Razlike između Stepinčevih branitelja Ive i Natka

 
 
Ivan Mužić natjerao me da se zamislim na kojim temeljima je stvorena Hrvatska elita, i koliko je socijalistički režim nanio štete jer je  izgradio na pogrješan način tu tzv. elitu. Ovdje čak i ne mislim na pitanja svjetonazora, političkog opredjeljenja, na utopije i lutanja kojima su ljudska bića po sebi sklona - tu mislim na ljudskost (humanizam), karakter i akademsko znanstvenu sposobnost. Detalj o suđenju kardinalu (tada nadbiskupu) Alojziju Stepincu dosta govori.
http://photos.geni.com/p13/8e/69/98/cc/5344483f01ccd3d4/rimg0917_original.jpg?version=1
Natko Katičić
 
U rujnu 1946. Stepinac je odbio odvjetnike odlučivši braniti se sam. Tada komunisti rade izvanrednu predstavu, dodjeljuju mu glavnoga branitelja u osobi Iva Politea (1887.-1956.), vrhunskoga odvjetnika međunarodno priznatoga, koji je i Tituša (J.B.T) branio 1928., te je bio poznat (Politeo) i kao otvoreni protivnik NDH. Politeo nije bio religiozan, čak je bio među pokretačima i suradnicima časopisa Nova Evropa, dosta liberalno masonskoga sadržaja. Bio je potpredsjednik Međunarodne unije advokata. Za Međunarodnu komoru odvjetnika izradio je Kodeks odvjetničke etike.
 
Drugi branitelj bio je Natko Katičić, i to u vrlo delikatnoj stvari optužbe za vjerske prijelaze i vojni vikarijat NDH. Rekao bih ključnom dijelu optužnice. Iako je bio protivnik "prevjeravanja", Stepinac ih je tolerirao jer su ljudi na taj način bili zaštićeni od progona. Natko Katičić (1901.-1983.) bio je mason, član lože "Ivan Drašković". Dok je Politeo sa velikim žarom i osobnom hrabrošću branio Stepinca, te napisao preko trideset stranica vrlo kvalitetne obrane široko obrazovanoga i vrsnoga pravnika, dotle je obrana Katičićeva iznosila tri stranice pisane ne baš prevelikom revnošću.
 
OZNA (organ unutarnje sigurnosti) je nadzirala vrlo strogo Politea, koji prekida karijeru 1950. godine. Žarko Vimpulšek, predsjednik sudskoga vijeća za suđenja Stepincu svjedoči o Politeu: "kada je umro, njegova udovica je morala tražiti pomoć od komore da bi ga imala čime sahraniti, jer nije ostavio nikakvih sredstava". Nasuprot tome Natko Katičić je život završio kao sveučilišni profesor i redovni član JAZU-a (danas HAZU). U tijeku i nakon suđenja nijedna demokratska struktura na samozvanom "demokratskom" Zapadu nije se posebno (ozbiljno) angažirala kod Tita i drugih komunističkih prvaka u obranu nevino optuženoga zagrebačkoga nadbiskupa, piše Ivan Mužić. Sapientis sat!
 

Teo Trostmann