Get Adobe Flash player

Svi Sveti

 
 
Dok se nalazimo u tjednu pred svetkovinu Svih Svetih u kojoj slavimo konačni cilj naše vjere – raj, nebo, spas duše, samoga Boga, onu stvarnost koju ćemo postići ako budemo vjerni Božjim zakonima i milosrđu – ne mogu zaboraviti jednu osobu. Riječ je o osobi jednoga starca kojega sam za vrijeme studija teologije obilazio, a koji je živio u trošnom stanu u zagrebačkoj Medulićevoj ulici. Imao je jednu nogu, bio je ugrožen i psihički, i fizički, a i duhovno, sve u svemu – može se reći da je živio u jednoj sveopćoj potrebi. Bio je i bolestan i siromah, prolazio je teške kušnje samoće. Kada sam otišao kod sestara Majke Terezije pun entjuzijazma i sa željom da im pomognem u radu sa siromasima, one su upravo mene i mojega kolegu poslali u Medulićevu ulicu tome starcu. Dobro se sjećam. Zvao se Željko. Nije imao nekih dodirnih točaka sa vjerom, dugo se nije ispovijedao, niti prakticirao vjerski život, ali to sestrama nije smetalo da sa ljubavlju, bez ikakve razlike pristupe svakom čovjeku bez obzira na njihov svjetonazor.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSy7yhkYKqkXxpx0Pi7InFevz1p7pMNAR-P5_tb-ukluQ6wHuU8
One su u svakom čovjeku gledale Krista.  Kada smo mu došli u posjetu prvi puta, bila je kasna jesen; mislim da je to bilo nedgje 1997. godine. U vrlo kratko vrijeme uspjeli smo urediti da se tijekom zime smjesti u hospicij kod sestara, dok mu se ne uredi stan, kako bi nakon toga mogao nastaviti miran život, kada dođe proljeće. Vrlo često smo ga moj kolega i ja posjećivali. Pričao nam je puno o životu, o svojoj prošlosti. Radio je kao mladić u cirkusu, živio je u tom kontekstu vrlo grešnim životom, pričao nam je i određene pojedinosti, kao da se htio ispovijediti za taj svoj grešni život. No, ni to nije bio problem. Pronašli smo mu ispovjednika, pa je primio nakon toliko dugo godina i Tijelo Kristovo. Na kraju, odmah u rano proljeće, jednonogi Željko je umro. Gangrena mu je zahvatila i drugu nogu koju su mu amputirali i više nije mogao izdržati – preminuo je pomiren s Bogom i umro je dostojno – okružen ljubavlju onih koji su mu htjeli dobro. Prije svega sestara koje su mu pomogle, a onda i svih nas koji smo ga zavoljeli pomažući mu i slušajući njegove životne priče. U Željku sam zapravo prepoznao ono otajstvo koje svatko od nas mora slaviti dok se spominje svetkovine Svih Svetih. A to je da moramo duboko u svojem biću sagledati svoj život, i to nikako drugačije nego u svjetlu Božje egzistencije.
 
Kada saznamo i otkrijemo da smo bolesni, da se naš život bliži kraju, da je vrijeme spremati se sa ovoga svijeta – u tom trenutku se nebo u nama proslavlja. Proslavlja se na poseban način kada u sebi prihvatimo odluku da ćemo gledati Isusa u onom trenutku kada prijeđemo sa ovoga svijeta i u nama se pojavi radost, radost neba, radost raja, radost Uskrsa. Svi mi čeznemo za ovim svijetom, želimo što god je moguće živjeti duže svoj ovozemaljski život, svatko od nas ima klicu života u sebi – to je živa istina. Ali, ako je ovaj svijet dolina suza, ako je ovaj život patnja i muka, i nesreća, zašto čeznemo živjeti ovim životom? Zašto se ne znamo radovati onom životu, životu milosti, životu ljubavi, životu sa Isusom i njegovom dobrotom? Zašto ne ne znamo dobro i kvalitetno pripremiti za onaj život kada jednoga dana budemo gledali Isusa licem u lice? Evo, to je ono što bi nam trebalo biti na pameti. Jer, imajmo na umu da smrt nije kraj. Smrt je jedan novi početak, početak ljubavi, mira, dobrote i zajedništava ljubavi sa Isusom. Smrt je samo prijelaz. „Vjernima se smrću život mijenja, a ne oduzima“, kaže nam molitva predslovlja za pokojne u sv. misi za pokojne. Bog nam ne želi oduzeti život. Želi ga samo preobraziti u nešto novo, u veliki dar. To je učinio sa milionima duša, a to je učinio na osobit način i sa pokojnim Željkom. Vjerujem da se taj starac u tom kontekstu rodio za nebo i vidio taj novi život.
 

Pavle Primorac

Održan XXI. međunarodni teološki simpozij KBF-a u Splitu

 
 
U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu 22. i 23. listopada održan je XXI. međunarodni teološki simpozij na temu „Stid. Višeznačnost jednog osjećaja“.
http://www.smn.hr/images/galerije/1510_simpozij/DSCF3935.jpg
Sram je izrazito društveni osjećaj. Pojavljuje se na razmeđu između privatnog i javnog, intimnog i otvorenog, duha i tijela, društveno prihvatljivog i društvenog neprihvatljivog. Povijest filozofije kao i povijest religija svjedoče o njegovoj univerzalnoj prisutnosti i važnosti. Po osjećaju srama čovjek se razlikuje od drugih živih bića. Stid je usmjeren na intimnost. Čuva je. Stid i sram zrcale tjelesnu, duhovnu i društvenu narav čovjeka kao i temeljnu strukturu svijesti subjekta.
 
Povijesna perspektiva pokazuje kako su osjećaji stida i srama promjenjive kategorije. Pomiču se s vremenom i društvom. Štoviše, upravo pomicanje granica na kojima se pojavljuju sram i stid obilježava suvremenu kulturu iz koje nerijetko dolazi i optužujući pogled na religiozni način života. Sram je i snažno retoričko sredstvo i instrument moći. Biblija je izvor mnogih nijansi ovog osjećaja, kako u međuljudskim odnosima tako i u odnosu čovjeka prema Bogu. Osvrćući se na ovogodišnju temu simpozija Veliki kancelar KBF-a u Splitu splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić, kazao je kako mu se čini da je naše vrijeme više obilježeno strahom, a stidom i sramom sve manje. „Ne bi bilo dobro ako bi se stid udaljio od čovjeka. Najgore je za naše društvo ukoliko nam obrazi postanu debeli. To je opasnost da se čovjek degradira jer stid i sram valoriziraju čovjeka u njegovu dostojanstvu i svjedoče da je čovjek moralno i odgovorno biće. Potpuni izostanak stida ne bi bio znak zrelosti nego prezrelosti ili gnjilosti“.
 
U prigodi otvaranja simpozija, uime organizatora, uvodnu riječ uputio je izv. prof. dr. Ivica Žižić koji je kazao kako je stid praiskustvo u kojem se ogleda rascjep koji je od čovjeka slike stvorio čovjeka ranjivo biće te da ukazuje na razliku koju čovjek osjeća između onoga što jest i onoga što bi trebao biti. „To jest rascjep u čovjeku, ali za kršćansku vjeru on može biti prilika da se ta čovjekova ogoljenost obznanjena u stidu milosno zaodjene, a pomračeni predjeli čovjekova bića da ponovno zadobiju svoj integritet“, istaknuo je dr. Žižić. Nakon pozdravnih govora uslijedilo je predstavljanje zbornika radova XX. međunarodnog znanstvenog simpozija „Laička država-religija-crkva: od ideologizirane neutralnosti do prostora dijaloškog suživota“ o kojem je govorio prof. dr. sc. Nikola Bižaca. Potom je uslijedilo izlaganje prof. dr. sc. Gordana Črpića (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb) na temu „(Be)Sramna kultura“. Dr. Črpić prikazao je povijesnu perspektivu stida koji se, kao i sram, pokazao promjenjivom kategorijom čije se granice mijenjaju kako se mijenja vrijeme i društvo.
 
Drugoga dana simpozija program je započeo predavanjem Carmela Dotola (Pontificia Universita Gregoriana, Rim) naslovljeno „Teološko-antropološki vid srama“. U svom izlaganju predavač je progovorio o ljudskoj naravi kao dugu, o teološkom promišljanju koje izdvaja pitanje stida (srama) i njegovog značenja u priči iz Knjige Postanka. Potom je o temi „Ontologija stida u Miltonovom 'Izgubljeni raju'“ govorio doc. dr. sc. Daniel Miščin (Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb). Predavač smatra da autor u ovom spjevu iz 17. st razvija ozbiljnu metafiziku ljudi i ontologiju stida. Prof. dr. sc. Stefano Tognacci (Pontificia Uneversita Salesiana, Rim) održao je izlaganje na temu „Stid i sram u psihologiji“. U svom izlaganju osvrnuo se na osjećaj srama u evolutivnom razdoblju i na manje ili više vidljive vanjske elemente srama. Dr. sc. Stipe Buzar (Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb) izlagao je na temu „Prekršeni ugovor. Etičko istraživanje stida“. Cilj predavanja bio je pojasniti kada je moralno prigodno osjetiti stid. Također se skicirao anatomiju stida te približio razlike između kulture srama i stida i kulture krivnje. Kroz predavanje „Moralno-teološki pristupi osjećaju stida“, doc. dr. sc. Šimun Bilokapić (Katolički bogoslovni fakultet, Split) je progovorio o određenju i funkciji spolnog stida u ljudskim odnosima i u konstruiranju osobnosti pojedinca te o povredama tog stida.
 
Popodnevni program započeo je predavanjem dr. sc. Jasminke Domaš (Hrvatski radio, Zagreb) na temu „Židovstvo i pojam stida u tradicionalnom učenju Tore i Talmuda“ u kojem je izlagačica navodila mjesta u Tori i Talmudu u kojima se spominje stid te pojašnjavala kontekst. O temi „Stid i sram: biblijski vidovi“ govorio je doc. dr. sc. Domagoj Runje (Katolički bogoslovni fakultet, Split) koji je pojasnio razliku između značenja i upotrebe pojma stida. Iznio je pregled hebrejskih pojmova za stid i sram u Starom Zavjetu, s posebnim osvrtom na pojavu stida kod prvih ljudi u Knjizi Postanka. Izlaganje „Stid i sram u islamu“ održao je prof. dr. sc. Zekirija Sejdini (Institut za didaktiku, Sveučilište u Innsbrucku) koji je naglasio kako je stid u islamu bitan dio vjere te ga smatraju u potpunosti korisnim, a proroku Muhamedu pripisuju osjećaj stida u velikoj mjeri. Uslijedilo je predavanje „Emotivno zlostavljanje u kršćanskom kontekstu na primjeru osjećaja stida i krivnje“ dr. sc. Hannah Anite Schulz (Malteški duhovni centar, Köln) koja je govorila o ulozi srama i stida kao sredstvima zlostavljanja i kao posljedicama zlostavljanja, a problematiku je smjestila i u kršćanski kontekst.
 
Simpozij je zatvorio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu izv. prof. dr. sc. Anđelko Domazet koji je izrazio zadovoljstvo što se iz zanimljivih predavanja dalo zaključiti da još uvijek postoji zdravi stid kao temeljna metafizička granica za čovjeka i izvor ljudskosti i duhovnosti. Spomenuo je češkog teologa Tomaša Halika koji je upozorio na bestidno ophođenje s tajnom, odnosno s Bogom. Dekan je to proširio na nekoliko područja: bestidnu psovku, preuzetno nagomilavanje svetih riječi i bestidnu šutnju o Bogu. Simpozij o višeznačnosti osjećaja stida i srama pristupa iz teološke, sociološke, filozofske, psihološke i međureligijske perspektive. Osvijetlio je društvenu prisutnost i raznovrsne manipulacije ovim osjećajem. Pluridisciplinarni pristup osjećajima stida i srama je pokazao i trenutačne odnose kršćanstva i suvremene kulture.
 

Nives Matijević

Većina sinodalnih otaca izjasnila se protiv teksta koji je predložio Papa

 
 
"Ujutro, 23. listopada, papa Franjo, koji je pozorno pratio rad Sinode, NAŠAO SE SUOČEN S NEOČEKIVANIM ODBACIVANJEM dokumenta tog povjerenstva. Riječ je bio uzeo 51 sinodalni otac od kojih se većina izjasnila protiv teksta koji je predložio Papa."
http://www.newvision.co.ug/newvision_cms/gall_content/2014/10/2014_10$largeimg206_Oct_2014_192753077.jpg
Slika pape Franje iz Biskupske sinode ne proizlazi ojačana, nego potamnjena i oslabljena. Dokument koji je podupirao javno je odbacila većina sinodalnih otaca ujutro, 23. listopada, što je bio njegov ‘crni dan’. Zaključni govor pape Bergoglija ne izražava nikakav entuzijazam za ‘Relatio finalis’, nego opetovano nezadovoljstvo protiv sinodalnih otaca koji su branili tradicionalne pozicije. http://nacija.hr/2015/10/28/katolicki-intelektualac-prof-dr-roberto-de-mattei-svi-su-pobijedeni-pocevsi-s-katolickim-moralom-koji-sa-sinode-izlazi-duboko-ponizen/
 
"Završno izvješće Sinode, koje nema učiteljsku težinu i ne mijenja doktrinu ili prethodnu disciplinu koja se tiče pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, poziva te vjernike da budu “više integrirani u kršćanskim zajednicama na različite načine“. Burke je istaknuo da je “integracija sekularni pojam koji je teološki nejasan“. “Ne vidim kako to može biti ‘ključ pastoralne pratnje za one u nepravilnim bračnim zajednicama’. Ključ za njihovu pastoralnu skrb mora biti zajedništvo utemeljeno na istini o braku u Kristu, koja mora biti poštovana i u praksi, čak ako je jedna stranka u braku napuštena zbog grijeha druge strane.“" http://www.quovadiscroatia.com/kardinal-burke-ozbiljno-zabrinut-zbog-zavrsnog-izvjesca-sinode/
 
Blažena Ana Katarina Emmerich o Sinodi protiv obitelji. Preko zrcalo... Od Blažene Catherine Emmerich, AA II. 488. "Vidjela sam u gradu, sastanak svećenika, laika i žena, koji su sjedili zajedno, jeli su i stvarali neozbiljan šale, a iznad njih tamni oblak koji se spustio u ravnici uronjenom u tami. Usred ove magle, vidjela sam Sotonu, tu sjedi i oko njega mnogi suputnici, ljudi koji su bili na sastanku, koji se događao ispod. Svi ovi zli duhovi su se stalno kretali zauzeti pokušajima da gurnu ljude na ovom sastanku da bi činili zlo. Oni su im šaptali u uši i djelovali na njih na sve moguće načine. Ti ljudi su u vrlo opasnom stanju senzualnog uzbuđenja i u provokativnim razgovorima. Svećenici su bili oni čiji je princip bio: "Moraš živjeti i pustiti druge da žive. U naše vrijeme ne bi trebalo biti odvojenosti ili biti mizantrop (osoba koja mrzi ili nemamo povjerenja u čovječanstvo). Moramo se radovati s onima koji se raduju." http://www.barnhardt.biz/2015/10/19/blessed-anne-catherine-emmerich-on-the-synod-against-the-family/
 
Pravo katoličko učenje: "Sigurno vam nije nepoznato, poštovana braćo, da mnogi od neprijatelja katoličke istine upiru sav svoj trud, naročito u ovim našim vremenima, da bilo čija čudovišna i nakazna mišljenja izjednače s naukom Kristovim, ili ih žele pomiješati sa njim, i tako onaj opaki sistem indiferencije svih religija sve više i više pokušavaju propagirati."
bl. Pio IX. (Ubi primum, 1847. godine)
 
Pravi stav Crkve o pederastiji: "Što je dakle pisano o sodomskom grijehu i njegovom kažnjavanju? Sodomci su, kaže Pismo, 'bili najgori ljudi i ogromni grješnici pred Gospodinom' (Post 13, 13). Taj ogavni i sramotni grijeh prekoravaju i Petar (2 Pt 2, 6-8) i Pavao (Rim 1, 26-27; 1 Kor 6, 9-10; Ef 5, 3-5; 1 Tim 1, 10), a na to ukazuje i sama priroda. Pismo naime govori o tolikoj sramotnosti tog zločina ovim riječima: 'Vika na Sodomce i Gomoru se umnožila i njihov grijeh je pretežak.' (Post 18, 20). Zato i Lotu, pravedniku koji se zgražao nad ogavnim bludništvom Sodomaca (2 Pt 2, 8), ovako govore anđeli: 'Uništit ćemo ovo mjesto, jer je vika na njih pred Gospodinom postala tolika te nas je Gospodin poslao da ga uništimo' (Post 19, 13). 'Stoga Gospodin zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumporom i ognjem i uništi one gradove i cijelu njihovu okolicu.' (Post 19, 24-25)") sv. Petar Kanizije. (Summa doctrinae christianae... iz poglavlja o četiri grijeha koji vapiju u nebo za kaznom)
 

Emil Čić

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Četvrtak, 16/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1302 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević