Get Adobe Flash player

Likovi srednjovjekovnih vladara ili kršćanski simboli na novcu slali su poruku o suverenitetu, moći i religijskoj pripadnosti

 
 
U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, u četvrtak, 13. prosinca 2018. godine otvorena je izložba 'Srednjovjekovni simboli' autora Ante Alajbega, kustosa Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Zašto su ljudi koji su ih osmislili i koristili, simbole izradili baš na takav način? Kako su ih vidjeli i kakav je bio njihov doživljaj? Možemo li promatranjem kamenih reljefa, nakita i drugih srednjovjekovnih predmeta doprijeti do njihovog značenja?
http://www.mhas-split.hr/Portals/0/EasyGalleryImages/1/85/Izlo%C5%BEba-Srenjovjekovni-simboli.jpg
„Simboli se rađaju i umiru“, rekao je njemačko-američki teolog Paul Tillich. Rode se kada u grupnoj podsvijesti društvene skupine nastane potreba za njihovim stvaranjem, a nestankom te potrebe – umru. Tijekom svih povijesnih razdoblja, ljudi su stvarali simbole s ciljem komuniciranja. Tako je bilo i tijekom srednjeg vijeka. Neke srednjovjekovne simbole danas razumijemo s lakoćom, neke pak i ne. Kovani novac predstavlja mnogo više od sredstva razmjene i materijalizirane vrijednosti. Kovanice su jedini serijski proizvođeni predmeti s prikazima simbola u srednjem vijeku. Likovi srednjovjekovnih vladara ili kršćanski simboli na novcu slali su poruku o suverenitetu, moći i religijskoj pripadnosti. Srednjovjekovni ljudi su ih odlagali u ostave i prilagali uz mrtve. Simbolička vrijednost kovanica nastavlja se i do današnjih dana – premda ni sami nismo sigurni zašto, svi smo barem jednom ubacili kovanicu u fontanu.
 
Karolinški mač, izrađen krajem 8. ili početkom 9. stoljeća, pronađen je 2006. godine u selu Koljane kod Vrlike. Ukrašen je motivima štakastoga križa (crux patibulata) i trikvetre. Trikvetra je poznata još iz keltske i germanske poganske tradicije, no u srednjovjekovnoj se simbolici povezuje sa Svetim Trojstvom. Do danas je u Europi pronađeno šezdesetak mačeva ovoga tipa (Petersenov  tip). Najviše u Norveškoj, zatim u Hrvatskoj, Irskoj, dok su u zemljama srednje Europe pronađena ukupno 24 primjerka. Takvi mačevi nisu bili oznaka etničke pripadnosti, nego su simbolizirali društveni status, političku pripadnost i moć njihovih vlasnika.
 
Keramičko, drveno i stakleno posuđe korišteno je u društvenim i ritualnim aktivnostima. Posebno je zanimljiv običaj prilaganja posuđa u grobove tijekom 8. i 9. stoljeća. Posude su bile ispunjene hranom ili pićem, a simbolizirale su posljednju gozbu u čast pokojnika. Sve su posude iz ranosrednjovjekovnih grobova bile ukrašene geometrijskim motivima, najčešće valovnicama. Naušnice i prstenje su ukrasni predmeti koji se nose u svim kulturama i civilizacijama. Naušnice sadrže implicitnu seksualnu simboliku, jer se počinju nositi tek u dobi spolnog sazrijevanja. Prstenje simbolizira savez, zavjet, zajednicu i zajedničku sudbinu.
 
Čitav je materijalni svijet, kojega je stvorio čovjek, sazdan od jednostavnih geometrijskih oblika. Pravilnost je znak namjere i stoji u suprotnosti prirodnoj nepravilnosti i slučajnosti. Geometrijski su oblici odabrani kako bi naglasili razliku između težnje ljudskoga uma za redom, i kaosa u prirodi. Jedini geometrijski nepravilni likovi na predromaničkim reljefima su oni koje je stvorila priroda: zvijeri, ptice, biljke i ljudi. No, i ti su likovi uvijek uokvireni strogim linijama geometrijskih oblika i pravilnim ponavljanjem raznih motiva. Geometrijski ornamenti na predromaničkim reljefima vjerojatno i nisu imali neko više značenje, klesani su s namjerom da pokažu brigu i predanost prema svetome prostoru u kojem su se nalazili. Ipak, njihovo je ponavljanje proizvodilo efekt jeke i stabilnosti. Translatiranjem, rotacijom i refleksijom, motivi su se prema zadanom obrascu mogli pravilno ponavljati u nedogled. Osvijetljen treperećim svjetlom voštanica, predromanički reljef postao je ritmični isječak geometrijske beskonačnosti.
 
Arheološkim istraživanjima crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina pronađeni su ulomci tranzene, kamene prozorske rešetke. Biskupijska tranzena koncipirana je u dvije smislene cjeline: gornju tvori središnji prikaz Bogorodice s djetetom, a donju prikaz svetca s tonzurom i starohrvatskoga ratnika. Uokolo Bogorodice nalazi se tetramorf, simbolični prikaz četiriju evanđelista, posebno omiljen u romaničkoj umjetnosti. Simbol svetog Ivana je orao, sveti Matej prikazan je ljudskim likom, sveti Luka kao vol, a sveti Marko simbolom lava. Tranzena  je nastala sredinom 11. stoljeća, a rekonstrukciju je izradio Stjepan Gunjača. Najrazumljiviji simboli su nam upravo oni pomoću kojih i danas komuniciramo, a čiji se oblik i značenje nisu promijenili – kršćanski simboli. Znak križa, prikazi evanđelista, jaganjaca, riba i golubica u dvadeset i prvom stoljeću nose jednako značenje kao u srednjem vijeku. Međutim, neki od tih simbola su, poput križa, nastali znatno prije pojave kršćanstva. Križ su poznavali drevni Egipćani, Židovi, Germani, Kelti, Kinezi i stanovnici brončanodobne Krete. Njegova grafička jednostavnost i mogućnost zamršene simbolike učinili su ga široko rasprostranjenim i prilagodljivim znakom. Križ je ponajprije povezan s brojem četiri, jer je usmjeren prema četirima stranama svijeta. Prostorna orijentacija izražena je u osi istok-zapad i predstavlja izlazak i zalazak sunca. Os jug-sjever ili os gore-dolje, simbolizira vremensku orijentaciju. Sjecište tih dviju osi tvori središte svega duhovnog i prostornog. To je središte svemira, točka u kojoj se sastaju nebo i zemlja, prepliće vrijeme i prostor. Križ je stablo ukorijenjeno u paklu s krošnjom u kraljevstvu nebeskom. Križ je i simbol smrti, što nam postaje jasno njegovim crtanjem. Nacrtavši jedan njegov krak, drugim ga potezom poprečno presiječemo i tako simbolično prekinemo nit života. Ipak, obrnutim čitanjem sjecište križa možemo objasniti i kao počelo života iz kojega sve izvire. Više od samoga događaja raspeća Isusa Krista na Golgoti, kršćanski križ simbolizira njegove posljedice. Razapeti Krist postao je Spasitelj, otkupio je ljudske grijehe i omogućio život vječni u kraljevstvu nebeskom.
 
Njegova smrt na križu sjecište je dviju osi – Kristove ljudske i božanske naravi. Križ simbolizira sve osnovne kršćanske dogme i nudi spasenje svima koji u nj vjeruju. Nošenjem prstenja, mačeva, ostruga ili nekih drugih predmeta sa znakom križa, srednjovjekovni su ljudi slali poruku o vlastitoj religijskoj pripadnosti, ali i zazivali božansku milost i spasenje. Iz naše današnje perspektive, ovakvo tumačenje temeljnoga kršćanskog simbola izgleda poprilično očito. No kako bismo ga pojmili da se crkve, svete knjige i kršćanstvo nisu sačuvali do danas? Arheologija u proučavanju drevnih religija i simbola nailazi na čitav niz poteškoća, koje je lijepo dočarao engleski arheolog Philip Barker: „Ako na trenutak zaboravimo sve što znamo o posljednja dva tisućljeća, možemo se poigrati poučne arheološke igre. Što bismo razabrali iz arheoloških ostataka kršćanstva kad o njemu ne bismo znali ništa osim tragova koji se mogu prikupiti iskopavanjima? Česti nalazi ulomaka plastičnih i slikovnih prikaza čovjeka razapetog na križ, nježne majke s djetetom te drugih muških i ženskih likova, od kojih neke muče i ubijaju, dok su drugi okruženi pjevajućim krilatim likovima; pehari i pladnjevi u grobovima pojedinih muškaraca; hramovi različitih veličina, od sićušnih do divovskih, mnogi od njih s tlocrtima u obliku križa, što možda ima neko značenje, a možda i nema... Kakvu bismo rekonstrukciju religije pokušali napraviti iz takvih ostataka? Kult ljudske žrtve povezan sa štovanjem majke boginje? Treba li izjednačiti dijete s razapetim čovjekom?“ Barkerova pitanja treba imati na umu i kada trikvetru pokušamo objasniti kao poganski simbol kod Germana ili kršćanski simbol kod Kelta. Zapravo, treba ih imati na umu uvijek kada razglabamo o simbolima.
 
Tumačenje srednjovjekovne simbolike putem rječnika simbola bio bi odveć banalan, čak i promašen pokušaj. Time bismo ignorirali činjenicu da iza svakog simbola stoji čovjek i njegova namjera za komuniciranjem. Samo se pravilnim redoslijedom postavljanja pitanja pruža mogućnost konkretnoga analitičkog doprinosa. Dakle, ključno je pitanje zašto su ljudi koji su ih osmislili i koristili, simbole izradili baš na takav način? Zatim, kako su ih vidjeli i kakav je bio njihov odgovor na njih? Cilj ove izložbe je da posjetitelj među izloženim spomenicima pronađe simbole i da si postavi upravo ova pitanja.
Izložba će biti otvorena do 28. ožujka 2019. godine.
 

Nives Matijević

Spasitelju naš

 
 
Blagdansko se vrijeme
primiče, dolazi.
I rađa se Božična nebeska idila
Štuje se i slavi
I Boga i Zemlju
Blagoslivlja takva kakva nam je bila
https://static.pulse.ng/img/incoming/origs5952329/0506368736-w644-h960/Merry-Christmas.jpg
O Isuse voljeni
Spasitelju naš
Koliko te volimo
Znamo da to znaš
Po Božanskoj naravi
Došao si s neba
Snagom besmrtnosti
Baš kakva nam treba
 
Evo skoro tu je  
Naše a i lijepo
Božić nam se bliži raste uzbuđenje
Došašće na pragu
I Advent će skoro
Navješćuju anđeli Njegovo rođenje
 
O Isuse voljeni
Spasitelju naš
Koliko te volimo
Znamo da to znaš
Po Božanskoj naravi
Došao si s neba
Snagom besmrtnosti
Baš kakva nam treba
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Porošenko: Nitko ne će prisiljavati vjernike i svećenike da uđu u novu Crkvu

 
 
Na saboru svećenika Ukrajinske Pravoslavne Crkve koji su se u subotu okupili u Kijevu donesen je dokument o osnivanju Crkve koja će biti neovisna o vjerskom tutorstvu Moskve, rekao je predsjednik Petro Porošenko pred mnoštvom pristaša u središtu glavnoga grada.
"Ovaj sveti dan ući će u povijest kao dan osnivanja ujedinjene autokefalne Crkve u Ukrajini. Dan naše konačne neovisnosti o Rusiji", istaknuo je, pokazuju televizijske snimke.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/33/St._Volodymyr%27s_Cathedral_in_Kiev.jpg/640px-St._Volodymyr%27s_Cathedral_in_Kiev.jpg
"Kakva je to Crkva? To je Crkva bez Putina", dodao je Porošenko. "Ukrajina više ne će ispijati otrov iz moskovskog kaleža", rekao je.
Ministar kulture je nešto ranije izvijestio da je na čelo te Crkve izabran mitropolit Epifanij (39) kojeg smatraju bliskim kijevskom patrijarhu Filaretu, kojeg je Ruska pravoslavna crkva izopćila a Carigradska patrijaršija ga rehabilitirala u listopadu. Mitropolit Epifanij, rođen je kao Sergij Dumenko u okolici Odese na jugu Ukrajine, gdje su govornici ruskog jezika u većini. Dosad nije bio poznat široj javnosti. Za razliku od mnogih ukrajinskih pravoslavnih čelnika koji su studirali u Rusiji, on je studij bogoslovije završio u Ukrajini i u Grčkoj, objavio je BBC. Biskupom je imenovan 2009. a nadbiskupom četiri godine poslije. Ogranak odan Moskovskoj patrijaršiji, koja je od početka krize s Rusijom 2014. izgubila dio vjernika, ali još ima velik broj župa u Ukrajini, proglasio je sabor "nezakonitim" i zabranio svom svećenstvu da na njemu sudjeluje. No nekolicina njegovih biskupa i svećenika ipak su sudjelovali na saboru, navodi Kijevska patrijaršija. "Vidio sam neke naše biskupe na fotografijama" s koncila, rekao je za AFP nadbiskup Kliment, glasnogovornik ogranka odanog Moskvi.
 
Glasnogovornik Ruske pravoslavne crkve, mitropolit Ilarion, rekao je da njihovo sudjelovanje na saboru može samo "ražalostiti" vjernike i usporedio ga s Judinom izdajom u Svetome Pismu. Odluka o proglašenju neovisnosti Pravoslavne crkve u Ukrajini naljutila je Rusku Pravoslavnu Crkvu koja je osudila "raskol" i prekinula sve veze s Carigradom. Ukrajinske vlasti su objavile da će svaka župa moći slobodno odlučiti hoće li se priključiti novoj neovisnoj Crkvi, istaknuvši da želi po svaku cijenu spriječiti "vjerski rat" u zemlji. Porošenko je u subotu ponovio da "nitko ne će prisiljavati" vjernike i svećenike da uđu u novu Crkvu. (Hina)

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Utorak, 23/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1417 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević