Get Adobe Flash player

Za hrvatski katolički puk blaženi Alojzije Stepinac je već odavno svetac

 
 
"Dovedite mi jednog jedinog Srbina koji je mojim potpisom nasilno preveden u Katoličku Crkvu", odgovarao je kardinal Crkve u Hrvata Alojzije Stepinac na jednu od ključnih optužbi na montiranom procesu (za "nasilno pokrštavanje Srba"), te 1946. godine. I nisu doveli ni jednoga! Koliko su se tadašnje komunističke vlasti plašile istine, govori i činjenica je od strane sudskog vijeća odbijeno preko stotinu svjedoka (među kojima su mnogi bili i pravoslavne vjere) koji su se javili kako bi dali iskaz u korist optuženika. Ni jedan navod optužnice nije potkrijepljen bilo kakvim dokazima, a tužitelj Jakov Blažević i njegovi suradnici kompletnu su optužnicu temeljili na političkim kvalifikacijama. U sudnici je stvorena atmosfera linča i presude su se morale donijeti - i za kardinala Stepinca i za ostale optužene, budući da su unaprijed bili svrstani među "narodne neprijatelje".
http://www.croatianhistory.net/gif/kljak/kljakovic_stepinac2.jpg
Iza svega je stajala težnja Komunističke partije (Tita, Kardelja, Bakarića i drugih), da se Katoličku Crkvu u Hrvatskoj odvoji od Rima i Svete Stolice i podredi političkom diktatu. Komunisti su, međutim, naišli na osobu nepokolebljivog i čvrstog karaktera. Kardinal je (što je i na suđenju otvoreno iznio) bio pripravan u svakom trenutku umrijeti za Krista, vjeru i istinu i njega se nije moglo ucijeniti niti uplašiti. Kako bi postigli cilj i opravdali 16 godina dosuđene robije, oni su ispleli čitavu mrežu otrovnih laži i konstrukcija, pa je njihova promidžba kardinala prikazivala kao jednoga od "ključnih saradnika ustaškog režima", a uskoro se u brojnim pamfletima Agitpropa počinje graditi mit o Katoličkoj crkvi kao "duhovnom začetniku genocida" i Alojzija Stepinca se (pored Pavelića) proglašava "jednom od najmračnijih figura" tog razdoblja.
 
Ostatak života kardinal provodi u izolaciji, u Krašiću, gdje svakodnevno moli i drži službu Božju, uz rijetke susrete s drugim ljudima - jer na sve budno pazi komunistička Udba. Dana 10. veljače 1960. godine, u 14 sati i 15 minuta, naš je mučenik i blaženik izdahnuo, uz riječi:  fiat voluntas tua (budi volja tvoja). Tadašnji nadbiskup-koadjutor, dr. Franjo Šeper naložio je da zvone sva crkvena zvona u Zagrebu i da se na svim zvonicima istaknu crne zastave, a od vlasti zatražio da se tijelo dopremi u prvostolnicu i položi u kriptu katedrale. Komunistički vlastodršci u prvi mah su odbili taj zahtjev, ali su se brzo predomislili i već 12. veljače odobrili prijenos tijela i pokop u Zagrebu. Blaženi Alojzije Stepinac položen je u kriptu ispod glavnog oltara gdje se nalaze i tijela Frana Krste Frankopana, Eugena Kvaternika, te Petra i Ivana Antuna Zrinskog. Velebnom sprovodu je (unatoč komunističkoj represiji, zastrašivanjima i prijetnjama) bilo nazočno tisuće vjernika, iako je sve pomno snimala Udba sa stotinama svojih agenata koji su se umiješali među narod.
 
Hrvatski narod i katolički puk oprostili su se od svoga kardinala pjesmom Ecce quomodo moritur iustus (Evo kako umire pravednik). U Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, papa Ivan Pavao Drugi (danas svetac Katoličke crkve), pred pola milijuna vjernika, proglasio je mučenika Alojzija Stepinca blaženikom, izražavajući se o njemu biranim riječima i naglašavajući njegovu krepost, osjećaj za pravdu i čvrstinu vjere. Dana 22. srpnja 2016. godine, sudski je poništena nepravedna presuda komunističkog sudišta (od 16 godina robije s prisilnim radom) kojom su grubo prekršena temeljna ljudska prava, načela pravednosti i norme demokratskog civiliziranog svijeta. Hrvatski katolički puk u blaženom Alojziju Stepincu ima svoga zagovornika na nebu i on je već odavno svetac, neovisno o formalnom postupku kanonizacije koji još uvijek nije završen.
O tomu, uostalom, rječito govore i čudesna ozdravljenja po Njegovom zagovoru.
Proglašenje kardinala Alojzija Stepinca blaženikom:
https://youtu.be/ze1JDQnZKms
 

Zlatko Pinter

Predstavljena knjiga Marlona Macanovića o našem blaženiku

 
 
Povodom 120. obljetnice rođenja Alojzija Viktora Stepinca (8. 5. 1898.) i 20. godišnjice proglašenja blaženim (3. 10. 1998.), u Splitu je predstavljena knjiga Marlona Macanovića „Viktor, kardinalova pobjeda”. Knjigu su uz autora predstavili doc. dr. fra Domagoj Runje i prof. Mate Šimundić. „U svjetlu činjenica da smo prošle godine proslavili dvije velike obljetnice vezane za bl. kardinala Stepinca, pronašao sam motiv za pisanje knjige. Nadalje, dodatni razlog je bio što je svete uspomene, bl. Stepinac predmet moga vjerničkog divljenja oduvijek. Uz to, imam i stručno-znanstveni interes kao magistar prava i ljubitelj povijesti, a napose one koje se tiče našega hrvatskog naroda“, rekao je Macanović.
https://radio.hrt.hr/data/article/185031_2bee8b088170ab3bb54a.jpg
Knjiga ima 232 stranice i strukturirana je u tri djela (Brezarić,1898.-Zagreb,1945; Zagreb, 1946.-Lepoglava, 5. 12. 1951.; Krašić, 5. 12. 1951.-Krašić, 10. 2. 1960.; te Epilog u kojem pojašnjavam zbivanja iza kardinalove smrti i tijek kauze za proglašenje svetim. Iz knjige se mogu saznati svi bitni događaji iz Stepinčeva života (rođenje, mladost, školovanje, kako je dobio poziv, ređenje, imenovanje za zagrebačkog nadbiskupa te kardinala, zbivanja uoči II. svjetskog rata, te samoga rata i poraća, utemeljenje Caritasa, osnivanje Karmela u Brezovici, uzništvo u Lepoglavi i Krašiću itd.). Knjiga je romansirana biografija pisana kronološkim slijedom uz detaljno navođenje kardinalovih govora, poslanica, te rasvjetljuje njegovo djelovanje i dijaloge sa poznatim osobama toga doba, poput prof. Marice Stanković, Vlatka Mačeka, Sluge Božjega dr. fra Alekse Benigara, Sluge Božjega Franje kardinala Kuharića, dr. don Stjepana Kranjčića, don Josipa Vranekovića i mnogih drugih. U njoj nalazimo i kompletan tijek tzv. suđenja i nepravednu presudu. Ima i dodatnih zanimljivosti koje zasigurno nisu bile poznate širem čitateljstvu poput toga kako je (danas sveti) talijanski kapucin Padre Pio posjetio kardinala tijekom suđenja i sl.
 
…„Stepinac sada još jače ljubi svoj hrvatski narod i Katoličku Crkvu. Jer je umro za Krista, sada je živ u Kristu. Stepinac me voli! Stepinac te voli! Stepinac nas ljubi! Čitanje ove knjige može nam pomoći da i mi njega jače volimo, a kroz njega Krista, Istinu!“, zapisao je mr. sc. don Šimun Doljanin, a u završnoj riječi vjeroučitelj Mirko Jurić se nada da će ovaj roman u nama ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav koja dolazi od Boga!
 
„Alojzije Stepinac, pastir Crkve zagrebačke, kroz ovaj roman odsijeva snagom Isusa Krista, u kojega je vjerovao i kojemu je predao sav život, za spas Crkve i duša. Njegov životni put svijetli svakom kršćaninu kap putokaz kako se živi duh Evanđelja. Ukorijenjen u Božjoj Istini, utvrđen u Nadi koja je u Kristu i nošen Božjom ljubavlju ostao je vjeran Bogu. U tami koja ga je okruživala nosio je Svjetlo Krista Raspetog i Uskrslog Božjem puku koji mu je bio povjeren. Na njemu se uistinu obistinila ona biblijska mudrost da će „… pravednik od svoje vjere živjeti“. Vjera u živoga Boga koji  je naš Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj davala mu je snagu da Božju Istinu prenosi vjerno i bez kompromisa i dodvoravanja duhu ovoga svijeta. To je mogao jer je bio natopljen ljubavlju prema Svetom Pismu iz kojeg je crpio mudrost i strah Božji. Znamo da je strah Božji jedan od darova Duha Svetoga i početak svake mudrosti. Ta ga je Mudrost vodila kroz cijeli život da se više svidi Bogu a ne ljudima jer Božja istina ostaje za vječnost a ljudske misli su prolazne. On je divan primjer svakom kršćaninu pravoga bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. Zahvalni smo Gospodinu što nam ga je darovao kao zaštitnika i zagovornika Crkve u hrvatskom narodu. Možemo samo zamisliti što bi bilo danas s Crkvom u našem narodu da ju je nadbiskup Alojzije odvojio od Petrova nasljednika u Rimu. Duboko sam uvjeren da od njegove vjere i ljubavi, koja se preobražavala Otajstvom Kristova križa, naša Crkva i danas živi. Poput pšeničnog zrna koje umire sebi i biva predano zemlji, i njegova žrtva života urodila je mnogobrojnim plodovima svetosti i života u hrvatskom narodu, od svećenika, redovnika do vjernika laika. I zato mu trebamo bit neizmjerno zahvalni. Svima nama je potrebna njegova čvrsta vjera i pouzdanje u Boga bez obzira kakvo zlo nas zateklo u životu. Nadam se da će ovaj roman u nama ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav koja dolazi od Boga! „In te, Domine, speravi!“
 
„Svetački lik Alojzija Stepinca nam ukazuje na poželjni smjer djelovanja i držanja prema ovozemaljskim stvarnostima. Trebaju nam vodeći ljudi na svim razinama koji će imati odlike njegova karaktera, a koji je svojom nepomućenom vjerom i neugaslom nadom, utjecao na mnoge svjedočeći evanđeoske istine u punini. Ukratko rečeno, treba nam Stepinčeva Hrvatska.“, zaključio je Macanović.
 
Marlon Macanović je suprug i otac četvero djece. Magistar je prava sa bogatim radnim iskustvom u državnom (MUP RH, Arheološki muzej u Splitu, Ured državne uprave, Brodosplit-Brodogradilište) i privatnom sektoru (Volkov, Megaplakat i Poljud vile). Član je Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata na području Splitsko-dalmatinske županije. Postigao je izvanredne rezultate kao glavni savjetnik za restrukturiranje državnih tvrtki kao što su Hrvatske željeznice Cargo d.o.o. (autor Analize poslovanja unutar programa restrukturiranja i dr.) , privatnih tvrtki (Ćurin nautika...), jedinica lokalne samouprave (Općina Milna...) itd. Savjetovao je brojne tvrtke, udruge i sportske klubove. Honorarni je predavač (po pozivu) na poslovnim skupovima i u kulturno/znanstvenim ustanovama. Autor je 40 znanstvenih i stručnih radova objavljenih u relevantnim časopisima (Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zbornik Veleučilišta u Šibeniku, Crkva u svijetu). Od 2014. je stalni pisac stručnih pravnih članaka za časopise iz portfelja „BUSINESS MEDIA GRUPE“ iz Zagreba (Poslovni savjetnik, Računovodstvo i porezi u praksi te Udruga). Autor je knjige: „Kako pronaći posao i pobijediti nezaposlenost – Motivacijski pravni priručnik“.
 

Nives Matijević

Bračna ljubav između muža i žene utemeljena na Božjemu stvoriteljskom naumu o čovjeku

 
 
»U početku bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga...«
»I Riječ tijelom postade i nastani se među nama« (Iv 1,13)
"Stvaranje čovjeka ima svoj temelj u vječnoj Božjoj Riječi. Bog je sve pozvao u život po djelovanju Riječi vječnog sina"
"Obitelj je posebna, a u isto vrijeme temeljna zajednica ljubavi i života, na kojoj se temelje sve druge zajednice i društvo. U obitelji čovjek dolazi na svijet, raste i sazrijeva. Obitelj je također prvo i temeljno mjesto, gdje se svaki čovjek raspoznaje i ostvaruje osobni, ljudski i kršćanski poziv"
Papa Ivan Pavao II., na 2. susretu obitelji u Rio de Janeiru
http://gordanamisicduoasone.from.hr/files/2015/02/mir-Bozji-604x270.jpg
Procesi globalizacije, težnja za sve većim gospodarskim napretkom i materijalnim dobitkom, blagostanje jednog dijela čovječanstva i sve veće siromaštvo drugog dijela, val terorizma i nasilja, poremećena ravnoteža prirode s učestalim nesrećama i katastrofama ozbiljnih razmjera, znanstveni napredak koji otkrićem ljudskog genoma stavlja čovjeka u opasnost da postane predmet manipulacije i svojevrsne proizvodnje putem kloniranja, – sve to umnaža nesigurnosti i postavlja pitanje, što je čovjek usred tih zbivanja?
 
Poseban izazov za to pitanje predstavlja stanje koje proživljavamo u Hrvatskoj. Unatoč naporima da se nakon demokratskih promjena i Domovinskog rata poboljšaju uvjeti života, još uvijek je velik broj  ljudi  bez sigurnosti vlastitog doma, ljudi  bez stalnoga radnog mjesta i prihoda za svoju obitelj, mladih bez mogućnosti da vlastitim radom izgrađuju svoju budućnost, umirovljenika sa skromnim primanjima. Svi oni postavljaju pitanje tko je čovjek s drugačijom težinom nego li oni kojima ništa ne nedostaje. Trebamo li jednostavno prihvatiti čovjeka po mjeri koju su mu dodijelile povijesne okolnosti? Bog je po rođenju svoga Sina u ljudskoj obitelji Josipa i Marije potvrdio vrijednost svakoga ljudskoga bića, pritom i veličinu te dostojanstvo braka i obitelji. On “koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa” svojim rođenjem i trpljenjem na križu unio je u ljudsko bračno i obiteljsko zajedništvo onu snagu Božje spasiteljske ljubavi koja je dala Sina za nas“(Iv 3,16).
 
Bračna ljubav između muža i žene utemeljena na Božjemu stvoriteljskom naumu o čovjeku, uzdignuta je u Sinu na dostojanstvo ljubavi koju Bog ima prema čovjeku. Življeno iz vjere u svijesti Božjega spasenja “za” čovjeka, bračno zajedništvo muža i žene postaje zajedništvom slobodne i plodne ljubavi koja služi životu, te u brojnoj djeci pronalazi svoje duboko ispunjenje. Dijete je srce obitelji. Dijete unosi u obitelj novu kvalitetu života. Obitelj je najnaravnije mjesto rasta i odgoja, ljudskog i kršćanskog, svakog djeteta. Obitelj oblikuje dijete. Skladna obitelj je najbolja za uravnotežen odgoj djece. Dijete koje je voljeno, zavoli samog sebe i sve oko sebe. Dijete u obitelji stječe obiteljske i mjesne običaje, domoljubnu svijest i domoljubne osjećaje!
 
Svakih božićnih dana posjetit će vas svećenici i blagosloviti vaše domove i obitelji. Njihov ulazak u vašu kuću podsjetit će vas da je Sin Božji svojim rođenjem ušao u našu ljudsku povijest, postao članom jedne ljudske obitelji da bi u svakog čovjeka mogao unijeti božanski život. Dok otvarate svećeniku vrata svoje kuće, otvorite svoja srca Isusu Kristu, najboljem prijatelju naše hrvatske zemlje i povijesti. Dopustite mu da po svom euharistijskom otajstvu ulazi sve dublje u vaše obiteljske i osobne živote te vas obdari svojim božanskim svjetlom, da na putovima suvremenog svijeta i nastojanja oko boljeg života ne izgubite 
»Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem«
 

Lili Benčik

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Ponedjeljak, 25/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 506 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević