Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Pregršt vijenaca za "postradale" Srbe "prije sukoba"!

 
 
Milorad Pupovac se drži kako zna znanje, a osobito značenje svojih postupaka i izgovorenih riječi. Vidim, osjećam i znam kako nas, eto slušatelje i gledatelje, drži budalama - naročito neke od nas. Približno procjenjujući - većinu. Mnogi njegovi nastupi prožeti su lukavstvom - oni kojima su njegove poruke upućene, razumjet' će, a oni drugi, većina, ne će. Ako nekako i štogod dokuče uvijek će dio svoga nastupa moći naknadno pojasniti pa će im (manjini od većine) reći kako ga nisu ni oni, kao ni većina, ispravno razumjeli. Ne upali li ni naknadno pojašnjenje uvijek im se u lice može baciti nacionalistički ekstremizam u formi tzv. reustašizacije.
https://static.beta.rs/thumbs/pupovac-vukovar-olivera-nikolic-potpis_1542468028.526x350.jpg
I tako se Milorad Pupovac, prvi Srbin u Hrvatskoj među nejednakima (mislim Srbima) 17. studenog 2019. našao u Vukovaru gdje ga se moglo vidjeti kako polaže (i baca u Dunav) vijence i pali svijeće u crkvi Sv. Nikolaja. Njegov nastup, s vijencima i svijećama (voštanicama) medija je popratila skoro senzacionalno. „Danas smo u ime SDSS-a i udruženja žrtava obitelji nestalih i ubijenih Srba 'Protiv zaborava' te manjinskih vijeća s područja Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije najprije položili vijenac za Srbe koji su stradali i ubijeni pred početak izbijanja sukoba, zatim smo položili vijenac za ranjene, bolesne te za zaposlenike vukovarske bolnice koji su najprije zarobljeni, a potom ubijeni na lokalitetu Ovčara, a ovdje u crkvi Sv. Nikolaja zapalili smo svijeće za sve stradalnike, za sve žrtve, ljude koji su stradali u ratnom periodu u gradu Vukovaru i njegovoj okolici”, rekao je Pupovac u Vukovaru. I još je dodao: „Kod Veslačkog kluba u središtu Vukovara, izaslanstvo u kojem je bio i predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Boris Milošević te predsjednica Udruženja “Protiv zaborava” Marica Šeatović, bacilo je vijenac u Dunav, u spomen na postradale (isti tekst).
 
Ako sam dobro nabrojio i zbrojio te „razvrstao“, položili su tri vijenca  i zapalili svijeće u crkvi (izaslanstvo SDSS-a). Jedan vijenac „za Srbe koji su stradali i ubijeni pred početak izbijanja sukoba“. Drugi „za ranjene, bolesne i zaposlenike vukovarske bolnice“, „ubijene na lokalitetu Ovčara“. Svijeće su bile „za sve stradalnike, za sve žrtve, ljude koji su stradali u ratnom periodu u gradu Vukovaru i njegovoj okolici“, dok su vijenac, Milorad Pupovac, saborski zastupnik Boris Milošević i predsjednica Udruženja „Protiv zaborava“, Marica Šeatović, bacili u Dunav „u spomen na postradale“. Sve u svemu, jedva se razumije gdje je to Pupovac bio (u Vukovaru i njegovoj okolici), šire pak, za neupućene, nejasno je gdje se taj grad i okolica nalaze. Možda u Hrvatskoj? Što je tamo radio? Polagao je vijence i palio svijeće. Kojim povodom, komu, što se to tamo – nekada - (kada?) događalo?
 
Ubijeni Srbi i ostali postradali
 
Bio  neki „ratni period“ u gradu i okolici pa bilo „postradalih“ - najprije Srba, a zatim i ostalih „postradalih“. Zato je on prvi vijenac namijenio Srbima, a druga dva i svijeće – ostalim „postradalima“. (Kad pročitam „postradali“ vuče me kako je „tamo“ bila poplava (Dunav) pa su mnogi u njoj na različite načine „postradali“.) Razumio bih, svakako, da je prvi vijenac namijenio Srbima, ali to nisu Srbi „postradali“ ni u tom „ratnom periodu“ - već neki drugi Srbi. Oni su „stradali i ubijeni“ pred početak „izbijanja sukoba“, tvrdi M. P. Pro-čitavam Pupovca: „ratni period“ se tamo dogodio jer su „izbili sukobi“. Onako, kao što grom „izbije“ iz vedra neba. A sve se to dogodilo (što to?) nakon što su i prije neki Srbi već „stradali i ubijeni“. Dakle, rat (neki) izbio je i prije njega, rata samoga („ratnog perioda“.) Do „stradanja i ubijanja“ tih Srba ništa se i nigdje nije ni događalo ni dogodilo. Nije, primjerice, Srbijom, Kosovom, Vojvodinom, Crnom Gorom prohujala nacional-socijalistička revolucija u formi tzv. antibirokratske. Nije Jugoslavija (SFR) prestala postojati (primjerice sa srbijanskim ustavnim promjenama) nije smrću Jugoslavije JNA prestala biti „jugoslavenska“, poglavito još raspadom SKJ. Nisu se srbijanski i ovdašnji srpski šovinisti po Hrvatskoj derali „Ovo je Srbija!“ (Knin, Petrova Gora) i još gore gadosti („Ubit ćemo Tuđmana!“). Nije, još od ranih osamdesetih trajalo ratno pripremno i ratno huškačko medijsko granatiranje Hrvatske, nije objavljen „nepostojeći“ Memorandum SANU-a, nisu se ratno-pripremno po BiH i Srbiji nosile kosti Cara Lazara, nije na Kosovu Srbija zavela apartheid… Nije čak bilo ni tzv. balvan revolucije, akcija, stvarnih (oružje) i političko-pravnih za odcjepljenje dijelova hrvatskog teritorija i „prisajedinjenje“ Srbiji, nije već odavno bila zacrtana „linija“ Virovitica-Karlovac-Karlobag, itd.
 
Ne ništa od toga i još koječega sličnoga. Kakav li je to onda rat, odnosno „ratni period“ bio zbog kojega je Pupovac polagao vijence i palio svijeće po Vukovaru i okolici. Nije čak bio ni „građanski“ već su samo bili „izbili sukobi“. Kakva srbijanska agresija, ne daj Bože, čista nacional-socijalistička u kojoj su zdušno i s oružjem (iz Srbije, s novcima, srbijanskim paravojnim bandama, oficirima…) pet godina sudjelovali i Srbi iz Hrvatske, osobito oni „saokrajinski“. Kakva obrana od agresije, kakvi branitelji, a o Domovinskom ratu ni „d“ - prije bi čovjek vjerojatno umro nego li to izgovorio. Tako vam to, ukratko, izgleda kad Pupovac  s izaslanstvom polaže vijence i pali svijeće „po gradu i okolici“. Kad još jedan baci u Dunav meni pada na um kako je taj ponajprije namijenjen Vukašinu Šoškoćaninu, kojega su, usput, kao i Arkana kasnije, likvidirali Srbijanci (srbijanske tajne službe) - kao svjedoka  i, formalnog, vođu pokolja hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Kad još kaže kako „žrtve ne smiju biti motiv za obnavljanje sukoba“ iz naprijed pročitanog, a da se ni ne vraćamo osamdesetak godina unazad, evidentno je njegovo lukavstvo i duboka, blago ću napisati, neiskrenost.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Ponedjeljak, 09/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1688 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević