Nepatvoreni totalitaristički kretenizam Dejana Kovača

 
 
Puno se lipih stvari mota po javnosti ovih dana i tjedana pa ne znam o kojoj bih sastavio tekstić.  Evo ih samo nekoliko:
https://lh3.googleusercontent.com/li1V9wcagMFDgfk-ubpxlcKneuJXhvkkLaKOd02_wTolfHi7OqbY876KXZG7HcD7axeqHiCd=w1080-h608-p-no-v0
1. Slučaj ministrice obrazovanja koja je, neformalno ali stvarno, na čelu štrajka učitelja i nastavnika protiv vlade u kojoj ministrira. Ne znam za slični događaj niti tko je tu lud a tko zbunjen (Andrej?). Jedino je jasno tko to sve plaća.
2. Onda ima ta scenaristica i glumica Veljača koja uokolo po regionu „štanca“ stupidne TV serije i s njima napada na zdrav razum konzumenata, što je čisto, golo mentalno nasilje, promiče se u borkinju protiv nasilja čini se uglavnom nad ženama. Zatim se medija poput  guste magle vuče za njom čime se potpuno zanemaruje, zamagljuje sadržaj, a ostaje forma, dakle predstava nasilne borbe - protiv nasilja.
3. Nastavlja se pernarizacija politike, i medija, te se nadaje potreba da se za Ivana Pernara nabavi stolac (tron) nosiljka i tako olakša posao jadnim saborskim zaštitarima. Usput treba predvidjeti kako bi se u sabornici poput Pernara mogla ustobočiti i teža i deblja i jača saborska mrcina pa bi tek tada, a bez Pernar-trona (pernartron, eto imenice) zaštitari mogli nastradati.
4. Mnoštvo je različitih budalaša pod kapom nebeskom, nu, statistički gledano, u politici ih je nerazmjerno više nego li među običnim pukom.  Ovdje, na ovdašnjem dijelu „ovih prostora“, opet statistički promatrano, najviše se javljaju u predizborno vrijeme pred parlamentarne i predsjedničke  izbore. Od pojave budaletina nije imuna niti jedna stranka/partija pa se, ako nikako, barem kroz njih provuku i do Hrvatskog sabora (Maras i dr.) Ovi što prođu kroz stranke/partiju smatraju se još i tzv. korisnim budalašima - govore ono što bi stranka/partija rado rekla, ali se pametniji u njoj toga čuvaju, plašeći se suprotnog učinka, ali i mogućnosti da ih se percipira kao - budalaše. Pa daj ti Maras, recimo, udri. Pojava, fenomen, je to kojega bi sustavnije trebalo barem opisati.
5. Zatim se otkrilo kako se predsjednički kandidat HSLS-a, te sasvim beznačajne strančice, Dejan Kovač, istraživački, znanstveno, bavio Antama u Hrvatskoj, zajedno s nekim Čehom te su došli do „rezultata“: „Što je Nijemcima Adolf, to je Hrvatima Ante“ (Dražen Ciglenečki, Novi list, 20. listopada 2019. Pa sam se na koncu opredijelio za ovu pojavu.
 
Severina Dejanu: "Okani nas se, puno si lip al' nisi naš tip"
 
Kad sam pročitao kako Hrvati, preko svake mjere, sinovima daju ime „Ante“ po Anti Paveliću, ustaši, a ne možda Anti Paveliću doktoru, najprije sam se nasmijao do suza, najviše „logici“ istraživanja. Dobro, ako Hrvati poslije Ante (Pavelića) učestalije krste sinove Antama, a tko je onaj koji je Anti (Paveliću) dao ime, i zašto? Očito neki stari pra ustaša. Čekaj, a Anti Starčeviću. E taj je pra pra pra ustaša koji je živio u velebitskim šumama vjerojatno još za dinosaurusa koji su baš bili mutacijskom grješkom evoluirali u antosauruse. Vidi ima i Miko Ante ili Ante Miko Tripalo, dakle „lijevi ustaša“, ma i na pol' „Ante“. Među čelnim ustašama ima i Slavko (Kvaternik) i Mirko (Puk), a i među partizanima „Mirko i Slavko“. I među ustašama i među partizanima – Mato. Svašta s tim imenima, koja kuga kad Hrvati, „ustaše“ i drugi „lijevi ustaše“ udare davati ime „Ante“, pa poduplat će se njihov broj! Palo mi je na ovo malo pameti i kako će se sada srbijanski neočetnički naučnici „živi pojesti“ što oni nisu ovo otkrili. Ništa zato, Dejan Kovač će sad biti nova zvijezda srbijanskih tabloidnih televizija i novina. Eto ga ubrzo kod Sarape (TV Pink) i Milomira Marića (TV Happy) „Hrvatski naučnik otkrio ustaše u Antama, svim Antama i mrtvim i živim“.
 
Zlo u istraživanju
 
Ali ništa od smijeha, jer mam mi se razbistri: zloća, zlo, u ovom istraživanju daleko je veće od količine budalaštine u njemu. Već sama ideja da se s predumišljajem o nacionalizmu (radno sigurno „neoustaštvu“) uđe u hrvatske obitelji i čereči njihove običaje davanja imena sinovima (samo muškarcima dakle) u bitnome je kom-fašinacistička. Prava pravcata mrziteljska i rasistička. Tko voli, neototalitaristčka. Danas u vrijeme kad se negira i spol istraživati samo muškarce (kako zna Kovač jesu li oni to?) kad su rodovi pomiješani, genderizam caruje, kad se možeš orijentirati, izabrati, što hoćeš - biljku, životinju, stroj, koprivu ili traktor, ili oboje odjednom (traktor na koprivi primjerice), kad sve ovo forsiraju tzv. liberali (Kovač, liberal), fokusirati se na „Ante ustaše“ baš je čisti nepatvoreni totalitaristički kretenizam. Kovač i taj Čeh su istražili i žive i mrtve branitelje, pa im i među njima ima previše Anta (Vjerojatno je dobro što je tako među mrtvima, al' među živima…) Eto dokle istraživačko zlo seže. Istraživanje je inače objavljeno u Pragu 2016. (To da se „Vlasi ne dosjete“). Ono najviše sliči istraživanju neke tajne službe, ali se onda postavlja pitanje koje i koja je Kovača pripremala za predsjedničku kandidaturu. Na koncu svega najfrapantniji, ujedno i najgluplji, u smislu nedostatka logike, je Kovačev zaključak u razgovor s Ciglenečkim kako je »vrijeme da hrvatski političari koji su stvorili probleme prestanu prodavati bolju prošlost i da se okrenemo budućnosti«. (gore citirani članak iz Novoga lista) Kao što je razvidno on se ovdje također bavi, doduše navodno gorom, prošlošću. Evo mi ćemo se pozabaviti, skorom, budućnošću. Kad i ako kao predsjednički kandidat prikupi deset tisuća potpisa, bit će to jedni fini javni podatci. Zamislite da netko, a mogao bi i peticijom, zatraži analizu imena i prezimena svih njegovih podupiratelja, uđe im u obitelji tko zna do kojega koljena. Bilo bi to strašno, zaslužio bi svaku osudu, kaznu i to odmah, naročito moralnu. Dosta bi bilo Dejana (otkud mu tako lipo oime?) jer i ovo je previše.
 
Inače, općepoznato je pa me je sramota to i navoditi, Hrvati ime Antun, Ante, daju po sv. Antunu Padovanskom (Lisabon 15. VIII.? 1195. – Arcella, Padova, 13. VI. 1231., kanoniziran 1232.)… u pučkoj pobožnosti jedan od najpopularnijih svetaca u Katoličkoj Crkvi...
 

Mato Dretvić Filakov