Get Adobe Flash player

Krist je pobijedio smrt

 
 

KRIŽ

 
Dvie dašćici na križ,
to je križ.
I dvie groti na križ
i to je križ,
i dva pruta na križ
i to je križ,
i dva nuoža na križ
i to je križ,
i dva prsta na križ
i to je križ.
Ma dva človeka na križ,
to ni križ.
Dva človeka so vajka
kako dva križa.
 
Zvane Črnja (1920. – 1991.)
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/ZvaneCRNJA1.jpg
Uskrsnuo je! Evo velike vijesti, temelja naše vjere, neoboriva znaka Božje ljubavi i moći. Smrt je pobijeđena! Staro uminu, novo gle nasta! On koji je pobijedio smrt uskrsnućem, za svakoga od nas postao je uskrsnuće i život vječni; i to u onoj mjeri u kojoj smo s njime sjedinjeni. Mi smo već danas ‘prešli iz smrti u život’, već sada živimo vječni život koji nije samo stvarnost koja dolazi nakon smrti, već ona započinje danas u našemu zajedništvu s Kristom. Stoga, probudi se ti što spavaš, i Krist će te prosvijetliti – kaže jedna stara krsna pjesma…probudi se iz svoga umornog kršćanstva, kojemu nedostaje zanos; ustani, slijedi i navješćuj uskrsloga Krista, pravo svjetlo i pravi život.
 
Krist je pobijedio smrt. Imajte snage pogledati na Kristov križ, da biste vidjeli Isusa koji je došao radi vaše muke. Mir vama!” (Iv 20,19.20). To je prvi pozdrav Uskrsloga učenicima; pozdrav koji se i danas želi proširiti cijelim svijetom… O Radosna vijesti, toliko iščekivana i željena! O utješni navještaju za onoga koji je pritisnut teretom grijeha i njegovih mnogostrukih struktura! Za sve, bogate, osigurane, još više za posljednje i siromašne obznanjena je nada mira, istinskog mira, utemeljenog na čvrstim stožerima Božje ljubavi i pravednosti, istine i slobode.
Mir vama!” Mir na zemlji, za kojim su živo čeznuli ljudi svih vremena… Kao i prestrašenim apostolima na valovitom moru Krist ponavlja i nama, ljudima našeg doba: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” (Mk 6,50).
“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.” Tim riječima Isus nam kaže da je nošenje križa bezuvjetno. Tko hoće njega slijediti treba uzeti svoj križ.
To su svakodnevna trpljenja prisutna često na našim dužnostima, u kojima je potrebna strpljivost. Zatim to su tjelesne nevolje koje se očituju zbog nedostatka zdravlja. Nadalje, to su trpljenja zbog nestašice potrebnih sredstava za život, ili zbog umora, preopterećenosti, briga, ili često puta zbog nerazumijevanja onih s kojima živimo. Sve su to križevi koje nam Isus nudi da ih svaki dan nosimo. Ako prihvatimo križ, to postaje sredstvo našega spasenja.  “Što nam je potrebno za svakodnevno nošenje križa?”
Hrabrost, vjera u Boga i u samog sebe!
 

Lili Benčik

Tvoj majčinski mi osmijeh sinu

 
 
Kroz stranputice mašte svoje
Ja svijetom lutah k'o bez svijesti,
Ne kaneći se s Tobom sresti
Nit spoznat čisto srce Tvoje.
https://www.ritasberna.it/web/wp-content/uploads/2016/07/gospa-tijalina.png
...Sred razbacanih misli sjetnih
Zatitra jedan uzdah sitan
I to je bio neupitan
Ljubavi Tvoje poziv sretni.
 
Proplaka duša, skoro glasno.
Zaigra srce, suza pade.
Obuzeše me nove nade
I sve mi, najzad, posta jasno.
 
Tvoj majčinski mi osmijeh sinu
I rasvijetli mi mračnu stazu.
U začaranom igrokazu
Tvoja me ruka k srcu svinu.
 
Kada sam s Tobom nemam straha
Od ubojitih pakla strijela,
Jer svaki uzdah kraj raspela
Lijek je za rane siromaha.
 
Vapaj gorčine Tvoga plača
Oštricom strijele srce siječe
I svaka suza gorko peče
I siječe jače i od mača.
 
...Oh, kako ljubav srce stisnu,
K'o leptir,kad se sljubi s cvijetom.
Razli se radost mojim svijetom
U pouzdanost neopisnu.
 
Ti slabašnu mi primi ruku.
Vodi me k vrelu vječnih voda,
Da krhka jedra moga broda
U Tebi nađe sretnu luku.
 

Žarko Dugandžić, Perth

U samostanskoj crkvi u Makarskoj upriličen blagoslov novih postaja Križnog puta

 
 
U samostanskoj crkvi u Makarskoj u ponedjeljak, 9. travnja 2019., upriličen je blagoslov novih postaja Križnog puta, autora Duje Botterija. Franjevački samostan tom je prigodom izdao katalog uz popratni molitveni tekst „Tebe ću nasljedovati, Gospodine!“ koji je napisao fra Ante Čovo, gvardijan samostana.
http://misija.slobodnadalmacija.hr/Portals/2/Images/1_duje6.jpg
Kršćanstvo se kao povijesna stvarnost od svojih početaka na osnovu osobe Isusa iz Nazareta i njegova nauka kao i na osnovu tradicije prve kršćanske zajednice, susretalo sa vječnim temama Života-Patnje-Smrti i davalo kroz povijest razne odgovore koji su se u Katekizmu Katoličke Crkve konačno iskristalizirali. No službene stavove o svim životno vjerskim temama oduvijek je pratio i živi vjerski osjećaj jednostavnog vjernika koji nije toliko težio za razumijevanjem vjerskih istina već prije svega na doživljavanjem u svakidašnjici Isusa i Njegove blizine. Upravo iz te želje da se u svakidašnjici osjeti Isusova prisutnost od početaka kršćanstva paralelno sa službenim bogoslužjem i naukom Crkve razvila se i osobna, narodna pobožnost. Tu pobožnost karakterizira duboka osjećajnost i naglasak na osobnom odnosu prema „izvoru i dovršitelju vjere naše“ (sv. Pavle). Jedna od takvih narodnih pobožnosti uz marijansku krunicu svakako je Križni put koji je od konca 16. stoljeća, a posebno u naše vrijeme postao jedna posebna vjerska književna vrsta. Kao što u književnosti postoje romani, putopisi, pjesme itd. tako se u vjerskoj književnosti razvio Križni put.
 
Povijesno gledajući, pobožnost križnoga puta nastaje u Jeruzalemu u 14. stoljeću i povezana je se hodočašćima i franjevcima koji su je širili. Franjevci koji su kao „čuvari Svete zemlje“ dakako u vjerskom smislu vodili pastoralnu skrb za hodočasnike vodeći hodočasnike po mjestima Isusova života, a posebno po ulici u Jeruzalemu kojom je prema predaji prošao Isus prije razapinjanja na Goloti nastojali su čim vjerodostojnije prikazati zadnji dan Isusova tjelesnog života i sa molitvama i dramatskim tekstovima potaknuti hodočasnike da osobno dožive sve te Isusove strašne trenutke. Hodočasnici su iz Jeruzalema pomoću franjevaca ubrzo pronijeli pobožnost cijelom Zapadnom Europom. Sama pobožnost imala je nekoliko razvojnih faza, u početku je bilo samo 7 postaja prema molitvi časoslova, ali i prema 7 postajnih bazilika u Rimu. Početkom 17. stoljeća broj se proširuje, a 14 postaja utvrdio je prije svega franjevac Leonard v. Maurizio, a njegov tekst križnoga puta sa 14 postaja do danas najpoznatija je pobožnost na kršćanskom Zapadu sve do danas. U 18. stoljeću pobožnost sa slikarskim, kiparskim prikazima postala je standard gotovo u svim katoličkim crkvama.
 
Pobožnost križnoga puta je vježba ulaska u istinu i zbilju. Ova pobožnost nije virtualna. Ona je zbiljski dodir pojedinca sa Isusovim životom. Dvije stvarnosti se stapaju u jednu. Isusovo podnošenje muke kroz pobožnost križnoga puta postaje i snaga i izvor smisla i utjeha. Pojedincu i zajednici, maloj grupi i cijelome narodu. Umjetnički izričaj križnoga puta Duje Botterija služi pobožnosti. Ovdje se umjetnost ne izdiže iznad zbilje. Nije dostatna samoj sebi. Stavlja se u službu ljudskom duhu koji pobožnošću traga za smislom i utjehom. To što likovi nisu oštri i što boje govore samo strpljivom pogledu mišljeno je kao pomoć pobožnosti. Ona se treba probiti do zbilje u kojoj će vlastiti život doći u svjetlo Isusa patnika. Ove radove nije dovoljno promatrati i nije dostatno analizirati ih. Njihova se dubina otkriva tek onom tko ih susretne u molitvi.“ (fra Ante Vučković u predgovoru kataloga)
 
„Umjetnik, bilo slikar bilo kipar, kad oblikuje Spasiteljevu Muku, dramu Križnoga puta, suosjeća sa Isusom Bogočovjekom i ta stvaralačka empatija očituje se koliko u prizorima Muke toliko i u jeziku svake umjetnosti. U likovnoj umjetnosti to se naglašeno i najpotpunije događa zbog posebnoga razloga – tvoriva, tjelesnosti kiparske, odnosno slikarske tvari, kojom se najbolje izražava Utjelovljenska tajna, tajna Bogočovjeka. Kipar Duje Botteri tu je istinu, tu tajnu izrazio u svojim slikama – četrnaest postaja Križnoga puta – u drevnoj slikarskoj tehnici (tvorivu) pčelinjega voska pomiješanog s pigmentima – enkaustici , tehnici pomalo zaboravljenoj i napuštenoj u suvremenom slikarstvu. No, slikar Duje Botteri nije tu tehniku i postupak izabrao zbog mjere neobičnosti ili zanimljivosti, nego zato, vjerujem što je ta slikarska tvar puna svjetlosti, otajne svjetlosti darovana pčelama, Gospinim pratiteljicama na čuvanje, da svjedoče čudesnost Božjega stvorenja. Tom mističnom svjetlošću obojenoga voska naslikao je dirljive prizore „Krista osuđuju na smrt“, „Isus susreće jeruzalemske žene“, „Kalvarija“, „Isusa polažu u grob“ gotovo elfajumskom ljepotom minucioznih, plemenitih namaza boje i poteza kista, sve do zahtjevnoga Kristova lika („Isusa svlače“, „Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ“ i druge), figure zaodjenute simboličnim crvenilom što se pretvara u čistu slikarsku riječ. Vrhunac pak postiže u mističnoj svjetlosti Kristova lica i auri koja kruni njegov lik, svjetlosti što naviješta veličanstveni Uskrs. Prijelaz iz Muke i smrti u Uskrsnuće, taj neopisiv spasenjski događaj, može se naslikati samo u likovnome jeziku i pripadajućem mu tvorivu – jedinstvu duhovnoga i tvarnoga. Do te je spoznaje i njenoga obilatog ploda autora ovoga Križnoga puta vodilo nadahnuće Odozgor te iskreno poštivanje davnih i bližih predšasnika, tako da je uspio povezati vremena koja dijele naše od „onih dana“ i približiti nas Ljubavi Božjoj.“ (Kuzma Kovačić u pogovoru kataloga)
 
Duje Botteri (Split 1985.) završio je Umjetničku akademiju u Splitu, smjer kiparstvo, i nakon završene akademije zaputio se u franjevački samostan. Nakon deset godina provedenih u tišini samostana skida franjevački habit i vraća se u svijet. Živi i djeluje u Splitu. Umjetničkim radom u tišini ateljea posvećuje se traženju svjetla oblikujući umjetnički izričaj radom u različitim slikarskim i kiparskim tehnikama.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1570 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević