Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Kako je počeo rat u našem dvorištu

 
 
Ovog ljeta neko vrijeme smo boravili u „provinciji“ udaljenoj dvadesetak kilometara „ptičjeg leta“, kako se to nekad govorilo i pisalo (zračne, pravocrtne udaljenosti) od Katedrale i dva brdašca. „Provincija“ je inače do sredine devedesetih pripadala i administrativno Zagrebu. Tako blizu, a tako nekako mu daleko.
https://images.fineartamerica.com/images/artworkimages/mediumlarge/1/pastoral-country-scene-with-birds-john-haldane.jpg
 
Pastorala
 
Od interneta sam se odmaknuo, što milom, što silom i varkom „davatelja“ (davitelja?) tih usluga, što je poseban rukavac priče, ako jednom budem voljan opetovano voditi izgubljenu bitku. Od televizijskih programa tek prvi i drugi Hatevejov, al' zdravije je – nijedan. Novine, ne daj Bože, odavno nisu ni za prati prozore, a ljeto je pa ne trebaju ni za potpalu. Ostao mi je tek radio, a bolje da ni njega ni. Uh kako je za stanje organizma (hardwarea) psihičko, fizičko, duševno i duhovno  dobro otarasit se medije. Slušat samo u praskozorje kako trava raste, a bogme ove godine raste da se skoro može čuti. Ili u prvi mrak osjetit zamah krila šišmiša koji ti oko ušiju lovi komarce. Iščekivati prve zrake sunca, uvečer gledati, ponekad, i krvavi njegov zalazak. Možda strahovati od tamno tamno plavog oblaka, slušati kako se tutnjeći približava, gledati munjama u oči, osjetiti hladnoću nedaleko palog leda… to se zove „adrenalin“. Kakav vatromet na Bundeku, ili „milenijski“ vatrometi po svjetskim metropolama za Novu godinu, treba se o ponoći naći u dvorištu kad je nebo prepuno munja, kad ono priredi vatromet, nevjerojatne su to slike. Sad  baš kad se „pucnjava“ skroz približi, ne treba ju više „potezati za rep“.  
 
Ove godine nema kosova koji su sa mnom lani kosili travu po šljiviku. Košnjom sam im naime „postavljao“ „švedski stol“ pun raznih kukaca, pa čim bi čuli zvuk motorne kose eto njih. Nedostajali su mi, pomislio sam kako su negdje nestali, nu ubrzo sam shvatio kako je za njihov nestanak kriva „najezda“ - mačaka. Četiri mačka svakodnevno su, u različita doba dana, uglavnom jedan po jedan - bit će po strogoj hijerahiji - haračili po voćnjaku i dvorištu. Jedan od četvorice se čak donekle i udomaćio pa je redovito dolazio na doručak i večeru. Pomaknuli su se stoga kosići na obližnje grmlje. Plašili smo se i riđovki jer se jedna pojavila u susjedovoj šupi, nu kad smo jednu večer pod starom foteljom pred kućnim vratima otkrili ježa laknulo nam više nego da nam je u zaštitu stigao Nato-zlato. Prošle godine nam je život zagorčavala jedna druga napast - najezda stršljena. Bili su se naselili u duplju stare trešnje koju je još u listopadu 1991. izbušila granata nacional-socijalističke srbijanske JNA (kasnije samo „JA“). Bio ih je pun voćnjak, vrt, dvorište… sve su držali pod kontrolom i danju i noću. Trešnju pak pod „mrtvom stražom“. Puno smo o njima naučili, uglavnom ih se klonili i tako preživjeli i mi i oni. U rano proljeće sam čvrstim najlonom zatvorio trešnjinu duplju, a ni godina im izgleda ne odgovara pa ih ovoga ljeta skoro nema. Trešnja pak sada iz podaljega u predvečerje izgleda kao duh u sivom kaputu koji uokolo šeta. Svejedno ostavit ćemo ju i takvu na životu dok je na njoj i jednoga zelenoga listića. Nije da po dvorištu nema još „spomenika“ srbijanske agresije, al' ovaj jedini još uvijek daje znakove života.
 
Kraj pastorale
 
Rišem tako neke crtice iz „malog“ svijeta, neku vrstu ovovremene pastorale u prozi o kojoj „urbanisti“, na njihovu žalost pojma nemaju. Nema politike, nema udrugarica i udrugara kod Plenkovića i Bošnjakovića, nesvjestan sam kako će Hrvatskom ubuduće vladati (o Bože) netko poput neke Veljače - podigneš li glas pojest će te mrak. Baš me briga za sukob Indije i Pakistana, dviju nuklearnih sila, hoće li Trump udariti carine Kini, hoće li Kinezi s vojskom na Hong Kong (a hoće), gdje je Pupovac „slavio“ Oluju, kako nam je Mutti Angela ni kako će Boris izaći iz Eunije… Kad tamo- šipak. „Ne ćeš razbojniče“ uživati u miru i slušati noćnog cvrčka. Eto meni jednoga dana globalizma - u dvorištu. Poslao Đula Šoroš, simbolički gledano. Kosići otišli, a uskoro će i mačkovi.
 
Javlja radio Prvi - noćas na području Gline kombi pun migranata sletio u Kupu. Vozač pobjegao u obližnju šumu, jedna osoba (ženska) poginula, ostale putnike (11) spasili policajci. Odmah mi jasno: medija mulja, ustvari skriva istinu, da ne napišem, laže. Bez obzira što je Slatina Pokupska (Pokupska Slatina) administrativno u općini Glina, a i nešto joj je bliža, događaj se ustvari zbio na vratima Zagreba. Sigurnosno, politički i u svakom pogledu - „kompaktno“ (Marakeški compact). Al' ne treba uznemiravati zagrebačke „urbaniste“ (građane), ta tako i eunijska medija postupa. Šuma, zvana Kobiljača, u koju je vozač (Srbijanac, državljanin) navodno bio pobjegao „minski je sumnjivo područje“. Točnije, minirali Srbi 1991. kad su bili okupirali desnu obalu Kupe i nije stigla na red za razminiranje, osim što je u međuvremenu „razminirala“ divljač. Onda je krenula potraga iznad te šume, helikopterska, naročito noćna s IC kamerom, a i dnevno su letjeli helikopteri, pa i iznad našeg dvorišta. Toliko nisko da sam se plašio kako će elisom zapeti za jednu staru, visoku šljivu. Kad tamo vozač, bit će odavno prešao na lijevu („zagrebačku“) obalu Kupe koja se za niskog vodostaja može mjestimice i pregaziti. Najvjerojatnije sjeo na prigradski autobus pa preko Velike Gorice do Zagreba. (Da sad ne širim spoznaje dobre, stare seoske medije, „stvar“ je ipak ozbiljna.) Odatle se autobusom uputio za Srbiju. Pao je tek u Bajakovu, prema jednoj informaciji Prvog radija skoro slučajno. Napisat ću samo: zanimljivo.
 
Tih dana i odmah iza toga seoska medija se odvažila. Ondje viđeno sedam migranata, tamo trinaest, tri su odmakla daleko prema Zagrebu… Ne vjerujem mediji u Hrvatskoj nimalo, kad je „migrantska tema“ u pitanju još manje. Skeptičan sam oduvijek i prema seoskoj, nu znam kako je ona ipak, nažalost, daleko bliža istini.
 
I da završim pastoralu, jer već joj se i nazire kraj. Hladno neko rujansko jutro, hladnije nego je predvidio i Vakula. Idem u trgovinu po malo kruha. Kad pred crkvom udaljenom pedesetak metara od naše kuće policijski auto s upaljenom rotirkom i žmigavcima. Približim se sasvim a na nogostupu pred ulazom u crkveno dvorište sjedi dvadesetak mlađih muškaraca malo tamnije puti. „Stigli turisti“, kažem policajcu. „A stigli“, odgovori i zaputi se preko ceste u župni dvor. Pred muškarcima položeno nekoliko mobitela, pet, šest. Produžim pokraj njih, a u centru, ni pedesetak metara dalje, kažu: Pakistanci. Ukrali čamac u istoj onoj Slatini Pokupskoj, pa preko Kupe. Obišli oko mjesta, Pokupskog, pa se vratili pred crkvu i ondje zatražili azil. Uskoro su ih odvezli u Zagreb, vjerojatno u Dugave.
 
Medija je i o ovom događaju šutjela, osim RTL-a. Pakistan je, kao što je poznato nuklearna sila, sprema se za rat s Indijom radi zaštite tamošnje svoje muslimanske 200-milijunske „manjine“. Nema vijesti o tome kako je u Pakistanu glad, a ako i jest - prodaju koju „bombicu“… I tako na kraju ljeta, kao i 1991. ode mir iz našeg dvorišta. Potjera ga, blago rečeno, globalizam. A taj je gadan, kombinacija svega - kapitalizma, komunizma, nacizma, fašizma, svega toga „anti“ - on, kao i uvijek „sjedi“ gore, a ovoga puta ratuje i na način da silom gura goloruko„meso na meso“, ljudsko meso. Za početak bez puške, dostatna je čakija - i mobitel. To je samo jedan od djelića svjetskog rata koji upravo traje. Drugdje i drugačije se „kuhaju“ sukobi u kojima će ginuti milijuni milijuna. Cilj: jedna rasa („gemišt“) jedna , fol, vjera, sotonistička, jedna svjetska vlada… i puno, puno manje tog „mesa“ na planetu - milijarde „grla“ manje. Stigao je već eto i do seoskih dvorišta. Tko misli kako do njega ne će stići, recimo u gradu, gadno se vara.
 

Mato Dretvić Filakov

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog agresora

 
 
Bilo ih je smušenjaka, neznalica, ali i stručnjaka koji su odbijali pomirbu Hrvata, bilo ih je koji su se protivili dolasku UNPROFOR-a, bilo ih je koji su se zalagali za totalni rat (Martin Špegelj) i napad na vojarne, jaku regionalizaciju Hrvatske, stvaranje 'zapadnog Balkana' itd. Kod Chrisa Cviića bilo je dobrih i loših ideja, ali je značajno  njegova optika vezana uz London.
https://media.gettyimages.com/videos/balance-of-forces-england-london-itn-int-cms-chris-cviic-intvwd-sof-video-id808413082?s=640x640
Krsto Criis Cvijić Cviic
 
Krsto Cviić rođen je 1930. godine u Novoj Gradiški, iako postoje i izvori koji govore o Adžamovcima kao mjestu rođenja. Roditelji su mu bili Franjo Cviić (tvorničar) i Mila, rođena Jakešević. Kasnije se školovao u Zagrebu, gdje je diplomirao germanistiku. A od 1954. godine je živio i radio u Londonu. Završio je poslijediplomski studij povijesti na Oxfordu. Radio je kao suradnik BBC-ja (1954.-1959.), urednik svjetske službe BBC-ja na engleskom (1964.-1969.), suradnik The Economista (1969.-1990.) i politički analitičar Kraljevskoga instituta za međunarodne poslove u Londonu. Također je bio članom Savjeta za vanjske poslove predsjednika Ive Josipovića. Bio je predložen za ministra u Vladi demokratskog jedinstva. Jedan je od šestero potpisnika otvorenoga pisma (Krsto Cviić – Ivo Banac – Vesna Pusić – Ozren Žunec – Slavko Goldstein – Vlado Gotovac1993. godine u kojem se traži odstupanje predsjednika dr. Franje Tuđmana, te dolazak "novih ljudi" na vlast u Hrvatskoj. Podsjetimo da su Vesna Pusić i Slavko Goldstein bili temeljni članovi uprave "Ferala",nezavisnog i nevladinog tjednika.
 
PETER SANFEY objavio je 2010. nekrolog Chrisu Cviiću,u kojem ima zanimljivih podataka. "Godine 1999. Chris je postao viši politički savjetnik EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvoj) za središnju Europu, baltičke države i jugoistočnu Europu.  Chris je napisao dvije knjige o Balkanu na engleskom: Remaking the Balkans,(ponovno stvaranje Balkana?, op., T. T.) objavljenu 1991., i In Search of the Balkan Recovery: the Political and Economic Re-emergence of South-Eastern Europe (koautor Peter Sanfey), 2010.  (“U potrazi za oporavkom Balkana: Ponovno političko i gospodarsko stvaranje Jugoistočne Europe”). Za taj smo naslov, piše Peter Sanfey (i za izdanje knjige), zahvalni izdavaču, Michaelu Dwyeru iz Hurst & Co. Naslov se odmah dopao i Chrisu i meni jer za regiju koristi nazive “Balkan” i “Jugoistočna Europa” i time rješava dilemu koji naziv treba koristiti te koristi riječi “oporavak” i “ponovno stvaranje”(višeznačnica recovery, ozdravljenje, oporavak, sanacija, vraćanje u prvobitno stanje, op. T.T.), što su pojmovi koje želimo naglasiti i smatramo da su primjereniji od riječi koje se obično koriste u naslovima knjiga o Balkanu (“kriza”, “sukob” itd.). 
 
Godine 2001. primio je Cviić Red Britanskog Carstva za rad na promicanju demokracije. Valjda Boris Johnson, pravim imenom Aleksandar Boris de Pfeffel  Lowe, promiče demokraciju. U Londonu je doktorirao i Boris Jokić na temi vjeronauka u hrvatskim školama. Predsjednik Vlade Andrej Plenković 1992. je u Londonu imao studentsku odvjetničku praksu u tvrtki Stephenson Harwood. Nema sveze s Londonom Milorada Pupovca koji je kao lingvist magistrirao na lingvistici i ideologiji, a doktorirao na jeziku i djelovanju, tako da ne možemo kazati oprosti mu Gospodine jer ne zna što govori i koje su posljedice smotrene riječi.
 
Cviić je osnovao 1989. godine stranku jugounitarističku UJDI sa Žarkom Puhovskim i generalom Kočom Popovićem. Koji bi smisao imao biti tih cvilidreta na sceni? S jedne strane njihov učinak bi pokvario odnose Hrvata i Srba u vrijeme kada Srbija intenzivno pregovara s Njemačkom o ulasku u EU, jer Njemačkoj geopolitički Srbija treba kao spona sa Istokom. Možda je cilj i oslabiti zajednički otpor Srba i Hrvata u BiH unitarizaciji te države, možda je cilj destabilizirati Predsjednicu, pa i HDZ koji je kao predstavnik nacionalne i katoličke struje sve manje vjerodostojan, i to je tendencija nazočna i prije besmislene koalicije sa HNS-om.
 
I razni samozvani čuvari "demokratije", poput GONG-a i nevladinih udruga, te vječiti antifašisti (zapravo kriptokomunisti) koji su vremešni poput galapagoških kornjača (osim ako se ne radi o maloljetnim kuririma i bombašima) demoniziraju hrvatsku državu i povezuju je sa NDH. Postoje i navijači i drugi ekstremisti koji ne shvaćaju da škode Hrvatskoj svojim operetnim hrvatstvom i neodgojenošću. Da osoba iz Srbije ostavi terensko vozilo u rijeci pri čemu se 20 imigranata zamalo utopi (jedna ženska osoba je smrtno stradala) to nije vijest, da se obustavi rad engleskog Parlamenta to nije vijest, da se dio Hrvata u režiji predsjednika srbijanskoga Aleksandra Vučića nazove nacijom Bunjevaca to nije vijest; vijest je svađa Dobrivoja Arsića s Riječaninom iz gorske službe spašavanja, ipso facto est NDH? Postoje stvari koje su jasne poput matematike i dobrog odgoja, ali izgleda da našim političarima nije jasno što jest pravo i dužnost  državnih dužnosnika i kakve reakcije su primjerene na provokacije i vrijeđanje države Hrvatske! Popuštanje samo ohrabruje, zasad verbalnog agresora. Jasna načela oko koji se moramo okupiti davno je trebalo definirati.
 

Teo Trostmann

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira Hrvatsku

 
 
Hrvatski narod treba reći DOSTA Pupovcu, Radinu i njima sličnima. Dosta je njihove ugroženosti, dosta njihova zahtijevanja, dosta optuživanja, napadanja hrvatskog identiteta, cijeđenja hrvatskog proračuna za protuhrvatsku djelatnost, jer su prevršili svaku mjeru! Sva prava nacionalnih manjina utvrđena su Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, ništa više i ništa manje! Kako za srpsku nacionalnu manjinu, tako i za sve ostale nacionalne manjine u Hrvatskoj, a ima ih točno 22.
Slikovni rezultat za pupovac radin
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Republici Hrvatskoj je popisano 4.284.889 stanovnika od čega je 328.738 pripadnika nacionalnih manjina kako slijedi i to:
Albanaca 17.513 (0,41 %),
Austrijanaca 297 (0,01 %),
Bošnjaka 31.479 (0,73 %),
Bugara 350 (0,01 %), 
Crnogoraca 4.517 (0,11 %),
Čeha 9.641 (0,22 %),
Mađara 14.048 (0,33 %),
Makedonaca 4.138 (0,10 %),
Nijemaca 2.965 (0,07 %),
Poljaka 672 (0,02 %),
Roma 16.975 (0,40 %),
Rumunja 435 (0,01 %),
Rusa 1.279 (0,03 %),
Rusina 1936 (0,05 %)
Slovaka, 4.753(0,11 %),
Slovenaca 10.517 (0,25 %),
Srba 186.633 (4,36 %), 
Talijana 17.807 (0,42 %), 
Turaka 367 (0,01 %),
Ukrajinaca 1.878 (0,04%),
Vlaha 29 (0,00) i
Židova 509 (0,01%).
 
Zar nije čudno da su samo Srbi, Talijani i Romi "ugroženi". Očito je problem u grupaciji na čelu s Miloradom Pupovcem koji sjajno živi na hrvatskoj grbači i neprestano pljuje u tanjur koji ih hrani! Zatim s Furijom Radinom, koji je s IDS-om talijanizirao Istru i još traži autonomiju! I na kraju Veljko Kajtazi, koji traži ostvarivanje svih prava za Rome, a da istovremeno ti isti Romi ne poštuju Zakone RH! Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom Republika Hrvatska se obvezala donijeti novi ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Hrvatski sabor je na sjednici 13. prosinca 2002. godine donio Odluku o proglašenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, čime je stvoren normativni okvir za ostvarivanje cjelovite zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.
 
Prof. dr. Milorad Pupovac, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), zastupnik u Hrvatskom saboru kao predstavnik srpske nacionalne manjine, hrvatski je državljanin! Time što je državljanin Republike Hrvatske, sve je rečeno! Zna se kako treba ponašati po Ustavu RH jedan državljanin i pripadnik nacionalne manjine čiji je udio u ukupnom broju stanovnika od 4.284.889, iznosi 186.633 ili 4,36 % po zadnjem popisu stanovništva 2011. godine. Međutim, djelovanje Pupovca kao eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj odvija se u nekoliko pravaca medijsko- propagandnog rata, kao nastavka izgubljenog rata u Hrvatskoj. Činjenice su jasne, mada ih Srbija izokreće, zamagljuje i lažira. Raspadom Jugoslavije u kojoj je Srbija bila majorizirana, jer su Srbi bili većinski zastupljeni u svim državnim institucijama, u vojsci, policiji, državnom aparatu, Srbija je izgubila bilo kakvu mogućnost ka stvaranju Velike Srbije, pa se okrenula osvajačkim ratnim putem tu svoju mitomansku ideju ostvariti. Srpski je narod tijekom 70-godišnje komunističko-medijske propagande uz potporu Srpske Pravoslavne crkve,indoktriniran protiv Hrvata kao svojih najvećih neprijatelja. Potkrjepljujući to gomilanjem i falsificiranjem žrtava iz Drugoga svjetskog rata, preko logora jasenovac, preko NDH, kao izvor svih zala za Srbe, formirali su predodžbu o ugroženosti Srba, što je rezultiralo velikom mržnjom, a kao posljedica te mržnje ostali su strašni i nepojmljivi zločini koji su Srbi počinili u Hrvatskoj i BIH tijekom ratova 1991.-1995. Evo kakav učinak imaju medijsko-propagandni ratovi:
 
• Jedan od pravaca ovog rata je difamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika,posebno u medijima, preko Novosti, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i svakog drugog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
 
• Drugi je pravac da se tom informacijskom ratu prikazuje kao neku ultranacionalističku retoriku, “otvaranje starih rana”, “neokretanje budućnosti”. Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest. Ogromnu ulogu u tom medijsko-propagandnom ratu ima i HRT, koja je neprikriveno, otvoreno proyugo i prosrpski orijentirana! HRT kao državna, odnosno javna medijska kuća, koju gleda najviše hrvatskih građana, trebala bi djelovati edukativno, jasno i nedvojbeno prikazivati istinu o Domovinskom ratu kao agresiji Srbije i JNA na Hrvatsku. Nema tu mjesta nikakvom prikrivanju i neobjavljivanju tih jasnih činjenica, jer je HRT hrvatska radiotelevizija, koju plaćamo svi mi hrvatski građani, a ne građani nepostojeće Jugoslavije i Srbije. Stoga vodstvo Hrt-a pod hitno mijenjati uređivačku politiku i usmjeriti je na hrvatski kolosijek.
 
• Treći oblik specijalnog rata  je kulturološki film da o hrvatskom gradu mučeniku – Vukovaru nije snimio hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takvi film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom, a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima). U tom je pravcu i nagrađivanje filma na Pulskom filmskom festivalu  za najbolji hrvatski dugometražni film  filmu Dnevnik Diane Budisavljević, redateljice Dane Budisavljević. „Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela“, čija je uloga u Drugome svjetskom ratu bila diskutabilna, a film o Domovinskom ratu, General, redatelja  Antuna Vrdoljaka nije dobio nijednu nagradu, a ima izrazito veliku gledanost u kinima.
 
• Kao ogledni primjer je film „Petnaest minuta – Masakr u Dvoru“ u dansko-hrvatskoj koprodukciji, koji je nakon premijere na Sarajevskom filmskom festivalu, prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta. Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Međutim film se prikazivao diljem svijeta, šteta po ugled HV-a i Hrvatske je učinjena i to sa tom očitom namjerom, a što je još najgore, sve financirano sa hrvatskim novcem. Po tim primjerima  vidljivo je kako u državnim institucijama imamo anti hrvatski kadar, koji neprestano podriva ugled RH i blati je po svijetu.
 
Otvorena i smišljena akcija u optuživanju RH za ratne zločine, koje je počinila srpska strana i to što je najgore, od hrvatskih institucija, koje bi trebale takve manipulatorske i zlonamjerne filmske uratke sprječavati, a ne u njima aktivno sudjelovati! Poseban je problem skrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni s jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba, ali je neprestano bombardirana sa slučajem obitelji Zec! Isto tako, slučaj Zec se neprestano ponavlja i medijski zlorabi, a da se u isto vrijeme ne navodi broj poginule djece kao posljedice granatiranja i bombardiranja hrvatskih gradova i sela od strane JNA i Srbije! Zasluge za to imaju “sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici”.
 
A primjere ne treba tražiti, oni se sami jave. Tako je Documenta odmah nakon proslave Oluje, javno zatražila da MUP, podigne optužnicu protiv M. P. Thompsona. S kojim pravom? Koji su oni uopće faktor u javnosti? Samoproglašena Documenta i Vesna Teršelić koja se stvorila niotkuda i koja izigrava neku “savjest Hrvatske”, instalirana od Ive Josipovića da pljuje i optužuje Hrvatsku, sve u smislu Memoranduma SANU 2. Međutim Pupovac i SDSS ne drže se i ne poštuju Ustav RH, i po tom pitanju bi DORH trebao postupati i sankcionirati! Pupovac i Vojislav Stanimirović ne drže se i ne poštuju temeljnu odredbu Ustava RH, jer ne poštuju Domovinski rat, već su se pozivali na Erdutski sporazum i osnivanje Zajednice Srba, kao nekog vida autonomije.
 
Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13. prosinca 2002. nije više bilo potrebe pozivati se na Erdutskim sporazumom. Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa. http://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-uratu Vojislav Stanimirović izjavio je ‘Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama.Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat’.  https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613 I to Vojislav Stanimirović izjavljuje bez ikakvih posljedica! Izričito kršenje Ustava RH, jer nikakav građanski rat nije bio u Hrvatskoj, već brutalna agresija JNA i četnika, koji su iz Srbije dolazili ratovati na teritorij Hrvatske.Pitam Stanimirovića kakav je to građanski rat, kada su tenkovi iz Beograda išli u napad na Vukovar, praćeni cvijećem od strane stanovnika Srbije, na hrvatski teritorij? Pupovac kao zastupnik Hrvatskog Sabora ne bi  nikako smio biti nazočan u Srbiji na njihovom obilježavanju Oluje. Njemu je kao hrvatskom državljaninu i saborskom zastupniku mjesto u Kninu, koliko god se to njemu ne dopada.
 
Nikada Pupovac kao zastupnik u hrvatskom Saboru nije spomenuo hrvatske žrtve i patnje hrvatskog naroda koje su Srbi izazvali. Nikada nije pokazao empatiju ni za svoje sunarodnjake koji žive bez tekuće vode i električnog priključka. Kakav je to čovjek koji ulupa 3,9 milijuna kuna godišnje u ono smeće od Novosti koje samo huškaju na mržnju, umjesto da pomogne svoje sunarodnjake? I onda nakon onakvih huškačkih i provokativnih članaka kada se dogode incidenti, onda su Srbi ugroženi? A zašto niti jedna druga manjina od njih više od 20 nije ugrožena, već samo Srbi? I još nešto, nikada Pupovac ne postavlja  pitanje tko je izazvao te strašne posljedice rata, tko je pokazao dobru volju i oprost u cilju suživota i mira? Ne izjašnjava se o huškačkom, agresivnom i opasnom po mir, govoru Predsjednika Srbije kojem je više puta nazočio u kojem on Hrvatsku, čiji je Pupovac državljanin blati i uspoređuje sa Hitlerovom Njemačkom? A i kako će kada i sam uspoređuje Republiku Hrvatsku čiji je državljanin, saborski zastupnik i koalicijski partner u Vladi sa NDH? Pa time i sam sebe optužuje!!! Eto do kojeg apsurda je sam sebe doveo! Zar to sam ne uviđa?
 
Sa svim tim smicalicama odgovor je jednostavan: Srbi, sa hrvatskog prostora počeli su balvan-revoluciju, pobunili se, pristali su da budu upregnuti u Miloševićev projekt Velike Srbije, a Hrvati su bili ti koji su im  pružili opći oprost u mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja, donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ali to sve njima nije dosta, jer oni ne pristaju biti nacionalna manjina, već konstitutivan narod, a sve u cilju neke nove "Velike Srbije na ovim prostorima", naravno opet nauštrb Hrvata.
 
»Nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje “Oluje” bez svijesti o progonstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi i okolici 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav “Za dom – Spremni!” ne može biti nikako tolerirano«. Ma vidi molim te kako se Pupovac postavlja ultimativno, „ne može biti nikako tolerirano”. E itekako može i mora! Može i mora Milorad Pupovac, jer su hrvatski branitelji sa tim pokličem ginuli i obranili Republiku Hrvatsku upravo od velikosrpske, četničke i JNA agresije! Mora biti tolerirano iz jednostavnog razloga što 200.000 ljudi nije protjerano iz Hrvatske! Nije protjerano ,već je naređeno od strane Mile Mrkšića da se “celokupno civilno stanovništvo povuče”. Same vlasti su naredile srpskom narodu da se povlači i još su ga njihovi tenkovi u povlačenju nemilosrdno gazili. Sam Slobodan Milošević rekao je da su srpski vojnici „bježali kao zečevi”.
 
Iz ovih primjera proizlazi da su Pupovac i Radin destabilizirajući čimbenici u Hrvatskoj, koji neprestano podrivaju  suverenitet i integritet i koji svojom medijsko-huškačkom djelatnošću i retorikom izazivaju nezadovoljstvo, nemir i već otrcanu i sveopće poznatu tzv. ugroženost!
 

Lili Benčik

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Srijeda, 18/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1408 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević