Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

To nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba, nego stravičan pokolj Hrvata u četničko-fašističkoj sprezi

 
 
Iako je već davno, prije 29 godina, 27. srpanj brisan s popisa državnih praznika on će se i ove godine u 'ustaničkom' Srbu (protupravno!!!) veličati pod imenom ustanka srpskog naroda Like i Korduna (…Oj narode Like i Korduna došlo vreme da se diže buna…); dakako s epitetom 'svete antifašističke borbe' premda su u to doba četnici s talijanskim fašistima usko surađivali kao braća po oružju, bili su nerazdvojni kao prst i nokat!
https://xdn.tf.rs/2015/03/08/Cetnici-kolju-coveka-670x455.jpg
Četnici kolju Hrvate u Drugome svjetskom ratu
 
Povijesna činjenica: Kada je ova· oružana pobuna dostigla šire razmjere, iz Knina je tzv. Štabu gerilskih odreda (četnici su bili 'prvi gerilci porobljene Jevrope?!') stigao poziv za sudjelovanjem na ‘savetovanju Srba Like i severne Dalmacije’, koji se pripremao u dogovoru s talijanskim vojnim predstavnicima, te se trebao održati 11. kolovoza 1941. u mjestu Otrić (na željezničkoj postaji Zrmanja). Prema navodu Polovine, tzv. Štab gerilskih odreda je, bez konzultacija s višim partijskim instancijama, u Otrić na dogovoreno savjetovanje poslao Boška Rašetu i Đoku Jovanića (ovaj je nakon rata dogurao do zapovjednika Zagrebačke vojne oblasti). Zaključci s održanog savjetovanja bili su svedeni na to kako će se narod ‘u srpskim autonomnim opštinama’ boriti protiv komunista i svih onih koji bi pokušali napasti talijanske oružane postrojbe. Inače, Đoko Jovanić je bio zapovjednik VI. Ličke udaračke brigade a izvorno visoki oficir kraljevske vojske đenerala Draže (usput, 'kresnuo' je, kažu, i Jovanku Broz!)
 
Uza sveto, 'fešta' u Srbu održat' će se i danas i to pod visokim pokroviteljstvom politički anemične hrvatske državne vlasti. Sjetimo se samo Titinog gardiste, bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića, od milja zvanog lignja i njegova plamenog govora o partizanskoj kapi kao simbolu mira i ljubavi: „Neki od vas nose i kape partizanke. To su lijepe kape, one su poruke ljubavi i mira, poruke da više nikada ne bude zločina, genocida i rata. Hrvatska je demokratska zemlja u čijem je Ustavu upisan antifašizam“ –rekao je bljedoliki Josipović 27. srpnja 2010. praćen burnim odobravanjem više tisuća prisutnih pro-četnika, kamufliranih u antifašiste. U to doba četničkog orgijanja, u ljeto 1941., partizanske kape su bile prava rijetkost jer su na glavama ustanika mahom bile notorne četničke šajkače s kraljevskom kokardom… Dakako, nazočio tom nezakonitom pro-četničkom derneku i neizostavni 'prota', Milorad Pupovac te istakao: „Mi(Srbi) smo obnovom ovog spomenika, kojega je financirala hrvatska Vlada kao i donatori(kamena) iz Srbije, omogućili da se povijest konačno vrati kući. Ali dugo će trebati da ta povijest bude u svakoj učionici i u hrvatskim medijima.“ I dodao taj petokolonaš još i to kako ustanak u Srbu nije prethodio ustaškom logoru Jadovno, već je logor prethodio ustanku…a kapitalna jama u tom 'strašnom' logoru, Šaranova, zjapi i danas sablasno prazna-bez ijedne kosti!!!
 
Vratimo se malo u tu povijest koju Pupovac priziva. Buntovnici, točnije rečeno četnici, proveli su (č)etničko čišćenje svih ne-Srba na području ustanka, između planine Velebitu Lici i grada Drvara u susjednoj Bosni i Hercegovini. Na sam dan tobožnjeg ustanka izvršen je veliki pokolj Hrvata kod Drvara, (oko 200 nenaoružanih hodočasnika, uključivo i župnika, po povratku s hodočašća svetoj Ani kod Knina održanog dan prije, 26. srpnja 1941.), zatim istog dana, 27. srpnja 1941., više od 200 Hrvata u Bosanskom Grahovu, uključivo i mjesnog župnika, kao i pokolj 28 Hrvata u mjestu Brotnjo u Lici a hrvatsko selo Boričevac doslovno je zbrisano s lica zemlje.
 
Na području ustanka ostali su ne-Srbi jedino u mjestima Gračac (u kojem je bio jači talijanski garnizon), te kratko vrijeme u Udbini i Kulen Vakufu, koje su branili domobrani i manji broj ustaša. Nakon što snage NDH nisu više mogle držati Udbinu i Kulen Vakuf, povele su stanovništvo tih dvaju mjesta u zbjeg. U pokolju kod Kulen Vakufa u rujnu 1941. četnici će zarobiti oko pola mahom civilnog zbjega, te potom pobiti oko 2 i pol tisuće civila. Udbinu su snage NDH uspjele održati duže, ali naposljetku su morale evakuirati i to mjesto. U progonu Hrvata iz Udbine u prosincu 1942. godine će se zbjeg uspjeti probiti kroz 'gerilce' koji su ga nastojali zaustaviti, ali će ovi ipak uspjeti pobiti 166 djeca, žene i staraca. Nakon drugog svjetskog rata izbjeglim Hrvatima Udbine nije bilo dopušteno vratiti se na svoja ognjišta, te je cjelokupno područje zahvaćeno ustankom ostalo etnički očišćenim…. i dugo, dugo, nakon 'oslobođenja'.
 
Četnički ustanak u Srbu i legitimni ciljevi tog ustanka
 
Kad govorimo o ustanku, buntu, obično govorimo i o prvoj ispaljenoj pušci, ali, kod ovog bunta i nije odveć bilo potrebno vatreno oružje, dovoljne su bile jame-bezdanke, četničke kame ili našiljeni ražanj po turskom adetu… Nedavno je naš bivši, Ivo Josipović, izvalio kako su pobijeni franjevci u Širokom Brijegu bili 'legitimni vojni cilj' jer su, naoružani, pružali otpor 'osloboditeljima'… iz krvožedne ekipe generala Petra Drapšina.
-A sad, navest ću samo neke od tih 'legitimnih ciljeva' četničkih ustanika iz davne 1941. godine…
-Po idiotskoj logici Ive Josipovića to su bili, valjda, i hodočasnici svetoj Ani koji su se vlakom vraćali u Drvar!?
- Evo što o tome svjedoči Nestorov prethodnik na župi vlč. Grga Blažević: „Ja (sam) se bio sprijateljio s franjevcima u Kninu, jer su mi bili najbliži i od velike pastoralne pomoći, pa sam svake godine s više župljana hodočastio na blagdan sv.Ane njezinoj crkvi na Kosovu Polju kod Knina. Tu moju praksu nastavio je i pater Nestor, pa je godine 1941. otišao na sv. Anu k franjevcima u Knin i sutradan na 27. srpnja 1941. (nedjelja) sjeo s ostalim putnicima u 'Šipadov'  vlak uskog kolosijeka put Drvara. na tromeđi Bosne, Dalmacije i Like. Negdje oko Trubara, vlak bude od četnika zaustavljen i svi katolici i muslimani budu poubijani, a među njima i župnik otac Nestor.“
 
Evo što je o mjestu i načinu stradanja župnika Nestora napisao partizan Stevo Babić u knjizi Drvar 1941.-1945., „Sjećanje učesnika“, Drvar, 1972., II svez., str. 207.-208.: „Bilo je svanulo, (27. srpnja 1941., nedjelja) sunce je već obasjalo cijelu okolinu… Četa se već spremala za pokret prema žandarmerijskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Ži(v)kovca, pojavio se putnički voz, jer pruga na tom dijelu nije bila pokidana. U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Zeljković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Među njima su se nalazili ustaša Marko Špiranović, katolički sveštenik Petar Maks(sic!) i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Zeljkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja, postrijeljala.“
Nedvojbeno je da je 'Petar Maks' zapravo župnik Weldmar Maximilian Nestor. Drvarski, odnosno bosansko-petrovački župnik W. M. Nestor, osoblje vlaka i hodočasnici odvedeni su, dakle, iz vlaka na stanici Vaganj i strijeljani u Trubaru te bačeni u jamu Golubnjaču. Koliki je bio ukupan broj osoba teško je reći. Jama Golubnjača do danas nije još istražena. Zasigurno bi njeno istraživanje dalo odgovore na mnoga od navedenih pitanja. I to se dogodilo upravo za takozvani Dan ustanka naroda Like i Korduna, zar ne!?
 
Je li i cijela obitelj Ivezić, ukupno 32 člana, bila legitimni vojni cilj pobunjenika? Dana 26. srpnja 2018., ukratko: Nedaleko tog ustaničkog Srba na lokaciji Dabin vrh u gustoj šumi 2014. godine otkrivena je masovna grobnica u koju su nakon 'ustanka' 27. srpnja 1941. bačeni pobijeni Hrvati koji su tu živjeli (cijelo selo Ivezić sravnjeno sa zemljom). Radi se o čitavim obiteljima s djecom.
Dva dječaka Jure i Jakov Ivezić u trenutku bacanja u jamu imali su jedva 3 godine. O tome se danas malo priča odnosno skoro ništa se ne može pročitati u našim mainstream-medijima.
 
Sveta Stolica je 21. prosinca 2014. pokrenula proces beatifikacije četvorice svećenika Banjolučke biskupije koji su ubijeni tijekom Drugoga svjetskog rata: Antuna Dujlovića, župnika u Gumjeri kod Prnjavora, Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika u Drvaru, Krešimira Barišića, župnika u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i Jurja Gospodnetića, župnika u Bosanskom Grahovu. Don Juraj Gospodnetić rođen je 9. siječnja 1910. godine u Postirama na Braču, od Ivana i Dinke r. Jurišić. Za đakona je zaređen 10. travnja 1938. a svećenički red primio je u Zagrebu 26. lipnja 1938. Bio je svećenik Banjolučke biskupije, a svoj prvi i ujedno posljednji dekret za pastoralnu službu u toj biskupiji dobio je krajem kolovoza 1939. g., kada je imenovan vjeroučiteljem i župnikom Bosanskoga Grahova. Rat ga je zatekao upravo na toj službi te je stradao u trideset i prvoj godini. U nedjelju 27. srpnja 1941.(Dan ustanka), nakon pučke mise nasilno su ga odveli četnici, strahovito zlostavljali i konačno ubili. (Vodili su ga kroz Bosansko Grahovo iživljavajući se na njemu, pred majkom su mu iskopali oči, mučili ga i živa pekli na ražnju 27. srpnja 1941.). Čini se da je još neko vrijeme bio na životu, a ubijen je oko 5. kolovoza (!?!) 1941. godine. Po svjedočenju mog prijatelja, danas pokojnog Marka Sarića iz Bosanskog Grahova (1927.-2017.) tog istog dana jednaku 'ražanjsku' sudbinu doživio je i njegov stric, Vlado Sarić! Možda se opet nađe nekakav Irinej, ili domaći Pupovac, koji će osporavati svetost don Juraja tvrdeći da je stradao u prometnoj nesreći u Bosanskom Grahovu pa je vozeći pijan projurio kroz crveno svjetlo na virtualnom semaforu, sic!
 
Miting u Srbu trebalo bi zabraniti jer to nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba nego stravičan pokolj Hrvata u četničko-fašističkoj sprezi. Međutim, državna vlast, posebno od 2000.-te  ponaša se po onoj poznatoj zagorskoj uzrečici… ni vrit ni mimo. Pročitajmo što je napisala pokojna Savka Dabčević Kučar u svojim sjećanjima na četnički dernek iz 1971.: Na taj su miting dovezeni sudionici i govornici iz Srbije i BiH, a da u tome hrvatski državni vrh nije ništa znao. Ondašnjem je hrvatskom vrhu bilo poznato samo da je bio pozvan predsjednik Skupštine SR Srbije Draža Marković, poznati protivnik hrvatske politike. Na dan mitinga došlo je desetak autobusa sa Srbima iz BiH, Vojvodine i uže Srbije, koji su dali velikosrpski pečat toj proslavi. Od poznatih Srba, ondje je bio i ratni zapovjednik Đoko Jovanić, četničkog pedigrea. Na improviziranoj su govornici održani govori. Srbijanski su predstavnici dočekani ovacijama, dok hrvatskim predstavnicima i govornicima niti približno, niti prema partijskim tvrdolinijašima koji su bili protiv proljećarskog vodstva. Savka Dabčević-Kučar će poslije zabilježiti da su hrvatski predstavnici prema sebi osjetili zid otpora i mržnje, što su svojim ponašanjem priznali i hrvatski konzervativni komunisti… Pokislo se hrvatsko vodstvo s tog mitinga vratilo vojnim helikopterom. Hrvatska je premijerka poslije zabilježila da je na tom mitingu 'najodređenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine', te je zaključila za taj 'miting uzbuđenja' da ta skupina srpskih političara, vojnih dužnosnika i njihovih pristaša 'mrzi Hrvate' i 'ne će se libiti za četništvo proliti krv'.  Kako onda tako i danas.
 
Danas nam, međutim, i nisu potrebni srbijanski političari tipa Aleksandra Vulina, dovoljno je da na derneku budu prisutni razni Josipovići, Mesići, Pusići, Pupovci, Habulini… i ina, nažalost još uvijek brojna kripto-antifašistička klatež! I opet će takozvani hrvatski antifašisti u Srbu, 27. ovog mjeseca, bukvalno rečeno dati podršku četničkom pokretu/pokolju, apsurd! Znači li to da u ljeto 1941. nije bilo nikakve razlike među jednima i drugima, partizanima i četnicima? Apsurd je tim veći što su četnici u to vrijeme bili ratni saveznici upravo s okupatorima-talijanskim fašistima s ciljem protjerivanja Hrvata s, eto, 'vekovnih srpskih ognjišta'! Eto, sve navedeno sušta je povijesna istina koju bi, kako Pupovac lijepo reče, 'konačno trebalo vratiti kući'! Nažalost, nitko od hrvatske političke 'elite' nema muda za to, ta 'elita' je naprosto opsjednuta srbijanskim mitovima, i dan-danas!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Četvrtak, 12/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1426 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević