Get Adobe Flash player

Crkva je uistinu talac dijela homoseksualne zajednice

 
 
Prvi put u dvomilenijskoj povijesti Katoličke Crkve dogodilo se i to. Na upravo završenoj Sinodi o mladima u radnom dokumentu za Sinodu (Instrumentum laboris) spomenula se LGBT zajednica koju treba "uključiti" u život Crkve, pa se prvi put katolike dijeli na različite kategorije, ovaj put prema spolnim sklonostima. Premda se tvrdilo da su u pripremi ovaj prijedlog izrekli sami mladi, to se pokazalo neistinitim, to je u radni dokument umetnuo "netko" s vrha. Teško je upirati prstom, no tajnik Sinode koji je potvrdio i prezentirao Instrumentum laboris je kardinal Lorenzo Baldisseri. U konačnom dokumentu ova diverzija nije prošla, već se poziva na već utvrđene stavove Crkve i Katekizam.
http://evangelicalfocus.com/upload/imagenes/5731f7ea00702_churchmethodist630.jpg
Da u Katoličkoj Crkvi postoje snažni homoseksualni lobiji među svećenstvom i u samom Vatikanu, upozorio je u Pismu iz davne 1986. tada kardinal Ratzinger, koji je jasno upozorio kako se u "Crkvi formirala snažna tendencija, grupe koje vrše pritisak i predstavljaju se kao da predstavljaju sve katolike homoseksualce. No radi se o osobama koje ignoriraju nauk Crkve i žele ga promijeniti." Ne radi se ovdje o osudi ljudskih osoba, homoseksualaca, već onog dijela LGBT zajednice koji bi crkveni nauk prilagođavao vlastitim seksualnim sklonostima, što na zadnjoj Sinodi nije prošlo.
 
Puno se govori javno, s pravom, o pedofilskim zločinima u Katoličkoj Crkvi, no statistike jasno kažu da je većina seksualnih zločina u Crkvi djelo homoseksualaca nad odraslim momcima, a ne djecom. Na to sam već upozorio u Globusu pa valja ponoviti uz napomenu da statistika, brojke, ne može biti "homofobna". Sukladno svježem izvješću Catholic League for Religious and Civil Rights od 16. kolovoza ove godine, 81 posto žrtava seksualnog uznemiravanja, najčešće se radi o silovanjima, muškog je spola, 78 posto od toga su postadolescentni mladići, dok je 100 posto zlostavljača muškog spola. Dakle, nije tu riječ o pedofilskim zločinima, već u ogromnoj većini o homoseksualnim zločinima, i te stvari treba tako nazvati. Time ne želim reći da je homoseksualnost u sebi zločin, niti da je svaki homoseksualac zločinac, kao niti stigmatizirati cijelu gay populaciju, dapače, želim skrenuti samo pozornost na motivaciju kada se neki homoseksualac odluči za svećeničko ili redovničko zvanje i spava cijeli život i živi s muškarcima. Je li to zbog Boga, Isusa, ili je motivirano upražnjavanjem svojih sklonosti? Ovo drugo.
 
O problemu homoseksualnih lobija koji zlorabe ulazak u klerički stalež u kontekstu vlastite homoseksualnosti dugo se u Crkvi govori, ali se nije reagiralo, ili se odmahivalo rukom. Prije skoro tri desetljeća Donald Cozzens, teolog, i sam rektor sjemeništa, objavio je knjigu pod naslovom "The Changing Face of the Priesthood" u kojoj donosi istraživanje kako mu trećinu sjemeništaraca čine homoseksualci, te je ukazao i na mnoge samostane koji su prava legla homoseksualnih orgija i inicijacija klinaca, ne samo u SAD-u, nego i u Europi. Tada je Ivan Pavao II. neke od tih samostana zatvorio. Drugi autor koji je prije Cozzensa ukazivao na taj problem bio je (bivši) benediktinac i psiholog Richard Sipe, suočen s epidemijom AIDS-a među klerom. Sipe je već tada tvrdio da više od pola američkog klera čine homoseksualci, svećenici praktikanti. Sipea nitko nije slušao, govorilo se da pretjeruje, a zapravo se već tada zataškavao taj problem, a moćni homoseksualni lobiji u Crkvi već su kontrolirali važna mjesta među episkopatom, pa i u Vatikanu. Dapače, taj trend se tolerirao, momci homoseksualnih sklonosti masovno su hrlili u sjemeništa. Ni Sipe ni Cozzens nemaju ništa protiv homoseksualaca kao takvih, ali imaju protiv zlouporabe svećeničkog zvanja i sakramenata u sasvim ljudske, prizemne seksualne svrhe, pa onda i zločine.
 
Statistika koju donosi Catholic League for Religious and Civil Rights identična je onoj koju je o masovnim seksualnim zločinima u SAD-u od strane svećenika još 2003. godine donio John Jay College of Criminal Justice, gdje stoji doslovno kako se "osam od deset zločina registriranih od strane svećenika u zadnjih sedamdeset godina odnosi na slučajeve muškarca nad muškarcem". Dugogodišnji vatikanolog Newsweeka Keneth Woodward upravo je tijekom trajanja zadnje Sinode o mladima napisao kako treba odbiti kao "homofobiju" ove krute činjenice o ogromnoj ulozi homoseksualaca u seksualnim zločinima koji potresaju Katoličku Crkvu.
 
Papa Franjo je ove godine kriknuo biskupima i poglavarima: "Otvorite oči, ne primajte homoseksualce u sjemeništa!", jer mogu duboko kompromitirati život u njima, a nakon što su ovi zadnji skandali potresli Ameriku i svijet, američki biskup (Madisona) mons. Robert Morlino jasno je označio u pismu vjernicima kao dubinski uzrok seksualnih skandala i zločina "homoseksualnu supkulturu koja se ukorijenila među svećenicima". Crkva je uistinu talac dijela homoseksualne zajednice koje se infiltrirala u sve njezine pore i razara je iznutra. Homofobija? Ne, statistika!
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/573313/crkva-u-raljama-homoseksualnih-lobija

Smrt druge vrste kuca na vrata

 
 
Lažima opijene mase bore se za materijalni opstanak, bez vjere i s lažnim nadama, a smrt druge vrste kuca na vrata:
https://youtu.be/cMFk-m6P8u4?fbclid=IwAR1n9QVg_2RNC79KBFRrCy0vRsk8uFVyYIUs-kowFYifghsRVck1D196iZ0
https://www.fokus.ba/wp-content/uploads/2018/04/velika-kladusa-migranti-5.jpg
Migranti u Velikoj Kladuši
 
Davor Domazet-Lošo tumači zašto ne želimo vidjeti invaziju muslimana - vojnika emigranata na Hrvatsku: 
https://www.youtube.com/watch?v=6CLRdpZ6ac4&feature=youtu.be&fbclid=IwAR0b1YFJErP9VU8p0ustjiaQmHta9t7m3HN24OvzSnxKoQz4d3OmFfwHOwo
 
UHITILI MIGRANTA KOJI JE UBIO LJUDE:
https://m.24sata.hr/news/velika-kladusa-uhitili-migranta-pa-otkrili-da-je-ubio-pet-ljudi-597179?fbclid=IwAR14rZTNbTitaRT2Gq_p8o94O0fzzP8Z2BNmuv_kyCStt1cdsWN2YY_oCAY
 
Tijekom prijenosa mise na Radio Mariji, danas u 11 h biskup Valentin Pozaić javno je pozdravio Velikog Meštra Društva Hrvatskog Zmaja, javno ga oslovivši "Veliki Meštar". Cijela Crkva u Hrvata time je priznala da je masonska. (Članak sa dokazima o masonstvu tog društvanca odavno je objavljen na internetu).Za one koji ne razumiju i ne znaju: NEMA VIŠE NISMO ZNALI DA SE PRETVARAJU I PRENEMAŽU!
www.novi-svjetski-poredak.com/2013/06/07/razotkrivena-druzba-braca-hrvatskog-zmaja-pripadati-zigmundovom-drustvu-je-kao-da-pripadate-hitleru/
 

Emil Čić

Proslava 800 godina prvog franjevačkog samostana i crkve Gospe od Anđela u Trogiru

 
 
Svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio izaslanik generalnog ministra i član generalne kurije franjevaca konventualaca u Rimu fra Miljenko Hontić i procesijom s relikvijama sv. Franje, ulicama grada Trogira, u petak, 19. listopada, završena je svečana proslava 800. obljetnice osnutka prvog franjevačkog samostana na našim prostorima i crkve Gospe od Anđela u Trogiru. Relikvije sv. Franje donio je fra Damian Patrascu, generalni postulator franjevaca konventualaca. Relikvije su prvog stupnja, dio kosti svetog Franje, dar župi Gospe od Anđela i njezinom župniku don Stipanu Bodrožiću, kao spomen na boravak jednog od najvećih svetaca Katoličke Crkve u gradu Trogiru, ali i sjećanje na proslavu velike obljetnice.
http://www.croatia.org/crown/oldphotos/crkvaGospeodAndjelaTrogir.jpg
„Sabrani danas u ime Gospodnje i slaveći veliku godišnjicu, od osnutka prvog Franjevačkog samostana i crkvice Gospe od Anđela, misli nas vode u one davne dane kada je sv. Franjo prije oko 800 godina, igrom slučaja, posjetio ove naše krajeve. Zanimljiv je taj Franjin posjet našoj Domovini. On ga sigurno nije planirao niti je mogao zamisliti da će se naći na ovoj strani Jadrana. No kao da je sam Gospodin htio poslati svojega slugu u ove naše krajeve s nekom posebnom nakanom. Znakovito je to! Jedina zemlja izvan Franjine domovine, osim Svete zemlje, Kristove zemaljske domovine, koju je Svetac posjetio, jest Hrvatska. Kako to događanje protumačiti nego kao Božji dar našoj domovini i našemu narodu. Imajući pred očima te povijesne događaje, s radošću slavimo danas obljetnicu osnutka prvog franjevačkog samostana na našim prostorima, a ovaj put među nama je ponovno bar dio Franjinog tijela, imamo njegovu relikviju koja će ovdje trajno ostati na taj spomen“, kazao je u propovijedi fra Miljenko Hontić.
 
Naime, prvi franjevac koji je stupio na hrvatsko tlo bio je sv. Franjo Asiški. Početkom jeseni 1212. godine, izvješćuje to prvi Franjin životopisac Toma Čelanski, 'htio je otploviti u Siriju, ali puhali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nađe na obali Slavonije' (Hrvatske). S boravkom sv. Franje u Hrvatskoj 1212. predaja veže osnutke samostana u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru i drugim mjestima na Jadranu. Međutim, prvi povijesni podatak o franjevcima na hrvatskom tlu imamo u oporuci trogirskog plemića Desse od 18. 2. 1234. Spomenuti plemić ostavlja sav svoj imetak sinovima sv. Franje u Trogiru. U oporuci veli da je još za života sv. Franje sagradio pokraj grada Trogira crkvu, ogradio je zidom i franjevcima podigao boravište. Pretpostavlja se da je to moglo biti 1214. godine. Taj samostan, koji je izgrađen na mjestu današnje župne crkve, prvi je franjevački samostan u Hrvatskoj te prvi uopće kojeg je sv. Franjo osnovao van Italije. Upravo zato što je ovdje izvor i kolijevka franjevačke prisutnosti u Hrvata, crkvu Gospe od Anđela u Trogiru zovu i „Hrvatskom porcijunkulom“. Nakon osnutka, crkva Marije Anđeoske i boravište trogirskih fratara doživljavaju brojne promjene, uglavnom tragične. Franjevci su sedam puta mijenjali mjesto stanovanja dok se nisu ustalili kod Sv. Lazara na Čiovu 1538. godine. Crkva Marije Anđeoske na mjestu prvog samostana tijekom vremena izrasla je u vjersko središte župe i malo svetište, jer je uz njezin naslov vezano poznato višestoljetno (o)proštenje za blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza. Stoga se ona naziva i „Hrvatska Porcijunkula“, na spomen crkve Gospe od Anđela u Asizu.
 
Svečanom euharistijskom slavlju prethodilo je otkrivanje i blagoslov brončanog kipa sv. Franje Asiškog koji je postavljen u dvorištu župne crkve. Spomenik u prirodnoj veličini, dar franjevačkih provincija u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, izradila je akademska kiparica Ljubica Dragojević Buble. Kip, na kojem piše: „Godine gospodnje 2018. u spomen na dolazak svetog Franje u Trogir i gradnju prvog samostana franjevaca u Hrvatskoj, bratskim zajedništvom podigoše franjevačke provincije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“, otkrila je Marijana Petir, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, a blagoslovio fra Miljenko Hontić.
 
Priprema za ovo veliko slavlje započela je trodnevnom duhovnom obnovom (15. – 17. listopada), te misnim slavljem 18. listopada, tijekom kojeg je u župnoj crkvi generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije Miroslav Vidović otkrio spomen-ploču Trogiraninu Ivanu Ćipiku, zadarskom nadbiskupu na kojoj piše: „Nadgrobni tekst postavljen u crkvi Gospe od Anđela Ivanu Ćipiku Trogiraninu, zadarskom nadbiskupu (1504.-1505.), ponovno je godine 2018. podiže župa Gospe od Anđela u Trogiru u prigodi 440. obljetnice prvog postavljanja te 800. obljetnice početka štovanja Gospe od Anđela i utemeljenja prvoga franjevačkog samostana u Hrvatskoj. Ivan Ćipiko, Koriolanov, sin koji zbog izvanredne kreposti i uime sposobnosti bi od pape Julija II. obdaren Zadarskom nadbiskupijom, umre u Rimu i prema oporuci njegov tijelo u domovinu preneseno brigom Alojzija Ćipika, nećaka po bratu, u ovom počiva grobu posvećenom njegovu imenu i trajnoj pohvali 1578. godine.“
 
Kako su samostan i crkva više puta kroz svoju povijest bili rušeni, ne zna se gdje je točno nadbiskupov grob, ali se iz povijesnih izvora zna da je zatražio, a to je i učinjeno, da ga se pokopa u Trogiru, u crkvi Gospe od Anđela.
 
U povodu proslave značajne godišnjice, uz duhovno-vjersko slavlje, trogirska župa Gospa od Anđela u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest, Hrvatskim mariološkim institutom, Muzejom grada Trogira, Društvom za zaštitu kulturnih dobara Trogira 'Radovan' te Ogrankom Matice hrvatske u Trogiru organizirala je 18. i 19. listopada međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom „Osam stoljeća štovanja Gospe od Anđela i prvog franjevačkog samostana u Trogiru“, kojeg su uz brojne uvažene goste iz Hrvatske i inozemstva, svojim prisustvom uveličali i predsjednik Međunarodne papinske marijanske akademije u Rimu (PAMI) fra Stefano Cecchini, generalni ministar reda franjevaca konventualaca iz Rima fra Miljenko Hontić, provincijali franjevačkih provincija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te predstavnici crkvenih i državnih vlasti.
 
Skup je okupio 27 znanstvenika koji su predstavili nova saznanja o povijesti te arheološkoj i umjetničkoj baštini područja župe Gospe od Anđela koje obuhvaća dijelove trogirskog Malog polja i Kaštelanskog polja i kojoj, osim crkve Gospe od Anđela, pripadaju i crkva Gospe od Demunta, sv. Kuzme i Damjana, sv. Eustahija, crkva sv. Marte u Bijaćima i nova crkva sv. Marte u Planom. Uz prezentaciju znanstvenih spoznaja, cilj skupa je stanovništvo trogirskog kraja bolje upoznati s lokalnom poviješću i nedovoljno poznatim kulturno-povijesnim nasljeđem područja Župe.
 
„Gore spomenutim događanjima želimo se pohvaliti onim što nitko nema, ali ne zbog samohvale nego zbog same činjenice da je ovdje kolijevka franjevačke prisutnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te još više istaknuti i potaknuti u crkvenim i društvenim krugovima ovu hvale vrijednu spoznaju da smo prvi u svijetu, što nas čini posebnima, ali i obveznima, da za buduće generacije čuvamo i sačuvamo uspomenu na dolazak svetog Franje u Trogir i podizanje prvog franjevačkog samostana i crkve“, rekao je župnik Gospe od Anđela don Stipan Bodrožić.
 

Nives Matijević

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1103 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević