Pupovče, spusti se u Šaranovu Jamu i pobroji virtualne kosti!

 
 
Srpsko narodno vijeće u suradnji sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Eparhijom gornjo-karlovačkom i Koordinacijom židovskih općina organizira komemoraciju u povodu Dana sjećanja na Jadovno 1941. Parastos po pravoslavnom i molitva Kadiš po hebrejskom običaju te komemorativni program održat će se u nedjelju, 23. lipnja 2019. s početkom u 11 sati kod spomenika pokraj sablasno prazne Šaranove jame, Jadovno.
https://www.braniteljski-portal.com/wp-content/uploads/2018/06/franjo-habulin-huda-jama-milorad-pupovac-3f4hs7613_jpg.png
Pupovče, je li pobijeno 42 Zatezalovih ili 28 tisuća Goldsteinovih ljudi, nemoj, bre, manipulirati, spusti se sam u 42 metra duboku jamu i izvadi barem jednu košćurinu… kao dokaz tvojim lažima! Hoćemo li i ove godine gledati reprizu prošle, hoćemo li i opet slušati parastos i kadiš sablasno praznoj Šaranovoj Jami, dokle će se 'pogani' klanjati virtualnim 'idolima'? Evo Pupovčevog parastosa iz prošle godine:
 
„Zločinački režim pobijedit ćemo poštovanjem onih koji su ovdje stradali, a njihov broj je ogroman. Prije 77 godina punih 120 dana djelovao je logor smrti. U sistem logora smrti, osnovan ni tjedan dana od uspostave NDH, došle su 42.000 ljudi po istraživanjima (seoskog kovača, nap. a.) Đure Zatezala, a 28.000 po pisanju Slavka Goldsteina  koji su ubijani kampanjski“, rekao je Pupovac ističući da je cilj ustaša i NDH bio oslobođenje od viška i neželjenih naroda – Srba. Židova i Roma. „Koliko bi danas ova zemlja bila demografski bogatija da su se ljudi na vrijeme zapitali o smislu, svrsi i sudu onih koji su ovdje umrli. Ovo mjesto je naročito jezivo i zato što su ustaše bili uvjereni da čine bogougodno djelo, dobro za državu i naciju, uvjereni da se drže deset Božjih zapovijedi, pa i one 'ne ubij' jer su žrtve smatrali neljudima. Isto tako čovjek se mora zapitati zašto jer tih 28 ili 42.000 žrtava manje vrijedno od onih koji su stradali u ratu od 1991. do 1995. i zašto za današnju Hrvatsku ti ljudi nemaju istu vrijednost kao ljudi koji su stradali nakon njih“, rekao je Pupovac, ističući da danas mnogi govore da stradanja nije bilo i da šire laži i neistine za koje nitko ne odgovara.
 
Pupovče, a kome ti odgovaraš iznoseći godinama besramne laži s ciljem blaćenja hrvatskog naroda kad, primjerice, u 42 metra dubokoj Šaranovoj jami nema nijednog ljudskog kostura; ako ne vjeruješ spusti se sam… ako imaš muda! A evo prave istine o Šaranovoj Jami na koju se oglušio i Sabor, ministri u Vladi ali i Predsjednica države, pa ću je navesti još jednom: Istina je da u Šaranovoj jami nema nijedne ljudske kosti! Pogledajte sovu poveznicu: www.youtube.com/watch?v=WLDbmKDUQ3k „Jedini problem u priči o Šaranovoj jami, a na sličan način i u cjelokupnoj paradigmi hrvatskog života u 'šaranovim jamama', jest krajnje jednostavan. Naime, SPELEOLOŠKA I DRUGA ISTRAŽIVANJA - PRIJE I NAKON 1990. - UTVRDILA SU DA SE U ŠARANOVOJ JAMI NE NALAZI NITI JEDAN LJUDSKI KOSTUR. S ovom jednostavnom i lako provjerljivom činjenicom upoznati su svi zainteresirani, naročito oni koji dižu najveću i sve učestaliju javnu dreku oko Šaranove i drugih naznačenih šaranovih jama u Hrvatskoj. Što bi to trebalo značiti? Da se radi o ludima i zbunjenima? Ne, nikako! Radi se o svjesnoj, sustavnoj i stručnoj razgradnji hrvatskih državnih, nacionalnih i socijalnih interesa, a Šaranova jama i šaranove jame sredstva su pomoću kojih se to ostvaruje. Ili kako narodna izreka kaže: 'Tuku nas i tući će nas sve više, dokle god pristajemo to podnositi i plaćati'“ (dr. sc. Josip Jurčević)!
 
Istraživačko svjedočenje Pavla Vranjicana
 
»Krajem 90-ih surađivao sam s tadašnjom saborskom Komisijom za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava s ciljem utvrđivanja okolnosti i mjesta stradanja zarobljenika, ranjenika i civila neposredno nakon završetka Drugog svjetskograta. Moja specijalnost je speleologija te sam u skladu s tim sačinio popis jamana teritoriju RH u kojima se nalaze posmrtni ostatci žrtava ubijenih 1945., tetakođer dao nekoliko sugestija i prijedloga na koji bi način trebalo organiziratiterenska istraživanja. U isto vrijeme na Saborsku komisiju provodio se političkipritisak da se istraže neki navodni ratni zločini povezani s hrvatskimDomovinskim ratom. Nisam bio izravni sudionik tih sastanaka i razgovora, alina tu temu imena Slavko i Ivo Goldstein te Žarko Puhovski često su se spominjala. Iz tih lobističkih krugova tada je potekla i optužba kako Šaranova jama kod Jadovnog na Velebitu krije posmrtne ostatke srpskih civila ubijenih tijekom Hrvatskog domovinskog rata. Za vrijeme druge Jugoslavije ova je jama bila proglašena jamom grobnicom žrtava stradalih u logoru Jadovno 1941. godine. Slijedom toga odlučeno je da se poduzme terensko istraživanje kako bi se provjerile navedene optužbe. Stručni dio ekipe sačinjavali su: Davor Butković-Žu i Pavle Vranjican. Tajnik saborske Komisije bio je gospodin Florijan Boras. Krenuli smo u Gospić gdje su nam se u policijskoj upravi pridružili djelatnici policije i svi zajedno došli smo do ulaza u Šaranovu jamu koja se nalazi neposredno uz šumsku cestu. Upotrebljavajući uže i speleološku opremu spustili smo se do dna jame. U jami nismo našli ni najmanjeg traga bilo kakvog novijeg zločina, ali na naše iznenađenje niti bilo kojeg pa ni najmanjeg traga o zločinu iz 1941. godine. Jednostavno - na dnu te jame nema nijednog ljudskog kostura, tj. ničeg što bi moglo na bilo koji način potvrditi tu priču. Napravili smo jednostavnu skicu jame, kratki video snimak (vidi poveznicu) i izašli vani. Napisali smo izvješće koje smo zajedno sa snimkom unutrašnjosti jame predali saborskoj Komisiji. Kakva je bila sudbina našeg izvješća - ne znam - ali čuo sam da je video snimak prikazan svim zainteresiranim stranama. Ovih dana bili smo svjedoci zloupotrebe Šaranove jame i pokušaja stvaranja nekakvog lažnog političkog obreda. Organizatori nedavno održanog skupa kod Šaranove jame bili su još krajem devedesetih obaviješteni kako na dnu te jame nema tragova nikakvih žrtava, pa ni žrtava iz logora Jadovno. Također, oglušili su se na sve savjete i informacije koje im je zadnjih nekoliko godina davao dr. Srećko Božičević, legenda hrvatske speleologije, izuzetni znalac i znanstvenik koji je u Geološkom institutu cijeli radni vijek istraživao špilje i jame hrvatskog krša. I on je organizatorima ukazivao na nesklad činjeničnog stanja i njihove priče. Ali i ovoga puta političko-žandarske metode bile su jače od znanosti i bilo kojih stručnih rezultata. Organizirana je komemoracija žrtvama na očigledno potpuno krivom mjestu, ismijavajući time svaku stvarnu žrtvu i istinu o događanjima iz 1941. godine. Podvaljeno je i Vesni Pusić, Jasenu Mesiću pa i predsjedniku Srbije Borisu Tadiću koji su govoreći puni pijeteta nad nepostojećim žrtvama izgledali kao da su dio scenarija popularne engleske serije 'Mućke'. Potpuno je nevjerojatno kako nakon svjedočenja uglednog znanstvenika dr. Srećka Božičevića u prošlom broju 'Hrvatskog lista' niti jedan TV Dnevnik i novine nisu imali objavljeno ni jedno slovo na tu temu. Potpuna šutnja, ignoriranje. Za mene to znači da su svi djelatnici tih medija pod nekim žandarskim pritiskom i boje se za svoje karijere i plaće. S obzirom da se tu radi o mrtvim ljudima, barem bi Državno odvjetništvo trebalo uputiti dr. Božičeviću i meni poziv za razgovor i poduzeti sve radnje kako bi se organiziralo novo istraživanje i jednom zauvijek okončala svaka dvojba i rasprava. Preporučio bih da se okupi istraživačka ekipa sastavljena od pripadnika specijalne policije, HGSS-a i djelatnika Geološkog instituta iz Zagreba. S obzirom da se radi o jednostavnom speleološkom objektu male dubine moglo bi se organizirati sigurno spuštanje u jamu svih zainteresiranih kako bi se i osobno uvjerili u činjenično stanje. Važno je napomenuti da se u blizini Šaranove jame nalazi jama sa stradalim žrtvama iz poslijeratne 1945. godine te izgleda da je potpuno lažna priča o Šaranovoj jami ustvari poslužila prikrivanju stvarnih događaja. Ako Državno odvjetništvo ništa ne poduzme i ako organizator komemoracije ne bude imao znanstvene ni ljudske snage da prihvati istinu, te i dalje bude ustrajao na svojoj priči, novopodignuti spomenik kraj Šaranove jame postat će za većinu građana Hrvatske simbolom gluposti i prijevare, a ono što je najgore – stvarne žrtve biti će zaslugom organizatora komemoracije popljuvane i ponižene. A glavni ideolo-g/zi ove nakaradne komemoracije (Milorad Pupovac/Stipe Mesić) mora-o/li bi se već jednom odlučiti hoće li se u svom radu držati znanstvenih ili žandarskih metoda.«
Priredili: Pavle Vranjican i Josip Jurčević, Hrvatski list, srpanj 2011.
 
Kako onda tako i danas, nitko od hrvatskih vlasti ništa poduzeo nije kako bi ovu besramnu laž i ljagu skinuo s leđa Hrvatskom narodu… I ponovno će kao i uvijek dosad, 23. lipnja ove godine HRT izvještavati o desetcima tisuća pobijenih koji su, valjda, tri dana nakon smrti nekakvim čudom uskrsnuli ne ostavivši namjerno nikakvog traga u Jami dubokoj svega 42 metra!? Ili, javit će se onaj kvazi-istoričar, Židov, Ivo Goldstein s poznatoj mu teorijom o specijalnom jasenovačkom stroju kojim su zločesti ustaše samljeli srbijansko-židovske kosture u prah i pepeo uklonivši tako svaki trag svom genocidu!? Eto, da nije tragično, uistinu bi bilo komično!
 

Damir Kalafatić