Get Adobe Flash player

'Milosrđa djelitelj - Preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića' - s. Marija Asumpta Strukar

 
 
Knjiga s. Marije Asumpte Strukar „Milosrđa djelitelj - Preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića“ predstavljena je u sklopu trodnevnice za Antićevo, 3. ožujka 2019. u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu. Fra Ante Antić bio je istaknuti hrvatski katolički svećenik. Odlikovao se dobrotom, poniznošću, jednostavnošću i pobožnošću prema Isusu i Mariji. Umro je na glasu svetosti, a njegovi posmrtni ostaci pohranjeni su upravo u kripti crkve Majke Božje Lurdske. Od 1984. godine se vodi postupak da se proglasi blaženim i svetim. Knjigu su uz autoricu predstavili novinar i urednik na HTV-u Neno Kužina i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split fra Joško Kodžoman.
https://i0.wp.com/franjevci-st.com/wp-content/uploads/2017/03/Anti%C4%87.png?resize=416%2C510&ssl=1
Ovogodišnju obljetnicu smrti časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića 54. po redu, Antićeva Vicepostulatura obilježava izdanjem knjige „Milosrđa djelitelj“ koja iznosi pred njegove štovatelje i druge čitatelje „Preostale ulomke iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića“ koje je sabrala i iznijela s. Marija Asumpta Strukar  (Družba Naše Gospe), dugogodišnja tajnica Antićeve Vicepostulature. Ovu knjigu treba promatrati kao treći dio trilogije posvećene Časnom sluzi Božjem, koju čine prethodno objavljene knjige Svećenik sam Kristov - Pisma svećenicima (2010.) i Na svetost pozvane - Pisma redovnicama (2015.). Kako ističe sama autorica, „ova jednostavna knjiga, pisana srcem, samo je jedan mali korak, nakon kojeg se može smjelije zakoračiti i dublje posegnuti u škrinju Antićeve pismene ostavštine.“
 
Autorica, parafrazirajući Mk 6,4, ističe da je uspjela prikupiti „nekoliko košara preostalih ulomaka“, potaknuta Svetom godinom milosrđa (2015./2016.) i stavljanjem u sveopćoj Crkvi u prvi plan dvojice svetaca ispovjedaonice: sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Padra Pija. Iz tih „preostalih ulomaka“ na jednostavan način izranja karizmatski lik poniznog redovnika i gorljivog svećenika, duboko pobožnog euharistiji, predanog odgojitelja, brižnog duhovnog oca, odanog Marijinog sina i nadasve neumornog ispovjednika - djelitelja Božjeg milosrđa. Antić je bio Duhom Božjim prosvijetljeni ispovjednik pa je zato pred njegovom ispovjedaonicom uvijek bilo mnoštvo ljudi. Jedni su tražili savjet, drugi ispovijed nakon koje su se osjećali oslobođeni grješnih tereta prošlosti, treći pomoć neke druge vrste. Većina od njih hrlila je k fra Anti, jer su se kod njega osjećali dobro, uronjeni u nadnaravni svijet, ispunjeni novom snagom za životne borbe na duhovnom planu. Želio je potpuno ispuniti Božju zapovijed o ljubavi Boga i bližnjega i to ga je vodilo da vjerno kroči putem istine, pravde i ljubavi. Uz uvod i zaključak, knjiga sadrži pet poglavlja. U prvom poglavlju autorica obrađuje Antićeve osobne dokumente i njegov lik koji iz njih izranja.
 
U drugom poglavlju obrađuje njegove osobne zapise sačuvane u rukopisu: Zapisi odluka s duhovnih vježbi, Posveta života za povjerenu braću klerike, Bože moj i sve moje, Smjernice za svagdanji život duši koja želi biti žrtva za svećenike, Moja usrdna i jaka „Molba ljubavi“ Bogu posvećenim dušama, Nekoliko naputaka i duhovnih savjeta pobožnoj duši koja želi biti žrtva ljubavi Isusove, Sjedinjenje kontemplativne duše s Bogom, Intimna narav mističnog sjedinjenja, Ideal katoličke redovnice, Cilj moga odgoja: Alter Christus, Poniznost temelj čitavoga života, rada, apostolata i svetosti, O osobi svećenika, te brojni klerikatski spisi. U trećem poglavlju autorica iznosi izabrane dijelove nekih pisama svećenicima i redovnicama. Poseban naglasak stavlja na pisma koja je Časni sluga Božji pisao laicima, a koja dosada još nisu objavljivana. Posebnu težinu imaju pisma koja je pisao laicima, prije svega učiteljicama.
 
Autorica u četvrtom poglavlju kratko se osvrće i na pisma upućena ocu Antiću. U petom poglavlju analizira osam knjiga i prijevoda knjiga koje je Časni sluga Božji pripremao za tisak. Na kraju se osvrće i na druge spise kojima se otac Antić služio u svom odgojiteljskom i apostolskom djelovanju. U zaključku autorica najprije opisuje duhovni portret Časnoga sluge Božjega koji izranja iz njegovih spisa: lik svećenika i redovnika, euharistijskog pobožnika, odgojitelja, duhovnog oca, vjernog sina Majke milosrđa, proroka i prosvijetljenog ispovjednika djelitelja milosrđa. Uz duhovna djela milosrđa on je svakodnevno nastojao vršiti i tjelesna djela milosrđa. Sve to autorica je u zaključku potkrijepila navodima iz fra Antinih pisama njegovoj duhovnoj djeci (fra Nikoli Gabriću, dr. fra Stanku Petrovu, s. Čedomili Čajko, s. Imakulati Malinki, s. Saleziji Mavrak i s. Daroslavi Vojvodi ć), kao i navodima iz njegovih spisa. Svaka nova knjiga o časnom sluzi Božjemu ocu fra Anti Antiću, pogotovo kad ju je napisala osoba koja ga je poznavala i još k tome s njime surađivala u njegovu apostolatu, jest veliki doprinos za upoznavanje njegove svetosti.
 

Nives Matijević

120 godina od rođenja Blaženika (1898. – 1960.)

 
 
ISTINA
 o Blaženome Alojziju
provlači se kroz vrijeme
kroz crne godine
krvave godine
 KOMPARTIJE
zlokrake petokrake
povampirenih srca
mračne stvarnosti
http://www.veritas.hr/arhiv/ver2003/ver02_03/02v03a7.jpg
UDBE
što na vjeru
i naciju laje
otrovan nauk mržnje
maršala Jože
težinom riječi
križ svoj nosi Blaženik
pred raspelom križa
razapet moli
 

Nikola Šimić Tonin

Od svega ropstva najsramotnije je i najpogubnije ropstvo uma

 
 
Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena, jer to traži od nas muževni ponos. Kakav je duh vremena danas? Ne priznaje se više nikakav auktoritet. Nema, tako kažu, istine, koja bi nadilazila čovječji um. Nema nikakva prekogrobnoga života. Nema zakonitog učiteljstva na zemlji, koje bi moglo sigurno prosuditi, što je dobro, a što je zlo, gdje je istina, a gdje je laž.
http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/O%20Stepincu/stepinac_govor.jpg
Odatle upravo od pomanjkanja žive vjere i onaj bijesni boj protiv Katoličke Crkve, od Boga postavljene učiteljice istine svima ljudima. Odatle onda npr. i nijekanje roditeljske vlasti i naučavanje, kako to čine komunisti, da djeca nisu dužna pokoravati se roditeljima. Odatle nijekanje nerazrješivosti ženidbe i propagiranje slobodne ljubavi. Odatle prijezir dana Gospodnjega. Odatle onda i lakoumna samoubojstva, koja neki luđaci smatraju junaštvom. Odatle nekažnjeno robljenje i pljačkanje naših crkava. Odatle tolika grozna ubojstva ljudi kao da se radi o pilićima. Odatle glorificiranje razvratnosti u kinu i štampi. I tko se usudi usprotiviti takvu duhu vremena i takvu strašnom zlu odlučno prigovoriti, bit će u najmanju ruku smatran čudakom.
 
A pitam vas, muževi, koji ste prošli mnogo oluja života, nije li sramota za muža, da ono što je crno, nazove bijelim, da ono što je ružno, nazove lijepim, da ono što je gorko, nazove slatkim, da ono što je zlo, nazove dobrim samo zato, što je takav duh vremena? Od svega ropstva najsramotnije je i najpogubnije ropstvo uma. A mnogi muževi danas ne vide svoje vlastite sramote, kad klipšu za krilaticama razvratnih ljudi, kao da im je Bog progovorio s nebesa na usta proroka. Nije li dobro prorekao pustinjak Antun, kad je rekao svojim učenicima: Doći će vrijeme, kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga, koji nije lud kao što su i oni, vikat će na njega: Lud si! samo zato, što nije lud kao što su i oni?
 
Sakramenat ženidbe i blagoslov, a slobodna ljubav
 
Ponos, dakle, i čast muža zahtijeva, ne da se ljulja kao trska pred lažnim duhom vremena, nego da stoji čvrst i odlučan, da i pogine za ono, što je upoznao kao istinu. A istina je, da pravoga Boga, Stvoritelja svijeta, i njegov divni zakon ne mogu zamijeniti nikakve zemaljske veličine i lijepe fraze brbljavaca. Sakramenat ženidbe i blagoslov, koji on donosi sa sobom, ne može nadomjestiti slobodna ljubav. Kršćanski odgoj u obitelji ne može nadomjestiti škola bez Boga. Načelo kršćanske pravde među narodima i državama ne može zamijeniti ili nadoknaditi načelo surove sile i mržnje. Sramota je, dakle, za muža, da sagne koljeno pred lažju vremena, u kojemu živi. Budite zato pravi muževi! Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena, jer konačna pobjeda ipak ne pripada njemu nego Bogu! Ljudski sudeći, nije onoj trojici junačkih mladića bilo spasa, kad su uskratili poslušnost i nisu htjeli pokleknuti pred zlatnim, ali mrtvim bogom Nabukodonozorovim pa su zato bili bačeni u ražarenu peć. Ali njihova vjera u živoga Boga bila je neslomljiva. I on ih je izbavio. Izbavio tako, da im ni vlas na glavi nije izgorjela u strašnom ognju, jer stoji pisano: „Ja sam Gospodin i nema drugoga!“ A jer je apsolutni Gospodar svega, zato mora uvijek biti pobjednik. Zapamtite, dakle, dobro! Kako god prošli ratovi i revolucije, što ih proživljavamo, kako god prošlo orijaško hrvanje u svijetu, posljednji pobjednik bit će Gospodin Bog…
 
Ima li, dakle, smisla oduševljavati se za lažne ideje vremena i za njihove nositelje, za te mizerne bogove iz zemlje i praha, koji će svi proći kao pljeva, kad Bog zavitla snažnom desnicom svojom. Stojmo, dakle, na to nas upućuje zdrav razum! Stojmo, dakle, čvrsto uz onoga, koji je Gospodin sadašnjosti kao i prošlosti i budućnosti, vjerovali to ljudi ili ne! Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena, jer to zahtijeva konačno i prava ljubav prema samomu sebi i domovini.
 
Ako je Bog, kao što jest, apsolutni Gospodar svega, može li on, koji je vječna pravda, dopustiti, da se trajno i nekažnjeno gazi njegov sveti zakon? Nije zato bez razloga zavapio prorok: ‘Jao vama, koji zlo zovete dobrim, a dobro zlim. Koji tminu zovete svjetlo, a svjetlo tminom, koji gorko zovete slatkim, a slatko gorkim!’ Kakvu nadu, pitamo vas, kakvu nadu mogu da još imaju oni, koji su ostavili izvor života — Boga, i priklonili se laži prolaznoga vremena, koje je sve istinske vrjednote života zanijekalo? Budite uvjereni, da će svaki, koji zanemari Boga i prikloni se lažnom duhu vremena i zlu, koje ono sije, prije ili kasnije iskusiti što znači riječ prorokova : ‘Znaj i vidi, kako je zlo i kako je gorko, što si ostavio Gospodina Boga svoga, i što nema straha njegova u tebi, veli Gospod nad vojskama!’
 
Došlo, dakle, što mu drago u ovim žalosnim vremenima, mi ne ćemo nikada sagnuti koljena pred zlom, koje se širi, pred lažnim duhom vremena, koje je protivno Bogu. To traži od nas muževni ponos, to traži od nas Bog, to traži prava ljubav prema samomu sebi i domovini, koja ne računa s trskama nego s pećinama, s muževima, koji su na mjestu. Prije nego je vođa Izraelaca Jozua imao ući u obećanu zemlju, da se ne bi uplašio na očigled pogibelji, reče mu Gospod: ‘Ohrabri se i budi jak!’ I ja vam dovikujem na domaku oluje, koja prijeti čitavom svijetu: Ohrabrite se i budite jaki u vjeri, koju očevi vaši ispovijedaju već 1300 godina! Ostanite vjerni Bogu i njegovu zakonu, da uđete jednom u zemlju živih i da postignete krunu vječnoga života, koju je Bog obećao onima, koji budu vjerni do smrti njemu, Stvoritelju i Gospodaru svijeta.
 

Alojzije Stepinac, Propovijed u Peterancu, 17. studenoga 1940. godine

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1119 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević