Get Adobe Flash player

Izgrađena je donacijama mađarskih sunarodnjaka koji su 1956. pobjegli u inozemstvo nakon sovjetske intervencije

 
 
Između 8. i 9. postaje nalazi se kip Blažene Djevice Marije i njeno četvrto ukazanje. Taj je kip  posvećen 12. kolovoza 1956. godine. Illés Kardos, svećenik biskupije Csánád, koji je napustio Mađarsku g. 1944., osnovao je Pokret Mađarske Kalvarije u Fatimi. Vjerovao je da Bog, na zagovor Blažene Djevice Marije može izbaviti mađarski narod i naciju od ropstva i zla komunizma. Otac Kardos umro je g. 1961., tako nije doživio oslobođenje i promjenu sustava u Mađarskoj. Njegov nasljednik, župnik Albert Győrfy, nastavio je poslanje pokreta. Centri za prikupljanje sredstava i izgradnju križnoga puta osnovani su u zemljama u kojima su živjeli Mađari.
https://www.simfalogic.news/wp-content/uploads/2016/10/Magyar-nyelv%c5%b1-t%c3%a1bla-e1496261720267.jpg
Križni put, čiju je trasu zamislio fatimski biskup João Leiria g. 1959., izrađen je na putu kojim su mali pastiri svakodnevno prolazili od njihove kuće u Aljustrelu do Cova da Iria  vodeći stado ovaca na pašu. Na tom su se putu događala ukazanja djeci Blažene Djevice Marije. Tijekom vremena, sve je više ljudi pratilo djecu, nadajući se da će i oni vidjeti Djevicu Mariju. Viđenje čuda se stvarno dogodilo za sve prisutne, ali u poznatom plesu Sunca 13. listopada 1917.
 
Kamen temeljac križnoga puta i Kalvarije s kapelom sv. Stjepana postavljeni su  11. kolovoza 1962.  Prvih 14 postaja Mađarske Kalvarije i kapele sv. Stjepana na kraju križnoga puta posvećene su 12. svibnja 1964. od biskupa Ivana. Postaje i kapela djelo su mađarskog arhitekta László Marek-a. Skulpture u kapeli izrađio je portugalski kipar Soares Branco. Mozaik od 55 kvadratnih metara i prozori na stropu kapelice izrađeni su u studiju Pétera Prokopa u Rimu. Uz prisustvo mađarskog veleposlanika 13. listopada 1992. otvorena je i 15. postaja za 75. obljetnicu fatimskih ukazanja. Izgrađena je donacijama župe Lajosmizse, a na spomen oslobođenja Mađarske od komunizma. (v.h.)

Održan okrugli stol o političkoj korektnosti i slobodi izražavanja

 
 
U sklopu Festivala tradicije i konzervativnih ideja TradFest 2018., koju organizira Zaklada Vigilare, svećeniku salezijancu don Damiru Stojiću uručena je godišnja nagrada „Svjedok godine“ zbog hrabrog svjedočenja, snažne prisutnosti u javnosti i društvenog utjecaja, posebice na mlade, zbog čega je, kako se navodi u priopćenju udruge Vigilare, meta napada lijevih organizacija i medija.
https://www.medjugorje-info.com/images/Svecenici/Don-Damir-Stojic-1.jpg
Don Damir Stojić, SDB, svećenik je salezijanac, rođen u Torontu, Kanada. Teologiju je završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, poslijediplomski studij u Washington (DC) gdje je na Catholic University of America 2007. magistrirao na katedri moralne teologije. Po povratku u Hrvatsku, u rujnu 2007. dobiva dekret Zagrebačke nadbiskupije za službu studentskog kapelana na zagrebačkom Sveučilištu. Na toj službi je i danas djelujući primarno u Župi Duha Svetoga i zavjetnoj crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, ali i diljem Hrvatske, pa i izvan granica, gdje kroz tribine, predavanja, seminare i duhovne obnove promiče teologiju tijela prema katehezama Ivana Pavla II. „Također, primjer je uključenosti Crkve u javni život Hrvatske i uspješnog djelovanja svećenstva u društvu, veliki je i beskompromisni branitelj nerođenih, angažirani borac za pravo nerođene djece na život i promicatelj kulture života, zauzeti navjestitelj istine o ljudskoj spolnosti i naravi, promicatelj vrijednosti i ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti; očuvanja institucije braka i promicatelj bračnih vrijednosti“, stoji u priopćenju.
 
U prigodnom obraćanju javnosti don Damir je rekao da zaista voli svoj poziv i da uživa u naviještanju radosne vijesti te da mu je pravo zadovoljstvo raditi posao koji voli, bez obzira na česte medijske napade. Spomenuo je i nedavni slučaj jedne ljekarnice iz Zagreba koja je, pozivajući se na ustavom i zakonima zajamčeno pravo na priziv savjesti, odbila prodati kontracepcijske pilule, zbog čega su uslijedili snažni medijski napadi na nju osobno, a time i na ljudsko pravo na priziv savjesti. Zbog toga ju je preporučio kao kandidatkinju za dobitnicu nagrade iduće godine. Naveo je da se u svojem poslanju vodi, među ostalim, primjerom Ivana Krstitelja koji je bio “glas u pustinji” koji je naviještao Riječ, što mu je vodilja u svakodnevnom naviještanju istine o čovjeku. Istaknuo je da je iskreno počašćen što je dobitnik nagrade ovog, već tradicionalnog, festivala. Nagradu je uručio predsjednik Vigilare dr. Vice Batarelo. Neka mu to priznanje bude dodatni poticaj za nastavak u radu.
 
Treći TradFest, godišnja međunarodna manifestacija tradicionalnih i konzervativnih lidera, mislilaca i aktivista koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrjednota u Hrvatskoj i svijetu, otvoren je u petak, 23. studenog u Zagrebu uvodnim govorom Vice Batarela, predsjednika Vigilare. U uvodnom govoru Batarelo je naglasio kako borba za dobro i pravednost nadilazi granice i ima univerzalne temelje.  „Važno je da mi iz civilnog društva dižemo svoj glas i da smo prisutni, jer je naš glas odlučujući posebno za politički sektor, ali ne samo politički, već i kulturni i crkveni. Odmah bih naglasio da smatram da se politika nalazi nizvodno od kulture. Kultura i uljudba je ono što stvara civilizacije i pojedinačna nacionalna društva te na kraju stvara političare i politiku. Mi se u biti borimo za dušu jednog naroda za ono plemenito i stvaralačko“, rekao je i naglasio da postoje apsolutne istine o čovjeku i o njegovoj okolini, te kako su te istine temelji zapadne kršćanske civilizacije kojoj Hrvatska pripada.
 
Sloboda je, rekao je, moguća samo u istini, a tko god voli istinu mora biti politički nekorektan. Konzervativci su danas „kontrakultura“, pozvani su biti nasuprot ove kulture i stvarati nove kulturne temelje na apsolutnim istinama o čovjeku i njegovom inherentnom dostojanstvu u skladu s Božjim planom. „Ako mi budemo šutjeli i prianjali uz ovo što nam se danas nudi, onda ćemo biti suodgovorni za propast naše civilizacije. A ako ćemo samo negativno kritički, unutar sebe, plakati kako je sve loše, a da ne poduzmemo određene konkretne korake, onda ne samo da nećemo proširiti slobodu, nego ćemo je što više i izgubiti“, rekao je Batarelo.
 
Uslijedio je okrugli stol o političkoj korektnosti i slobodi izražavanja na kojem su sudjelovali Boris Havel, Ivica Šola i Nino Raspudić. Boris Havel se posebno kritički osvrnuo na korupciju i sanitizaciju znanosti koja se provodi u ime „političke korektnosti“, gdje znanstvenu metodologiju sve češće zamjenjuje ideologija, pa tako cijele grane znanost postaju nelegitimne. Da bismo razumjeli problem migracija s Bliskog istoka morali bismo izučiti temelje tamošnje kulture i civilizacije, no to ne možemo jer je cijela orijentalistika kao grana znanosti proglašena praktički „nelegitimnom“ od strane zagovornika političke korektnosti, a taj proces je krenuo još sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
 
Na temu lažnih vijesti o imigrantima, Šola je rekao da mu „lažne vijesti svakodnevno prolaze ispred prozora kuće“ u Baranji, te kako se ne radi o imigrantima nego o invaziji. Za Plenkovića je ustvrdio da je prevario birače naročito koaliranjem s HNS-om i prepuštanjem istom najvažnijeg resora, onog obrazovanja. Osvrnuo se i na ekonomski nacionalizam, rekavši kako na slobodnom tržištu, koje je uostalom teoretski koncept, Hrvatska nema nekih izgleda za uspjeh te od njega ima uglavnom štete.
 
Raspudić se osvrnuo na odnarođenost hrvatskih političkih elita, a posebno na njihov strah da se postave posve drukčije u vezi stanja u Bosni i Hercegovini. Hrvatska je jamac Daytonskog sporazuma i treba odbaciti optužbe o „miješanju u unutarnje stvari“, a Komšića u Hrvatskoj jednostavno proglasiti nepoželjnom osobom, te inzistirati na provedbi onog što je Ustavni sud BIH ustvrdio i onemogućiti dalje izborne prijevare. Imperativ za tamošnje Hrvate je, kaže, ostanak a ne povratak o kom se u ovom trenutku ne može razmišljati, a novac se troši na pogrešne stvari poput gradnje velebnih crkvi u mjestima u kojima više nema Hrvata i u koja se oni, kako stoje stvari, neće vratiti. Drugog dana Tradfest je nastavljen izlaganjima gostiju iz inozemstva – Švedske, Australije, SAD-a, Njemačke, Poljske, Mađarske, Bugarske. Teme su bile pobačaj, homoseksualnost, Istanbulska konvencija, istospolni brakovi te položaj i budućnost Crkve.
 

Nives Matijević

Replika reljefa koji se nalazi u samostanu Rama Šćit i klaustru Crkve Gospe Sinjske, autora Kuzme Kovačića

 
 
Na inicijativu sinjskih franjevaca, osobito fra Mira Modrića, koji je često vodič hodočasnika kroz Svetu Zemlju, u predvorju bazilike Navještenja u Nazaretu, 14. studenoga 2018. godine postavljen je i otkriven reljef Gospe Sinjske, autora akademskog kipara Kuzme Kovačića. Svečano otkrivanje reljefa Gospe Sinjske upriličeno je u nazočnosti predstavnika Kustodije Svete Zemlje, bazilike Navještenja, provincijala i svećenika Provincije Presvetog Otkupitelja i Bosne Srebrne, gvardijana franjevačkog samostana u Sinju i Rami te brojnih hodočasnika.
https://www.gospa-sinjska.hr/images/1_-_Majka_je_uvijek_Majka.jpg
Riječ je o replici reljefa koji se nalazi u samostanu Rama Šćit i klaustru Crkve Gospe Sinjske, autora Kuzme Kovačića. Ova Kuzmina skulptura, makar u bronci, ukrašena zavjetnim zlatnim zvijezdama i dragim kamenjem, vrlo je prepoznatljiva, nježna, s karakterističnim naklonom majčinske blizine kao i ona originalna Gospina slika u ulju na platnu iz druge polovice 15. stoljeća, nepoznatog mletačkog slikara.
 
Tim činom hrvatski narod dobio je još jedno mjesto na kojem će zastajati hodočasnici iz cijeloga svijeta, kako bi upravili svoju molitvu nebeskoj Majci, koju Hrvati štuju pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska. Njezin reljef postao je tako dijelom perivoja marijanskih reljefa i mozaika, koji krase mjesto na kojem je anđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti i roditi Sina božanskim djelovanjem Duha Svetoga.
„Još za boravka u Isusovoj domovini, dok sam živio u Gospinu svetištu u Nazaretu, rodila se želja, koja je od tada stalno tinjala duboko skrivena u mom srcu, da među mnogim Gospinim prilikama iz cijeloga svijeta, i naša Gospa Sinjska nađe mjesto tu u svom zavičaju, u Nazaretu. Želja se svaki put uvećavala kad bih, u proteklih trideset i pet godine, s hodočasnicima dolazio u to Svetište. S njima sam molio i govorio im o Nebeskoj Majci koja je uvijek sa svojom djecom. A od kad sam, prije nekoliko godine, tu vidio i Gospu Trsatsku, shvatio sam da to ne mora biti samo moj san, nego nešto što stoji otvoreno pred nama. Razgovarajući o tome s braćom u Gospinu svetištu u Sinju, a povodom svečane proslava tristote obljetnice krunjenja Gospe Sinjske, poželjeli smo da bi se i za našu Gospu našlo mjesto u Nazaretu, da je mogu vidjeti hodočasnici iz cijeloga svijeta“, rekao je fra Miro.
 
Bazilika Navještenja je rimokatolička bazilika u Izraelu (Nazaret) izgrađena 1969. godine. Ova bazilika je i najveća kršćanska crkva na Bliskom istoku. Svetište je izgrađeno sredinom 4. stoljeća na mjestu gdje je, prema kršćanskoj tradiciji, arkanđeo Gabrijel navijestio Djevici Mariji da će začeti i roditi Isusa. U to vrijeme nastale su i bazilika Rođenja Isusova te bazilika Svetoga groba. U vrijeme križarskih ratova crkva je bila ruševina. Normanski vitez Tankred od Galileje dao je sagraditi novu katedralu preko špilje. Ta katedrala bila je najveća crkva koju su sagradili križari. Godine 1170. oštećena je prilikom potresa. Obnova crkve prekinuta je nakon poraza križara u bitci kod Hittina te su križari izgubili Nazaret. Zahvaljujući nizu ugovora, Nazaret je ostao hodočasničko mjesto do 1291., kada su križari bili protjerani iz zemlje. Franjevci su nastavili brinuti se za crkvu, s prekidima, kada nisu mogli boraviti u Nazaretu. Godine 1620., franjevci su dopuštenjem emira Fakr ad-Dina došli u posjed ruševina križarske katedrale u Nazaretu. Godine 1730., dopuštenjem Dahera el-Omara sagrađena je nova crkva. Godine 1877., crkva je bila dograđena, godine 1955. crkva je srušena, kako bi se izgradila nova – sadašnja bazilika Navještenja. Prije izgradnje došlo je do opsežnih arheoloških istraživanja. Baziliku je projektirao talijanski arhitekt Giovanni Muzio. Crkva ima dvije razine. Gornja razina slijedi konture križarske katedrale iz 12. stoljeća i ima brod s dva prolaza. Nadalje, a ova razina je djelomična rekonstrukcija istočne apside. Niža razina uključuje špilju. Godine 1964., baziliku je papa Pavao VI. posvetio Djevici Mariji. Posveta bazilike dogodila se 23. ožujka 1969. Dva dana kasnije, dogodilo se ekumensko liturgijsko slavlje na kojem su prisustvovali grčki pravoslavni, armenski, koptski, etiopski, sirijski i luteranski crkveni predstavnici.
 
Unutar i oko bazilike nalaze se mnoge slike Djevice Marije, koje su poklon iz raznih zemalja. Hrvatska je uz reljef Gospe Sinjske predstavljena sa mozaikom Majke Božje Bistričke, akademskog slikara i grafičara Josipa Resteka te mozaikom Gospe Trsatske, poklon HFP Sv. Ćirila i Metoda.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Nedjelja, 20/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1190 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević