Get Adobe Flash player

Hoćemo li napokon izići iz "egipatskog" ropstva

 
 
Hrvatski narod i hrvatska država nalaze se u prijelomnom trenutku svoje budućnosti, a dugoročno i opstanka. Hrvatska je naime u dubokoj krizi po svim dubinama i širinama, a korijen te krize je isto tako duboka duhovna kriza. Stoga je kardinal Bozanić u svojemu pismu upućenom svim župama i redovničkim zajednicama u Zagrebačkoj nadbiskupiji prije četvrte nedjelje Došašća pozvao na trodnevnu molitvu i post za Domovinu.
http://3.bp.blogspot.com/_-CM-Yj2FYJg/TURqR_px6CI/AAAAAAAABnE/qvC4DRqxNhg/s1600/jesus_to_egypt.gif
"Kao pojedinci i kao narod pozvani smo ustrajno se obraćati Gospodinu, moleći osobito za dar vjere, za njegovo svjetlo i djelovanje njegova Duha u svim životnim okolnostima, a posebno u teškoćama koje opterećuju našu sadašnjost", ističe Kardinal, te nabraja sve one bolne rane od kojih trpi hrvatsko narodno biće: odnos prema otajstvu života, demografska kriza, gospodarska kriza, nezaposlenost i stvaranje velikih razlika između bogatih i siromašnih. Posebno ističe kako je "bolno vidjeti kako hrvatski branitelji i u ovo vrijeme izlažu svoje zdravlje i dostojanstvo, da bi upozorili na narušavanje temelja slobode, a da taj njihov glas i žrtva ne nailazi na potrebni odjek među odgovornima".
 
Uoči predsjedničkih izbora hrvatski biskupi pozvali su vjernike i cjelokupnu hrvatsku javnost, da svojim izlaskom na birališta preuzmu odgovornost za hrvatsku budućnost. Odluka treba biti dobro promišljena i biskupi pozivaju vjernike na biblijsku mudrost pri čemu bi predsjednik/predsjednica trebali biti moralni autoritet i savjest društva. Biskupi se pritom posebno osvrću na nekoliko ključnih točaka. Od predsjednika/predsjednice Republike očekuju "da se snažno zauzme za pronalaženje izlaza iz gospodarske krize, te da se pridruže pozivu pape Franje, nedavno upućenom u Europskom parlamentu, u zauzimanju za prava obespravljenih i siromašnih. Biskupi pritom, na tragu Papine poruke, posebno ističu zauzimanje za neotuđive vrjednote koje su oblikovale Europu kroz njezinu povijest, "koja je nositeljica znanosti, umjetnosti, ljudskih vrjednota, ali i vjere". "Pozvani smo kao biskupi poduprijeti programe onih koji se zauzimaju za promicanje dostojanstva žene, za zaštitu braka kao zajednicu muškarca i žene te promiču kulturu života".
 
Na tragu Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, biskupi od budućega predsjednika/predsjednice Republike očekuju da "nedvosmisleno osudi sve zločine, bez razlike kada i u ime koje ideologije su počinjeni. Pritom biskupi posebno ističu da se od budućeg predsjednika/predsjednice očekuje da se zalaže za cjelovitost istine o Domovinskom ratu, te gaji poštovanje prema hrvatskim braniteljima. Na međunarodnoj razini budući hrvatski predsjednik/predsjednica trebaju se boriti za interese hrvatskih građana i njihove države, te za Hrvate koji žive u drugim državama.
Na kraju biskupi pozivaju vjernike da ne podlegnu malodušju, te da odgovorno iziđu na izbore, jer i neizlazak je svojevrsni oblik glasovanja, pri čemu dopuštamo da drugi odlučuju umjesto nas. Kardinal Bozanić je u svojoj poruci prigodom predsjedničkih izbora također pozvao vjernike da iziđu na birališta. "Izbori su građanska obveza, a za nas vjernike ti su izbori i vjernička dužnost", ističe kardinal na početku svoje poruke. Štoviše, kardinal Bozanić upozorava da bi neodaziv na birališta "značio ozbiljno zanemarivanje, a – budući da se radi o općem dobru – u stanovitoj mjeri i grijeh propustom".
 
Stalna opasnost koja se provlači kod naših vjernika je ona da čekaju idealno rješenje u svijetu koji jednostavno nije takav. Stoga na kraju svoje poruke kardinal Bozanić poziva: "Nemojte tražiti idealnu osobu za tako važnu i časnu službu, jer se možete obeshrabriti. Životna realnost od nas traži da budemo mudri i razboriti te da biramo onu osobu koja nam se u ovom povijesnom trenutku čini boljom, jer je to naš glas za Hrvatsku, za njezin život nakon izbora."
 
Hrvatska se nalazi u prijelomnom trenutku svoje budućnosti. Živimo u vremenu koje je prispodobivo izlasku Izraela iz egipatskog ropstva. Nakon što su se Izraelci oslobodili egipatskog jarma, našli su se u pustinji i neizvjesnosti. Odjednom su poželjeli "sigurnost" egipatskih lonaca, iako su im a to su već zaboravili - ti isti Egipćani ubijali prvorođene sinove. Nešto slično događa se i nama. Mnogi danas zaboravljaju da su od jugokomunističkih zločina u masovnim grobnicama skončali njihovi sinovi - i to ne samo prvorođeni - njihova braća, sestre, očevi..., a stotine tisuća morale su pobjeći u inozemstvo - što zbog političkih, što zbog ekonomskih razloga. Danas samo razmišljaju o navodnoj sigurnosti jednoga propalog poretka, koji se urušio jer je iznutra bio truo.
 
Prije četvrt stoljeća prešli smo "crveno more" i izbavili se iz "egipatskog ropstva". Danas se nalazimo podno gore Sinaj i prizivamo "egipatsko" zlatno tele. Hoćemo li napokon odbaciti okove duhovnoga ropstva, jer je još dalek put pred nama? Valja nama preko rijeke (Jordana) prijeći!
 

Marijan Križić, Veritas

Svetkovina Marije Bogorodice temelj je svih drugih vjerskih istina o njoj i njezinoj blistavoj osobi

 
 
Biti kršćanin podrazumijeva u praktičnom životu dvije važne stvari: blagoslivljati svijet i drugim ljudima donositi mir. Mislim da se zapravo te dvije važne stvari međusobno upotpunjuju. Ako sebe smatramo nositeljima Kristova mira, Kristove dobrote i ljubavi, ako doista za sebe kažemo da smo njegovi učenici, moramo se naučiti blagoslivljati i donositi mir drugima. Upravo sam početak  Nove građanske godine, 1. siječanj, Crkva posvećuje jednoj posebnoj osobi koja ima povlašteno mjesto u djelu spasenja čovjeka. Ta osoba je Bl. Djevica Marija. Crkva ju toga dana na osobit način slavi kao Bogorodicu. Marija je kao Božje stvorenje, kao savršeno biće, kao puna milosti Božje u tom istom Božjem planu određena donijeti na svijet Isusa Krista, Drugu Božansku Osobu, samoga Boga. Slobodno možemo reći da joj taj naslov, Bogorodica, utemeljen na Bibliji savršeno pristaje. Jer kako drugačije nazvati osobu koja je od Boga određena na svijet donijeti samoga Boga? Tim činom, kada je odgovorila pozitivno na Božji poziv, kada se Bog utjelovio u nju, kada je rodila samoga Isusa Krista – ona je postala Bogorodica. Sve su to etape njezinog potpunog predanja Bogu i Božjoj ljubavi, njezinog potpunog odgovora na Božje planove, na sve ono što je Bog s njom odredio i što joj je povjerio. Zbog toga je kršćanin pozvan na početku te iste građanske godine donositi nove odluke.
http://luisapiccarreta.com/wp-content/uploads/2012/04/Immaculate-Heart-of-Mary.jpg
Početak određenih vremenskih etapa u našem životu odlična su prigoda da donosimo određene dobre odluke u našem životu. U provedbi tih odluka Božja milost može nam na najsavršeniji način pomoći u učvrstiti nas u tome da budemo pravi kršćani, plodni za spasenje ovoga svijeta. Učiniti svoju dušu plodnom sa silazak Božje milosti, dopustiti da Božja milost bude ona koje će „proticati“ kroz naš život, kroz naše biće i postojanje jest dobro i kvalitetno odgovoriti na Božji poziv i njegovu ljubav. Isto na onaj način kako nam je do odredila Majka Božja. A to je vrlo jednostavno. Dovoljno se pitati s kakvim mislima, egzistencijalnim stavovima i raspoloženjem živimo svoj ovozemaljski život? Može se tu postaviti i još jedno konkretno pitanje. Ako sebe smatramo kršćanima koji redovito idemo u Crkvu, nužno se je pitati da li nastojimo svoj život, svoje postojanje i svoj egzistencijalni stav uskladiti sa Kristovim evanđeljem i Kristovim odabirom nas samih za donošenje mira i blagoslivljanje svijeta, kako je to učinio sa Majkom Božjom? Postoji li u našem životu određena duševna ili duhovna „blokada“ koja sprječava „protok“ Božje milosti i ljubavi u svijet. Na to smo kao kršćani pozvani. Ako u sebi nosimo snažno opredjeljenje za taj evanđeoski zakon, za njegovu ljubavi i dobrotu, to ostvarenje mira i blagoslova bit će i te kako provedivo u svijetu u kojem živimo. Međutim, ako toga nema, bit ćemo na neki način oni koji su iznevjerili svoje kršćansko poslanje koje je utemeljeno na sakramentu krštenja.
 
Svetkovina Marije Bogorodice zapravo je temelj svih drugih vjerskih istina o Mariji i njezinoj blistavoj osobi. Marijina ljubav i njezin moćan zagovor zapravo nas na najljepši i najsavršeniji način vodi prema Isusu Kristu i njegovoj evanđeoskoj ljubavi. Zato se pokušajmo učiti poput nje blagoslivljati svijet i donositi ljudima mir. Koliko god to izgledalo teško u našem ovozemaljskom životu, moramo biti svjesni jedne činjenice. Ako nam je Bog dao poslanje da ispunimo neku životnu zadaću, on će nam dati i milost, kao i snagu da to u svojem životu ostvarimo. Zato se ne trebamo bojati. Kao što je Marija imala tu ljubav u srcu i nije se bojala onoga što je Bog s njom naumio, tako i mi zazovimo Božju ljubav u svoje srce i zahvalimo joj na neizmjernim milostima koje ulaze u naš život zahvaljujući njezinom moćnom zagovoru. Njezina molitva će nam obilno pomoći.
 

Pavle Primorac

Od Božića je sve počinjalo. I Stipanjdan, i Ivanjdan, i Nevina dječica, i Nova godina

 
 
Neka naše mlađe generacije čuju i to, kako se nekada slavio i doživljavao Božić u našem malom mistu. Živjelo se i radilo od Božića do Božića i za Božić. Od Božića je sve počinjalo. I Stipanjdan, i Ivanjdan, i Nevina dječica, i Nova godina koja se doživljavala i slavila kao mali Božić. Redali su se i slavili jedan za drugim crkveni sveci i svetkovine; i Kalandora, i Sveti Blaž, i Grgur, i Blagovis, i Čista srida, i Drinova, Grušna i Cvitna nedilja, i Uskrs, i Mali Uskrs, i Sveti Josip, i Sveti Ante, i Ivanjdan, i Petrovdan, i Ilindan, i Velika Gospojina, i Mala Gospojina, i Mijeljdan, i Sveta Kata, i Svi sveti i…
http://i43.tinypic.com/1g68g8.jpg
Uz vjerski život i vjerske potrebe, naš težak i pastir je istovremeno zadovoljavao i svoje kulturne, športske i druge potrebe. Do crkve se pješačilo desetak kilometara. Svećenik je među njih dolazio i pješice i rjeđe, na konju. Odbrojavanje i zagrijavanje za dan D je već počelo. Materice su dan kada se ženske cine muškima. Očići su dan kada se muški cine ženskima. Oj, curice, idu Materice. Oj, momčići, idu i Očići. Radi se o manjim ili većim poklonima, kako ko ima, i kako je ko zaslužio. Najčešće su to; šaka lišnjaka ili orasa, te grotulja nanizanih suvih krušaka, a u opticaju su i; šlape, čorapi, terluci, pa čak i osušeni pršuti.
 
Tilovina, grabovina i jasenevina se više ne zelene. Grane i grančice su im ogoljele. Prevladava sivilo. Na starom hrastu iznad kuće, prorijeđeno lišće je još nauzgor, ali je požutilo. Zeleni zimzeleni uljez, božićni bor, svečano na ramenu donesen iz obližnje planine, naslonjen uz veliku drvaricu ispred kuće, pozira razdraganoj čeljadi punoj očekivanja. Uz obveznu božićnu ispovid ide i obvezno božićno biljenje kuće. Klaka ima dovoljno, zato se klačine i prže. Čistoća i bjelina idu ruku pod ruku. Tvoja duša je sada bijela kao ova tvoja bijela košulja. Rekao je poslije ispovijedi svećenik malom dječaku. Ambari su puni, meso je već osušeno, iz badnja dopire miris kiselog kupusa, a vino pristiglo u mišinama je već otočeno u bačve. Rakija je u pletarama i bocama, a suhe smokve u papirnatim fišecima. I pekara i ognjište, i oklagija za razvlačenje tijesta su u punom pogonu. Ničega ne smije nedostajati. Svega triba biti u izobilju.
 
Badnji je dan. Veliki je post. Na šporetu, u velikom loncu krklja kupus i meso. Božićni bor je zauzeo najistaknutije mjesto u kući. Okićen je papirnatim ukrasima, jabukama i smokvama, čak i pokojim suhim kolačem. Oprani i izbrisani stakleni cilindar na lampi petrolejki, te  obiljeni zidovi, u ovo svečano vrijeme, u kuću unose dodatnu svjetlost. Drveni badnjaci koji završavaju u šporetu su znak da nam je došla Badnja večer. Sva čeljad su na okupu. Uobičajna i rutinska molitva „Pozdravljanje Gospe“ se negdje u sredini naglo prekida, da bi se obogatila s božićnom pjesmom „U sve vrime godišta, mir se svitu navišća, porođenje djetića, svetom Djevom Marijom…“ Sutrašnji bogati božićni program zahtijeva rano ustajanje, puno prije svanuća. U toploj kući, u kojoj se ovoga puta vatra nije niti gasila, oko božićnog bora i bogate trpeze, svoja mjesta zauzimaju, u misna odijela odjevena, sva kućna čeljad; stari roditelji, sinovi sa nevistama i dicom, i...
http://www.hercegovina.info/img/repository/2011/05/web_image/18.jpg
Čabulja
 
Kao zagrijavanje za ranojutarnju molitvu i božićnu pjesmu, kućom se šiti žamor božićnog čestitanja. Dobro ti došo Božić i sveto porođenje Isusovo! I s tobom Bog d'o zajedno. Da se Isus već rodio, to čujemo i iz jedne kitice u božićnoj pjesmi. U ponoć se Bog rodi. Nebo zemlju osvijetli. Ko u podne svjetlo bi. Svetom djevom Marijom. Na paljenje božićne sviće pristižu i članovi šire obitelji. Kupus i meso za doručak, to je zaista rijetkost, no poslije jučerašnjeg velikog posta, veliki objed počinje prije svanuća, pa se slobodno može nazvati i ručkom pod zvijezdama.
 
Poslije zahvale Bogu na darovima, sučući brkove i stavljajući prst u uvo, starom putničkom pismom, prvi se oglasio, živahni djed, kućni starješina. Dobro došlo sveto porođenje. Hvala dedo, Bog ti dao zdravlje. Istim stilom se otpjeva djedu i nastavi s novim oblicima pjevanja; muškom i ženskom gangom, bećarcem, brojnicom… I tako, s uzdignutim čašama i drvenim bukarama  u rukama, sve do misnih doba, kada se, opet uz molitvu, u crno vino namočenim kruhom, gasi svića i kreće u crkvu.
 
Sa svih strana, uz međusobna čestitanja Božića, što pješice, što na osedlanim konjima, uz sve oblike pjevanja, slivaju se misari u dugačku kolonu koja vodi prema crkvi. U jednoj u takvoj koloni je završio i mali dječak, kojem je u sjećanju duboko urezan prvi susret sa crkvom, i hijerarhijski odnos od ljudi na zemlji do Boga na nebesima. Opijen velikim ljudskim mnoštvom, slikama svetaca po zidovima, izdignutim oltarom, svećeničkim odijelom, molitvom i pjesmom, te pogledima prema gore, zauzeo je čvrst hijerarhijski stav. Vjernici, svećenici, biskupi, kardinali, Sveti otac papa, i Bog na nebesima, koji nam je dao Deset Božjih zapovijedi da živimo po njima. I tako je na cijeloj zemaljskoj kugli. No, kasnije je saznao da postoje i neke druge vjere, i neki drugi svećenici, da postoje čak i neki ateisti, pa je u svojim razmišljanjima našao razumijevanja, i za skandinavskog biskupa, koji je na vrhuncu svoje biskupske karijere izjavio, da on „još uvijek traga za istinom“. No, kako mali dječak čvrsto vjeruje da je sve u nečijim, to jest u Božijim rukama, onda su i ovakva razmišljanja u funkciji njegove veličine, i veličine njegovog sina, čija zvijezda već dvije tisuće godina sija sve jače i jače.
 

Žarko Marić

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Četvrtak, 18/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 857 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević