Get Adobe Flash player

Protivnici istine pozivanjem na papu Franju neuspješno pokušavaju njegovim riječima raditi protiv Crkve

 
 
U javnom životu borba protiv kršćanstva očituje se na razne načine, a na osobit način pokazuje se od strane sekularnih talibana protiv – molitve. Ali mislim da te iste sekularne talibane koji šire netoleranciju protiv katoličke vjere i protiv same molitve ne treba osuđivati, ne treba ih mrziti, jer je riječ o ljudima koji u svojim srcima nemaju niti milosti, niti ljubavi da shvate što je molitva, da shvate njezinu snagu i moć koja može preobraziti čitav svijet. Molitva je ništa drugo nego snažna integracija vlastitoga bitka u onaj istinski Božji Bitak. Molitvom uranjamo u samoga Boga, njegovu ljubav i milosrđe, snaga njegova Duha ulazi u našu dušu i pomaže nam da mijenjamo svoja srca. Sveto Pismo nam govori da je jedini istinski mir koji dolazi, onaj koji nam dolazi od Boga. Drugim riječima, kada se molimo Bogu, molimo da mir uđe u naša srca, te snaga molitve koja mijenja čovjeka ima toliku moć da može isprositi mir u svijetu. Molitva je pokretačka snaga da budemo istinski mirotvorci, što su nam na osobit način pokazali velike pape 20. i 21. stoljeća Ivan XXIII., Ivan Pavao II. i papa Franjo. Oni su sa Kristovom snagom u sebi integrirali svoja bića u Njegovo i kao istinski misionari krenuli u svijet donijeti Njegovo evanđelje koje nam daje istinski mir.
http://www.repstatic.it/content/nazionale/img/2015/06/29/111518192-bfb15c8c-a7fc-4535-85ce-d1c58f774a1a.jpg
Papa Franjo
 
Iz toga se može izvući zaključak da će jedan dan kvalitetne i istinske molitve za mir u svijetu više pomoći tom istom svijetu, nego godine i godine mirovnih pregovora koji znaju u mnogim slučajevima biti jalovi i uroditi manjkavim plodovima. To diktatori relativizma ne shvaćaju, pa i dalje šire svoju netoleranciju. Izruguju se iz molitve, jer ne znaju njezinu snagu. Neki se pozivaju na duhovnost i Boga, a djelima ga niječu, i njihovo medijsko i javno djelovanje nije ništa drugo nego širenje mržnje prema molitvi i snazi evanđelja. Tu činjenicu nam je posvjedočio i papa Franjo u svojoj prvoj propovijedi kao papa 14. ožujka 2013. na misi koju je slavio sa kardinalima kada je rekao: „Onaj koji se ne moli Gospodinu, moli se đavlu.“ A to se događa kada se ne slavi Isusa Krista.  Papa se time pozvao na poznatog francuskog autora Leona Bloya. Kada osoba u svojem životu prestane moliti ili se uopće ne moli, gradi svoju savjest i svoj život na „pijesku“, kako to kaže Isus u evanđelju i vrlo lako se može dogoditi da mu se život pretvori u ruševinu. Međutim, onaj koji svoj život izgrađuje na tvrdoj „stijeni“, a ta stijena je Bog, on prima duhovnu snagu i zrelost da u svojem životu ostaje ustrajan u snazi evanđelja i snagom te ustrajnosti digne svoj glas protiv diktature relativizma i sekularnih talibana. O toj diktaturi je govorio na snažan način papa emeritus Benedikt XVI.
 
A na njega se također nadovezao i papa Franjo kada je 22. ožujka 2013. godine u susretu sa diplomatima rekao: „Postoji i drugo siromaštvo! To je duhovno siromaštvo naših dana, koje vrlo ozbiljno pogađa i one zemlje koje slove kao najbogatije. To je ono što moj predšasnik, ljubljeni i štovani Benedikt XVI. naziva diktaturom relativizma, i što svakome dopušta da ima vlastito mjerilo i tako ugrožava suživot među ljudima. I tako dolazim do drugoga razloga za odabir imena. Franjo Asiški kaže: Radite da biste izgrađivali mir. A nema istinskoga mira bez istine. Ne može biti istinskoga mira ako svatko ima vlastito mjerilo, ako svatko uvijek traži samo svoje pravo.“ Istinsko mjerilo moralnog života jest Bog, a osobni odnos sa Bogom događa se u molitvi koja je susret, živi susret moje egzistencije od Boga mi darovane i same Božje egzistencije. I u tom susretu događa se istinski mir. Mir kojega ovaj svijet ne razumije i zbog toga se iz njega ismijava, dovodi ga u pitanje, iz njega se suludo izruguje svojom sekularističkom „kvazisatirom“ i antiteizmom. A oni koji se pozivaju na papu Franju kako bi se njegovim riječima služili kao „maljem“ protiv Crkve, neka pokažu barem minimum intelektualnog poštenja, ako duhovnoga već nemaju, pa studioznije i permanentnije čitaju njegove propovijedi, nagovore i izjave.
 

Pavle Primorac

Rimski je postulator kauze blaženoga Miroslava Bulešića

 
 
Papa Franjo prihvatio je odreknuće od službe mons. Jurja Jezerinca, vojnog ordinarija, u skladu s odredbom kanona 401 § 1 Zakonika kanonskoga prava, te je imenovao biskupom – vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj mons. Juru Bogdana, dosadašnjeg rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, priopćila je 30. studenoga Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj.
Novoimenovani biskup Bogdan, sin Ivana Bogdana i Perke rođ. Pezelj, rodio se u Donjemu Docu, u omiškoj općini u Poljičkoj republici, 9. studenoga 1955. godine. Osmogodišnju školu pohađao je u rodnome mjestu od 1961. do 1969. Kao sjemeništarac Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu završio je klasičnu gimnaziju s maturom u Splitskome sjemeništu (1969.-1973.). Filozofsko-teološki studij završio je u Splitu od 1973. do 1980. Teologiju je diplomirao 16. svibnja 1980. Vojni rok služio je u Puli od lipnja 1974. do kraja rujna 1975. Za đakona ga je zaredio splitsko-makarski nadbiskup metropolit mons. Frane Franić u splitskoj prvostolnici 24. lipnja 1979. Isti nadbiskup mu je podijelio svećenički red, također u splitskoj prvostolnici, 22. lipnja 1980. godine. Mladu misu slavio je u Donjem Docu 6. srpnja 1980. Za vrijeme filozofsko-teološkog studija, kroz dvije akademske godine, obnašao je službu starijeg prefekta u Nadbiskupskome sjemeništu u Splitu, od siječnja 1977. do jeseni 1979. godine. Nakon mlade mise bio je župni vikar u Metkoviću u župi sv. Nikole od 15. kolovoza 1980. do 15. kolovoza 1984. Od kolovoza 1984. do rujna 1992. bio je duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Istodobno je bio i član nekih nadbiskupskih vijeća u svojoj nadbiskupiji: potpredsjednik vijeća za mlade, predsjednik vijeća za duhovna zvanja, itd. Obnašao je i službu tajnika Vijeća za sjemeništa pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije.
 
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Ante Jurić poslao ga je u jesen 1992. na studij pastoralne teologije na Papinskome lateranskom sveučilištu u Rimu. Magistrirao je u listopadu 1994. godine radnjom koju je izradio pod vodstvom prof. Marcella Semeraro (danas biskup u Albanu pokraj Rima). Doktorirao je 22. lipnja 1999. Naslov doktorske radnje koju je izradio pod vodstvom prof. Michaela Fussa je "Vita Universale: Cristianesimo delle origini o nuova rivelazione? Riflessioni teologico-pastorali" (Univerzalni život: Izvorno kršćanstvo ili nova objava. Teološko-pastoralna razmišljanja).
 
Na prijedlog hrvatskih biskupa, pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Pio Laghi imenovao je Juru Bogdana 2. prosinca 1996. rektorom Papinskoga hrvatskog Zavoda sv. Jeronima. Imenovanje je objavljeno 19. prosinca 1996. Službu rektora preuzeo je 25. siječnja 1997. godine. Slijedom imenovanja za rektora Zavoda sv. Jeronima, papin vikar za rimsku biskupiju kardinal Camillo Ruini imenovao je Bogdana rektorom Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu. Osim rektorske službe u Zavodu i crkvi, rektor Bogdan u dva mandata obnašao je službu tajnika Udruženja rektora rimskih crkvenih Zavoda i potom u dva mandata službu predsjednika istoga udruženja (Associazione dei Rettori dei Collegi Ecclesiastici di Roma). Autor je više znanstvenih članaka. Uredio je više knjiga među kojima je najpoznatiji zbornik radova o Zavodu sv. Jeronima u prigodi proslave stote obljetnice suvremenog Zavoda sv. Jeronima (1901.-2001.). Službu rektora obnašao je kroz 19 godina, za vrijeme trojice papa (sv. Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i papa Franjo). Svjedok je i aktivni sudionik u Rimu mnogih važnih događaja iz života sveopće Crkve i Crkve u Domovini. Rimski je postulator kauze blaženoga Miroslava Bulešića.
 
Novi biskup Bogdan je 34. biskup iz reda pitomaca suvremenog Zavoda sv. Jeronima. Vrijeme, dan i mjesto biskupskog ređenja novoimenovanog biskupa mons. Jure Bogdana bit će naknadno objavljeni, priopćio je Tiskovni ured HBK.
 

Ivica Luetić

U Zagrebu obilježena 600. godišnjica smrti Jana Husa

 
 
U organizaciji Reformirane crkve Zagreb, Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb, u subotu 28. studenog u Reformiranoj crkvi u Zagrebu obilježena je 600. godišnjica smrti češkog vjerskog reformatora Jana Husa. Nakon bogoštovlja koje je predvodio župnik Branimir Bučanović, predsjednik Hrvatsko-češkog društva povjesničar i bohemist Marijan Lipovac održao je predavanje o životu i djelu Jana Husa u kojem je objasnio okolnosti zbog kojih je u Češkoj krajem 14. i početkom 15. stoljeća došlo do jačanja snaga koje su se zalagale za reformu Katoličke Crkve i njeno vraćanje evanđeoskim vrijednostima uz odricanje od sekularne moći i bogatstva. Jan Hus (oko 1370. - 1415.), češki katolički svećenik, teolog, profesor i rektor Karlovog sveučilišta u Pragu, djelovao je u vrijeme tzv. Zapadnog raskola (1378. - 1417.) kada je Katolička Crkva proživljavala tešku institucionalnu, duhovnu i moralnu krizu. Kritizirao je moralno rasulo, prodaju oprosta od grijeha i druge nepravilnosti i zloporabe u Crkvi, kao i njenu svjetovnu vlast. Glavnim duhovnim i svjetovnim autoritetom smatrao Bibliju te se zalagao za njeno prevođenje na narodne jezike. Osuđen je na smrt kao heretik na crkvenom koncilu u Konstanzu i spaljen na lomači 6. srpnja 1415.
Nakon Husove smrti njegovi sljedbenici prozvani husitima u Češkoj su podigli pobunu protiv Katoličke crkve i započeli su husitski ratovi tijekom kojih su husiti  pobijedili u pet uzastopnih križarskih pohoda između 1420. i 1431. Husiti su se izborili za vjersku slobodu ostavši formalno u sastavu Katoličke Crkve, ali zadržavši neke svoje posebnosti. Na temeljima husitizma sredinom 15. stoljeća nastaje nova, samostalna vjerska zajednica Češka braća, koja u 16. stoljeću postaje dominantna u Češkoj. To je potrajalo sve do 1620. i poraza Čeha u Tridesetogodišnjem ratu kada počinje nasilna rekatolizacija Češke. Danas u Češkoj postoji Čehoslovačka husitska crkva s 39.000 vjernika te Evangelička crkva Češke braće s 52.000 vjernika.
 
Jan Hus jedan je od preteča protestantske reformacije koja je započela stoljeće nakon njegove smrti. Česi ga smatraju jednom od najznačajnijih osoba svoje povijesti, a dan njegove smrti u Češkoj je državni blagdan. Papa Ivan Pavao II. pohvalno je govorio o Janu Husu tijekom svog prvog posjeta Češkoj 1990., a 1999., uoči Velikog jubileja 2000 godina kršćanstva, izrazio je duboko žaljenje zbog smrti Jana Husa i zbog sukoba i podjela koje je ona izazvala među Česima.
 
Papa Franjo je u lipnju 2015. kazao da je potrebno nastaviti proučavanje lika i djela Jana Husa, koji je dugo bio predmetom prijepora među kršćanima, dok je danas postao poticaj za dijalog. U svibnju 2014. hrvatski franjevac fra Šimun Šito Ćorić, iz Hrvatske katoličke misije u Oltenu u Švicarskoj, uputio je pismo papi Franji u kojem ga moli da rehabilitira Jana Husa. „Baveći se početno iz literarnih razloga tragičnom sudbinom našega kolege, katoličkog svećenika Jana Husa i stojeći pred 600. obljetnicom razrješenja i ekskomunikacije te ponovog primanja u Crkvu (1414.) i na prijevaru domamljivanja te po osudi koncila u Konstanzu njegova živog spaljivanja na lomači (1415.), smatram da je krajnje vrijeme da nasilan odnos prema njemu Crkva proglasi strašnom zabludom svoje ondašnje hijerarhije i tako mu javno vrati osnovno ljudsko dostojanstvo“,  navodi fra Šimun Šito Ćorić u pismu i zaključuje da ako su Jan Hus i njemu slične žrtve u nečemu i griješile, da je to bilo neusporedivo manje od pogrešaka i nasilja počenjenih prema njima. Marijan Lipovac je istaknuo i važnost Jana Husa za češku kulturu, uz ostalo i zbog toga što je bio autor češkog pravopisa i slova s dijakritičkim znakovima koje su u 19. stoljeću preuzeli i Hrvati, a spomenuo je i da je Hus među svojim studentima i sljedbenicima imao i nekoliko Hrvata. Veliki štovatelj Jana Husa među Hrvatima bio je Stjepan Radić.
 
Na obilježavanju 600. godišnjice smrti Jana Husa bio je i župnik Valdeške crkve iz Trsta Ruggiero Marchetti koji je podsjetio na povijest ove vjerske zajednice osnovane 1184. koja je tijekom stoljeća proživjela teške progone, kao i na njene veze sa sljedbenicima Jana Husa. Važnost Jana Husa za reformaciju u svom je govoru istaknuo i župnik Evangeličke crkvene općine Zagreb Moran Rajković, dok je Jindra Malá iz češkog veleposlanstva u Zagrebu kazala da je Jan Hus iznimna osoba češke povijesti na koju su svi Česi ponosni, posebno zbog njegove poruke da istina uvijek pobjeđuje koja se nalazi i na zastavi čeških predsjednika. Na spomen-večeri su govorili i izaslanik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića Željko Zaninović, predsjednik Hrvatskog biblijskog društva Dražen Brodarić, predstavnik inicijative 40 dana za život Vedran Politeo, a nazočni su bili i pripadnici češke manjine u Zagrebu te vjernici Reformirane crkve i drugih kršćanskih crkava.
 

Marijan Lipovac

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Nedjelja, 09/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1261 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević