Get Adobe Flash player

Odlaze li mladi zbog loše vlasti?

 
 
Možemo li pogoditi koliko u ovome trenutku ima ljudi na svijetu koji bi željeli umrijeti i time završiti svoj ovozemaljski život? Sigurno ih ima na milijune, ali opet je nužno pitati koji su razlozi? Što može dovesti nekoga do životne situacije – mentalne, fizičke, psihičke, duhovne i egzistencijalne – da poželi umrijeti? Ne mislim ovdje samo na one koji kane izvršiti samoubojstvo ili o njemu ozbiljno razmišljaju, nego jednostavno o malim ljudima koji su pritisnuti životnim tegobama i mukama i najradije vide svoju sudbinu u tome da više ne žive. S druge strane, čovjek je biće koje duboko u sebi nosi nagon za preživljavanjem. Koliko god pritisnuti depresijama, životnim tegobama u mukama koje egzistencija – postojanje u sebi nosi, nešto nas jednostavno nuka da živimo, iskra života tinja u nama i želimo svoj život koliko god je moguće više produžiti. Svjesni smo činjenice smrti, ali kada bi nas se pitalo, najradije bismo ostali živjeti vječno na ovoj zemlji, zar ne? Ne bismo htjeli otići. No, smrt kao završetak ovozemaljskog života jest nešto što nas sve čeka i svi ćemo jednoga dana doći pred Božje lice i odgovarati za ono što smo kroz tijelo zaslužili, bilo da mo činili dobro, bilo da smo činilo zlo, kako to kaže genijalni sv. Pavao. Mnogi ljudi žele si olakšati život, pa misle da će im biti bolje na nekom drugom mjestu, da će se bolje snaći i da će uspjeti postići ono što nisu postigli tamo gdje trenutno žive.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2013/11/0Vlada-RH-.jpg
Oni su "zaslužni" što mladi Hrvati mnoštveno napuštaju Hrvatsku
 
Zbog čega u Hrvatskoj danas imamo na tisuće mladih koji sanjaju o odlasku? Pa iz razloga što smo prilično neuređeni kao država i kao društvo, što smo podijeljeni, neorganizirani, drugim riječima, dobiva se dojam kao da država ne funkcionira onako kako bi trebala. Mi u mnogim slučajevima znamo kriviti druge zbog sustava koji ne funkcionira, znamo u mnogim životnim situacijama upirati prst na dežurne krivce umjesto da istinski krenemo od sebe i počnemo mijenjati svoj mentalni sklop, svoj način razmišljanja, svoj način života, umjesto da se prenemo iz svoje depresivne situacije na etnopsihološkoj razini i radimo na tome da se već jednom pokrenemo. Nitko nam ne će napraviti da bude bolje ako mi to sami ne napravimo, ali ponekad čovjeku, u mnogim životnim situacijama dođe u mentalnom sklopu do granice da od svega digne ruke i jednostavno ode. I dokle god bude takva loša situacija u društvu u mnogim njegovim segmentima i razinama, ljudski mentalni sklop se neće promijeniti, osobito u Hrvatskoj.
 
Mladi ljudi su u mnogim svojim životnim područjima pali u izgubljenost, a njihovi roditelji u očaj iz razloga što im mnoge životne situacije ne dopuštaju da djeci priušte ono što im je potrebno za normalno i bezbrižno djetinjstvo. Postoje li gospodarski, ekonomski i politički programi koji mogu nešto promjeniti? Da li postoji netko ozbiljan u ovoj zemlji koji može i želi nešto poduzeti da krenemo sa mrtve točke? Crkva nam nudi Kristov program, program altruizma, ljubavi, međusobnog poštovanja, etičnosti, milosrđa i dobrote. Ali što taj program vrijedi kada se moderni čovjek iz njega suludo ismijava i ide za nekim drugim programima koji bez duhovne dimenzije nemaju svoju efektnost! Evanđeoski duh je ismijan. Bez promjene srca ne može biti niti političke, niti gospodarske, niti ekonomske promjene. A upravo to evanđeoski duh koji je od politčkih i raznih drugih elita odbačen može postići. On nam daje temelje – moralnost srca. Tek kada se to postigne, može se razmišljati o drugim preobrazbama.
 

Pavle Primorac

Oj junače križevačkog grada (Križevci, 1589. – Košice, 7. rujna 1619.)

 
 
Silna j' snaga ljubavi Kristove, milijuni zbog nje rado mrli.
Sad i nekad, knjige pomno slove – narod Božji na stratište hrli.
Ah, što li je u tom svetom križu pa krštenik rado mu prijanja?
Po njem sveci imena si nižu, po njemu nam muka naša manja.
Od Nerona, Dioklecijana, Galerija pa do turske čalme,
Od Staljina, do današnjeg dana, mučeništva stjecaju se palme.
I naš Hrvat mnogi glavom plać'o, pobiše ih protivnici Krista.
Bog im slavom u Nebesim' vrać'o, muka njina kroz povijest se blista.
Biše u nas, a u Križevcima, sveta duša, Bogom danim, momak.
Marko Krizin, ponos djedovima, čistokrvni hrvatski potomak.
Resilo ga nebesko znamenje, ljiljanom mu duša mirisala.
Djela njeg’va ko alem kamenje putem žića pred Gospodom sjala.
Posta Marko Kristov brat i sluga, al' ne bi mu stoljetnoga vijeka.
Odabranom nije staza duga, mučenike vazda žrtva čeka.
Stiglo pismo molećivih riječi, kardinal se Pazmany odziva:
"Marko, sine, Ugarsku izliječi, puku treba tvoja revnost živa.
U Trnavi ravnatelj ćeš biti, ostrogonski kanonik se zvati
Lako ćeš se sinko odužiti – srce svoje narodu ćeš dati."
http://www.zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/stories/SLIKE/MARKO.JPG
Ode Marko, krijepila ga vjera, a gdje bio, svud Hrvatom osta.
Marnom radu prevršila mjera, mlađan stvorak gle, opatom posta.
Kod Košica opatija fina, ostrogonskog kaptola imanje.
'Szeplak' kuća hrvatskoga sina, tu će Marko vršiti poslanje.
Tko uzljubi put žrtve i križa, toga trnje i kroz perje bode.
Od haljine pokora mu bliža, putevi ga Kalvariji vode.
U prastarom mjestu Košicama utvrda je ugarskih kalvina.
Katolika, reć bi, šaka sama, krivovjernih ogromna većina.
Hrvat Marko kličuć propovijeda, poruka mu snažno odjekuje:
"Ljudi, braćo, kalvini odreda, nauk vaš se na zabludi snuje.
Kruh i vino, vjerujte posvema, nisu Krista puka uspomena.
Bez tih dvoje čovjek žića nema, duša mrtva u vječna vremena.
Sjetite se u 'no zadnju večer' kadno Isus krušac blagoslovi;
Jasno, glasno, apostolim’ reče, Biblija sveđ poruku mu slovi:
"Jedite, ga to je moje Tijelo, vino pijte, čašu moje Krvi."
Eto braćo djela na vidjelo – bez tih dvoje ništavni smo crvi.
Prihvatite riječi pisma Svetog, Jean Kalvin u pak'o vas vodi.
Maknite se od zlotvora kletog i vjerujte što Isusu godi."
Marko zbori, sve u ime Krista, slijedili ga razboriti ljudi.
Mahom planu mržnja kalvinista – tom opatu neka zakon sudi.
Buknu požar lijepim Košicama, tko je krivac užasnome činu?
"Katolici! Rimobagra sama! Reži glavu hrvatskome sinu!
Izazva nam bunu i neslogu, smutnjom vel’kom osvetu si stvori.
Nauk njegov protivi se Bogu, u paklu mu neka duša gori."
Ko u doba krvničkog Nerona koj' za požar okrivi kršćane,
Juraj Rakocz' il' bolje sotona, Marku Krizin zagorčio dane.
U tamnicu nevina ga djenu, glađu, žeđu, siromaha mori.
Judinu mu nudio ucijenu, slatkom riječju umiljato zbori:
"Dat ću tebi crkveno imanje, poslušnosti papi se odreci.
Budi kalvin, imaj novo zvanje, kalvinistom ime časno steci."
Pravedniku viče glas iz groba, glas pradjeda, tvrdog katolika:
"Bolja je smrt poštenoga roba, već bogatstvo vražjeg sljedbenika."
Odbi Hrvat slatka obećanja, plaća njeg’va muka strašna bila.
Vjerna duša uz Krista prianja dok mu vatra udove palila.
Oj pogledaj stvora ispaćena, nad njim baklja zlikovaca sijeva.
Junak opat, ko da j' od kamena, zube stišće, suze ne proljeva.
Na zapovijed Rakoczyja vraga, hrabrom Marku odrubiše glavu.
Mučenika dobi Zemlja draga, ode Hrvat u nebesku slavu.
Oj junače križevačkog grada, moli za nas kroz teška vremena.
Nek si rodu utjeha i nada, doziva te Zemlja ispaćena.
Stvore mladi dične Kroacije, nek ti Marko zaštitnikom bude.
Tek za dvoje srce neka bije – za Isusa i stijeg rodne grude.
 

Marija Dubravac, Brisbane

Isus je zahtjevan zbog svoje velike ljubavi prema nama

 
 
Čitajući Kristove evanđeoske aksiome koje je on sam izgovorio, a koji su nam nedvosmisleno zapisani u evanđelju, sasvim jasno možemo vidjeti njihovu zahtjevnost i koliko Isus od čovjeka koji ga želi slijediti traži potpuno predanje života. Isusa se ne može slijediti podijeljena srca. Ili ćemo to činiti i vjerovati potpuna srca ili najbolje da ne činimo nikako. To je njegova poruka. Imamo o tome mnogo primjera. Isus kaže da hoće li tko za njim da se treba odreći samoga sebe, nositi svoj križ i ići za njim. Nadalje, on nam veli da tko god ljubi člana svojega obitelji – oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre da nije njega dostojan. Isto tako, Isus nam veli da se trebamo boriti da uđemo kroz uska vrata u Kraljevstvo Nebesko, jer će mnogi tražiti da uđu kroz široka vrata, ali neće moći, itd. Na mnogim mjestima u evanđelju Isus nas upozorava da ga trebamo slijediti cijelim svojim bićem i cijelim životom ako želimo biti savršeni. Nadalje, kada ga mladić pita što mu je činiti da baštini život vječni, Isus mu nabraja zapovijedi koje treba činiti. On veli da je sve činio od svoje mladosti. Isus mu kaže da treba sve prodati, dati siromasima, pe će imati blago na nebu, a onda neka dođe i ide za njim. Na te se riječi, veli nam evanđelje mladić smrkne i ode žalostan jer imaše veliki imetak.
https://brianmickelson.files.wordpress.com/2014/02/jesus1.jpg
Zašto pišem ove riječi? Pišem ih iz jednostavnoga razloga što se mnogima od nas događa da Isusa shvaćamo olako. Kada govorimo o Isusu govorimo uglavnom o njegovom milosrđu, ali ne o milosrđu u pravom smislu riječi, nego o anarhističkom shvaćanju Isusovog milosrđa. Kao ono – mi možemo griješiti i Isusa shvaćati olako, a Isus će uvijek obilno praštati. Već u srcu odlučimo da ćemo napraviti neki grijeh, a onda otići na ispovijed, a Isus nije takav. Nakon svake ispovijedi Isus nam sasvim jasno veli da idemo i da više ne griješimo. Istina, Isus jest u svojim riječima i prispodobama zahtijevan, ali taj isti Isus daje nam snagu i milost kako da u pravom smislu riječi ostvarimo u svojem životu onu zahtjevnost koju on od nas traži. Baš zbog te svoje velike ljubavi Isus ne želi da propadnemo, negao da imamo život vječni. Na jednom mjestu u svojoj poslanici sv. Ivan apostol nam kaže da zapovijedi Isusove nisu teške. Zašto nisu? Pa mogu nam biti teške ako ih pokušamo dohvatiti i razumjeti samo snagom svojega razuma, ali ako ih pokušamo dohvatiti razumom prosvjetljenim vjerom i snagom Duha Svetoga, onda nam Duh Sveti daje snagu da razumijemo te Isusove zapovijedi i da ih možemo snažno i kvalitetno živjeti.
 
Pokušajmo zato kao vjernici sebe same preispitivati duboko u svojoj duši koliko doista slijedimo Isusa. Iz čitanja Božje riječi, iz svakodnevne molitve, iz česte svete pričesti na misi primamo unutarnje prosvjetljenje kako i na koji način možemo slijediti Isusa. Primamo unutarnju snagu da ga uistinu slijedimo kao svojega Učitelja, Spasitelja i Gospodina. Isus je zahtjevan ne iz razloga što bi dopuštao i činio da patimo. Isus je zahtjevan zbog svoje velike ljubavi prema nama. Zahtjevan je zbog toga da bi nam u našem duhovnom životu pokazao pogubnost grijeha koji je izraz nezahvalnosti prema Božjoj ljubavi i njegovoj neizmjernoj dobroti prema nama. Tek ljubav prema Isusu i njegovoj evanđeoskoj riječi koju trebamo živjeti znak je velike zahvalnosti i znak da se njegova velika dobrota očituje prema nama u našem životu. Ako tako i na takav način budemo shvaćali Isusa, Kraljevstvo Nebesko nam je zagarantirano.
 

Pavle Primorac

Anketa

Tko nadzire DORH?

Četvrtak, 04/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1300 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević