Get Adobe Flash player

Predstavljena knjiga „Marija Magdalena: Od Isusove učenice do filmske bludnice“

 
 
Kao 38. knjiga Biblioteke Studije Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar objavljena je knjiga s. Jadranke Rebeke Anić i Irene Sever Globan „Marija Magdalena: Od Isusove učenice do filmske bludnice“ koja je u srijedu, 20. veljače 2019. predstavljena u Pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja u Splitu. Uz autorice ovu teološko-kulturnu analizu predstavili su doc. dr. sc. fra Domagoj Runje i mr. sc. Blažena Radas.
https://www.pilar.hr/wp-content/uploads/2018/12/MarMag_fi.jpg
Nijedan biblijski lik - uključujući Judu, možda čak i Isusa - nije u ljudskoj mašti, legendama, književnosti, likovnoj, kazališnoj i filmskoj umjetnosti dobio tako živopisan i bizaran život kao Marija Magdalena. Novozavjetni lik Marije iz Magdale prošao je proces promjene od Isusove učenice, svjedokinje uskrsnih događaja i prve navjestiteljice uskrsnuća, apostolice apostola, preko lika raskajane i obraćene grešnice do Isusove ljubavnice ili supruge. Svi ti pomaci u prikazu njezina lika zrcale teme pojedinih crkveno-društvenih konteksta i stoga su zanimljivi i onda kada se udaljuju od novozavjetnih izvora.
 
U knjizi „Marija Magdalena: od Isusove učenice do filmske bludnice“ analiziran je a proces trajne i složene mijene lika Marije iz Magdale tijekom duge povijesti njegova tumačenja kao i složenost interdisciplinarnih istraživanja koja nisu ograničena samo na njezin lik i ulogu već obuhvaćaju i analizu radova o toj svetici. Ovom se knjigom hrvatskoj javnosti prvi put predstavljaju istraživanja o Mariji iz Magdale iz područja novozavjetne egzegeze, patristike i legenda te se ujedno donosi prva sustavna analiza uopće lika Marije iz Magdale u filmskoj umjetnosti.
 
Knjiga je podijeljena u dva dijela kojima prethodi uvod u kojem su predstavljena istraživanja o Mariji Magdaleni u različitim znanstvenim disciplinama i glavne prekretnice u tim istraživanjima. Prvi dio knjige naslovljen je Marija iz Magdale — od Novoga zavjeta do legendi i sadrži pet poglavlja. U prvom se poglavlju raspravlja o tzv. the Magdalene Question, odnosno, o identitetu Marije iz Magdale: radi li se o novozavjetnom ženskom liku koji nosi to ime ili se pod tim imenom spaja više različitih novozavjetnih ženskih likova? U drugom poglavlju analizira se lik i uloga Marije iz Magdale na temelju kanonskih novozavjetnih tekstova: Evanđelju po Marku, Mateju, Luki, Ivanu, Djelima apostolskim i 1 Kor 15, 3-8. Posebna pozornost posvećena je pitanju koliko se na temelju prikaza njezina lika može saznati o položaju žena u ranim kršćanskim zajednicama. Na primjeru Marije iz Magdale prikazana je i suvremena rasprava o ženama kao Isusovim učenicama i apostolicama. Pitanje položaja žena u ranom kršćanstvu i strategije kojima ih se postupno izmještalo iz središta Isusova pokreta i iz aktivnih uloga vodstva i naviještanja, vid su pod kojim se analizira uloga Marije iz Magdale u apokrifnim tekstovima te u tekstovima ranokršćanskih crkvenih otaca i pisaca (treće i četvrto poglavlje). U petom se poglavlju analiziraju legende o Mariji iz Magdale nastale na kršćanskom Zapadu i Istoku i njihove razlike. U cijelom prvom dijelu knjige posebna pozornost posvećena je preobrazbama njezina lika i uloga te uzročno-posljedničnim vezama tih preobrazba s promjenama uloga žena u kršćanskim zajednicama.
 
U drugom dijelu knjige analizira se lik Marije Magdalene u filmskoj umjetnosti od njenih početaka do danas. Analizira se tko je i kako je Marija Magdalena portretirana na filmu, u kojim se ulogama pojavljuje, kako izgleda i transformira se, u kakvom odnosu stoji s drugim likovima (posebno s Isusom s kojim najčešće dolazi u tandemu). Također, raspravlja se podržava li njezin prikaz patrijarhalnu stereotipnu reprezentaciju žene u umjetnosti kao one koja se veže uz seksualnost i grešnost s obzirom na to da se Hollywood, i općenito filmska industrija, smatraju bedemom tradicionalno muških vrijednosti i patrijarhalnog svjetonazora.
 
Cjelokupno istraživanje upućuje na važnost ne samo analize lika i uloge Marije iz Magdale već i analize diskursa, odnosno, mehanizama i ciljeva kojima se uspostavlja i ozakonjuje neki diskurs dok se drugi potiskuju ili zabranjuju. To vrijedi kako za (katoličku) crkvenu tradiciju koja time utječe na položaj žena u crkvenim zajednicama tako i za popularnu kulturu koja preko lika Marije Magdalene rješava neka intelektualna, emotivna i egzistencijalna pitanja ili izražava nezadovoljstvo službenim učenjem Katoličke Crkve o tijelu, seksualnosti ili celibatu. Naime, Marija Magdalena koja je tijekom povijesti pretvorena u lik trajnih preobrazba privlačna je i u suvremeno doba koje više naginje trajnim promjenama nego stalnim, fiksiranim identitetima. Problem je međutim što i te suvremene mijene njezinog lika uglavnom nastavljaju tradiciju koja se temelji na stapanju više novozavjetnih ženskih likova u jedan lik Marije Magdalene koji pogoduje rodnim stereotipima i ne stavlja u pitanje patrijarhalne strukture i odnose.
 
Cilj ove knjige je potaknuti veće uvažavanje suvremenih teoloških istraživanja u filmskoj i drugim granama umjetnosti. To je i razlog zašto su dva dijela knjige koja mogu funkcionirati kao zasebne, nezavisne cjeline, namjerno stavljene u jedan, zajednički, dijaloški okviri. Jadranka Rebeka Anić doktorirala je na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Kao znanstvena savjetnica radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Split. Predavala je na Sveučilištu u Sarajevu u sklopu predmeta Religija i rod magistarskog programa Religijskih studija i na Rodnim studijima. Kao vanjska suradnica predavala je na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, na teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Autorica je niza radova s područja feminističke teologije i triju knjiga: Više od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću (2003.),
 
Žene u Crkvi i društvu (2010.) i Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi (2011.). Koautorica je triju priručnika I suurednica nekoliko međunarodnih I domaćih zbornika. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih i domaćih projekata te vodila dva projekta Franjevačkog instituta za kulturu mira. Članica je triju međunarodnih i dviju domaćih udruga. Članica je upravnog odbora Europskog društva žena u teološkom istraživanju (ESWTR) i dopredsjednica Hrvatske sekcije ESWTR-a. Područje interesa: teološka antropologija, feministička teologija, pastoralna teologija.
 
Irena Sever Globan diplomirala je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te diplomirala i doktorirala komunikologiju na Papinskom Sveučilištu Salesiana u Rimu. Zaposlena je kao docentica na Odjelu za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu gdje predaje predmete iz područja filmske umjetnosti, teorije medija i interpersonalne komunikacije. Predmete iz područja medijske i filmske kulture, vizualne komunikacije, televizijskih serija i televizijske produkcije predavala je na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, Odjelu za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku. Objavila je više znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima, a teme kojima se uglavnom bavi u svom istraživačkom radu tiču se rodne reprezentacije u medijima, filma i televizijskog dramskog programa. Članica je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), hrvatske sekcije Europskog društva žena u teološkom istraživanju (ESWTR) te Hrvatske udruge za logoterapiju (LOGOS). Već dugi niz godina vodi tribine filmova kršćanske tematike u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
 

Nives Matijević

Za hrvatski katolički puk blaženi Alojzije Stepinac je već odavno svetac

 
 
"Dovedite mi jednog jedinog Srbina koji je mojim potpisom nasilno preveden u Katoličku Crkvu", odgovarao je kardinal Crkve u Hrvata Alojzije Stepinac na jednu od ključnih optužbi na montiranom procesu (za "nasilno pokrštavanje Srba"), te 1946. godine. I nisu doveli ni jednoga! Koliko su se tadašnje komunističke vlasti plašile istine, govori i činjenica je od strane sudskog vijeća odbijeno preko stotinu svjedoka (među kojima su mnogi bili i pravoslavne vjere) koji su se javili kako bi dali iskaz u korist optuženika. Ni jedan navod optužnice nije potkrijepljen bilo kakvim dokazima, a tužitelj Jakov Blažević i njegovi suradnici kompletnu su optužnicu temeljili na političkim kvalifikacijama. U sudnici je stvorena atmosfera linča i presude su se morale donijeti - i za kardinala Stepinca i za ostale optužene, budući da su unaprijed bili svrstani među "narodne neprijatelje".
http://www.croatianhistory.net/gif/kljak/kljakovic_stepinac2.jpg
Iza svega je stajala težnja Komunističke partije (Tita, Kardelja, Bakarića i drugih), da se Katoličku Crkvu u Hrvatskoj odvoji od Rima i Svete Stolice i podredi političkom diktatu. Komunisti su, međutim, naišli na osobu nepokolebljivog i čvrstog karaktera. Kardinal je (što je i na suđenju otvoreno iznio) bio pripravan u svakom trenutku umrijeti za Krista, vjeru i istinu i njega se nije moglo ucijeniti niti uplašiti. Kako bi postigli cilj i opravdali 16 godina dosuđene robije, oni su ispleli čitavu mrežu otrovnih laži i konstrukcija, pa je njihova promidžba kardinala prikazivala kao jednoga od "ključnih saradnika ustaškog režima", a uskoro se u brojnim pamfletima Agitpropa počinje graditi mit o Katoličkoj crkvi kao "duhovnom začetniku genocida" i Alojzija Stepinca se (pored Pavelića) proglašava "jednom od najmračnijih figura" tog razdoblja.
 
Ostatak života kardinal provodi u izolaciji, u Krašiću, gdje svakodnevno moli i drži službu Božju, uz rijetke susrete s drugim ljudima - jer na sve budno pazi komunistička Udba. Dana 10. veljače 1960. godine, u 14 sati i 15 minuta, naš je mučenik i blaženik izdahnuo, uz riječi:  fiat voluntas tua (budi volja tvoja). Tadašnji nadbiskup-koadjutor, dr. Franjo Šeper naložio je da zvone sva crkvena zvona u Zagrebu i da se na svim zvonicima istaknu crne zastave, a od vlasti zatražio da se tijelo dopremi u prvostolnicu i položi u kriptu katedrale. Komunistički vlastodršci u prvi mah su odbili taj zahtjev, ali su se brzo predomislili i već 12. veljače odobrili prijenos tijela i pokop u Zagrebu. Blaženi Alojzije Stepinac položen je u kriptu ispod glavnog oltara gdje se nalaze i tijela Frana Krste Frankopana, Eugena Kvaternika, te Petra i Ivana Antuna Zrinskog. Velebnom sprovodu je (unatoč komunističkoj represiji, zastrašivanjima i prijetnjama) bilo nazočno tisuće vjernika, iako je sve pomno snimala Udba sa stotinama svojih agenata koji su se umiješali među narod.
 
Hrvatski narod i katolički puk oprostili su se od svoga kardinala pjesmom Ecce quomodo moritur iustus (Evo kako umire pravednik). U Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, papa Ivan Pavao Drugi (danas svetac Katoličke crkve), pred pola milijuna vjernika, proglasio je mučenika Alojzija Stepinca blaženikom, izražavajući se o njemu biranim riječima i naglašavajući njegovu krepost, osjećaj za pravdu i čvrstinu vjere. Dana 22. srpnja 2016. godine, sudski je poništena nepravedna presuda komunističkog sudišta (od 16 godina robije s prisilnim radom) kojom su grubo prekršena temeljna ljudska prava, načela pravednosti i norme demokratskog civiliziranog svijeta. Hrvatski katolički puk u blaženom Alojziju Stepincu ima svoga zagovornika na nebu i on je već odavno svetac, neovisno o formalnom postupku kanonizacije koji još uvijek nije završen.
O tomu, uostalom, rječito govore i čudesna ozdravljenja po Njegovom zagovoru.
Proglašenje kardinala Alojzija Stepinca blaženikom:
https://youtu.be/ze1JDQnZKms
 

Zlatko Pinter

Predstavljena knjiga Marlona Macanovića o našem blaženiku

 
 
Povodom 120. obljetnice rođenja Alojzija Viktora Stepinca (8. 5. 1898.) i 20. godišnjice proglašenja blaženim (3. 10. 1998.), u Splitu je predstavljena knjiga Marlona Macanovića „Viktor, kardinalova pobjeda”. Knjigu su uz autora predstavili doc. dr. fra Domagoj Runje i prof. Mate Šimundić. „U svjetlu činjenica da smo prošle godine proslavili dvije velike obljetnice vezane za bl. kardinala Stepinca, pronašao sam motiv za pisanje knjige. Nadalje, dodatni razlog je bio što je svete uspomene, bl. Stepinac predmet moga vjerničkog divljenja oduvijek. Uz to, imam i stručno-znanstveni interes kao magistar prava i ljubitelj povijesti, a napose one koje se tiče našega hrvatskog naroda“, rekao je Macanović.
https://radio.hrt.hr/data/article/185031_2bee8b088170ab3bb54a.jpg
Knjiga ima 232 stranice i strukturirana je u tri djela (Brezarić,1898.-Zagreb,1945; Zagreb, 1946.-Lepoglava, 5. 12. 1951.; Krašić, 5. 12. 1951.-Krašić, 10. 2. 1960.; te Epilog u kojem pojašnjavam zbivanja iza kardinalove smrti i tijek kauze za proglašenje svetim. Iz knjige se mogu saznati svi bitni događaji iz Stepinčeva života (rođenje, mladost, školovanje, kako je dobio poziv, ređenje, imenovanje za zagrebačkog nadbiskupa te kardinala, zbivanja uoči II. svjetskog rata, te samoga rata i poraća, utemeljenje Caritasa, osnivanje Karmela u Brezovici, uzništvo u Lepoglavi i Krašiću itd.). Knjiga je romansirana biografija pisana kronološkim slijedom uz detaljno navođenje kardinalovih govora, poslanica, te rasvjetljuje njegovo djelovanje i dijaloge sa poznatim osobama toga doba, poput prof. Marice Stanković, Vlatka Mačeka, Sluge Božjega dr. fra Alekse Benigara, Sluge Božjega Franje kardinala Kuharića, dr. don Stjepana Kranjčića, don Josipa Vranekovića i mnogih drugih. U njoj nalazimo i kompletan tijek tzv. suđenja i nepravednu presudu. Ima i dodatnih zanimljivosti koje zasigurno nisu bile poznate širem čitateljstvu poput toga kako je (danas sveti) talijanski kapucin Padre Pio posjetio kardinala tijekom suđenja i sl.
 
…„Stepinac sada još jače ljubi svoj hrvatski narod i Katoličku Crkvu. Jer je umro za Krista, sada je živ u Kristu. Stepinac me voli! Stepinac te voli! Stepinac nas ljubi! Čitanje ove knjige može nam pomoći da i mi njega jače volimo, a kroz njega Krista, Istinu!“, zapisao je mr. sc. don Šimun Doljanin, a u završnoj riječi vjeroučitelj Mirko Jurić se nada da će ovaj roman u nama ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav koja dolazi od Boga!
 
„Alojzije Stepinac, pastir Crkve zagrebačke, kroz ovaj roman odsijeva snagom Isusa Krista, u kojega je vjerovao i kojemu je predao sav život, za spas Crkve i duša. Njegov životni put svijetli svakom kršćaninu kap putokaz kako se živi duh Evanđelja. Ukorijenjen u Božjoj Istini, utvrđen u Nadi koja je u Kristu i nošen Božjom ljubavlju ostao je vjeran Bogu. U tami koja ga je okruživala nosio je Svjetlo Krista Raspetog i Uskrslog Božjem puku koji mu je bio povjeren. Na njemu se uistinu obistinila ona biblijska mudrost da će „… pravednik od svoje vjere živjeti“. Vjera u živoga Boga koji  je naš Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj davala mu je snagu da Božju Istinu prenosi vjerno i bez kompromisa i dodvoravanja duhu ovoga svijeta. To je mogao jer je bio natopljen ljubavlju prema Svetom Pismu iz kojeg je crpio mudrost i strah Božji. Znamo da je strah Božji jedan od darova Duha Svetoga i početak svake mudrosti. Ta ga je Mudrost vodila kroz cijeli život da se više svidi Bogu a ne ljudima jer Božja istina ostaje za vječnost a ljudske misli su prolazne. On je divan primjer svakom kršćaninu pravoga bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. Zahvalni smo Gospodinu što nam ga je darovao kao zaštitnika i zagovornika Crkve u hrvatskom narodu. Možemo samo zamisliti što bi bilo danas s Crkvom u našem narodu da ju je nadbiskup Alojzije odvojio od Petrova nasljednika u Rimu. Duboko sam uvjeren da od njegove vjere i ljubavi, koja se preobražavala Otajstvom Kristova križa, naša Crkva i danas živi. Poput pšeničnog zrna koje umire sebi i biva predano zemlji, i njegova žrtva života urodila je mnogobrojnim plodovima svetosti i života u hrvatskom narodu, od svećenika, redovnika do vjernika laika. I zato mu trebamo bit neizmjerno zahvalni. Svima nama je potrebna njegova čvrsta vjera i pouzdanje u Boga bez obzira kakvo zlo nas zateklo u životu. Nadam se da će ovaj roman u nama ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav koja dolazi od Boga! „In te, Domine, speravi!“
 
„Svetački lik Alojzija Stepinca nam ukazuje na poželjni smjer djelovanja i držanja prema ovozemaljskim stvarnostima. Trebaju nam vodeći ljudi na svim razinama koji će imati odlike njegova karaktera, a koji je svojom nepomućenom vjerom i neugaslom nadom, utjecao na mnoge svjedočeći evanđeoske istine u punini. Ukratko rečeno, treba nam Stepinčeva Hrvatska.“, zaključio je Macanović.
 
Marlon Macanović je suprug i otac četvero djece. Magistar je prava sa bogatim radnim iskustvom u državnom (MUP RH, Arheološki muzej u Splitu, Ured državne uprave, Brodosplit-Brodogradilište) i privatnom sektoru (Volkov, Megaplakat i Poljud vile). Član je Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata na području Splitsko-dalmatinske županije. Postigao je izvanredne rezultate kao glavni savjetnik za restrukturiranje državnih tvrtki kao što su Hrvatske željeznice Cargo d.o.o. (autor Analize poslovanja unutar programa restrukturiranja i dr.) , privatnih tvrtki (Ćurin nautika...), jedinica lokalne samouprave (Općina Milna...) itd. Savjetovao je brojne tvrtke, udruge i sportske klubove. Honorarni je predavač (po pozivu) na poslovnim skupovima i u kulturno/znanstvenim ustanovama. Autor je 40 znanstvenih i stručnih radova objavljenih u relevantnim časopisima (Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zbornik Veleučilišta u Šibeniku, Crkva u svijetu). Od 2014. je stalni pisac stručnih pravnih članaka za časopise iz portfelja „BUSINESS MEDIA GRUPE“ iz Zagreba (Poslovni savjetnik, Računovodstvo i porezi u praksi te Udruga). Autor je knjige: „Kako pronaći posao i pobijediti nezaposlenost – Motivacijski pravni priručnik“.
 

Nives Matijević

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1077 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević