Get Adobe Flash player

Kako je antikatolički degenerizam postao službena potitika

 
 
Duhovna i moralna opustošenost temelj je propadanja Hrvatske:
https://www.youtube.com/watch?v=Vj-3CfoziqA&feature=youtu.be
http://hrvatska-danas.com/wp-content/uploads/2018/05/Italia-Movimento-5-Stelle-Lega-Nord.png
"Sjeverna Liga i Pokret 5 Zvijezda napravili su ugovor o vladi koja će vratiti u zemlje podrijetla mnoge ilegalne migrante, i uz ostale mjere jednu neviđenu u aktualnoj Europi: masoni ne mogu sudjelovati u vladi (kao ni mafijaši)"; https://odostatogaistodublje.blogspot.com/2018/05/cari-fratelli-massoni-placite.html?m=1
 
Rusija je izložila Rotschilde kao svjetski problem:
http://anonhq.com/russian-tv-exposes-rothschilds-and-starts-educating-citizens-about-their-power/
 
Kako je došlo do gašenja Katoličke Mise i uvođenja židovsko-protestantskog Bogoslužja u Rimokatoličkoj Crkvi: "U prvoj minuti snimke p. Gregory Hesse navodi iznimno važnu činjenicu da papa Pavao VI. NIKADA NIJE POTPISAO dokument kojim bi Novi red mise bio obvezan obred za cijelu Katoličku Crkvu (OBAVIJEST biskupijama župama itd. o služenju Novog reda mise poslala je Kongregacija, dakle Duh Sveti zaštitio je Katoličku Crkvu, postoje svi uvjeti da jednog dana Novi red mise bude ukinut jer nije kanoniziran, ne počiva na dogmatskim kanonima kao npr. kodificirana Tradicionalna latinska misa ). Hvala dragom Bogu :)"
https://www.youtube.com/watch?v=HqETTcO2eOc
 
TDKS i modernističko divljanje na KBF-u: Kako se udbokomunizam uvukao u Crkvu i kako su anticrkveni elementi nametnuli hereze na kat. Bogosloviji: https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2016/07/tdks-i-modernisticko-divljanje-na-kbf-u.html?m=1
 
Kako je antikatolički degenerizam postao službena potitika: "…Nemojte misliti da je zahtjev za vjerskom slobodom iz "Dignitatis humanae" bio upućen prema svim zemljama jednako. Ne! Nitko nije tražio, na primjer, od islamskih država da prestanu biti islamske. Taj je zahtjev bio upućen samo prema katolicima: tražio je samo od katoličkih država da uvedu tu "vjersku slobodu"; to jest, da prestanu biti katoličke…"
https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2017/12/dignitatis-humanae-u-praksi-izmjena.html?m=1
 
4,2 milijuna katolika u SAD-u napustilo Crkvu, radi Bergoglija. Umjesto da ostanu, uz Bratstvo Pija X.:
https://yournewswire.com/catholics-church-protest-pope-francis/
 
Franjo pederima: "Bog vas je učinio takvima"!
https://novusordowatch.org/2018/05/francis-tells-homosexual-god-made-you-like-that/
 
O ODNOSU ŽIDOVA I KATOLIKA: "Mislim da stoga nije nimalo slučajno da su se istočni katolički patrijarsi na Drugom vatikanskom koncilu oštro protivili deklaraciji "Nostra aetate", koja donosi jedan potpuno netradicionalan pogled na židovstvo, sasvim suprotan svemu što je uvijek naučavala Crkva. Štoviše, tijekom koncilskih rasprava, istočni katolički patrijarsi otvoreno su govorili o utjecaju židovskog lobija na rad II. vatikanskog koncila. Melkitski patrijarh Maksimos IV. je u jednom trenutku izjavio da je svjetsko židovstvo kupilo saborsku većinu, misleći na američke i zapadnoeuropske biskupe.
U svemu su bili važni i politički razlozi, ratovi koji su se vodili na Bliskom istoku itd."
http://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2018/03/stariji-ce-sluziti-mlaemu-post-25-23.html?m=1
 
Vratimo Tradiciju
18 h·
"Kad sam prvi put čuo da je prikazna molitva u novom obredu mise ("Blagoslovljen da si...") zapravo blagoslov hrane iz Talmuda, ta mi je tvrdnja zvučala nevjerojatno. Mislim, kako bi netko mogao ukinuti prekrasne katoličke molitve kao "Suscipe sancte Pater", i zamijeniti ih židovskim blagoslovom hrane? Kako bi to netko mogao učiniti? No, nedavno sam naišao na neke židovske internetske stranice, koje donose neke njihove molitve... I doista! Tu je i molitva "Blagoslovljen da si...". To je zaista blagoslov hrane iz Talmuda. Eto, Bugnini ne samo da je protestantizirao Novus Ordo, već je u njega unio čak i nekršćanske molitve. Evo, pogledajte sami..."
https://www.myjewishlearning.com/article/food-blessings/
 
Masonerija je uništila cijeli sustav liturgijskih molitava:
Vratimo Tradiciju
29. svibnja u 9:48 ·
Pitate me: Što je to loše u pokoncilskom "novom časoslovu"?
Pa, kao prvo, u njemu se uopće ne moli cijeli psalterij. U njemu zapravo uopće niti nema svih psalama!
Iz novog časoslova su uklonjena tri cijela psalma, i još 59 stihova iz drugih psalama - a sve zato što su u očima liturgijskih reformatora bili "uvredljivi za nevjernike", "politički nekorektni"...
To je tipičan primjer kako je nova liturgija napravljena tako da ugodi ovome svijetu.
Ovdje možete vidjeti točno koji psalmi i dijelovi psalama nedostaju u novom časoslovu...
http://www.traditionalcatholicpriest.com/2015/08/03/new-liturgy-of-hours-is-missing-these-psalms/
Vratimo Tradiciju
24. svibnja u 19:01·
Novi protođakon kardinalskog zbora - kard. Robert Sarah.
A što čekaju naši biskupi? Jesu li se spremni vratiti Stepinčevoj misi?
 
O pravom oprostu i pravom pokajanju za grijehe:"Pavao II. u buli jubileja 1475. izričito naučava, da je s oprostima potrebno koristiti i druga iskupljujuća djela, ako želimo ući u blaženstvo. 'Neka paze', kaže, 'vjernici i procjene prtljagu svojih grijeha, i da izbjegnu opasnosti vječne smrti i osude, dvaput trude i drugim zaslužnim djelima sa svake strane okajati svoje grijehe, da barem preko tih sredstava, i ovakvog dara otpuštenja i oprosta, i pomognuti zaslugama i zagovorima svetaca, zaslužimo doći do blaženstva.'… ."
http://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2016/06/tko-je-vere-poenitens.html?m=1
 
Masoni su dizali srpske ustanke i bili prvi ‘prosvjetitelji’ PRILOG ZA "EKUMENIZAM":
https://croative.net/masoni-su-dizali-srpske-ustanke-i-bili-prvi-prosvjetitelji/
 
Izvrstan doktrinarni film o heretičnom učenju pravoslavlja, koje se udaljilo od dogmatskog učenja i postalo identično s politeističkim praksama joge itd…:
https://www.youtube.com/watch?v=d07mgLoOW8g&feature=youtu.be
 
Apostolska Stolica nikada nije dopustila svojim vjernicima sudjelovanje u okupljanjima nekatolika - Donosimo dijelove jednog potisnutog dokumenta Katoličke Crkve.Radi se o enciklici pape Pia XI. od 6. siječnja 1928. u kojoj se Papa osvrće na odnos katolika s nekatoličkim skupinama. Živo nas zanima što na riječi pape Pija XI. imaju reći oni koji slijede demona Duha Asiza… Možda nikada u prošlosti nismo vidjeli, kao u ovim našim vremenima, da je ljudski duh toliko zaokupljen željom jačanja bratskih odnosa koji nas povezuju i sjedinjuju, a koji proizlaze iz našega zajedničkoga podrijetla i naravi, te njihova širenja prema općemu dobru ljudskoga društva. Naime, budući da različiti narodi još uvijek ne uživaju u potpunosti plodove mira – naprotiv, stare i nove razmirice na raznim mjestima prerastaju u pobune i građanske meteže – i budući da, s druge strane, mnoge rasprave glede mira i napretka među narodima ne mogu biti riješene bez djelatnoga zajedničkog zauzimanja i pomoći onih koji upravljaju državama i promiču njihov interes, može se lako razumjeti – to više što sada nitko ne osporava jedinstvo ljudskoga roda – zbog čega mnogi žele da različiti narodi, nadahnuti ovim sveopćim srodstvom, svakim danom budu sve tješnje međusobno sjedinjeni.
Otuda jasno proizlazi da tkogod podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru
Neki imaju pred sobom sličnu nakanu i u onome što se odnosi na Novi zakon koji je proglasio Krist naš Gospodin. Naime, budući da smatraju sigurnim kako se vrlo rijetko mogu naći ljudi bez ikakvoga vjerskog osjećaja, čini se da na takvome vjerovanju utemeljuju nadu kako će razni narodi – premda se međusobno razlikuju u stanovitim vjerskim pitanjima – bez većih poteškoća ostvariti bratski sporazum ispovijedajući određene vjerske istine koje oblikuju nešto poput zajedničkoga temelja duhovnoga života. Zbog toga razloga te osobe često priređuju zasjedanja, sastanke i govore kojima prisustvuje velik broj slušatelja, i gdje svi bez razlike bivaju pozvani pridružiti se raspravi – kako nevjernici svake vrste, tako i kršćani, čak i oni koji su nesretno otpali od Krista ili koji tvrdokorno i uporno niječu Njegovu božansku narav i poslanje. Naravno, katolici ni na koji način ne mogu odobriti ovakve pokušaje, budući da se temelje na krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima, jer svaka od njih na svoj način očituje i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo mišljenje su ne samo u zabludi i obmanjeni, nego štoviše, iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva. Otuda jasno proizlazi da tkogod podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru.
 
Stoga, opomenuti sviješću o svojoj apostolskoj dužnosti kako ne smijemo dopustiti da Gospodinovo stado bude zavedeno pogubnim lažima, zazivamo, časna braćo, Vašu gorljivost u izbjegavanju ovoga zla; jer uzdamo se da će po Vašemu pisanju i govorima ljudi lakše upoznati i shvatiti načela i argumente koje želimo ovdje iznijeti, te da će katolici odatle naučiti kako moraju razmišljati i postupati kad su u pitanju pothvati čija je svrha jedinstvo u jednome tijelu – na bilo koji način – sviju onih koji se nazivaju kršćanima. Stoga, opomenuti sviješću o svojoj apostolskoj dužnosti kako ne smijemo dopustiti da Gospodinovo stado bude zavedeno pogubnim lažima, zazivamo, časna braćo, Vašu gorljivost u izbjegavanju ovoga zla
 
Budući da je tome tako, jasno je da Apostolska stolica ni na koji način ne može sudjelovati u njihovim skupštinama, i da katolicima nipošto nije dopušteno bilo podržavati bilo raditi za takve pothvate; jer ako tako čine, poduprijet će lažno kršćanstvo, posve strano jednoj Kristovoj Crkvi. Zar da trpimo – što bi doista bilo nepravedno – da istina, i to od Boga objavljena istina, postane predmetom kompromisa? Jer ovdje se radi o obrani objavljene istine. Isus Krist je poslao svoje Apostole u cijeli svijet kako bi proželi sve narode evanđeoskom vjerom; te da ne bi zapali u zabludu, unaprijed je htio da ih pouči Duh Sveti (Iv 16, 13): je li onda ovaj apostolski nauk posve iščeznuo ili ponekad bio zastrt u Crkvi čiji je vođa i branitelj sâm Bog? Ukoliko je naš Otkupitelj jasno rekao da se Njegovo Evanđelje treba nastaviti ne samo u apostolsko vrijeme nego i u budućim razdobljima, je li moguće da predmet vjerovanja tijekom vremena postane toliko nejasnim i nesigurnim da bi danas bilo potrebno pripuštati mišljenja koja su čak međusobno nespojiva? Kad bi to bila istina, morali bismo priznati da je silazak Duha Svetoga nad Apostole i trajno nastanjenje istoga toga Duha u Crkvi, pa i samo propovijedanje Isusa Krista prije nekoliko stoljeća izgubilo svu svoju učinkovitost i korist – a tvrditi tako što bilo bi bogohulno.
Zar da trpimo – što bi doista bilo nepravedno – da istina, i to od Boga objavljena istina, postane predmetom kompromisa?
 
Svatko znade da je sâm Ivan, Apostol ljubavi – koji u svome Evanđelju otkriva otajstva Presvetoga Srca Isusova, i koji nikada nije prestao utiskivati u pameti svojih sljedbenika novu zapovijed “Ljubite jedni druge” – uza sve to zabranio bilo kakav doticaj s onima koji ispovijedaju okrnjenu i iskrivljenu inačicu Kristova nauka: “Ako vam itko dođe i ne donosi ovoga nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga” (2 Iv 10).
 
Jasno je, stoga, časna braćo, zašto ova Apostolska Stolica nikada nije dopustila svojim vjernicima sudjelovanje u okupljanjima nekatolika: budući da se jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili. Jedinoj istinitoj Kristovoj Crkvi, kažemo, onoj koja je svima vidljiva i koja treba ostati, u skladu s voljom svojega Utemeljitelja, točno jednakom kako ju je On utemeljio. Apostolska Stolica nikada nije dopustila svojim vjernicima sudjelovanje u okupljanjima nekatolika
 
Vi, časna braćo, razumijete koliko nam je stalo do ovoga pitanja; i želja nam je da to znaju i Naša djeca – ne samo ona koja pripadaju Katoličkome zajedništvu, nego i ona koja su od nas odijeljena: ako ova posljednja ponizno zamole nebesko prosvjetljenje, nema sumnje da će prepoznati jedinu istinitu Crkvu Isusa Krista te da će najzad ući u nju, ujedinjeni s nama u savršenoj ljubavi. Iščekujući taj događaj, najljubaznije udjeljujemo, kao zalog Svoje očinske dobre volje, apostolski blagoslov Vama, časna braćo, kao i vašemu kleru i narodu.
papa Pio XI.
 

Mr. sc. Emil Čić

Od 2013. godišnje se u Hrvatskoj rađa manje od 40 tisuća djece, s daljnjim trendom pada

 
 
'Hodom za život branim pravo na život svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti“. Pod tim su geslom, već treću godinu zaredom, desetci tisuća ljudi prošli središnjim ulicama i tgovima tri najveća hrvatska grada: Zagreba, Splita i Rijeke. Gledajući ovo razdragano mnoštvo, uglavnom mladih ljudi, mnogih i s malom djecom u kolicima, vraća nam se nada da život nije poražen, da život ne može izbubiti bitku od smrti. Jer smrt je sama po sebi poraz. Taj kontrast između života i smrti, najbolje se očitovao kada je nekolicima „protuprosvjednika“ odjevenih u mrtvačko crnu boju, na svojim transparentima prizivala smrt! U ime „slobode“?! 
https://ctd-thechristianpost.netdna-ssl.com/en/full/48647/maronite-christianslebanonsyria.jpg?w=760&h=507
Ovo svjedočanstvo života vraća nam vjeru u budućnost, jer svakodnevna crna statistika može nas obeshrabriti da se prestanemo nadati, da prestanemo vjerovati u život, u budućnost naše domovine, našega naroda. A statistika uistinu jest porazna. Od 2013. godišnje se u Hrvatskoj rađa manje od 40 tisuća djece, s daljnjim trendom pada. Broj umrlih svake je godine veći od 50 tisuća, a zbog sve većeg starenja taj se broj iz godine u godinu povećava.  Tako 2016. bilježimo 37.537 živorođenih i 51.542 umrlih, što znači da je te godine broj umrlih za 14 tisuća premašio broj rođenih.
 
Crna statistika se nastavlja. Prema još neobrađenim podatcima lani je rođeno 36.647 djece, dok je umrlo 54.261 stanovnika Hrvatske. Negativni prirodni porast iznosio je 16.050. U prva tri mjeseca ove godine rođeno je svega 9175, a umrlo 15.220. U svega tri mjeseca broj umrlih premašio je broj rođenih za čak 6.045. Kad se svemu tome pridoda masovno iseljavanje mladih ljudi, mladih obitelji, rezultat su ispražnjeni čitavi dijelovi Hrvatske. Iseljavanje je zahvatilo i brojne gradove koji su do nedavno bili poželjni za život.
 
Hrvatska je međutim tek mali segment globalne depopulacije koja je zahvatila čitavu Europu, i čitavu zapadnu civilizaciju. Štoviše bauk smrti širi se čitavim svijetom. Na globalnoj razni ukupna stopa fertiliteta, koja označava broj živorođenih na ženu u njenom reproduktivnom razdoblju,već se ozbiljno približava graničnoj crti od 2,1 rođenih, a koja osigurava obnovu stanovništva na istoj razini. Pri tome nas može zavarati činjenica da i nakon pada ispod granične crte obnovljivosti stanovništva, pojedine zemlje, ako imaju mlado stanovništvo, mogu desetljećima bilježiti prirodni porast. Starenjem stanovništva kupuju vrijeme i odgađaju prirodno izumiranje. Nakon toga slijedi galopirajući prirodni pad, koji je već zahvatio (gotovo) čitavu Europu, a uskoro i neke zemlje Dalekoga istoka. Masovne migracije koje se događaju na tlu Europe neizbježna su posljedica te goleme disproporcije u pridnom kretanju stanovništva. Iako i zemlje Bliskoga istoka bilježe ubrzani pad fertiliteta, on je u odnosu na Europu još uvijek viskok, a zbog mladog stanovništva i dalje bilježe visoke stope nataliteta.
 
Zanimljivo je međutim primijetiti da Subsaharska Afrika odstupa od tih globalnih trendova ubrzanog pada fertiliteta. Iako i oni bilježe blagi pad, ukupna stopa fertiliteta u 2017. godini tamo je iznosila još uvijek vrlo visokih 4,8. U čitavom tom pojasu živi više od milijardu stanovnika, uz godišnju stopu rasta od 27 promila. Uz značajan udio muslimana, pretežu kršćani i to je područje nabržega rasta kršćanstva u svijetu. Ako je suditi prema izreci koju je davno, na jednom predavanju izrekao pokojni pater dr. Josip Weissberger, povijest se kreće kako se kolijevke njišu, to nezaustavljivo vrelo života i kršćanske vjere prelit će se po čitavom svijetu.
 
Pred svakoga čovjeka, pred svaki narod, Bog stavlja izbor: život ili smrt. Tko odabere smrt nema budućnost, a onaj koji odabere život – ima budućnost i baštinit će zemlju, kako kaže Isus u jednom od blaženstava. Vraćamo se na početak našega razmišljanja. Hrvatska je kao i čitava Europa žrtva globalnog projekta u kojemu se ciljano razara obitelj, majčinstvo, očinstvo, po kojemu se svim silama žele ukloniti prirodne sklonosti (u Istanbulskoj konvenciji bi rekli stereotipi) i nametnuti neki novi stereotipi samoživih individualista i karijerista. Ideolozi tog kulturnog i civilizacijskog prevrata likuju nad uspješnim pohodom kulture smrti. Na tom će zgarištu preživjeti samo oni koji ustraju u vjeri u život i koji radosno i velikodušno prihvaćaju novorođeni život. Mnoštvo mladih, koji su jedne svibanjske subote svjedočili taj život, jamstvo je da u Hrvatskoj postoji ta iskra, taj plamen koji će održati i prenijeti život i vjeru koju baštinimo od naših predaka.
 

Marijan Križić, Veritas

Predstavljena knjiga akademika Radoslava Katičića Naša stara vjera

 
 
U dvorani Zavoda HAZU-a u Splitu, u ponedjeljak 21. svibnja 2018. predstavljena je knjiga Radoslava Katičića „Naša stara vjera“. Knjigu su predstavili Krešimir Krnic, Vladimir P. Goss, Radoslav Bužančić i Natko Katičić.
https://www.mvinfo.hr/img/articleModule/image/kwhrdozo5pgys6yurk2tsspuem8.jpg
Radoslav Katičić(1930.) vrsni je hrvatski filolog, slavist, indolog, jezikoslovac u najširem mogućem značenju te riječi. Znanstvenu karijeru započeo je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na kojemu je djelovao od 1954. do 1977., a od 1977. profesor je slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Posljednjih godina bavi se najviše poviješću hrvatske gramatike, filologijom ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, sintetičkim istraživanjem ključnih razdoblja povijesti hrvatske književnosti i rekonstrukcijom praslavenskih obrednih tekstova, sakralnoga pjesništva mitološkoga sadržaja te zakonskih i drugih pravnih tekstova. Član je više nacionalnih akademija znanosti u umjetnosti.
 
Nakon četiriju knjiga: Božanski boj (2008), Zeleni lug (2010), Gazdarica na vratima (2011) i Vilinska vrata (2014), u kojima je strogom filološkom metodom rekonstruirao tekstove slavenske pretkršćanske starine, ova peta knjiga posvećena našoj pretkršćanskoj vjeri nešto je drukčije naravi. Ovdje se pokušava dati smislen sažetak tih rezultata kao sustavan prikaz naših starih vjerskih sadržaja stavljenih u širi kontekst, izostavljajući uglavnom dokazne postupke, tako da bude čitljivije i lakše razumljivo nego su mogle biti one četiri prethodne knjige s podnaslovom „Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine”. Naravno, taj sažetak je ujedno i izbor onih rezultata koji su najpouzdanije dobiveni i tvore smislenu cjelinu.
 
Što je uopće bila vjera za Slavene prije prihvaćanja kršćanstva, što znači da je nešto sveto, kakva je bila slavenska pretkršćanska obrednost, koji su bili glavni bogovi i kakav je bio njihov međuodnos? Na koncu, koliko prežitci te stare vjere obilježavaju nas današnje? Sve su to pitanja koja se u ovoj knjizi znanstveno utemeljeno, a opet čitko i prijemčivo, raspravljaju i tumače. Svijet Peruna, Velesa, Mokoši, Jarila i Morane - Jure i Mare - razotkriva nam se ovdje u mnogobrojnim svojim inačicama, posebno kad spoznamo koliko je još ta stara tradicija prisutna u našim običajima, svjetonazoru, a osobito u jeziku. Pogled na našu baštinu, na odnos čovjeka i prirode, na toponimiju, dobiva ovom Katičićevom knjigom, kao i onima koje su joj prethodile, sasvim novo značenje.
 
„Sada već tridesetak godina istražujem podatke po kojima se može nešto reći o našoj staroj pretkršćanskoj vjeri. Rezultate sam onim redom, kojim sam dolazio do njih objavljivao u Bečkom slavističkom godišnjaku (Wiener slavistisches Jahrbuch). Dakako, na njemačkom jeziku. A onda sam složio te rezultate po vjerskim sadržajima koje obraduju u četiri knjige na hrvatskom jeziku. Tako su postali pristupačni domaćoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti“, rekao je akademik Katičić.
 
U Predgovoru akademik Katičić napominje da ova knjiga izravno uvodi u jedan kulturni sloj koji je nedvojbeno postojao a o njemu se u kulturnoj javnosti vrlo malo zna. „Tko pročita moje publikacije, vidjet će i ostati pomalo začuđen koliko je toga u našoj svijesti još i danas živo. Nerazmjerno je koliko se o tom kulturnom sloju zna, naime vrlo malo, i to koliko je on još danas prisutan u našem doživljavanju svijeta. Dvojevjerje koje je u ruskom srednjovjekovlju bilo tema koja je žarko zaokupljala crkvene ljude, u nas kao tema u srednjovjekovnoj crkvenoj literaturi gotovo ne postoji! To je posljedica onih punih dvaju stoljeća koliko je kršćanstvo u Hrvata starije nego u Rusa. Kad se u nas razvila crkvena literatura, stara je vjera već bila toliko potisnuta da nije ugrožavala autoritet kršćanske crkve. Samo tako mogli su se sačuvati nazivi mjesta kao Perun, Veles i Mokošica. U crkvenim krugovima tu nije bilo nervoze. Bilo je nezamislivo da se slavensko poganstvo obnovi i potisne kršćansku vjeru.
 
Odakle onda to da je naša pretkršćanska vjera, u prvom redu tragovi dvojevjerja, toliko prisutna u našoj novovjekoj kulturnoj svijesti koliko prikazuju rezultati ovoga istraživanja? Čime je onda tu osiguran kontinuitet kada o staroj vjeri ne znamo ništa ili samo sasvim malo. Tu je lako dati pouzdan odgovor. Prisutna je zato što je zakodirana u našem jeziku koji je u mnogo većoj mjeri praslavenski nego smo mi Praslaveni. Stara je vjera tako sačuvana u jeziku, a da mi toga i nismo svjesni. To je objašnjenje jasno i jednostavno. Tako su ova izlaganja znatan prinos poznavanju etimologije i povijesti značenja hrvatskoga kulturnog rječnika.“
 

Nives Matijević

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 869 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević