Get Adobe Flash player

U franjevačkom samostanu Svetog Spasitelja u Jeruzalemu

 
 
Od 16. do 18. listopada 2017. godine u franjevačkom samostanu Svetog Spasitelja u Jeruzalemu održana je proslava osamstoljetne obljetnice franjevačke prisutnosti u Svetoj Zemlji.
http://www.amongbelievers.com/files/wp-content/uploads/2016/01/CHRISTIANITY-Old-Jerusalem-Holy-Sepulchre-Church-CHR12122.jpg
Sv. Franjo Asiški osnovao je svoj red 1209., a već se 1212. uputio kao misionar prema Siriji, što je predstavljalo veliku novost za ono doba. Njegov životopisac Toma Celano je zapisao: „Obuzet žarkom željom da postigne sveto mučeništvo, htjede otići do granica Sirije, da bi Saracenima i drugim nevjernicima propovijedao kršćansku vjeru i obraćenje“. Franjo tada nije došao do Sirije, jer su ga olujni vjetrovi bacili u Hrvatsku. Tako se od te godine franjevci nalaze u hrvatskim krajevima. Kao i u Svetoj zemlji, oni će i u Hrvatskoj svojim životima i mučeništvom napisati slavne stranice hrvatske povijesti.
 
Na Bliski istok sv. Franjo uspijeva doći 1219. godine. Upravo su kršćani i Saraceni ratovali za tvrđavu Damietu. U trenutku kad je prestala borba, Franjo je s jednim bratom prešo crtu razdvajanja i stupio pred sultana Melek el Kamela. Sultanu i njegovim podanicima propovijedao je više dana vjeru u Isusa Krista. Oni su ga slušali i divili mu se. Toma Celano o tome piše: „Tko bi mogao opisati njegovu hrabrost koja mu je omogućila da ondje ostane, žar njegovog propovijedanja, rječitost i samopouzdanje kojim je uzvraćao onima koji su omalovažavali kršćansku vjeru.“ Tim novim misionarskim radom Franjo je pobudio toliko oduševljenja da su mnogi redovnici na Istoku, u Akri i Antiohiji, prešli u franjevački red. Tako je Franjo našao dovoljan broj braće da bi osigurao Sirijsku provinciju ili provinciju Svete zemlje koja j e osnovana 1217. Svoj prvi samostan u Jeruzalemu franjevci dobivaju već 1229. godine.
 
Papa Grgur IX. j e 1230. franjevce preporučio istočnim patrijarsima i biskupima. Veću sigurnost franjevci dobivaju 1309. kada im je egipatski sultan El-Mozaffar ispravom 'Fratrima koji nose pas' (franjevcima) dopustio da se nastane na brdu Sionu, na Svetom grobu i u Betlehemu. U dokumentu su izričito isključeni svi drugi zapadni redovnici, koji su nazvani francima. Ta svetišta postaju vlasništvo franjevaca 1333. kada su ih napuljski kralj Robert Anžu-vinac i kraljica Sancia kupili u sultana i predali franjevcima. 1342. godine kupnju je potvrdio papa Klement VI. bulama 'Gratias agamus' i 'Nuper Carissimae'. Tako j e najveća crkvena vlast potvrdila novonastalo stanje i time pravno počinje Kustodija Svete zemlje. Od toga su trenutka franjevci postali službeni čuvari svetih mjesta. Nije ni moglo biti drugačije jer su nakon pada Jeruzalema u ruke Saracena 1244. Svi drugi redovnici napustili Svetu zemlju. Ostali su samo franjevci.
 
Prigodom proslave osamstoljetne franjevačke prisutnosti u Svetoj zemlji kustos fra Francesco Patton istaknuo je da su „franjevci jednostavno i siromašno sredstvo kojim se Bog služi i nastavlja svoju povijest te da gledaju na ovih osam stoljeća kao na objavu Božje providnosti, njegove vjernosti i dobrote prema fratrima – tom skromnom sredstvu koje je izabrao“. General Reda Michael Perry rekao je da je „franjevačko služenje u Svetoj zemlji na korist cijeloga svijeta i da je obljetnica dobra prilika posvijestiti Kristovu prisutnost, njegovo milosrđe i ljubav u Svetoj zemlji i cijelome svijetu“. Prefekt kongregacije za Istočne Crkve kardinal Leonardo Sandri rekao je da je „poslanje Kustodije Svete zemlje darovati cijelom svijetu Kristovo blago“, a papa Franjo poslao je poruku i apostolski blagoslov te zazvao majčinsku zaštitu Blažene Djevice Marije nad sve franjevce koji služe u Svetoj zemlji.
 

Nives Matijević

Župa sv. Jurja m. proslavila blagdan svog suzaštitnika sv. Luke

 
 
Župa sv. Jurja mučenika u Kaštel Sućurcu, u srijedu 18. listopada, proslavila je u crkvici sv. Luke na vrhu Kozjaka blagdan svoga nebeskog suzaštitnika – sv. Luku evanđelistu. Svečanom Misnom slavlju u srednjovjekovnoj crkvici sv. Luke, koja se nalazi u blizini najvećeg vrha Kozjaka – Velog vrja, na 779 m nadmorske visine, iznad današnjeg Kaštel Sućurca, nazočilo je nekoliko stotina vjernika, među kojima su uz Sućurane bili i hodočasnici iz svih kaštelanskih te solinskih i splitskih župa.
Misno slavlje predvodio je sućurački župnik don Ivan Delić uz pomoć "župnika planinskih vrhova" don Dražena Balića. Istaknuvši važnost i ulogu tradicije, te veliku važnost sv. Luke u životu Crkve, don Ivan je pozvao vjernike na istinsko, neustrašivo i odvažno svjedočenje vjere.
- Na samom početku misnog slavlja moramo najprije zahvaliti dragome Bogu što nam je darovao ovako prekrasno mjesto za život. To su uvidjeli i naši pređi koji su davnih dana upravo na ovome mjestu sagradili srednjovjekovnu crkvicu posvećenu sv. Luki, pa tako on već više od šest stotina godina sa samog vrha Kozjaka bdije nad cijelim Kaštelanskim zaljevom i njegovim stanovnicima. U ovom prekrasnom okolišu, u kojem su riječi Božje spojile nebo sa zemljom, na ovom prelijepom mjestu, gdje danas proslavljamo blagdan sv. Luke, postaje nam jasno koliko je malo čovjeku potrebno kako bi bio sretan i zadovoljan. Ovo je mjesto na kojem postajemo bliži Bogu i upravo na ovom mjestu postaje nam jasno kako sretni i zadovoljni možemo biti samo ako smo bliski Bogu. – rekao je don Ivan Delić.
 
- Ostavština sv. Luke predstavlja važan temelj za življenje naše vjere, koju  moramo živjeti svaki dan, jer samo življenjem svoje vjere postajemo istinski vjernici . – istaknuo je don Ivan u propovijedi.
Zahvalivši svima što su se na blagdan sućuračkog nebeskog suzaštitnika okupili u velikom broju, kao i svima koji su sudjelovali i pomogli da se blagdan proslavi na što svečaniji način, don Ivan je na kraju  misnog slavlja zamolio pomoć nebeskoga zaštitnika čiji primjer svijetli kao putokaz u prevladavanju svih poteškoća s kojima se vjernici susreću na putu spasenja.
Vjernici su druženje nastavili uz blagovanje zajedničke marende, tradicionalno skuhanog fažola.
Crkva sv. Luke je, inače, srednjovjekovna građevina koja se prvi put spominje 1397. godine, pa se tako ove godine obilježava i 620 godina od spomena crkvice sv. Luke na Kozjaku. Za vrijeme turske okupacije više je puta bila rušena i od Sućurana obnavljana, a kada je konačno obnovljena 1994. godine, u apsidi je postavljen reljef s likom sv. Luke.
 
Inače, ove su godine, prilikom preuređenja tržnice u Kaštel Sućurcu, južnije od lokacije nekadašnje župne crkve sv. Jurja, koja je srušena u savezničkom bombardiranju 5. prosinca 1943. g., pronađeni temelji i ostatci apside male crkve sv. Luke iz ranijeg razdoblja, koja se nalazila unutar porušene župne crkve sv. Jurja, a što svjedoči o tome u kolikoj je mjeri već više od šest stoljeća u Kaštel Sućurcu prisutno štovanje sućuračkog nebeskog suzaštitnika – sv. Luke evanđeliste.
 

Renata Dobrić

Prisjećanje na p. Petra Pericu

 
 
http://i55.servimg.com/u/f55/13/98/42/88/zdravo10.jpg
o. Petar PERICA, još za života su ga već nazivali svecem, zbog njegove potpune posvećenosti vjeri i radu s vjernicima. Napisao je još i danas dvije najpopularnije hrvatske katoličke pjesme - „Zdravo Djevo“ i „Do nebesa nek se ori“.
 
Rođen je nedaleko Makarske, u selu Kotišina 27. lipnja 1881. godine. Nakon završene osnovne škole u Makarskoj, odlazi u sjemenište u Travnik. Kao hrvatski katolički svećenik, pripadnik Isusovačkog reda isticao se silnom energijom i njegov napredak u crkvenoj hijerarhiji bio je primjetan. Još kao devetnaestogodišnjak je tijekom hodočašća hrvatskih vjernika u Rim, jubilejske 1900. godine uručio Papi Lavu XIII. „Album hrvatske mladeži“ s preko 160 tisuća potpisa. Bilo je to njegovo prvo veliko priznanje za naporan vjernički rad. Samo godinu dana kasnije, kao isusovac nastavio je svoju naobrazbu u Austriji i Češkoj. Kao svećenik djelovao je u Travniku, Zagrebu, Šibeniku, Splitu i naposljetku u Dubrovniku. U međuvremenu je napisao pjesmu „Zdravo Djevo“.
Pjesmu „Do nebesa nek se ori“ napisao je uz još mnoge druge, kao sjemeništarac na školovanju u Travniku.
 
Odmah po ulasku partizanskih snaga u Dubrovnik, krajem listopada 1944. godine, o. Petar Perica je uhićen i nakon kratkog boravka u zatvoru strijeljan na otočiću Daksi zajedno s još 53 ugledna građana Dubrovnika - 25. listopada 1944. godine. Među pogubljenima je bilo još šest svećenika.
U mjesecu lipnju 2010. godine prethodno ekshumirana tijela iz velike masovne grobnice na Daksi, pažljivom DNK analizom su obrađena i otkriveni su posmrtni ostatci svećenika o. Petra Perice, što je omogućilo njegov dostojan ukop na dubrovačkom groblju Boninovo.
 

Ivan Jaklin

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1143 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević