za mene, blago, projekt nekako je u sjeni, onaj migrantski. I Turska je zatvorila granicu, dugo je odolijevala objaviti prvi slučaj Corone. Tu joj je Iran, a neki dan smo i mi dobili Coronu iz Turske. Ne znam, ali čini se kako je šutnja uzrokovana strahom da se Corona i migranti ne pomiješaju - to bi tek bio scenarij, nu svejedno i migracije će se uskoro pojaviti, mislim u javnosti.
● Čini se kako su mlađe generacije doslovce shvatile poruku medicinara s prve crte bojišnice s Coronom, statistike, znanstvenika, kako ju oni relativno lako prebole - doduše ne baš svaki. Pa se odali Coroninim slavljima, pijankama i općenito se ničega ne odriču, furaju ležerni stil spram pošasti. Ponekad se čak čini kako im je donekle i drag ovaj geronto čistač, naročito postarijih muškaraca. Ali nije to baš tako. Kao prvo nije jasno kakve će posljedice ostaviti na zdravlje onih koji su ju preboljeli, a kao drugo i opasnije, neki mladi bi, ako se Corona ubrzo ne zaustavi mogli, za koju godinu – umirati od gladi. Bez posla su mnogi već ostali i još će ga brojni izgubiti. Ubrzo.
● I čega se ono plaši Donald Trump - toga da lijek nije opasniji od bolesti. I doista, ne znamo je li opasnija Corona, čije „učinke“  statistika bilježi u oboljelima i mrtvima, ili borba protiv nje. Na gospodarskom, političkom, socijalnom, globalnom, državnom, obiteljskom, osobnom… i svakom drugom planu.
● U 20 sati i 53 minute opet je treslo s 3,2 po Richteru. Nisam osjetio, a mediji ionako ne vjerujem, pa mi bi lakše.
 
Srijeda, 25. 3. 2020.
Zaboravih, pa ovo je prijestupna godina, kao da taj dan „viška“ u veljači cijelu godinu rasklima. A tek je počela. Snijeg i danas pada, pomalo se bijeli, istočnjak puše, al' to vranama našim ne smeta. I grlica uporno traži balkon na kojemu će sagraditi gnijezdo. Koja urbana gotovanka. Morat ću van, među ptice i to nešto ljudi i pasa što se ulicom motaju nastojeći biti što dalje jedan od drugoga. Nikad ovako hladno ove zime, minusi, snježno i vjetrovito - to je stiglo ono globalno zatopljeno proljeće. Brinem se za cvjetove breskve tamo blizu Kupe kamo nam je Božinović onemogućio doći. Koji vrag će biti nadležan izdati propusnicu supruzi do njenog rodnog doma? Kad ćemo vidjeti je li naš jež već prespavao zimski san… Ne ću dalje rovat po emocijama. Kupit ću kruh za jedno tri dana, malo ga nahrčkati (kao hrčak). Brzo nazad. E da mi je sad ona Putinova maska koju je jučer nosio za posjeta oboljelima od Corone u Rusiji. Kojih je inače malo, pa gradi bolnicu, pa sprema vojsku za, medicinsku obranu…
● Stigla je i vijest kako je Mutti Angela završila u izolaciji, a nakon sastanka video sastanka s predsjednicima „lendera“, članica saveza, poradi ujednačavanja prakse „izvanrednog stanja“ u cijeloj Njemačkoj, zabrane kontakata, izlazaka i sl. Čudne li neke vijesti. Mogla bi biti pedagoška da Nijemcima pokaže primjerom, a djeluje mi i kao neki kućni samopritvor. Ne znam zašto.
● Kinezi, Kubanci i Rusi, Rusi naročito, iskazuju se u pomoći Italiji. Višestruko je to znakovito, al evo samo jednog znaka: bivše komunističke zemlje pomažu bivšim eurokomunistima, a o geopolitici i drugome i šamaru Euniji ako bude prigode.
 
Bezalkoholna Hrvatska
 
● Dosta toga globalnoga, vratimo se doma, a u domovini je već danima jedan od glavnih problema – alkohol. Alkohol koji u ovom slučaju od Corone glavu čuva. Hrvatska da nema alkohola. Od čega onda Badel i ostali prave mirogojčeke, pelinkovce, rakijetine u većim i malim bočicama (Srbijanci te zovu „unučićima“). Od uvoznoga. Inače tvornica alkohola, Špiritana kao pogon županjske šećerane (Sladorana), proizvodila je do prije nekoliko godina iz melase (nusproizvod u proizvodnji šećera) i do tridesetak tisuća alkohola dnevno. Onda je to konkurencija iz naše drage Eunije jednostavno, jeftinijom proizvodnjom - ugušila. Pritom kod naših dragih liberal-tržišnih prijetvorbenjaka (škegrina) i neumnih političara nije postojala ni mrvica svijesti kako bi eto i alkohol mogao biti strateški proizvod. Ma kupit će ga se, gdje nego kod Nijemaca i Austrijanaca (vidi: lopovska Hypo banka, i ime su joj promijenili da zametnu tragove). Može, ali pod njihovim uvjetima i cijenama - a sad u Coroni - ne može. Pa njima treba alkohol! Kad se ovoj priči dodaju domaći gulikožni tajkuni, poput ovoga Zadre koji je danas vlasnik, uz još neke, i županjske i virovitičke šećerane put u hrvatsku bezalkoholnu budućnost uz Coronu je skoro zajamčen. Sreća da postrojenja nije razmontirao (kao što je Hospitaliju sklinčio i prodao spasitelju - Škegri), pa je jučer, moleći i radnike koje je potjerao u mirovinu, između ostalih, pokrenuo proizvodnju. Hvala Bogu. Usputno, sličnu sudbinu doživjela je i proizvodnja mlijeka u prahu u Pioniru (županjska tvornica mliječnih proizvoda) čim ju je preuzela Vindija. Sad mlijeko u prahu isključivo uvozimo, oprostite, opskrbljujemo se u zajedničkoj kvazi državi Euniji, pa nam onda, fama volat, oni šalju staro mlijeko u prahu, ovdje dodaju vode i eto vam „svježega“. Gledajuć „u krug“ jedna od posljedica zatvaranja tvornice mlijeka u prahu je i drastičan pad broja muznih krava, ma što tko o tome mislio. Pišem ovo i stoga što je slučaj županjske špiritane odličan primjer uništavanja malih, pa i strateških, proizvodnih pogona na malim tržištima, u malim državama. Ovdje će se možda ukazati slamka spasa, u zlu, ali što je primjerice s nizom poljoprivrednih proizvoda, od žitarica, povrća voća, graha. Da ne nabrajam. Što sada kad iz Španjolske i Lombardije ne stižu - salata, krastavci… Možda da se toga primimo sami. I pritom cijenimo one koji se time bave. Što se pak tiče dezinfekcijskih sredstava uopće, gdje sad naša kemijska industrija s kojom smo se ponosili. Opet Eunija, „slobodno tržište“, na kojemu veliki slobodno umlaćuje maloga, a to se inače naziva „konkurencija“, plus „interes“, pa profit. Sve u svemu - trajno ratno stanje.
 
Četvrtak, 26. 3. 2020
Tmurno dopodne. Ono kad ništa ne pada iz oblaka, a kao da bi. Izgleda nema minusa. Vrane su i danas tu, a grlice su i brojnije nego prethodnih dana, em pjevaju, em još uporno traže mjesto za gnijezdo po balkonima. Čujem, unatoč toj tmurnoći i druge ptičice. Na drugoj strani suludog li vremena samo osobno promatrajući. Jedan doktor te tjera u kilometarsku šetnju, drugi  traži da ni za Boga ne izlaziš, a to još, s prstom, poručuje policija (Božinović). Otišli bismo u „beskontaktnu“ kuću, suprugin rodni dom, udaljenu tridesetak kilometara u kojoj odavno nitko stalno ne živi, ali Božinović ne da. Posijali bismo salatu, špinat, luk, krumpir, grah, češnjak (uvoz Kina inače) ne treba nam ni Lombardija ni Španjolska ni Kina. Usput bismo još uspješno trošili višak „zločeste“ energije i to beskontaktno (Razmak i ohoho, nigdje ljudi): Tamo imamo i namirnica iz lanjske berbe. Doista borba protiv Corone je, barem podjednako opasna, ako ne i opasnija od Corone. Dok je Corona puknula prstom, sve je otišlo u... Izvanredno stanje svugdje, u različitim inačicama, u Indiji milijarda i tristo milijuna u kućama, pridružila se Moskva, ali o tome posebno. Ako Bog da.
 

Mato Dretvić Filakov