Get Adobe Flash player

Od 2013. godišnje se u Hrvatskoj rađa manje od 40 tisuća djece, s daljnjim trendom pada

 
 
'Hodom za život branim pravo na život svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti“. Pod tim su geslom, već treću godinu zaredom, desetci tisuća ljudi prošli središnjim ulicama i tgovima tri najveća hrvatska grada: Zagreba, Splita i Rijeke. Gledajući ovo razdragano mnoštvo, uglavnom mladih ljudi, mnogih i s malom djecom u kolicima, vraća nam se nada da život nije poražen, da život ne može izbubiti bitku od smrti. Jer smrt je sama po sebi poraz. Taj kontrast između života i smrti, najbolje se očitovao kada je nekolicima „protuprosvjednika“ odjevenih u mrtvačko crnu boju, na svojim transparentima prizivala smrt! U ime „slobode“?! 
https://ctd-thechristianpost.netdna-ssl.com/en/full/48647/maronite-christianslebanonsyria.jpg?w=760&h=507
Ovo svjedočanstvo života vraća nam vjeru u budućnost, jer svakodnevna crna statistika može nas obeshrabriti da se prestanemo nadati, da prestanemo vjerovati u život, u budućnost naše domovine, našega naroda. A statistika uistinu jest porazna. Od 2013. godišnje se u Hrvatskoj rađa manje od 40 tisuća djece, s daljnjim trendom pada. Broj umrlih svake je godine veći od 50 tisuća, a zbog sve većeg starenja taj se broj iz godine u godinu povećava.  Tako 2016. bilježimo 37.537 živorođenih i 51.542 umrlih, što znači da je te godine broj umrlih za 14 tisuća premašio broj rođenih.
 
Crna statistika se nastavlja. Prema još neobrađenim podatcima lani je rođeno 36.647 djece, dok je umrlo 54.261 stanovnika Hrvatske. Negativni prirodni porast iznosio je 16.050. U prva tri mjeseca ove godine rođeno je svega 9175, a umrlo 15.220. U svega tri mjeseca broj umrlih premašio je broj rođenih za čak 6.045. Kad se svemu tome pridoda masovno iseljavanje mladih ljudi, mladih obitelji, rezultat su ispražnjeni čitavi dijelovi Hrvatske. Iseljavanje je zahvatilo i brojne gradove koji su do nedavno bili poželjni za život.
 
Hrvatska je međutim tek mali segment globalne depopulacije koja je zahvatila čitavu Europu, i čitavu zapadnu civilizaciju. Štoviše bauk smrti širi se čitavim svijetom. Na globalnoj razni ukupna stopa fertiliteta, koja označava broj živorođenih na ženu u njenom reproduktivnom razdoblju,već se ozbiljno približava graničnoj crti od 2,1 rođenih, a koja osigurava obnovu stanovništva na istoj razini. Pri tome nas može zavarati činjenica da i nakon pada ispod granične crte obnovljivosti stanovništva, pojedine zemlje, ako imaju mlado stanovništvo, mogu desetljećima bilježiti prirodni porast. Starenjem stanovništva kupuju vrijeme i odgađaju prirodno izumiranje. Nakon toga slijedi galopirajući prirodni pad, koji je već zahvatio (gotovo) čitavu Europu, a uskoro i neke zemlje Dalekoga istoka. Masovne migracije koje se događaju na tlu Europe neizbježna su posljedica te goleme disproporcije u pridnom kretanju stanovništva. Iako i zemlje Bliskoga istoka bilježe ubrzani pad fertiliteta, on je u odnosu na Europu još uvijek viskok, a zbog mladog stanovništva i dalje bilježe visoke stope nataliteta.
 
Zanimljivo je međutim primijetiti da Subsaharska Afrika odstupa od tih globalnih trendova ubrzanog pada fertiliteta. Iako i oni bilježe blagi pad, ukupna stopa fertiliteta u 2017. godini tamo je iznosila još uvijek vrlo visokih 4,8. U čitavom tom pojasu živi više od milijardu stanovnika, uz godišnju stopu rasta od 27 promila. Uz značajan udio muslimana, pretežu kršćani i to je područje nabržega rasta kršćanstva u svijetu. Ako je suditi prema izreci koju je davno, na jednom predavanju izrekao pokojni pater dr. Josip Weissberger, povijest se kreće kako se kolijevke njišu, to nezaustavljivo vrelo života i kršćanske vjere prelit će se po čitavom svijetu.
 
Pred svakoga čovjeka, pred svaki narod, Bog stavlja izbor: život ili smrt. Tko odabere smrt nema budućnost, a onaj koji odabere život – ima budućnost i baštinit će zemlju, kako kaže Isus u jednom od blaženstava. Vraćamo se na početak našega razmišljanja. Hrvatska je kao i čitava Europa žrtva globalnog projekta u kojemu se ciljano razara obitelj, majčinstvo, očinstvo, po kojemu se svim silama žele ukloniti prirodne sklonosti (u Istanbulskoj konvenciji bi rekli stereotipi) i nametnuti neki novi stereotipi samoživih individualista i karijerista. Ideolozi tog kulturnog i civilizacijskog prevrata likuju nad uspješnim pohodom kulture smrti. Na tom će zgarištu preživjeti samo oni koji ustraju u vjeri u život i koji radosno i velikodušno prihvaćaju novorođeni život. Mnoštvo mladih, koji su jedne svibanjske subote svjedočili taj život, jamstvo je da u Hrvatskoj postoji ta iskra, taj plamen koji će održati i prenijeti život i vjeru koju baštinimo od naših predaka.
 

Marijan Križić, Veritas

Predstavljena knjiga akademika Radoslava Katičića Naša stara vjera

 
 
U dvorani Zavoda HAZU-a u Splitu, u ponedjeljak 21. svibnja 2018. predstavljena je knjiga Radoslava Katičića „Naša stara vjera“. Knjigu su predstavili Krešimir Krnic, Vladimir P. Goss, Radoslav Bužančić i Natko Katičić.
https://www.mvinfo.hr/img/articleModule/image/kwhrdozo5pgys6yurk2tsspuem8.jpg
Radoslav Katičić(1930.) vrsni je hrvatski filolog, slavist, indolog, jezikoslovac u najširem mogućem značenju te riječi. Znanstvenu karijeru započeo je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na kojemu je djelovao od 1954. do 1977., a od 1977. profesor je slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Posljednjih godina bavi se najviše poviješću hrvatske gramatike, filologijom ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, sintetičkim istraživanjem ključnih razdoblja povijesti hrvatske književnosti i rekonstrukcijom praslavenskih obrednih tekstova, sakralnoga pjesništva mitološkoga sadržaja te zakonskih i drugih pravnih tekstova. Član je više nacionalnih akademija znanosti u umjetnosti.
 
Nakon četiriju knjiga: Božanski boj (2008), Zeleni lug (2010), Gazdarica na vratima (2011) i Vilinska vrata (2014), u kojima je strogom filološkom metodom rekonstruirao tekstove slavenske pretkršćanske starine, ova peta knjiga posvećena našoj pretkršćanskoj vjeri nešto je drukčije naravi. Ovdje se pokušava dati smislen sažetak tih rezultata kao sustavan prikaz naših starih vjerskih sadržaja stavljenih u širi kontekst, izostavljajući uglavnom dokazne postupke, tako da bude čitljivije i lakše razumljivo nego su mogle biti one četiri prethodne knjige s podnaslovom „Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine”. Naravno, taj sažetak je ujedno i izbor onih rezultata koji su najpouzdanije dobiveni i tvore smislenu cjelinu.
 
Što je uopće bila vjera za Slavene prije prihvaćanja kršćanstva, što znači da je nešto sveto, kakva je bila slavenska pretkršćanska obrednost, koji su bili glavni bogovi i kakav je bio njihov međuodnos? Na koncu, koliko prežitci te stare vjere obilježavaju nas današnje? Sve su to pitanja koja se u ovoj knjizi znanstveno utemeljeno, a opet čitko i prijemčivo, raspravljaju i tumače. Svijet Peruna, Velesa, Mokoši, Jarila i Morane - Jure i Mare - razotkriva nam se ovdje u mnogobrojnim svojim inačicama, posebno kad spoznamo koliko je još ta stara tradicija prisutna u našim običajima, svjetonazoru, a osobito u jeziku. Pogled na našu baštinu, na odnos čovjeka i prirode, na toponimiju, dobiva ovom Katičićevom knjigom, kao i onima koje su joj prethodile, sasvim novo značenje.
 
„Sada već tridesetak godina istražujem podatke po kojima se može nešto reći o našoj staroj pretkršćanskoj vjeri. Rezultate sam onim redom, kojim sam dolazio do njih objavljivao u Bečkom slavističkom godišnjaku (Wiener slavistisches Jahrbuch). Dakako, na njemačkom jeziku. A onda sam složio te rezultate po vjerskim sadržajima koje obraduju u četiri knjige na hrvatskom jeziku. Tako su postali pristupačni domaćoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti“, rekao je akademik Katičić.
 
U Predgovoru akademik Katičić napominje da ova knjiga izravno uvodi u jedan kulturni sloj koji je nedvojbeno postojao a o njemu se u kulturnoj javnosti vrlo malo zna. „Tko pročita moje publikacije, vidjet će i ostati pomalo začuđen koliko je toga u našoj svijesti još i danas živo. Nerazmjerno je koliko se o tom kulturnom sloju zna, naime vrlo malo, i to koliko je on još danas prisutan u našem doživljavanju svijeta. Dvojevjerje koje je u ruskom srednjovjekovlju bilo tema koja je žarko zaokupljala crkvene ljude, u nas kao tema u srednjovjekovnoj crkvenoj literaturi gotovo ne postoji! To je posljedica onih punih dvaju stoljeća koliko je kršćanstvo u Hrvata starije nego u Rusa. Kad se u nas razvila crkvena literatura, stara je vjera već bila toliko potisnuta da nije ugrožavala autoritet kršćanske crkve. Samo tako mogli su se sačuvati nazivi mjesta kao Perun, Veles i Mokošica. U crkvenim krugovima tu nije bilo nervoze. Bilo je nezamislivo da se slavensko poganstvo obnovi i potisne kršćansku vjeru.
 
Odakle onda to da je naša pretkršćanska vjera, u prvom redu tragovi dvojevjerja, toliko prisutna u našoj novovjekoj kulturnoj svijesti koliko prikazuju rezultati ovoga istraživanja? Čime je onda tu osiguran kontinuitet kada o staroj vjeri ne znamo ništa ili samo sasvim malo. Tu je lako dati pouzdan odgovor. Prisutna je zato što je zakodirana u našem jeziku koji je u mnogo većoj mjeri praslavenski nego smo mi Praslaveni. Stara je vjera tako sačuvana u jeziku, a da mi toga i nismo svjesni. To je objašnjenje jasno i jednostavno. Tako su ova izlaganja znatan prinos poznavanju etimologije i povijesti značenja hrvatskoga kulturnog rječnika.“
 

Nives Matijević

Prirodno postaje strano i sramotno

 
 
O, Bože moj
kamo srlja ovaj svijet?
Sve ono prirodno
postaje strano i sramotno.
Ono malo ljudi,
koji Tebi govore sve,
http://put-istina-zivot.com/wp-content/uploads/2017/04/1cabb47c2ecbd761b2a958796af8db96.jpg
znaj kako duboko u duši plaču.
Neka bude volja Tvoja!
 

Robert Tomšić

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1002 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević