Get Adobe Flash player

Pravi kršćanin mora biti istinski borac za Isusa i njegovo evanđelje

 
 
Zahtjevnost Isusova evanđelja i njegova zakona ljubavi, kao i njegova zapovijed da se odreknemo samih sebe i nosimo svoj križ – nerijetko nam može zvučati odbojno. Isus nam veli da se trebamo odreći samih sebe, da trebamo nositi svoji križ i ići za njim. Nadalje, Isus nastavlja da onaj koji pronađe svoj život na ovome svijetu izgubit će ga, a tko ga izgubi poradi njega i evanđelja, naći će ga. To je snažan evanđeoski paradoks koji zbunjuje mnoge vjernike. Istina, mnogi vjernici ne mogu u nekim segmentima shvatiti te Isusove riječi. Ali bitno je da se te riječi shvate u onom trenutku kada se egzistencijalistički susretnemo da nekim nevoljama svojega života - kušnja u obliku bolesti, financijske poteškoće, duhovne ili fizičke patnje svojih bližnjih, pa i same smrti. Zapravo, valja nam postaviti vrlo važno pitanje. Što činiti kada smo siromašni, kada smo bolesni i kada nam se život ispuni snažnim i velikim kušnjama koje prožimaju cijelo naše biće? Nužno je zavapiti Bogu! I naravno, potražiti mjesto u Božjem srcu, jer Božje srce je najvažnije i najsnažnije utočište koje nam daje unutarnju snagu da izdržimo svoje poteškoće. Biblija nas uči, da kada egzistencijalno doživimo svoje probleme, kada se u pravom smislu riječi sa njima susretnemo, i u skladu s time kada susretnemo živoga Boga, on u našem životu čini više nego što mi možemo moliti ili zamisliti. Ali da bismo računali na Božju pomoć i na njegov izvanredni zahvat u naš život, potrebno je njegovati potpunu navezanost na Boga, na njegovu ljubav.
http://images.zeit.de/bilder/2009/06/deutschland/herz-jesu/herz-jesu-artikel-410.jpg
Važno je imati pouzdanje u Božju providnost koja je, vjerujem da sam mnogo o tome govorio konkretna i neposredna za nas osobno i za živote naših bližnjih. Jer, sam sv. Pavao nam veli da Bog okreće na dobro sve onima koji ga ljube i sa onima koji su odlukom njegovom pozvani. Kada je osoba pozvana od samoga Isusa nasljedovati ga i to pokušava svim svojim bićem i svom snagom, on tada može računati na njegovu pomoć. Bog ne gleda niti grJešnu prošlost, niti nevjernosti, niti padove – on nakon svih tih padova i grešnoga života očekuje potpuno predanje čovjeka kojega je odabrao sa svoje djelo. A svakoga od nas sukladno svojem vlastitom staležu Bog je pozvao za svoje djelo i pozvao nas je da slijediom njegove aksiome evanđeoske ljubavi. Pravi kršćanin, unatoč svojim problemima i mukama, kao i depresijama koje ima, mora biti istinski borac za Isusa i njegovo evanđelje.
 
On mora raskrinkavati sve one lažne proroke koji se postavljaju kao propovijednici evanđelja, a to zapravo nisu. Jer, postoje oni koji uzdižu grijeh i laksizam i to sve u ime Božjega milosrđa. To su oni koji izvrću evanđelje. A onaj koji je od Krista pozvan, mora biti njegov pravi vojnik i borac. Snagom molitve, šutnje, malenosti, jednostavnosti, poniznosti, a ako zatreba i snagom javnoga prokazivanja neprijatelja Božjih Kristov vojnik mora biti hrabar navjestitelj evanđelja. Tek kada svoj život predamo Isusu do kraja, možemo računati da će on sve naše probleme i poteškoće iznijeti na dobro, osobito u onom trenutku kada svoj život stavimo u sigurnosti njegova srca koje je puno blaga mudrosti i znanja. Iz molitve, iz osobnog odnosa sa Isusom Kristom, mi crpimo darove i znakove djelovanja Duha Svetoga – mudrost, znanje, ljubav i hrabrost naviještati ga. Kada tu snagu zazovemo u svoje srce, tada smo pobjednici zajedno s njime. I pobjeđujemo sile tame.
 

Pavle Primorac

Rađao se zagrljajem

 
 
                Križ bjeline,
                Križ gorčine,
                Križ ranjene,
                Križ branjene
                Domovine.
                Križ ljubavi
                I ljepote
                Što se križu
                Zlobe ote.
http://www.templarisanbernardo.org/Croce%20s.%20Damiano.jpg
        Križ od vjere i pravice,
        Križ proljeća i križ zima.
        Križ što ljudsko lice ima!
        Rađao se zagrljajem
        Od ljubavi i od snova,
        Stasao pod neba sjajem
        Pravednika-vitezova.
                Križ od krika
                Bojovnika!
                Križ od rane
                I od suze
                Zauzdane.
                Križ gorčine,
                Križ bjeline
                Obranjene
                Domovine.
 

Malkica Dugeč, 4. 2. 2015.

Proslavljena 478. obljetnica značajnog povijesnog događaja

 
 
U svetištu Uskočke Gospe na Dobriću u Splitu, gdje se kao svojevrsni zavjetni spomen minulih turbulentnih stoljeća, čuva se velika slika Bogorodice s Djetetom prenesena 1537. godine iz kliške župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Tim povodom svečano je u organizaciji članova Povijesne postrojbe "Kliški uskoci" i u suradnji sa Splitsko-makarskom nadbiskupijom, prema ustaljenoj višegodišnjoj tradiciji, na blagdan Gospe Kandelore, u ponedjeljak 2. veljače pod nazivom "9. uskočki dani u Splitu“, proslavljena je 478. obljetnica toga značajnog povijesnog događaja prijenosa slike Bogorodice s Djetetom iz kliške župne crkve na Dobriću u Splitu.
http://www.kliskiuskoci.hr/images/Uskocki_boj_za_Klis_2014.jpg
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa u koncelebraciji s trojicom svećenika, a pjevao je Mješoviti župni zbor crkve Uznesenja BDM-a iz Klisa pod ravnanjem s. mo Anite Perkušić. Na početku svoje homilije don Vukorepa je citirajući poznatog svjetskog znanstvenika Alberta Einsteina koji je jednom prilikom rekao da mrak i tama uopće ne postoje, je odgovorio kako bez svjetla  život na Zemlji je nemoguće. ali i u svemiru.
 
„Bog nam, to svjetlo daruje u svome sinu – Isusu Kristu. Danas slavimo jedan poseban blagdan. Četrdeseti dan nakon njegova rođenja, kada ga Marija i Josip donose po prvi put u Hram prikazati Gospodinu. To je novo svjetlo koje nam Bog daruje“. Nadalje, kazao je Vukorepa, naš kršćanski poziv je to Božje svijetlo širiti drugima. Sami možemo birati način na koji ćemo to učiniti. Možda je baš prikladno ovu našu zadaću usporediti s onom uskočkom. „Uskoci su, naime, primjenjivali taktiku iznenađenja neprijatelja. Pojavljivali su se kad ih nitko nije očekivao i napadali kad se nitko nije nadao“.
 
-Zamijenimo li oružje i odore Radosnom viješću i kršćanskim načinom života, dobivamo istinske borce za širenje Božje riječi. A takvi su  nam uskoci danas, u vremenu poljuljanih vrijednosti, itekako potrebni, kazao je Vukorepa te se zapitao „zar nismo, uskoci kad pokušavamo živjeti po Božjim zapovijedima, opirući se struji lagodnog i neodgovornog života?“ Na kraju svoje nadahnute propovijedi don Ratomir Vukorepa je kazao kako svjetlo o kojemu  nam govori  današnji blagdan možemo usporediti sa svjetlom koje je ovdje među nama. „Ovdje u crkvi upravo je Kliška Gospa koja je s Klisa donesena u crkvu Gospe od Dobrića i do danas ostala u njoj. Ljudi toga vremena prepoznali su u Gospi svjetlo koje treba čuvati od neprijatelja. To se moglo uočiti i kroz daljnju bunu povijesti našega hrvatskog naroda. Osobito su u Domovinskom ratu takvi ljudi dokazali da su spremni i poginuti za pravdu i  slobodu. A to je temeljna vrijednost naše povijesti, ono po čemu smo mi ovo što jesmo, to je naš identitet: poveznica ljudskog i božanskog – naše kulture, civilizacije, ali i vjere koja je bila temelj i nositelj svega onoga što se kroz dugu povijest zbivalo na našim prostorima“ kazao je on.
 

Ivica Luetić

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Nedjelja, 16/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1095 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević