Get Adobe Flash player

Zajedno dižimo nakotrljana ideološka grobna kamenja kako bi nas istina izvela iz tame i na put svjetla

 

 

Uskrsna poruka mons. Marina Barišića, nadbiskupa metropolita splitsko-makarskog
Poštovana braćo i sestre!
1. Tamo gdje nerado idemo, tamo gdje izbjegavamo „rano otići“, upravo to mjesto je danas u središtu pažnje, naše i čitave povijesti: grob jednog osuđenika, raspetog na drvu križa. Neobičan događaj usmjeruje našu pažnju te potiče i nas da se pridružimo ženama koje „prvog dana u tjednu“, rano ujutro, još za mraka, uputiše se na grob. Žene evanđelja s tugom u srcu i s pomašću u rukama, dođoše na grob. Žele odati poštovanje, pomazati mrtvo tijelo pokojnika - Isusa iz Nazareta. Dakako, ne idu na grob da se uvjere da je grob zadnja postaja ljudskog života. Zemaljska stvarnost i njima i nama to govori. No, dolazak žena na grob još više otvara rane i produbljuje tugu: grob je otvoren i prazan. Odvaljen kamen ih zbunjuje, a prazan grob zabrinjava. Netko se je usudio dirati u grob i uznemiriti prostor smrti. Koliko god je smrt neprijatelj čovjeka, i u igri života uvijek pobjeđuje, ipak se sa strahopoštovanjem odnosimo prema smrti.
http://www.zupa-sveti-nikola.hr/assets/files/novosti/MARIN.jpg
2. Ali, tko je taj prekršitelj, bezbožnik i osvetnik koji ni mrtvima ne da mira? Konačno, on se sâm očitovao. Nije prekršitelj jer je nevino osuđen; nije bezbožnik jer je volja Božja kriterij njegova života; nije osvetnik jer, dok je umirao na križu, oprostio je i molio za svoje neprijatelje.
U Isusu Kristu sâm Bog Otac nam se objavio. On je taj koji se usuđuje dirati grob i mrtvima ne dati mira. On je Bog živih. On miče kamen s groba i smrt, tu moćnu gospodaricu života oplijeni, ostavivši Isusov grob prazan. Ono što je nama ljudima nemoguće - ukloniti granicu smrti, koliko god je pomicali, moguće je to Bogu ljubavi. Milosrdna Božja ljubav u Isusu Kristu čovjekom posta da mi život imamo, u izobilju i punini da ga imamo, u punini koja više ne poznaje smrti.
 
3. Braćo i sestre, Kristovo uskrsnuće, koje diže kamen s groba i ostavlja ga praznim nije samo pomicanje granice smrti, već potpuna pobjeda, potvrda života. Zato Isusov prazan grob pobuđuje trajnu pažnju svih generacija ljudskog roda. Za nas danas, kao i za žene onog prvog dana u tjednu nakon susreta s uskrslim Gospodinom, odvaljen kamen i prazan grob, postaju znakom ne više zabrinutosti, nego trajnog čuđenja; ne žalosti, nego radosti; ne tuge, nego nade; znakom života, a ne smrti.
Radosni događaj uskrsnuća Spasiteljeva nije zatvoren prošlošću, niti nam je udaljen budućnošću. Sudbonosnom događaju Kristova uskrsnuća ne izmiče naša sadašnjost. Dinamikom svoje ljubavi, Krist cjelovito zahvaća i prožima sve naše, ovdje i sada. Štoviše, s nama dijeli novost života pozivajući nas da uklanjamo kamen s groba svoga i bližnjih u koje možemo upasti živi i druge pokapati prije smrti.
 
4. Kristovo uskrsnuće najdublje je povezano s našim krštenjem. Po sakramentu krštenja ucijepljeni smo u Kristovu smrt i uskrsnuće. Naravno, za nas je važan dan našega rođenja, ali još je važniji dan našega krštenja, kada smo od stvorenja postali sinovi i kćeri Božje. Snagom dara uskrslog Gospodina po krštenju smo s njim srasli. Na to nas podsjeća sv. Pavao riječima: „Ako smo doista s Njime srasli, po sličnosti smrti Njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti Njegovu uskrsnuću.“ (Rim 6,5) Krštenjem, u Krista smo se obukli – postali smo kristoliki, rastući u snazi Njegova uskrsnuća, do mjere uzrasta punine Kristove. (Ef 4,13)
Kao djeca Božja, osposobljeni smo i pozvani biti svjedoci novosti i navjestitelji radosne vijesti života. Kristovo uskrsnuće u nama postaje kvasac dinamične i kreativne novosti u obiteljskom zajedništvu i odnosima društvenog života.
 
5. Braćo i sestre, previše je danas na nama i među nama navaljenog grobnog kamenja pod kojim se život guši i zamire. Često nismo ni svjesni raznih oblika navaljivanja grobnog kamena na srce i dušu nas samih i naših bližnjih. Najgore je ako se na to naviknemo, te nam to stanje postane normalno.
Uskrsli Gospodin, koji je digao grobni kamen i oslobodio život iz tame smrti danas, nas svoje vjernike, kršćane i sve ljude dobre volje hrabri i poziva: „Ne bojte se! Pobijedili smo! Moje uskrsnuće je i vaša pobjeda!“ Zato je moguće svakodnevno otklanjati grobni kamen mržnje, osvete, nasilja… iz našega života i iskusiti uskrsnuće u radosti mira i pomirenja; moguće je ukloniti grobni kamen individualizma kako bismo osjetili i prepoznali blagoslov zajedništva; moguće je izaći iz groba sebičnosti i s većom odlučnošću zauzimati se za opće dobro. Uskrsli Gospodin traži nas malodušne da s pouzdanjem, iskreno i solidarno dižemo kamen nezaposlenosti, osobito mladih za koje je radno mjesto svojevrsno oživljavanje iz groba beznađa. Uskrsli Krist, poslužitelj i gospodar naše povijesti, koji je osvijetlio tamu groba, hrabri i poziva nas da se ne plašimo naše tamne povijesti, da iskreno i zajedno dižemo nakotrljana ideološka grobna kamenja kako bi nas istina izvela iz tame i na put svjetla.
 
6. Pobjednik smrti nas poziva i potiče da živimo i gradimo kulturu života. Stoga je potrebno negdje maknuti teški grobni kamen, a ponegdje tek pobrisati prašinu koja prekriva naše odnose.
Kultura života očituje se i u pomoći bližnjemu da nađe smisao svoga života, svjedočimo je u odgovornom zauzimanju za dostojanstvo svakog čovjeka da ne bude prezrenih i ugroženih. Osobito kultura života vidi se u potpori bračnim drugovima da postanu zajednica ljubavi i života. Upravo otvorenost životu znak je naše vjere i nade u pobjedu života nad smrću. Slavlje Kristova uskrsnuća znak je opredijeljenosti i otvorenosti životu kako bi se s naših kolijevki otkotrljao grobni kamen, da nam one ne postanu nijeme i prazne, već mjesto polaganja novorođenog života. Jer tamo, gdje je smrt jača od života, gdje se više umire nego rađa, Uskrs je odsutan, treba ga u nadi čekati. S uskrslim Kristom kršćanin se ne zaustavlja nemoćno i beznadno pred poteškoćama i događajima osobnog i društvenog života, ne gleda ih očima kroničara, već ih vidi srcem proroka.
 
7. Braćo i sestre, narod smo krštenika – nade i budućnosti života. Želimo slaviti i živjeti Kristovu pobjedu života nad smrću, ne samo usputnom čestitkom - „Sretan Uskrs“, nego i svjedočanstvom života. Želimo uklanjati grobni kamen s tolikih oblika osobne, obiteljske i društvene zamrlosti. Ne dopustimo da naše srce postane grob. Neka Uskrsli i u njemu slavi svoju i našu pobjedu života.
Brate i sestro, uskrsli Krist danas kuca na vrata tvoga srca da radost Uskrsa postane i tvoje uskrsnuće. Njegovo uskrsnuće pobjeđuje našu smrt, Njegova svetost preobražava našu grešnost, Njegova sloboda izvodi nas iz naših ograničenja i zarobljenosti. Po Njemu, i s Njime i mi smo suuskrsli, i mi smo kristoliki. Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja!
Vaš brat i nadbiskup   
 

Marin Barišić

Nikola Šop: Balade o mom razredu

 
 
I
Na svakoj klupi po jedan san spava.
I tajno po njima šuštanje me prene.
To vjetar po klupama prelistava
Mnoge zadatke neriješene.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/NikolaSOP1.jpg
I negdje iz tame skrivenog kuta
Nešto se čuje tapa-tap.
Kao da je mastionica izvrnuta,
I mastilo kaplje kap po kap.
 
Teška u njima slova se kriju,
Zato im je udar tako jak.
Padaju na pod, bljesnu i uzavriju,
I rasplinu se u muk i u mrak.
 
U razredu kakvu sad tutnjavu čuh?
Kao da netko podom valja kuglu.
Gle to izlazi matematičarev duh.
U fraku je i jaše na trouglu.
 
U torbi nosi mnogo raznih sprava.
U ruci mu raskliman šestar.
Na ploči on do zore rješava
zadatak jedan nerješiv i star.
 
Kreda za kredom pod rukom mu se mrvi.
Hitro leprša mu fraka skut,
A kada kukuriknu pijetao prvi,
Na trouglu on odjaše ljut.
 
II
U tamno drvo urezana slova
otkriju mi davnu dosadu i jed:
Imena, imena mnogih drugova.
I do reda red i do drugog reda red.
 
U prvom su sjedili dobri đaci.
Oni su znali sve napamet.
U posljednjem šutljivi zanesenjaci,
Koji su uvijek htjeli u svijet - u svijet.
 
A drugi se u zbijenom skupu krili.
Svrstani vješto između nas.
Iz nezgode svake, u kojoj su bili,
Izvlačio ih je šaptačev glas.
 
Šta je sad s njima i s ostalima
Koje odnese brižni dan?
Nezadovoljni ovim životom malim,
Misle li na svoj školski san:
 
Kada nas je u jednom času večernjem
opčarao davne priče sjaj.
Pa skočismo, navukosmo oklop i šljem
u krvavi odjahasmo okršaj.
 
Al’ brzo nas prenu gnjev profesora:
Šta je to, kakvi su to snovi?
Ej ti što sanjaš daleka mora,
de sada predavanje moje ponovi.
 

Stjepan Adrian Kostré (Berlin), Zlatno pero

Dragi moj tata

 
 
uskoro dolazi Uskrs,
ti si premješten na Goli otok.
Mama, baka, deda i mali Petar, stalno pričaju poslije večernje krunice, kako si nepravedno odveden u zatvor.
Neka naši susjedi iskajavaju zbog grijeha nepravedne prijave.
Tvoj članak u Novoj Hrvatskoj o nikom ne govori loše, tako nama kaže deda. U poduzeću Cesta, svi te vole.
Dragi tata, ti si priznat čovjek u mjestu, to smatra i naš župnik.
Neka ti Crkva bude Velebit, Križ neka ti bude Begovo Razdolje, a Hrvatska kao Modruško polje.
http://arhiv.braniteljski-portal.hr/files/portal/krvavi_uskrs_sd.jpg
Znamo da tamo ne možeš imati ni krunicu, a mi znamo da večernju krunicu moliš na prste.
Mi ćemo ispeći Veliki kolač, odlomićemo veliki komad za tebe.
Jedno jaje ćemo najljepše ukrasiti, i staviti u naš ormar u dnevnom boravku.
Kada dođeš to će te čekati.
Isus je bio mučen, pa uskrsnuo, naša molitva će tebi tata donijeti Uskrsnuće.
Znam da ti je teško klesati kamen po jakoj buri, ali to je tvoj Križ.
Dragi tata budi dobar prema neprijateljima, ti zato imaš snage.
Mi se svaku večer molimo Bogu, da izdržiš uzničke dane.
Tvoja Marija, koju ti od milja zoveš Maša.
Sretan Uskrs!
 

Ivica Jurjević, čestitka nastala na prispodobi iz poslijeratne hrvatske povijesti

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Nedjelja, 25/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1495 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević