Get Adobe Flash player

Premijerno predstavljena knjiga pape Franje 'Kad molite, govorite Oče naš'

 
 
'Očenaš' je molitva u kojoj su sadržane sve druge molitve, molitve koju je sam Gospodin darovao svojim učenicima kao odgovor na njihov zahtjev: „Nauči nas moliti.“
Na konferenciji za medije u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, u četvrtak 23. studenoga, predstavljena je nova knjiga pape Franje „Oče naš“, u kojoj papa Franjo kroz razgovor sa zatvorskim kapelanom ocem Marcom Pozzom analizira tu molitvu. Bila je to i njezina svjetska premijera jer je hrvatska nakladnička kuća Verbum objavila knjigu isti dan kao i u Italiji. Knjigu su predstavili splitsko-makarski nadbiskup mons. dr. sc. Marin Barišić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu dr. sc. fra Ante Vučković, direktor nakladne kuće Verbum dr. sc. Miro Radalj i glavni urednik mr. sc. Petar Balta. O knjizi, Radalj je kazao:
 
„Nakladnički posao (kao i posao autora knjige) ima smisla i onda kad se pročita samo jedan primjerak knjige koju je objavio, a višestruko je veća radost ako se knjiga pročita u tisućama primjeraka. A knjige pape Franje od one najtiražnije (Božje je ime Milosrđe tiskane u nekoliko naklada ukupno u 20.000 primjeraka) do ove Oče naš, upravo objavljene, su radost za autora ili autore, radost za nakladnike, a ponajviše radost za čitatelje. Ova knjiga je jedna od onih za koje smo svjesni da mogu mijenjati svijet nabolje, i zato raduje nas nakladnike koji želimo birati i objavljivati takve knjige. Ovo je knjiga koja može mijenjati nabolje ne samo kršćanski svijet, već i puno šire, sve one koji posegnu za njom, jer je to knjiga o odnosu prema Bogu ocu i s Bogom ocem, ali i nama, knjiga o našim životima, očevima, o našim obiteljima, odnosima s braćom, o onome što nije pridržano samo kršćanima, o onome što je svojina svakog pojedinog čovjeka, pa je i svaki čovjek može razumjeti i prihvatiti kao svoju, njemu napisanu, osobnu i neposrednu, kakav je uostalom i papa Franjo, pa se i njegove riječi, izgovorene ili napisane i ukoričene u knjigu kao ova, čuju i imaju ujecaj puno šire od okvira katoličke crkve. Rijetki su takvi ljudi, još rijeđi autori, a kad se nađe takav autor ni svaka njegova knjiga ne bude takva. A ova knjiga je možda najosobnija i najneposrednija knjiga pape Franje, i zbog toga joj nedvojbeno slijedi uspjeh sličan onom knjige Božje je ime Milosrđe.
 
Knjiga je ovo koja se temelji na razgovoru jednostavnog i poniznog zatvorskog kapelana, o. Marka Pozza s papom Franjom o molitvi Oče naš, jedinoj molitvi koju nam je Krist ostavio. Kao prilozi razgovoru o svakom pojedinom zazivu Očenaša dodane su i kratke Papine kateheze koje se odnose na tu temu. Na kraju knjige je kratki, ali topli rezime o. Marka Pozza, nazvan Očenaš među zatvorenicima, neka vrsta pogovora i epiloga ovoj knjizi.
 
Nakladna kuća Verbum često je do sad objavljivala knjige koje su potpisivale ili supotpisivale Pape, bilo da je riječ o autorskim knjigama ili knjigama intervjuima, i više puta do sad smo imali privilegiju biti odabrani kao nakladnik koji je hrvatskoj javnosti predstavljao izdanje tih naslova istovremeno s prijevodom na nekolicinu velikih svjetskih jezika. Uvijek je bila riječ o knjigama koje su obilježavale svjetsku knjižnu scenu tih godina (Svjetlo svijeta, trilogija Isus iz Nazareta, Božje je ime Milosrđe) ali i više od toga, imale su i još uvijek imaju važan utjecaj na vjerski, društveni, ekonomski pa i politički život u svijetu, i to ne tamo neki apstraktni opći utjecaj, već u prvom redu konkretan utjecaj na živote svakoga od nas koji smo ih čitali.
 
Zahvaljujući našoj dugogodišnjoj dobroj suradnji s Vatikanskom izdavačkom kućom i Rizzolijem, od početka smo uključeni u ovaj projekt, povjereno nam objavljivanje hrvatskog izdanja te se prijevod na hrvatski jezik odvijao istovremeno s pripremama objavljivanja talijanskog izdanja, tako da je Hrvatska jedina zemlja u kojoj se ova nova Papina knjiga objavljuje istodobno kad i u Italiji. Ugovori s velikim nakladničkim kućama diljem svijeta su potpisani, pa će izdanja na brojnim drugim jezicima uslijediti uskoro. Doista smo počašćeni što uz talijansko izdanje kojeg objavljuje službena vatikanska nakladnička kuća Libreria editrice Vaticana u suizdanju s velikim talijanskim nakladnikom Rizzoli, stoji i izdanje na hrvatskom jeziku u izdanju Verbuma.
 
Prva naklada ove knjige je 5.000 primjeraka, što je za hrvatske nakladničke okolnosti rijetko visoka naklada prvog izdanja, ali imajući iskustva s prethodnim sličnim knjigama prilično smo sigurni da će uskoro uslijediti i nova izdanja u visokim nakladama. Tome se radujem kao nakladnik, znajući da nikoga tko je pročita neće ostaviti ravnodušnim, da će slika Milosrdnog oca koju nam papa Franjo od prvog dana svog pontifikata stalno podcrtava, a na svoj način i životom želi posvjedočiti, da će ta slika ovom knjigom postati još življa i životnija, da ćemo s još većim povjerenjem Oca iz Očenaša moći zvati tata“.
 

Ivica Luetić

Važan problem rješavanja stambenog pitanja u Splitu

 
 
Hrvatska udruga Benedikt pod naslovom „Problem rješavanja stambenog pitanja u Splitu: Turisti dolaze – građani Splita odlaze“! uputila je javo priopćenje koje donosimo i cijelosti:
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2016/01/images-cms-image-000032590.jpg
"Poznata je činjenica kako je zbog specifičnog geografskog položaj grad Split ograničen u svom širenju. Također zbog ekspanzije apartmanizacije i porasta turizma nastao je veliki problem za ljude koji nemaju riješeno stambeno pitanje u našem gradu. Biti podstanar u gradu Splitu je noćna mora, budući je najam vezan  rokom iseljenja od 1. svibnja do 1. listopada, jer se u tim ljetnim mjesecima ipak može više zaraditi od iznajmljivanja na dnevnoj nego na mjesečnoj osnovi.
 
Ako imate i djecu, pa ako idu u školu, pa još imate i neke stvari, jer se toga skupi kroz godine, da li je potrebno govoriti koje muke prolaze podstanari u takvoj situaciji i činjenici nepostojanja ikakvog izbora. Problem je što se zbog gore navedenih razloga u Splitu stan ne može naći po realnoj cijeni koju zaposleni građanin može platiti, jednako kao što se ni ova priča u vezi sa subvencioniranjem kroz dio kredita u Splitu nije mogla realizirati, budući stanova za prodaju u Splitu nema. Jedino tko zaposlenim ljudima koji nemaju riješeno stambeno pitanje može pomoći u rješavanju istog je država i jedinica lokalne samouprave. Proteklih godina u Splitu je država kroz izgradnju poticane stanogradnje na Brodarici i Kili pomogla rješavanje tog problema velikom broju naših sugrađana i s useljenjem u Kilu 1 završena je ta faza.
 
Pozivamo grad Split da predvidi nove parcele za izgradnju POS-ovih stanova, raspiše poziv za zainteresirane i da pokrene ovu priču s mrtve točke, jer u mandatu zadnjeg Gradonačelnika na ovu temu nije napravljeno ništa! U međuvremenu su stasali „novi podstanari“, a na stranicama APN-a nalazi se lista prvenstva od 2016. godine za grad Split koja je na snazi do opoziva, odnosno najdulje 2 godine. Ta lista je formirana davnih dana i nije realna.Pozivamo gradonačelnika Grada Splita, koji je do sada pokazao odlučnost u vođenju Grada, da se uhvati u koštac s ovim velikim i gorućim problemom jer građani Splita zaslužuju imati krov nad glavom."
 

Ivica Luetić

Znate li kako je izgledalo lice Krista u trenutku Uskrsnuća? Znanost još nema odgovor, zašto upravo ovako…

 
 
Istraživanja su dovela do zapanjujućeg otkrića da je lice mrtvog čovjeka sa Torinskog platna i ono živo lice sa rupca u Monoppellu – predstavljaju istu osobuFr. M. Piotrowski, u časopisu Ljubite jedni druge opisuje čudo slike Svetog lica u Manoppellu za koju kaže da je među najvećim trajnim Božanskim znakovima na zemlji.Naime, i ova je slika baš kao i Torinsko platno, slika Gospe od Guadalupske, bacila znanost na koljena pred Božjim znakom. Zaključak svih studija bio je: Ne znamo o čemu je riječ,ovo kao da nije naslikano na Zemlji, ljudskom rukom. Iako je velik broj katolika koji nikad nisu čuli za ovu čudesnu sliku, Padre Pio, veliki mističar i svetac, za čudo Svetog Lica iz Manoppella rekao je da je riječ ‘o najvećem čudu koje imamo na svijetu’.
http://manoppello.eu/eng/gfx/hist_06.jpg
– Na komadu tkanine, veličine 17 x 24 centimetara, a koji stoji na glavnom oltaru crkve u Manoppellu, nalazi se slika lica Uskrsloga Krista. Istraživanja provedena na njemu ne mogu objasniti kako je slika nastala. Digitalno skeniranje najveće rezolucije potvrđuje odsutnost ikakve boje između tkivnih vlakana. Tkivo ne pokazuje ni najmanji trag boje ili pigmenta. Njegova najupečatljivija značajka je njegova transparentnost i činjenica da se slika može vidjeti savršeno dobro s obje strane-kao fotografski slajd. Ako netko mijenja svjetlo, događaju se promjene lica kao da je živo. Ako se gleda pod jakim svjetlom, ne može se vidjeti, jer postaje prozirno. Ona ima kvalitete slike, fotografije i holograma; a ipak nije ništa od toga. Osjenjenost je tako profinjena da nadilazi sposobnosti čak i najvećih majstora. Zaključak je vrlo jednostavan: radi se o djelu koje – nije nastalo ljudskom rukom – ‘‘acheiropoietos“.Slika je utisnuta na vrijednom komadu drevne tkanine koje je satkano od svilenih niti predenih od jedne vrste morskih dagnji. Materijal je vatrostalan kao azbest i posve neprikladan za slikanje na; to fino tkivo ne podržava ulje niti akvarel.
 
Istraživanja su dovela do zapanjujućeg otkrića da je lice mrtvog čovjeka sa Torinskog platna i ono živo lice sa rupca u Monoppellu – predstavljaju istu osobu! Kada se jedno platno stavi na drugo, lica savršeno-grafički odgovaraju, što je dokaz da te dvije slike predstavljaju jednu te istu osobu. Nema sumnje da se struktura i dimenzije lica utisnutog na velu i na Torinskom platnu 100 % podudaraju. Tu se s pravom može govoriti o matematičkom dokazu.
 
Torinsko platno i rubac iz Manoppella su najveća trajna čuda na svijetu. Sa znanstvenog stajališta, niti jedan niti drugi ne bi smjeli postojati. Neobjašnjivi su! Samo je slika Gospe Guadalupske je usporediva s ovim dvama platnima.Sve ukazuje na činjenicu da je sa rupcem koje se nalazi u Manoppellu pokriveno Isusovo lice u grobu. Stoga je to poseban “svjedok” uskrsnuća, tim više što ono nosi “snimku” Isusova lica uhvaćenu u samom trenutku kad je prešao iz smrti u život.Pravi Bog, koji je iz ljubavi prema nama postao pravi čovjek, tako da u svojoj muci, smrti i uskrsnuću mogao otvoriti za nas put prema nebu, ostavio nam dvije izvanredne slike: jednu otisnut na pokrovu u Torinu, a druga na rupcu iz Manoppella.
 
Oni predstavljaju zapis o najvažnijem trenutku u ljudskoj povijesti – o onom trenutku koji je vidio konačni poraz sotone, grijeha i smrti. Postavši pravi čovjek, Božji Sin je mogao uzeti na sebe grijehe i patnje svih ljudi koji su živjeli ili će ikada živjeti. (On to može jer u Bogu nema vremena, samo  vječno: “Sada”), “Naše je boli na se uzeo…” (Iz 53, 4). Budući da je bez grijeha, On je u svojoj muci i smrti na križu uzeo na se učinke grijeha i patnje svih ljudi. Dok doživljava najveću napuštenost i patnju u trenutku smrti, on prikazuje sve nas svom Ocu nebeskom. Na taj način On je pobijedio grijeh i smrt te je dobio od Oca dar uskrslog života.Slika Svetog Lica na rupcu u Manoppellu i otisak tijela na platnu u Torinu nastaju kao rezultat Božje intervencije u trenutku uskrsnuća. U njima imamo čudesno svjedočanstvo onog trenutka kad je Isusovo čovještvo bilo proslavljeno.
 
Na Torinskom platnu imamo snimak njegova mrtvog tijela na samom početku njegove proslave. Tijelo je već počelo zračiti tu tajanstvenu energiju koja je uzrokovala da se projicira na platno u obliku fotografskog negativa, s tako preciznim detaljima. Rubac Manoppella, s druge strane, je (pozitiv) otisak Kristovog živog lica. Proces proslavljenja nije potpun, jer je lice još uvijek obilježno modricama i oteklinama. Sjaj Uskrsloga beskrajno nadilazi naše poimanje. Tek u nebu ćemo biti u stanju gledati to lice u najvećem mogućem zadovoljstvu. Lice rupca Manoppella je lice Uskrsavajućeg Krista, u trenutku Njegove prijelaza iz smrti u život, u trenutku obilježavanja transformacije osakaćena tijela  “od kog svatko lice  otklanja… (Iz 53,3). Slika na rupcu u Manoppellu je snimak lica u trenutku prije nego se “ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost” (1 Kor 15,53). Bog nam je ostavio vidljivu sliku o istinitosti njegova utjelovljenja, smrti i uskrsnuća. Po ovom znaku je jasno nam je da je uistinu postao pravi čovjek, koji je preuzeo na sebe sve naše patnje i grijeha, i da je On doista umrijeti i uskrsnuti od mrtvih kako bi nas oslobodio od grijeha i smrti i doveo nas do pune sreće u raju, piše fra M. Piotrowski, SChr.
 
Sv Faustina Kowalska, Dnevnik, 1784.:
 
Božansko lice Manoppella je bitan dokaz Isusova uskrsnuća. Ona poziva svakog od nas da se obratimo i da zauzmemo osobni odnos ljubavi s Uskrslim u svakodnevnoj molitvi, a posebno u sakramentima pokore i euharistije. Raspeti Isus doista je ustao od mrtvih i živi ​te u svom milosrđu grli svakog grešnika. On nas moli da redovito primamo sakramente ispovijedi i svete pričesti. “Kako želim spas duša! (…) Želim izliti božanski život u ljudske duše i posvetiti ih, samo ako bi bile spremne prihvatiti moje milosrđe. Najveći griješnici će postići veliku svetost, samo ako se se pouzdaju u moje milosrđe. Najveće dubine moga bića se prelijevaju od milosrđa na sve što sam stvorio. Moje je zadovoljstvo da djelujem u ljudskoj duši, da je ispunim svojom milosrđem i da je opravdam. ” (Sv. Faustina, Dnevnik, 1784.).
 

Dnevno.hr; http://croative.net/znate-li-izgledalo-lice-krista-trenutku-uskrsnuca-znanost-jos-nema-odgovor-zasto-upravo-ovako/

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 713 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević