Get Adobe Flash player

Najbolje sredstvo da održite stalnost u sebi samom jest da nemate ambicija

 
 
Mudre misli Jean-Baptiste Henrija Lacordairea (Recey-sur-Ourceu, 12. svibnja 1802. – 2. studenog 1861.), francuski katolički književnik i propovjednik.Često nazivan i Henri-Dominique Lacordaire. Bio je francuski crkveni, propovjednik, novinar, teolog i politički aktivist.Ponovno je uspostavio dominikanski red u Francuskoj nakon revolucije. Lacordaire je bio poznat kao najveći govornik propovjednika XIX. stoljeća.
http://www.abc-citations.com/wp-content/uploads/2015/01/henri-lacordaire.jpg
Jean-Baptiste Henri Lacordaire
 
Sin liječnika francuske mornarice Henri Lacordaire rođen je 12. svibnja 1802. u Recey-sur-Ourceuu departmanu Côte-d'Oru istočnoj Francuskoj (sjeverno od Dijona) i majke Anne Dugied, kćeri odvjetnika u Saboru Bourgogna, koji je bio mlad u ranoj dobi, kada je njezin suprug umro 1806. Henri je imao tri brata, od kojih je jedan bio entomolog Jean Théodore Lacordaire. Iako je bio katolik, njegova je vjera prestala tijekom studija na Dijon Lycéeu. On je nastavio studirati pravo. Ugledao se u oratoriju u Društvu studija u Dijonu, političkom i književnom krugu gradske kraljevske mladeži. Tu je otkrio ultramontane teorije Bonalda, Maistrea i Félicité de Lamennaisa. Pod njihovim utjecajem polako je izgubio entuzijazam za enciklopediste i Jean-Jacquesa Rousseaua, iako je zadržao vezanost za klasični liberalizam i revolucionarne ideale iz 1789.
 
Godine 1822. napustio je Pariz kako bi završio svoju pravnu obuku. Iako je bio zakonski previše mlad, da bi se mogao braniti, dopustio mu je da to učini, a on je uspješno raspravljao o nekolicini u Court of Assizes, privlačeći interes velikog liberalnog odvjetnika Berryera. Međutim, bilo mu je dosadno i osjećao se izoliranim u Parizu, a 1824. ponovno je prihvatio katolicizam i uskoro odlučio postati svećenik.
Zahvaljujući potpori Monseigneur de Quélena, pariškog nadbiskupa, koji mu je dodijelio stipendiju, počeo je studirati na seminaru Saint-Sulpiceu Issyu1824. godine na poticaj svoje majke i prijatelja. Godine 1826. nastavio je ovo obrazovanje u Parizu. Kasnije je napisao: "Oni koji se sjećaju da su me promatrali na seminaru znaju da su ih nekoliko puta imali napasti da me zazivaju." Njegovo iskustvo u sjemeništu nadahnulo je Sainte-Beuveovroman Volupté.
 
U Saint-Sulpiceu se susreo s kardinalom Rohanom Chabotom, kasnijim nadbiskupom Besancona, koji ga je savjetovao da se pridruži Družbi Isusovoj. Ipak, nakon dugih oklijevanja njegovih nadređenih, 22. rujna 1827. uspio je biti zaređen za svećenika pariške nadbiskupije. Imenovan je na skromnu dužnost kapelana samostanskog reda.
 
"Najbolje sredstvo da održite stalnost u sebi samom jest da nemate ambicija; kad nemamo ambicije naše želje su skromne, ne tražimo dobrobiti doli u Bogu, u učenju i u nekim dušama koje volite."
Stalnost uvjerenja, 22. ožujka 1853.
 
"Ono što je najslađe na svijetu jest biti zaboravljen od ljudi, kako onih koji nas vole, tako i od onih koje mi volimo. Ostalo nam donosi više nevolje nego radosti."
Zaborav svijeta, 6. srpnja 1852.
 
"Ima jedna velika sila u životu zajednice, i to viša nego život korisnosti i duhovnosti. Izolacija nas ograničava na nas same; a mi sami smo malenost, bilo u odnosu na misao, bilo u odnosu na vrlinu. Ako nas je više u nekom redu tad pomažemo, razjašnjavamo, održavamo, izgrađujemo i uvišestručujemo svoje biće, i najmanji uzima pouzdanu veličajnost u blizini onoga koji ga nadmašuje."
Zajednički život, 3. studenoga 1852.
 
"Čovjek ne voli rad. On voli samo aktivnost koja laska oholosti i vara dosadu."
predavanje u Notre Damme, Pariz (1835.)
 
"Nitko nema pravo podučavati ako nije siguran u ono što naučava."
predavanje u Notre Damme, Pariz (1835.)
 
"Čovjek je stalno izložen neznanju zbog slaboće svoje inteligencije"
predavanje u  Notre Damme, Pariz (1835.)
 
"Ja Vas volim, ta riječ je često varljiva u ustima čovjeka. Ta riječ je prečesto izdajnička, brzo zaboravljena, ali ipak je izrečena. Ona ispunja svojom bezmjernošću jedan dan naše egzistencije, i dok pada na zemlju već je poput uvehlog cvijeta, mi joj tad darujemo neki dio u našem sjećanju, jedan grobak sladak i posvećen".
predavanje u Toulouseu (1854.)
 
"Vidimo da jedna strastna ljubav zamire poput utihlog vjetra; onaj koji sve vrijeme ludo voli ne zna odakle je došla ravnodušnost koja mu ledi srce."
Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
Tisuće životnih okolnosti određuje čovjeku družbenica njegova života. Rođenje, sreća, slučaj njemu su zakon u trenutku kada bi trebalo zapovjedati samo srce, i žrtva okrunjena (možda slučajno isto zvuči i tonzura, op. T.T.) gorkim ružama se primiče oltaru obećavajući sve i darujući zaista malo. Koja šteta da je ljubav izočna."
                         Sveta Marija Magdalena (1859.)
 
"Čovjek će napustiti svog oca i majku, i priljubit se uz suprugu."
                        Sveta Marija Magdalena (1859.) 
 
"Svako čisto srce posjeduje simpatiju, i posljedično svako čisto srce vuče k njoj".
                        Sveta Marija Magdalena (1859.) 
 
"Jedna lažna skrušenost nije no veo koji pokriva gordost."
                    predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Jednakomjernost (recipročnost) je zakon ljubavi; zakon između dvaju jednakih bića."
                    predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Poniznost je dobrovoljno prihvaćanje mjesta koje nam je naznačeno u hijerarhiji bivanja, posjedovanje sebe samoga sa skladnom mjerom u onom što želimo, i koja nas spušta (ego?, T.T.) prema onom što ne želimo."  
                    predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
Bez obitelji čovjek može biti građanin neke Republike sposoban da obrani svoje tijelo od svakog nasilja, ali bez pripadnosti je razbijen u nemoći da živi najsvetije i najslađe emocije svoje prirode, on čami bez otvaranja srca i utjehe".
                    Rasprava o pravu i potrebi za posjedom (1858.)
 
"Bez domovine čovjek je izgubljena točka u slučaju vremena i prostora." (sjetiti se ex premijera Z.M., op. T.T.)
                    Rasprava o pravu i potrebi za posjedom (1858.)
 
"Obitelj je srce svakom čovjeku;ona vodi ljubav kroz sve oblike koje je primio od Boga, i sve što nam ostaje da nas zadovolji izvan nje jest jedan ukus vrlo rijedak i gorak"
                   Rasprava o pravu i potrebi za posjedom (1858.)
 
"Žalosti i muke, toga nam najmanje fali na svijetu".
                    Pismo časnom ocu L***, 15. kolovoza 1839.
 
"Dođe jedno vrijeme u celibatu kada mi ne možemo više živjeti za nas same, i treba nam kakav drugi život da se veže uz naš; divni obiteljski krov nam dokazuje ovu potrebu kada sva osobna uživanja su upoznata i onemoćala".
                        Rasprava o pravu i potrebi za posjedom (1858.)
 
"Svakodnevno se učim prednosti (toga, op. T.T.) što nismo nad sutrašnjicom"
                       Rasprava o pravu i potrebi za posjedom (1858.)
 
"Srce je grom; nitko ne zna gdje će pasti, nego znamo tek kada se to dogodi"
 Izabrane misli i razmatranja (1897.)                  
 
"Prijateljstvo je procjena koja dolazi od srca; srce je to koje sudi zbivanja, koje procijenjuje odanosti, koje zna što treba poštovati od ljudskih uvjerenja, čak i kad ih ne dijeli."
                         pismo Antunu Lacordaireu, 12. prosinca 1826.
 
"Istina je prvo božje ime, pravda je drugo"
                        Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Pogreška nije do jedan list otpao od stabla istine odnesen vjetrom."
                           Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Sreća je prirodna baština predodređena za sva razumna bića."
                  predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.)
 
"Egoizam uvlači u samoću da bi pobjegao od zavisnosti."
                 predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.)
 
"Nijedno biće ne može učiniti odjedanput sve dobro; što zaradi na jednoj gubi na drugoj strani; samo Bog u stodobno obuhvaća u djelu svoje dobrote sva vremena i sva mjesta."
                Zaborav svijeta, 6. srpnja 1852.
 
"Ono što čine svećenici loši ili osrednji jest da su ušli u svećeništvo sa drugom mišlju nego da žrtvuju sebe u misteriju otkupljenja, sve drugo se može popraviti ili usavršiti osim izvornog grijeha."
                          Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Uvijek je utješno ne govoriti odveć loše kada vaš blagorijek može biti drugima dobročinstvo."
                          Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Poniznost steže u sebi ljubav i poštovanje prvenstva prema onima koje Providnost čini nama nadređenim, ljubav i poštovanje jednakosti prema onima koje je Providnost učinila nama jednjakima, ljubav i poštovanje ne samo prema onima koje je Providnost učinila nama podređenima već i prema nama samima na potpun način".
                         predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.)
 
Ako bi  prvenstvo bilo naš cilj i naš poziv, i da samo jedno bivanje postoji, još ne bi bilo prvo, jer da bi bilo prvo mora biti posljednje."
                          predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Živjeti, to je djelovati; djelovati to je stvarati; stvarati to je vući iz sebe nešto jednako sebi."
                          predavanje u  Notre Damme, Pariz (1848.)
 
"Trebalo bi oprostiti jednom zaljubljeniku kako i Bog nama oprašta naše nevjernosti koje počinimo. I unatoč tome on se razapeo za nas! Tko je taj među među nama koji vjeruje da nas toliko voli da bi se dao razapeti za svoga prijatelja?"
                                Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Prostota ljudi ne teži nego za prvenstvom rođenjem, srećom, genijem, slavom, moćju; racionalist sposoban da prezre sve to stavlja svoje prijestolje još više, i gleda bez čuđenja dan u kojem se jedinim logičkim zaključkom izjednačuje Bog sa potpunošću".
                                predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Oholost smućuje sva bića, počevši od sebe; poniznost smiruje sva bića, počevši od sebe: ona je osnovna vrlina, kao što je oholost nasuprotno načelo."
                                predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Poniznost je snaga, ona nadilazi našu prirodu sklonu padu u egoizam prvenstva; ona se opire zlu i upotpunjuje dobro, jer zlo je lažni odnos a dobro istinski osjećaj i čin života."
                                predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Ništa nije lijepše nego umrijeti kada si spoznao sve što možeš shvatiti ovdje dolje, ali ova misao ne smije dolaziti iz zamračena uma; trebalo bi da dolazi od strane duha prosvijetljena i vedrog kao istočno sunce."
                                      Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Budite uvijek blagi i neznatni; sve se popravlja sa ove dvije vrline; ništa se ne popravlja sa njihovom odsutnošću."
                                      Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Patnju je to teže pobijediti što je njen uzrok manje stvarniji".
                                      Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Melankolija je velika kraljica duša koje živo osjećaju; ona udara bez da oni znaju kako ni zašto, u tajni čas, neočekivana".
                                      Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Čovjek se osjeća nesretnim jer ga je nevolja gurnula u prekrasni dvorac, u kojem mu  okruženom  svim uživanjima i povlasticama ne manjka ništa osim što je okružen gomilom nametljivaca i svađalaca koji mu zaprječuju da spozna sebe."
                                   predavanje u Notre Damme, Pariz (1835.)
 
"Poniznost je oblik ljubavi, strast da se bude istinski velik, što se želi učiniti malenim za sebedarje."
                                   predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Oholost nije drugo već oblik egoizma, strast koja niječe i skuplja se u sebe i želi potlačiti sve ostale."
                                   predavanje u Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Istinski odgoj, odgoj sržan i vječan jest odgoj za vrlinu i zaslužnost. Rođenje, sreća, genij nisu ništa nasuprot Bogu."
                                   predavanje u  Notre Damme, Pariz (1844.)
 
"Sve što mogu učiniti ljudi kad podučavaju jest da budu pouzdani; ne mogu li izvršiti vjerno svoju poduku, tako reći prijemčivost jednostavnu i čistu, srcem i duhom, svojom riječju; jer im riječ nije nepogrješiva, ostaje im uvijek vidjeti ne varaju li se, ukoliko nas ne žele varati."
                                    predavanje u Notre Damme, Pariz (1835.)
 
"Ništa se ne stječe brzo ovdje dolje, samo se često naplati u zrelim godinama."
                                   Pismo mladom čovjeku, 15. prosinca 1847.
 
"Ishod savjesnog rada je uvijek čisti dobitak"
                                  Pismo mladom čovjeku, 15. prosinca 1847.
 
"Jedinstvo je oblik dobra, ništa nije lijepo kao ono što je jedno, ili drukčije rečeno, ono što je harmonično. Jedinstvo nije lijepo samo po sebi, tim više što ono samo nije bitak i istina, ali je njihov neophodni oblik, uvjet bez kojeg nema smisla bivanja, istine, ljepote i posljedično života, razuma, ljubavi."
                                       Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Stvorite strast u jednoj duši i rječitost će poteći u valovima; rječitost je zvuk koji odaje ostrašćenu dušu. Također u vrijeme opće uznemirenosti kad su ljudi pokretani velikim interesima, govornici se rađaju u gomili (koliko prije Mussolinija i Hitlera! op. T.T.), i tkogod je volio nešto silovito u svom životu bio je neizbježno govorljiv, makar jednom.
                                       Izabrane misli i razmatranja (1897.)
 
"Biti inteligentan znači spoznati to što jest. Dakle, to što jest je istina; apsolutna istina, jedinstvena, to je Bog."
                                        Prijatelj religije (1848.)
 
"To nije pravda koje je bez milosrđa, to je ljubav."
                                      predavanje u  Notre Damme, Pariz (1851.)
 
"Ne može se vladati ljudima kada se ne vlada nad njihovim srcima."
                               Život svetog Dominika (1840.)
 
"Mladost je lijep i dobar trenutak života. Dijete nema dovoljno senzibilnosti ni spoznaje stvari, ništa duboko.
U zrelim godinama znamo previše i puno nam se toga ne sviđa više;srce biva manje gibljivo a više oprezno, ne daje i ne prima toliko. Ali između dvadesete i tridesete godine, koja polet! I koja punoća! Tako je živo voljeno i tako živo ljubi!"
                                        pismo mladim ljudima (1837.)
 
"Pisati jest djelovati; pisati zablude sa tvrdoglavom upornošću znači počiniti sramni zločin."
                                        pismo mladim ljudima (1837.)
 
"Egoizam zasniva vlastitu sreću na nevolji sviju."
                               predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.) 
 
"Dobročinstvo je besplatna ljubav."
                               predavanje u Notre Damme, Pariz (1851.)
 
"Da bi voljeli, u određenoj mjeri trebamo duboku vjeru, ne trebamo samo razum."
                                predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.) 
 
"Voljeti znači više željeti smrt negoli da povrijedimo u dubini srca onoga koga volimo."
                                predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.) 
 
"Prijateljstvo kada je pravo nije osjetljivo na prevrtljivost fortune"
                                 Sveta Marija Magdalena (1859.)
 
"Izuzetak nije nikada uništio pravilo" (ipak francuska mana, op. T.T.)
 
"Pravo je egoističko lice pravde,dužnost je plemenito lice odanosti."
                                 predavanje u  Notre Damme, Pariz (1848.) 
 
"Svaka kaplja naše krvi je kupljena od zemlje za cijenu vrline."
                                 predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.) 
 
"Sva bića, koja god bila ne znaju djelovati i živjeti nego za njega."
                                 predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.) 
 
"Posvetiti se znači darovati drugima da bi bio svoj"
                                predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.) 
 
"Puno afektacije nije nego prerušeni egoizam;on dokazuje privlačnost, on napušta."
                                 predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.)
 
"Istina je predmet inteligencije, dobro je predmet volje"
                 predavanje u Notre Damme, Pariz (1848.)
 

Teo Trostmann

Famozni GREVIO - biran iz redova tzv. nevladinih udruga - sam bi sebe nadzirao i nikomu u državi ne bi odgovorao

 
 
"Ako se Istanbulska konvencija ratificira u Saboru, bit će isto kao i Ustav, iznad hrvatskih zakona!" – pojasnio je ustavnopravni stručnjak doc. dr. Mato Palić. Ustav se može mijenjati jedino dvotrećinskom parlamentarnom većinom. U slučaju Istanbulske konvencije stvar je posve drukčija. Taj dokument koji je izradila tzv. ekspertna skupina, sastavljena od osoba koje nisu prošle nikakvu demokratsku proceduru, običnom iznadpolovičnom većinom zastupnika u Hrvatskom saboru, zauzeo bi ustavnu poziciju.
https://apastorsheartdotcom.files.wordpress.com/2016/01/yoke.jpg
Komu je potrebna Istanbulska konvencija, ako znamo da je hrvatsko zakonodavstvo u potpunosti usklađeno s 48 mjera za sprječavanje nasilja i zaštitu žrtava koje traži Konvencija? Zašto bi bilo potrebno ratificirati taj dokument, u kojemu otkrivamo čitav niz spornih odredbi? Osim odredbi koje se odnose na rodnu ideologiju, u Konvenciji iznimno značaju ulogu imaju tzv. nevladine udruge, odnosno organizacije civilnog društva, a posebice skupina stručnih osoba (GREVIO), koja je zadužena za nadzor i provedbu Konvencije. Dakle, taj famozni GREVIO, koji bi, po svemu sudeći, bio biran iz redova aktivista tzv. nevladinih udruga, sam sebe nadzire i nikome u državi nije odgovoran. Država je odgovorna isključivo za osiguravanje obilnoga dotoka novca za provedbu njihovih programa.
 
Silan pritisak da se ratificira Konvencija, mnogi su prepoznali kao grčevitu borbu interesnih lobija da se dočepaju novaca iz državnog proračuna. Zastrašujuće je da je i sama obitelj pod nadzorom GREVIA, po čijem bi im se naputku mogla oduzeti i djeca. Vlada je prema Konvenciji dužna u Saboru podnositi izvješće GREVIU.Već iz ovoga što je navedeno osjeća se opasan kolonijalni duh Konvencije, upravo onako kako je papa Franjo u više navrata upozoravao na oprez zbog kolonizacije novih ideologija. Papa je posebno upozoravao na opasnosti koje vrebaju iz rodne ideologije „…koja niječe naravnu razliku i uzajamnost između muškarca i žene. Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji...“
 
Sve ovo zvuči zastrašujuće, apokaliptično, pri čemu u punom značenju dolaze do izražaja  riječi sv. Pavla: „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“(Ef 6,12). U Hrvatskoj su se duhovi uzbunili. Brojne institucije, udruge i istaknuti intelektualci ukazali su na opasnosti koje prijete od Konvencije. Tako je Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uputilo Izjavu o Istanbulskoj konvenciji čelnicima i državnim tijelima Republike Hrvatske te zainteresiranoj javnosti. Vijeće jasno upozorava da je rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno-obrazovni sustav. Uključila se i Hrvatska biskupska konferencija koja u svojoj poruci izražava zabrinutost „što Konvencija, nakon ratifikacije, postaje dijelom pravnoga poretka na području njezine primjene. Biskupi osobito izražavaju bojazan da se zadiranjem u „redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja (…) oduzima pravo roditeljima na odgoj djece u skladu s vlastitim kršćanskim uvjerenjima, a vjerskim zajednicama pravo da poučavaju u skladu sa svojim učenjem.
 
Konvencija tako dovodi u pitanje pravo na vjersku slobodu, koja je jedno od temeljnih ljudskih prava u svakome demokratskom društvu. Biskupi su uputili poziv „da se o ratifikaciji te Konvencije otvori javna rasprava te da se u otvorenome razgovoru razmotre sve nedoumice…, kako bi se izbjegle dugoročne štetne posljedice, osobito u zakonodavnome i obrazovnome sustavu te time i posljedice za cjelokupno hrvatsko društvo.“ Nasuprot ovim razboritim upozorenjima i pozivima na široku raspravu, zagovaratelji ratifikacije ponavljaju otrcane stereotipe i bukom i galamom, pa uvredljivim i blasfemičnim transparentima, koje smo imali prilike vidjeti povodom obilježavanja „8. marta“, nastoje iznuditi ratificiranje Konvencije. Šutljiva katolička većina u posljednje se vrijeme ipak sve snažnije budi, svjesna da bi zbog nečinjenja mogla izgubiti i srce i dušu!
 

Marijan Križić, Veritas

Ivana Jovanović Trostman izlaže u dubrovačkom Dominikanskom samostanu Sv. Križa u povodu pedesete obljetnice župe

 
 
Suvremena dubrovačka likovna umjetnica, akademka slikarica Ivana Jovanović Trostmann, izložila je dvadesetoga ožujka ove godine četrdesetak radova u tehnici akrila na kartonu i lesonitu motivom Raspeća.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/03/P4170136-1024x1365.jpg
U povodu izložbe slikarica kaže: “Krist je razapet, ali i Uskrsnuo. Razapet, patnik, osuđenik, odbačen, koji pobjeđuje smrt. Na većem dijelu opusu Krist je prikazan radostan, raspete ruke prelaze u uzdignute ruke prema nebu, ruke koje slave Boga i predstavljaju Uskrslog Krista u radosti... iznad vih naših patnji je ogromna radost“.
S novim sakralnim djelima dubrovačka slikarica pridaje svoj ne mali doprinos suvremenoj umjetnosti.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 878 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević