Get Adobe Flash player

Hillary Clinton je najavila radikalne promjene Katoličke Crkve

 
 
Dok su sva sredstva izvještavanja podložna globalističkoj moći usredotočena na širenje prokletstva na svjetskoj razini zbog neočekivanog i njima nepoželjnog američkog predsjednika Donalda J. Trumpa iz SAD-a dolazi vijest da su izdavač katoličke revije The Remnant, Michael J. Matt, i drugi istaknuti katolici SAD-a David L. Sonnier (umirovljeni dužnosnik Vojske SAD-a – US Army), Christofer A. Ferrara (Predsjednik Udruženja katoličkih odvjetnika SAD-a), Chris Jackson (Catholics4Trump.com), Elizabeth Yore (utemeljiteljica YoreChildren) poslali pismo novom predsjedniku SAD-a sa zbunjujućim sadržajem.Pošiljatelji poslanice su postavili neka točna i neugodna pitanja o ulozi prethodne američke administracije u događajima bitnim za život Katoličke Crkve, posebno usmjereni na događaje abdikacije pape Benedikta XVI. (Josepha Ratzingera) i izbora na pontifikalni prijesto Jorgea Mariaje Bergoglija koji je uslijedio.
https://i0.wp.com/veritas-vincit-international.org/wp-content/uploads/2017/10/pope-benedict-xvi-resigns.jpg?resize=360%2C213&ssl=1
Popratna pitanja koja slijede traže izričito pokretanje istrage koja se tiče provjere činjenica koje su iskrsle u objavi tekstova elektroničke  pošte – mails – koje je pisala bivša državna tajnica Hillary Clinton a izašle su na vidjelo objavom putem wikileaksa – u kojima se najavljuje radikalna promjena Katoličke Crkve, „katoličko proljeće“ u stilu onog arapskog proljeća koje je potaknula administracija Baracka Husseina Obame, ustvari promjena režima u skladu s diktatom globalista.
 
Zbunjeni smo ponašanjem Pape toliko ideologiziranog da izgleda kao da je više u misiji promicanja sekularne agende ljevice. Izgleda kao da mu nije misija voditi Katoličku Crkvu u njenoj svetoj misiji. Ne spada u ulogu pape da bude uvučen u politiku toliko da ga se smatra za vrh međunarodne ljevice.S obzirom na to da želimo najbolje našoj zemlji i katolicima cijelog svijeta vjerujući da je odgovornost svih svjesnih vjernih katolika SAD-a da traže i zahtijevaju istragu o slijedećim pitanjima:
 
1.U kojoj je mjeri Agencija za nacionalnu sigurnost nadzirala konklavu koja je izabrala papu Franju?
2. Koje su druge radnje izvršene pod okriljem agenata SAD-a u pogledu abdikacije pape Benedikta i konklave koja je izabrala papu Franju?
3.Jesu li agenti vlade SAD-a imali kontakte s „mafijom“ kardinala Dannieelsa?
4. U danima koji su prethodili abdikaciji pape Benedikta obustavljene su sve međunarodne monetarne transakcije Vatikana. Jesu li vladine agencije SAD-a umješane u ove operacije?
5.Zašto su međunarodne monetarne transakcije uspostavljene 12. veljače 2013. na dan kada je Benedikt XVI. objavio svoje povlačenje? Radi li se tu o pukom slučaju?
6.Kakve su radnje poduzimali, ako jesu, John Podesta, Hillary Clinton i ostali povezani s djelovanjem Obame umiješani u raspravu koja je predviđala izazivanje „katoličkog proljeća“?
7.Kakve je naravi bio tajni sastanak podpredsjednika John Bidena i pape Benedikta XVI. u Vatikanu u lipnju 2011. u pogledu navedenih podataka?
8.Koju ulogu su imali u tome George Soros i ostali mđunarodni financijaši koji trenutno imaju stalni boravak u SAD-u?
 
Mi vjerujemo da je sama pojava ovih pitanja bez odgovora dovoljna da opravda ovaj zahtjev za istragu.Ako bi takva istraga utvrdila da je vlada SAD-a na neprimjeren način utjecala na poslove Katoličke Crkve tražimo da rezultati istrage budu objavljeni tako da katolički vjernici mogu tražiti odgovarajuće radnje od onih osoba u našoj hijerarhiji koje su nastavile biti vjerne nauku Katoličke Crkve. Molimo da shvatite da ne tražimo „istragu u Katoličkoj Crkvi. Tražimo jednostavno da se istraži nedavne aktivnosti vlade SAD-a kojoj ste danas Vi izvršni poglavar.“

 

(Izabrala i s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Marco Sudati, http://ordinefuturo.net/2017/01/31/dal-cattolicesimo-usa-una-iniziativa-dirompente/

Armenci i armenokatolička crkva Sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu

 
 
Armenokatoličku crkvu Sv. Nikole Tolentinskoga sagradili su 1599. redovnici bosonogi augustinaci. Ona danas krije mnoge zanimljivosti, kao i armenska zajednica u Vječnom gradu... Godine 1654. crkvu Sv. Nikole Tolentinskoga potpuno preuređuju, a fasadni dio  završavaju tek 1670.  pod vodstvom graditelja Francesca Buzia. Crkvu je armenokatolicima darovao 1883. papa Lav XIII. (1878.-1903.) te je ona postala središte armenske zajednice u Vječnom gradu. Tu je otvorena 1885. armenska škola za izučavanje armenskoga jezika, kulture, književnosti i povijesti. U toj crkvi bila je i obuka armenskih katoličkih redovnika. Dolazili su mladi ljudi iz Sirije, Libanona i Iraka.
https://www.nedjelja.ba/upload/image/Iz%20zivota/LJZO/2018./09/oltarcrkve.jpg
Crkva je sagrađena u baroknom stilu i naravno da se razlikuje od crkvene armenske arhitekture. Svjedočanstva o Armencima u Italiji sačuvana su još od 6. st. kada su u Ravennu došle armenske vojne postrojbe na čelu s bizantskim vojskovođom Nersesom (478.-573.). Smatra se da je armenska zajednica formirana u 16. st., kada je veliki vojvoda Ferdinando de' Medici (1587.-1609) pozvao Armence da se nastane u Livornu.
 
Od kraja 19. i početka 20. st. u Italiji postoje različite armenske školske ustanove kao što su: Collegio Armeno Murat Raphael (1836), Chiesa di San Biagio (1838), Congregazione Suore Armenie (1847), Pontificio Collegio Armeno (1883), Sezione Armena Della Radio Vaticana (1966). Tu je i nekoliko sakralnih objekata: armenokatolička crkva Sv. Vlaha (1856.) u Rimu, armenoapostolska crkva Četrdeset mučenika u Milanu (1958.), crkva Sv. Bartola Armenskoga u Genovi (1308.), armenokatolički samostan Sv. Lazara u Mletcima (Veneciji) (1717.) te, naravno crkva Sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu.
 
U Italiji živi približno četiri tisuća Armenaca, većina ih je u Milanu, Veneciji, Padovi i Rimu. Središte armenske zajednice je grad Milano. Među poznatim Armencima u suvremenoj povijesti  Italije su: znanstvenik-kemičar Ciacomo Luigi Ciamician (1857.-1922.), spisateljica Antonia Arslan (1938.), poznati crkveni velikodostojnik Katoličke crkve Krikor Bedros XV. Agadžanjan koji je pokopan u crkvi Sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu.
 
Armenska zajednica u Italiji aktivno sudjeluje u javnom životu zemlje.  
Svetac kome je armenska crkva posvećena, Sv. Nikola Tolentinski, rođen je 1245. u Castel Sant’ Angelu (danas Sant’ Angelo in Pontano, Italija). Stupio je u red Svetoga Augustina 1260., a zaređen je za svećenika 1269. Papa Eugen IV. (1431.-1447.) ga je proglasio svetim 1447. Nikola se je odlikovao čednošću, ljudskošću, jednostavnošću i dobrotom. Bio je veliki štovatelj i održavatelj strogoga siromaštva i molitve. Sve svoje slobodno vrijeme provodio je u molitvi. Preminuo je 10. rujna 1305. u Tolentinu u Italiji.
 

Artur Bagdasarov, KT, HKV

Biblija književnika Siniše Vukovića

 
 
Izložbu čini privatna kolekcija Biblijâ književnika Siniše Vukovića i na njoj je predstavljeno 200-injak Biblija na različitim jezicima i pismima: od hebrejske i septuaginte do vulgate, arapske i sirijske; od kineske, japanske, korejske, tajlandske, do jezika tagalog (Filipini), hindi, tamilski, telugu i bengalski (Indija), urdu (Perzija), yoruba, efik i igbo (Nigerija). Na izložbi se mogu vidjeti i Biblije od ćiriličnih na crkvenoslavenskom, ruskom, ukrajinskom, bjeloruskom, srpskom, makedonskom, bugarskom, azerbajdžanskom i armenskom, preko sviju europskih jezika do Poslanice Timoteju na Brailleovom pismu i svih izdanja na hrvatskom jeziku. Među najstarijom Biblijom u kolekciji je ona tiskana na njemačkomu jeziku iz 1813. godine, te Biblija na francuskomu iz godine 1820.
http://misija.slobodnadalmacija.hr/Portals/2/Images/50sinaitonko.jpg
Siniša Vuković
 
Kolekcionar Siniša Vuković je istaknuo da je Biblije počeo sakupljati slučajno, a sve je počelo s Biblijom na hebrejskom jeziku koju je kupio na hodočašću u Rimu. Druga Biblija u njegovoj kolekciji bila je dar hodočasnika iz Španjolske i tako je sve počelo. Njegovi gosti u Selcima na Braču rado su mu poklanjali Biblije na svom materinjem jeziku. Kolekcija se s godinama povećavala, a danas ima više od 200 primjeraka.
 
Na otvorenju izložbe predstavljeno je i dvoknjižje Siniše Vukovića 'Čakavski pištular I. – II.', s čakavskim prijevodima poslanicâ Novoga zavjeta, koje je ilustrirano faksimilima i naslovnicama iz kolekcije Biblijâ. Odrastavši u kršćanskom duhu i odgoju prema Bibliji Vuković je oduvijek imao poseban odnos, tako da je neke dijelove čak preveo i na svoju selačku čakavštinu (bračku). U hrvatskom jeziku ime Biblija jest jednina, ali na grčkom to je množina i znači 'knjige' (jedn. biblos), pa je po toj analogiji i iskovano ime same izložbe: kao što se u samoj Bibliji nalazi nekoliko Knjigâ, ovdje nekoliko desetaka jezika urasta u jedno, u istu ideju i ljubav, tvoreći jedinstveno tijelo – Bibliju.
 
„Čakavski pištular Siniše Vukovića je napor da se na materinjskom jeziku izraze biblijski tekstovi, što je naravno dokaz da je njegov selaški, odnosno ta naša čakavština jezik u punini svojih izražajnih mogućnosti. Izraziti biblijske tekstove na domaći način znači biti univerzalan, a opet s težinom supstrata svojega, to je selaški ali ga mi ipak razumijemo i na neki način tu uživamo u jednoj prisnosti, jednoj neposrednosti koja nam je bliža čak od standarda“, naglasio je u svom kritičkom osvrtu akademik Tonko Maroević.
 

Nives Matijević

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1370 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević