Get Adobe Flash player

Duboka meditacijska promišljanja koja nadahnjuju

 
 
"Temeljnu tvrdnju teološke antropologije, da je čovjek slika Božja i da je tijekom svoga postojanja u neprestanom odnosu prema svome Stvoritelju, osim dogmatskim i svetopisamskim postavkama, moguće je izreći i poetskom riječi. Rimski triptih odraz je takve sinteze, a potpisao ga je Ivan Pavao II., filozof, teolog i zaljubljenik u riječ koja za njega postaje otajstvo. U njegovu se pjesništvu otkriva ljubav prema riječi usađena u rodnoj Poljskoj za vrijeme mladosti i studija na Jageionskom sveučilištu, potom se obogaćuje filozofskim i teološkim spoznajama, a svoju puninu nalazi u susretu stvorenoga i Stvoritelja." (Iz Uvoda prikaza Zbirke pjesama Ivana Pavla Drugoga, Rimski triptih; "U Rimskom triptihu", autorice Tanje Popec - https://hrcak.srce.hr/file/180942)
https://www.medjugorje-info.com/images/Vatikan/Ivan-Pavao-II.jpg
Svetac u čijem smo srcu mi Hrvati imali posebno mjesto, Ivan Pavao Drugi, vodio je našu Katoličku Crkvu 26 godina, 5 mjeseci i 17 dana i za to vrijeme postao nespornom moralnom vertikalom svijeta. Papa putnik, filozof, teolog, svećenik, apostol i propovjednik vjere, vjerni Kristov sljedbenik, čovjekoljubac, neumorni borac za istinu, pravdu i jednakost svih ljudi, ekumenist, pomiritelj nacija i religija, pored enciklika, apostolskih pisama, pobudnica, konstitucija, motu proprija i knjiga što ih je napisao, ostavio nam je u naslijeđe i svoju poeziju - meditacije pretočene u čarobne stihove koji veličaju Tvorca, i Njegovo djelo: Čovjeka i Prirodu. Duboka su to meditacijska promišljanja koja nadahnjuju, oplemenjuju i potiču traganje za odgovorima što ih tako pomno krije tajna našega ljudskog bitka i svijeta koji nas okružuje…
 

"POTOK

 

1. Čuđenje

 
Obronak šumski silazi
u ritmu bujica gorskih
a taj mi ritam objavljuje Tebe,
Predvječna riječi.
Kako je predivna šutnja Tvoja
u svemu, čime se odasvud javlja
stvoreni svijet…
što zajedno s obronkom šumskim
silazi u dolinu svakom njegovom padinom…
sve što sobom nosi
srebrna kaskada bujice,
koji se u ritmu s gore obrušava
nošen svojom vlastitom maticom…
- nošen kamo?
 
Što mi pripovijedaš, potoče gorski?
na kojemu mjestu sa mnom sresti se imaš?
sa mnom koji također prolazim -
slično kao i ti…
Zar slično kao ti?
 
(Dopusti mi ovdje zastati -
dopusti mi na pragu se zadržati
ovo je jedno od najčistijih čuđenja.)
Bujica se ne čudi dok se nadolje ruši
i šume šuteći silaze u ritmu bujice
- ali, čovjek se čudi!
Prag koji svijet u njemu prekoračuje,
prag je čuđenja.
(Nekoć je upravo tom čuđenju ime 'Adam' dano.)
 
Bio je osamljen s tim svojim čuđenjem
posred bića, koja se nisu čudila
- bilo im je dosta da postoje i da protječu.
Čovjek je prolazio zajedno s njima
na valu čuđenja.
Čudeći se, stalno je izranjao
iz toga vala koji ga je uzdizao,
kao da govori svemu naokolo:
'zaustavi se! - pristan u meni imaš'
'u meni je mjesto susreta
s Predvječnom Riječju' -
'zaustavi se, ovo prolaženje ima smisao'
'ima smisao…ima smisao…ima smisao!'
 

2. Izvor

 
Obronak šumski silazi
u ritmu potoka gorskih…
Želiš li pronaći izvor,
moraš ići uzgor, protiv struje.
Probijaj se, traži, ne odstupaj;
znaš, da on mora tu negdje biti -
Gdje si izvore?…Gdje si izvore?!
 
Tišina…
Potoče šumski, potoče
otkrij mi tajnu
svoga početka!
(Tišina - zašto šutiš?
Kako si brižljivo skrio tajnu svoga početka!)
 
Dopusti mi usne uroniti
u vodu s izvora
oćutjeti svježinu,
svježinu životvornu."
(Ivan Pavao Drugi, RIMSKI TRIPTIH - meditacije, Glas Koncila, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2003.; str. 11.-13.)
 

Zlatko Pinter

Armenska katolička crkva u Libanonu

 
 
Proganjanje kršćana u Osmanskom Carstvu dovelo je do masovnoga iseljavanja armenokatolika u Libanon, Siriju, Irak i Iran. U tim su zemljama armenokatolici organizirali svoje zajednice, premda su armenske zajednice postojale u tim područjima i ranije. Izbjegli armenski biskupi su u svibnju i srpnju 1918. god. u Rimu pod vodstvom kardinala Luigia Sincera održali brojne konzultacije. Odlučeno je da se reorganizira Armenska katolička crkva. Sinod u Rimu odlučio je 1928. god. premjestiti katedru armenokatoličkoga patrijarhata iz Carigrada u Libanon. Papa Pio XI. (1857. - 1939.) je potvrdio odluku armenskih biskupa i 25. siječnja 1929. god. izdao breve (Litteris apostolicis) kojim je utemeljio arhieparhiju u Beirutu kao arhieparhiju Cilicijskoga armenskoga patrijarhata.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/11/12/Arm_bijel.png
Arhieparhija Armenske katoličke crkve sa sjedištem u gradu Beirutu širi svoju jurisdikciju na cijelo područje Libanona. Katedrala arhieparhije u Beirutu je crkva sv. Ilije i Grgura Prosvjetitelja.
 
Na čelu Armenske katoličke crkve je patrijarh. Od 9. kolovoza 2015. god. patrijarh je Grigor Bedros XX. (Krikor/Grgur Gabrojan). Službeni patrijarhov naslov je Njegovo Blaženstvo Katolikos - Patrijarh Cilicije.
 
Patrijarhat izdaje tjednik "Masis". Bratstvo svećenika u Bzumaru ima veliku knjižnicu i sjemenište. Brojnost vjernika Armenske katoličke crkve u Libanonu iznosi oko 12.000 ljudi, a opća količina od 140 do 165 tisuća Armenaca. Većina živi u Beirutu, u četvrti Matn. Libanonski Armenci služe se zapadnom inačicom armenskoga jezika, imaju nekoliko listova, radijsku postaju "Vanadzajn" ("Glas Vana"). Od 1937. god. u glavnom gradu izlazi list "Ararad Daily Newspaper". Zanimljivo je da su dva libanonska predsjednika imala armensko podrijetlo: Elias Sarkis (od 1976. do 1982.) i Emile Lahoud (od 1998. do 2007.).
 

Artur Bagdasarov, HKV

Sotonist Penny Lane nedavno je objavio dokumentarac pod naslovom: Zdravo Sotono!

 
 
Postoji dogovorno nastojanje prihvaćanja sotonizma kao religioznog sustava koji je blagonaklon i sveprihvatljiv i karakterizira ga tolerancija, različitost i sveobuhvatnost za razliku od ritualnog i poznatog sotonskog kulta koji najveći broj ljudi poznaje. Vodeća osuda za masovno širenje ovog tipa sotonizma nove generacije ne pada na nikog drugog nego na Hollywood i masovne medije koji su napustili odavno svaki privid kršćanskih vrijednosti i počevši otvoreno pokazivati da je njihov istinski cilj pripremiti i uspostaviti ovaj zavodljiviji sistem antikrista – čovjeka grijeha.
https://www.express.hr/media/img/69/67/24875c658cbe4b50e63e.jpeg
Kao što je pojasnio Matthew Jacobs u Huffington Postu u vlasništvu Veizona, sotonist Penny Lane je nedavno objavio svoj novi dokumentarac: Zdravo Sotono!? Koji je dao ton ovom novom tipu obožavanja đavla koji će zacijelo zadobiti popularnost za svoju fundamentalnu doktrinu „čini što ti se sviđa“. Za razliku od pripadnika koji moraju nositi crna odjela dok pjevaju oko pentagrama - petokraki zvijezda i sličnog, verzija novog Penny Lane sotonizma dopušta osobama da doista čine ono što hoće i bilo  što „osjećaju“ kao ispravno – i što možda najbolje predstavljaju sa šest boja duge koja je zastava mafije LGBT. To je slika koja najbolje simbolizira ovo novo nešto: PRIHVAĆANJE SVEGA OSIM KRŠĆANSTVA.
 
„Sotonisti, otkriva se, su sve ono što mislite da nisu: domoljubi, milosrdni, etični, usmjereni na jednakost, predani sakupljanju otpadaka trozubima na autostradi Arizone“, piše Jacobs u svom briljantnom prepoznavanju znaka Penny Lane sotonizma i dodaje „Ističući pop ikonografiju koja je dugo užasavala evangeličku Ameriku – kult đavla, ritualno žrtvovanje, rogove, pentagrame – petokrake zvijezde, i tzv. crnu misu, sotonski hram,  što smjera privući pažnju ljudi koje će iznenaditi porukama slobode riječi, suosjećanja, slobode i pravde za sve.“
 
Za dodatne vijesti o usponu antikrista čitaj: Evil.news ,Antichrist.news e I Piani Segreti Superiori per costruire il terzo tempio a Gerusalemme e la venuta dell'Anti-Cristo. Sotonizam je tolerantan prema svima osim, očigledno, vjerovanju u Isusa Krista i Sina božjeg i uzdanju u njegovo Spasenje. (U Zagrebu je nedavno bilo posvuda oglašen FESTIVAL TOLERANCIJE! op. K.P.) Drugim riječima, kršćani nemaju mjesta u sotonizmu. Nećemo biti prihvaćeni ni u GLOBALNOM SISTEMU ANTIKRISTA koji Lane i njegovi sotonistički sljedbenici malo umekšavaju da bi ga se vidjelo silom ostvarenog. Dok uzdiže „vrline“ sotonizma u propagandnim pojmovima Lane pojašnjava kako osobe poput podpredsjednika Mike Pencea koje se otvoreno iskazuju kao kršćani, ne mogu biiti prihvaćene, jer po svom vjerovanju traže ostvarenje kršćanske teokracije. Kršćanstvo nije spojivo sa sotonizmom. Drugim riječima mora biti zatrto do zaborava – i to sve u ime „ljubavi“, zar ne!? Tako bi trebala izgledati budućnost sotonizma: religiozni sistem nježan i sladak da bi ga čovjek prihvatio kao „samog sebe“ dok su jednoglasno nešto sasvim drugo neovisno o prihvaćenim razlikama, da bi napali „probleme“ kao „globalno zagrijavanje“ koje se tiče čitavog planeta i traži jedinstveno rješenje kao svi zajedno u jednom novom globalnom građanstvu koje ide laganim korakom pod zastavom oholosti „duginog ponosa“ koja /oholost/  je prvi grijeh sotone koji je ponovo uzgojio u Rajskom vrtu.
 
„Dok su ovi /sotonisti/ prikazani kao znakovi prihvaćanja i tolerancije njihova prisutnost u stvarnosti je znak bestidnog napada starog neprijatelja Krista koji zabada svoju zastavu posvuda gdje može odvratiti božji narod od Boga i privesti ga k sebi, piše Doug Mainarning za LifeSiteNews.com o tome što sotonina „Dugina zastava“ doista stvarno predstavlja. „Dugine zastave“ u crkvama stoje pred sudom i ruglo su pred prvim Sakramentom bračne ljubavi Krista i njegovim savršenim ispunjenjem u Zaručnici Crkvi. Tome je ravan još samo jedan čim: Ukidanje Križa.
 

Ettan Huff, http://alfredodecclesia.blogspot.com/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1378 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević