Get Adobe Flash player

Predstavljeno postupno transformiranje Dioklecijanove rezidencije u ranosrednjovjekovni grad Split

 
 
U tjednu proslave nebeskog zaštitnika grada Splita sv. Dujma, 3. svibnja 2019. godine, u Galeriji Muzeja Grada otvorena je izložba 'Crkve u staroj jezgri grada Splita'. Autorice izložbe su muzejska pedagogica Marija Plazibat i kustosica Vedrana Supan.
https://www.dalmacijadanas.hr/wp-content/uploads/2019/04/image001.jpg
Na izložbi je prezentirano postupno transformiranje Dioklecijanove rezidencije u ranosrednjovjekovni grad Split te višestoljetne sakralne artikulacije unutar i izvan perimetralnih kasnoantičkih zidina. Odabrano je i obrađeno dvadeset i pet crkava, od adaptiranih poganskih objekata poput Mauzoleja, Jupiterova hrama te prostora obrambenog ophoda iznad kopnenih vrata Palače do crkava sagrađenih unutar glavnih antičkih komunikacija kao i onih izvan obrambenih kasnoatičkih zidina od ranosrednjovjekovnog do novovjekovnog razdoblja. Do danas većina tih sakralnih objekata unutar antičke jezgre izgubila je svoju kultnu ulogu, a na izložbi su predstavljeni kroz fotografije, informativne panoe te kroz manju skupinu ulomaka starokršćanskog i ranosrednjovjekovnog crkvenog kamenog namještaja. Crkveni namještaj i arhitektonski dekorativni elementi predstavljaju bitan faktor u proučavanju čestih preuređenja interijera sakralnih objekata tijekom stoljeća. Uz sačuvane korpuse crkava na kojima se može iščitati i po nekoliko faza pregradnji u kasnijim stoljećima, liturgijski namještaj, na osnovi stilskih dekorativnih kompozicija, pomaže u determiniranju različitih etapa unutrašnjega preuređenja objekata.
 
Splitska katedrala - U srcu Palače, na mjestu carskog mauzoleja cara Dioklecijana, nalazi se jedna od najstarijih katedrala na svijetu. Ironijom povijesti, mauzolej jednoga od najvećih progonitelja kršćana postaje katedrala Katoličke Crkve. Prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin katedralu je sredinom VII. stoljeća posvetio Uznesenju Blažene Djevice Marije i mučenicima sv. Dujmu, sv. Anastaziju, sv. Kuzmi i Damjanu. Objekt mijenja svoj izgled jer se uklanjaju kipovi bogova i carski sarkofag koji nikada nije ponovno nađen, a iz Salone se donose sarkofazi tamo pogubljenih sv. Dujma i sv. Anastazija. Sv. Duje postaje zaštitnikom Splita i katedrala Uznesenja Marijina pučki se naziva crkvom sv. Duje. Ovaj naziv potvrđuju sve isprave počevši od darovnice hrvatskog kneza Trpimira iz 852. godine i sve kasnije listine i rukopisi. Kroz dugu povijest Splita u samoj katedrali ili na trgu sv. Dujma, kako se nazivao Peristil, zbivali su se mnogi javni poslovi, pisale isprave, ugovori, crkvene i gradske svečanosti. U katedrali su održani splitski sabori.  U njoj, na koncu drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu i modernu baštinu. Katedrala je, prije svega, danas liturgijsko mjesto čiji tisućljetni kontinuitet najbolje odražava svakodnevna misa i obnovljeni sjaj procesije o danu splitskog zaštitnika Svetog Dujma.

 

Krstionica sv. Ivana Krstitelja – Na zapadnoj strani Peristila smješten je nekadašnji Jupiteerov hram čiju unutrašnjost krasi kasetirani bačvasti svod i ornamentirani vijenac. Hram se u srednjem vijeku pretvorio u krstionicu sv. Ivana Krstitelja, a kripta u predromaničku crkvu posvećenu sv. Tomi, kojoj su u svodu ostali sačuvani tragovi oltarne pregrade. U sredini krstionice nalazi se krsni zdenac križnog oblika. Smatra se da je u krstionicu postavljen u XIII. stoljeću. U krstionicu se 1896. godine prenose sarkofazi nadbiskupa Ivana te nadbiskupa Lovre iz XI. stoljeća koji su ranije stajali u crkvi sv. Mateja, mauzoleja splitskih nadbiskupa. Godine 1959. postavljenje brončani kip sv. Ivana Krstitelja, rad poznatog kipara Ivana Meštrovića.
 
Crkva sv. Mateja nalazi se uz južni ulaz splitske katedrale. Crkva je od početka bila zamišljena kao grobna crkva, odnosno ona u kojoj će se pokapati gradski uglednici. Crkva je doživljavala različite preinake. U XVIII. stoljeću bratovština sv. Josipa sagradila je u crkvi oltar pa se od tada nazivala oratorijem sv. Josipa. Simbolika lokacije i imena zaštitnika u posebno je naglašenoj vezi s prvostolnicom, a za zaštitnika je imenovan sv. Matej kako bi se pokazala vezanost nadbiskupa Ivana s Ravenom u kojoj se posebno štuje sv. Matej. Crkva je srušena 1881. godine.

 

Crkve na Peristilu: Gospa od začeća i Gospa od pojasa – U XVI. i XVII. stoljeću u prostoru protirona na Peristilu sagrađene su kapelice renesansnoga oblika posvećene Bogorodici. Na istočnoj strani protirona sagrađena je crkvica posvećena Gospi od Začeća 1544. godine, kako je navedeno u natpisu na nadvratniku. U vizitaciji nadbiskupa Garanjina iz 1766. stoji da se crkvica naziva po laičkoj bratovštini sv. Karla. Crkva je izvan upotrebe od 1835. godine. Na zapadnoj strani protirona podignuta je, u znak zahvalnosti za spas od kuge, crkva Gospe od Zdravlja, poznatija pod nazivom Gospa od Pojasa.

 

Sv. Barbara - Crkva sv. Fabijana i Sebastijana nalazila se s južne strane crkve sv. Roka. Nakon prelaska bratovštine topnika u crkvu 1770. godine postala je poznatija pod imenom zaštitnice bratovštine sv. Barbare. Crkva i zvonik srušeni su 1880. zbog radova na zvoniku katedrale, a pročelje se održalo do 1922. kada je srušeno.
 
Sv. Roko – Učestala izbijanja epidemije kuge tijekom XV. i XVI. stoljeća kao posljedicu imaju čestu izgradnju crkvica posvećenih svecima zaštitnicima od kuge. Stoga se u Splitu osniva bratovština, a prva crkva sv. Roka pregrađuje se iz romaničke kuće na Peristilu 1516. godine te postaje središte bratovštine. Od 1880. Do 1908. godine pretvorena je u skladište alata korištenog pri obnovi zvonika katedrale sv. Dujma. Danas se u crkvi nalazi infocentar TZ grada Splita.
 
Sv. Teodor – U VI. stoljeću, za vrijeme upravljanja bizantskih careva Dioklecijanovom palačom, stražarki hodnici nad ulazima u nju pretvarani su u crkvice. Prolaz iznad zapadnih Željeznih vrata posvećen je tada sv. Teodoru, svetcu zaštitniku bizantskih vojnika. Rukopis Salonitana iz 1720. godine navodi da je ovo najstarije svetište u Splitu, ujedno jedan od najstarijih sačuvanih u Dalmaciji. Naziv Gospa od Zvonika dobiva po jednoj od najznačajnijih ikona našega srednjovjekovnog slikarstva, koju je izradio nepoznati majstor, negdje između 1270. i 1290. Slika se danas čuva u riznici splitske katedrale.
 
Crkva sv. Martina najmanja je crkva grada Splita. Nalazi se u sjevernome dijelu Dioklecijanove palače, iznad Zlatnih vrata. U antici je taj prostor imao ulogu hodnika za stražare koji su čuvali sjeverni ulaz Palače. Prvom adaptacijom iz VI. stoljeća prostor je prenamijenjen u crkvu posvećenu sv. Martinu. Danas se crkva nalazi u sklopu samostana sestra dominikanki.
 
Sv. Apolinar - Stražarski hodnik na istočnoj strani Palače, ponad Srebrenih vrata, adaptiran je u crkvu sv. Apolinara vjerojatno tijekom VI. stoljeća. Na mjestu sv. Apolinara kasnije se spominje Crkva Dušice, koja je stradala u bombardiranju Splita 1944. godine, koja potom nije obnovljena već je porušena radi istraživanja istočnih vrata Palače. Prema crkvi su obližnja Mletačka vrata Splićani nazivali vratima Dobre smrti. Poznato je da je uz crkvicu djelovala bratovština Dobre smrti koja se brinula za pokapanje ubogih sugrađana.
 
Sv. Anastazija – Na mjestu nekadašnje južne šetnice Dioklecijanove palače podignuta je, vjerojatno u IX. stoljeću, predromanička crkva sv. Anastazija, kod nas poznata i kao sv. Stošije. Do danas su sačuvana dva zida crkve iz perioda romanike: sjeverni portal s polukružnom lunetom te zapadni zid. Crkva je bila u kultnoj uporabi do 1825. Godine kada je pretvorena u stambenu kuću.
 
Crkva Sv. Andrije de Fenestris nalazi se u prostoru nekadašnjega Dioklecijanovog stana s pogledom na kriptoportik po kojem je i dobila ime. U vizitaciji splitskog nadbiskupa Fosconija iz 1578. navodi se da je crkva sv. Andrije kod samostana sv. Klare u jugoistočnom dijelu Palače, dok je nadbiskup Cosmi spominje kao parlatorij sestara klarisa. Danas je crkva interpolirana u prostor Etnografskog muzeja.
 
Sv. Nikola de Sdoria nalazi se u sastavu srednjovjekovnoga nadbiskupskog sklopa u jugoistočnome dijelu Dioklecijanove palače. Crkva je pridodana samostanu sv. Klare prilikom preseljenja samostana početkom XV. stoljeća. Pretpostavlja se da je splitska luka dobila ime po naslovniku ove crkve, povezanost ukazuje i naziv Sv. Nikola de Portu.
 
Sv. Klara – Tijekom svog sedmostoljetnog postojanja samostan i crkva splitskih klarisa tri su puta mijenjale svoj položaj. Prvi kompleks samostana i crkve osnovan je 1308. godine. Položaj samostana bio je na današnjem Voćnom trgu. Kompleks je uništen odlukom venecijanske vlade iz 1424. Godine radi izgradnje kaštela. Samostan i crkva sele južno od katedrale na mjesto crkve sv. Nikole i sv. Andrije Fenestrisa. Sestre se odlukom nadbiskupa Cosmia, 1884. godine sele u novoizgrađeni samostan na Lučcu.
 
Sv. Eufemija predromanička je crkva koja se nalazi uz rub sjevernoga zida Dioklacijanove palače. Crkva se datira u XI. stoljeće. Godine 1068. Dograđen je samostan redovnica sv. Benedikta. Uz samostan u XV. stoljeću Juraj Dalmatinac podiže kapelu sv. Arnira. Crkva je do temelja uništena u požaru 1878. godine, a ostaci samostana srušeni su 1946. Kako bi se vidio sjeverni zid Palače.
 
Crkva sv. Petra nalazi se na sjeverozapadnoj kuli Dioklecijanove palače. Vizitator Priuli zapisuje 1603. godine da je prostor nekadašnje crkve sv. Petra de Turre potpuno opustošen. Tijekom idućih stoljeća kula je upotrebljavana za različite svrhe, jedno vrijeme kao tamnica i skladište. Kult sv. Petra nastavio se štovati u jednostavnoj kapelici koja se nalazila u blizini kule ispod obližnjeg volta.
 
Sv. Lovre – Na narodnom trgu u Splitu 1978. godine pronađeni su ostaci porušenoga gotičkog sklopa iz XV. stoljeća, srednjovjekovno groblje i temeljni zidovi koji su najvjerojatnije pripadali crkvi sv. Lovre. Crkva se prvi put spominje u povijesnim izvorima iz sredine XIII. stoljeća. Izgled nekadašnjeg trga, koji je nosio ime sv. Lovre poznat je po sačuvanim crtežima i akvarelima iz XIX. stoljeća.
 
Crkva sv. Ciprijana nalazila se sjeverozapadno od Dioklecijanove palače, uz vrata od Pisture. Vrijeme izgradnje crkve nije poznato, ali se spominje već u darovnici na latinskom jeziku iz 1119. godine. Obnova crkve započela je u XIV. stoljeću. Uz nju se nalazio samostan trećeretkinja sv. Franje Asiškog, pučki nazvane picokare, koje su je održavale do 1914. godine kad su ukinute.
 
Sv. Mihovil in Ripa Maris u ispravama se navodi već u XI. stoljeću. Tada splitski nadbiskup Lovre ustupa crkvu sv. Mihovila „kod gradskih zidina i na morskoj obali“ samostanu sv. Stjepana pod borovima na Sustipanu. Istraživanja je datiraju u VII.-VIII. stoljeće. Zbog trošnosti je porušena 1906. godine. Za crkvu sv. Mihovila pisan je Hrvojev misal, jedan od najljepših i najbogatijih iluminiranih glagoljskih rukopisa, od 247 listova na pergameni, a prepisao ga je pisar Butko između 1403. i 1404. godine. Nažalost misal se više ne nalazi u Splitu, čuva se u knjižnici Topkapi Sarayi u Istanbulu, kamo je najvjerojatnije dospio kao ratni plijen nakon pada Bosne pod tursku vlast.
 
Sv. Julijana – Povijest crkve nije poznata, no njezino se postojanje može potvrditi donatorskim natpisom uklesanim na mramorni nadvratnik gdje je na latinskom zapisano da je crkva građena u čast sv. Julijane, sv. Luke i sv. Vitala. Prema natpisu, crkvu su dala podignuti tri donatora: đakon Dobre te njegova subraća benediktinci Fusko i Domac. Đakon Dobre prepoznat je kao poznata ličnost grada Splita iz XI. stoljeća, stoga se i gradnja crkve može datirati u XI. stoljeće.
 
Sv. Duh – Arhitektura unutar crkve može se podijeliti na razdoblja od XI. do XIV. stoljeća. Svetište je iznutra potpuno preuređeno na prijelazu iz XVI. u XVII. stoljeće. U XVIII. stoljeću izgrađen je novi barokni oltar s palom koja prikazuje silazak Duha Svetoga. Crkva je tijekom povijesti imala različite uloge. Služila je kao hospicij, ratna bolnica i kao jedan od prostora gdje su pokopani zaraženi kugom u XVIII. stoljeću. Crkva je danas liturgijsko mjesto gdje se svakodnevno služe svete mise.
 
Sv. Marija de Taurello – Prva građevina podignuta je u XI. stoljeću. Uz crkvu se u XIII. stoljeću spominje Samostan sv. Marije de Taurello. O izgledu crkve ne zna se mnogo, tek da je imala četiri oltara, a u XVIII. stoljeću dobila je kapelu posvećenu Bogorodici. Samostan je ukinut 1807. za vrijeme francuske uprave. Pred Drugi svjetski rat samostan se počinje postupno rušiti za potrebe izgradnje pravoslavne crkve. Gradnja je započela 1939. godine, no nije dovršena.
 
Crkva Dobre smrti poznatija pod imenom Dušice nalazila se na području dvorišta Srebrnih vrata. Izgrađena je na mjestu srednjovjekovne crkve sv. Apolinara. Crkva je stradala bombardiranjem Splita 1944. godine koja potom nije obnovljena već je porušena radi arheoloških istraživanja.
 
Sv. Filip Neri – Splitski kanonik Nikola Bjanković je 1672. godine odlučio osnovati Filipinsku kongregaciju te podići crkvu posvećenu sv. Filipu Neriju o čemu svjedoči uklesani nad glavnim vratima: D.O.M. AC. BEATO PHILLIPO NERIO DICATUM 1735.
 
Crkva Gospe od Dobrića nalazi se na današnjem Voćnom trgu. Na mjestu današnje crkve postojala je ranija kršćanska bogomolja u koju je nakon pada Klisa 1537. Godine prenesena ikona Bogorodice s djetetom, zaštitnica uskoka. Od ranije crkve nisu sačuvani nikakvi ostaci. Današnju crkvu dao je podići kanonik Ivan Manger 1867. godine. Prema višegodišnjoj tradiciji u crkvu, na blagdan Svijećnice, hodočaste povijesne postrojbe „Kliških uskoka“ u spomen na prijenos ikone Bogorodice.
 
Sv. Dominik – Crkva sv. Katarine, u narodu poznatija kao sv. Dominik, izgrađena je na temeljima starokršćanske crkve iz V. ili VI. stoljeća koja je također nosila titular sv. Katarina. Crkveno-samostanski kompleks dominikanaca podignut je u neposrednoj blizini Srebrenih vrata, u prvoj polovici XIII. stoljeća. Zbog opasnosti od Turaka za vrijeme Kandijskog rata, mletačke vlasti su do temelja porušile samostanski kompleks. Nakon rata crkva i samostan obnovljeni su u baroknom slogu na istom položaju 1682. godine.
Izložbom se, u godini obilježavanja četrdesete godišnjice uvrštenja povijesne jezgre Splita s Dioklecijanovom palačom na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine, želi potaknuti na očuvanje, vrednovanje i zaštitu kulturne baštine.
 

Nives Matijević

Sljedbenice Krista i baštinice Božjeg milosrđa

 
 
Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi, djevice i mučenice svete Katoličke crkve Marija Jula Ivanišević (Hrvatica), Berchmana Leidenix (Austrijanka), Križina Bojanc (Slovenka), Antonija Fabijan (Slovenka) i Bernadeta Banja (Hrvatica mađarskog podrijetla) surovo su umorene od četničke ruke 15. prosinca 1941. godine na obali rijeke Drine kod Goražda. U narodu su zbog toga prozvane Drinskim mučenicama.
https://i.ytimg.com/vi/lUoA7mwtLEo/hqdefault.jpg
Don Anto Baković
 
Dana 14. siječnja 2011. godine, papa Benedikt XVI. potpisao je dekret o mučeništvu Drinskih mučenica koje su bile ubijene iz mržnje prema katoličkoj vjeri, čime je otvoren proces beatifikacije. Sama svečanost beatifikacije upriličena je 24. rujna 2011. godine u sarajevskoj dvorani Zetra, a predvodio ju je papinski izaslanik i pročelnik za proglašenje svetaca, salezijanac, kardinal Angelo Amato. U svojoj je propovijedi istaknuo kako je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi "tragična ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine"."Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja. Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine", istaknuo je kardinal i podsjetio kako su ubojice zaslijepljene protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena koje su vođene Kristovom ljubavlju i svojom vjerom nadjačale smrt i mržnju.
 
U molitvi na svetoj Misi na kojoj su beatificirane Drinske mučenice sudjelovalo je oko 20.000 vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, iz zemalja iz kojih su potjecale blaženice (Slovenije, Austrije, Mađarske), te drugih europskih i prekooceanskih država. Tijekom svete Mise, pjevao je zbor od 1.200 pjevača, sastavljen iz brojnih župnih zborova. Bilo je to dostojanstveno slavlje u čast blaženicama i njihovoj žrtvi. Beatifikacija je bila i poticaj da svećenici Sarajevskog dekanata održe koronu u Goraždu (24. svibnja 2012.). Godinu ranije (25. rujna 2011.) na mjestu stradanja i mučeništva (na obali rijeke Drine kod Goražda) otkrivena je spomen ploča, kao trajni znamen i podsjećanje na patnju i mučeništvo naših blaženica.
 
Spomen ploča u čast Drinskim mučenicama otkrivena je na obali Drine kod Goražda 25. rujna 2011. Samome proglašenju Drinskih mučenica blaženima prethodile su godine rada hrvatskoga svećenstva, intelektualaca i brojnih vjernika na ovom procesu:
• 1990. u Zagrebu je objavljena knjiga vlč. Ante Bakovića, Drinske mučenice.  Koliki je bio interes javnosti, govori nam podatak da je u samo šest mjeseci knjiga doživjela čak tri izdanja.
• 1996. u Zagrebu objavljena knjiga s. Slavice Buljan, Zavjet krvlju potpisan, u čiju svrhu je prikupljena većina dokumenata i spisa vezanih uz Službenice Božje.
• 24. svibnja 1996. provincijalna glavarica s. Dubravka Moharić upućuje pismenu molbu nadbiskupu vrhbosanskom kard. Vinku Puljiću za otvorenje dijecezanskog postupka. Za postulatora je predložen i potvrđen vlč. Marko Josipović.
• Na zamolbu kard. Puljića (21. kolovoza 1999.), Kongregacija za kauze svetaca u Rimu (19. listopada 1999.) izdaje dekret Nihil obstat, čime daje dozvolu za početak postupka pod nazivom Službenice Božje s. M. Jula Ivanišević i četiri susestre.
• 6. prosinca 1999. u Sarajevu je svečano otvoren dijecezanski postupak.
• Tri godine kasnije, 14. prosinca 2002., završen je biskupijski proces, nakon čega su svi spisi, zapečaćeni, predani na Kongregaciju za kauze svetaca u Rimu.
• 13. lipnja 2003. Kongregacija izdaje dekret o valjanosti postupka na dijecezanskoj razini.
• 1. srpnja 2003. Kongregacija imenuje svog dugogodišnjeg stručnjaka, patera Hieronima Fokcinskog, SI (Poljaka), za rektora kauze, tj. odgovornog za izradu Pozicije kojom se treba dokazati mučeništvo i glas svetosti Službenica Božjih.
• Za postulatora u rimskoj fazi kauze imenovan je vlč. Marko Tomić, dok je za vanjsku suradnicu predložena s. Ozana Krajačić, koja je pisala Poziciju. Dana 15. srpnja 2008. Pozicija je završena i predana Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu gdje čeka procjenu teoloških i ostalih stručnjaka.
• 14. siječnja 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je Dekret o mučeništvu službenica Božjih Drinskih mučenica.
• 24. rujna 2011. službenice Božje Marija Jula Ivanišević i četiri susestre proglašene su blaženima u Sarajevu.
 
Sljedbenice Krista i baštinice Božjeg milosrđa
 
Družbu Kćeri Božje ljubavi utemeljila je njemačka redovnica Franziska Lechner (rođena u Edlingu - Bavarska 1. siječnja 1833. godine; umrla u Breitefurtu, Donja Austrija 14. travnja 1894.) i ona je danas njihova kandidatkinja za sveticu. Bila je neumorna u traženju načina za ublažavanje ljudske nesreće i boli i cijeli je svoj život podredila potrebama svojih bližnjih. Vođena Duhom Svetim i Božjom providnošću, na blagdan Gospinog prikazanja, 21. studenoga 1868. godine u Beču, sa svojim je suradnicama i sestrama utemeljila ovu redovničku zajednicu, preuzimajući za nju pravila sv. Augustina. Od 1884. je godine Družba Kćeri Božje ljubavi je Družba papinskoga prava.Zajednica je to koja se napaja ljubavlju Svevišnjega i pripravna je tu ljubav i milost bez ostatka dijeliti potrebitima.S tom su nakanom časne sestre okupljene u ovu Družbu došle u Sarajevu 1882. godine, na poziv tadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Od 1911. godine žive i djeluju u samostanu "Marijin dom" na Palama.Osim što su pomagale sugrađanima u svim životnim potrebama (neovisno o vjeri i nacionalnosti), brinule su se i o obrazovanju djece u osnovnim školama, njegovale bolesnike, pomagale siromasima i prosjacima s Romanije, pekle kruh djeci državnog Dječjeg doma i činile brojna druga djela kršćanske ljubavi i milosrđa.
Sve do 1941. godine nitko ih nije dirao.
 
Mučeništvo
 
Četnici koji su ubijali i progonili sve što nije srpsko, 11. prosinca 1941. godine opkolili su "Marijin dom", upali u zgradu, opljačkali sve što se moglo uzeti i zarobili redovnice i još jedan broj osoba koje su se tamo zatekle. Gonili su ih kroz snijeg sve do Carevih voda i Sjetline, uz stalna ispitivanja i preslušavanja. Časna sestra Berchmana Leidenix nije mogla dalje i tamo je ostala (ubijena je 23. prosinca 1941.), a ostale četiri odvedene su u Goražde, gdje su stigle 15. prosinca i bile smještene u zgradu četničke vojarne (na katu) čiji je zapovjednik bio poznati zločinac, četnički major Jezdimir Dangić.
Nisu ih dugo ostavili na miru.
 
Iste noći, tog 15. prosinca 1941., pijani i razulareni četnici provalili su u sobu u kojoj su se nalazile časne sestre, s očitom namjerom da ih obeščaste. One se, međutim, nisu dale žive krvnicima u ruke, nego su sve četiri skočile kroz prozor, nakon čega su ih onako polumrtve četnici dotukli i bacili u Drinu. Tih je dana Drina bila prepuna ljudskih tijela, jer je u rijeku bačeno oko 8.000 ljudi, žena i djece, mahom muslimana. Prve zapise o ovim zločinima sačinio je Franc Ksaver Meško, slovenski svećenik, a vrlo potresno svjedočanstvo o svemu (pa i sudbini Drinskih mučenica) nalazimo i u knjizi don Ante Bakovića, Dječak s Drine (Zagreb, 1996.) u kojoj je ovaj vrijedni katolički svećenik i publicist zapisao svoja sjećanja na te krvave dane i sve ono što je tada u svome rodnom Goraždu i okolici proživio i vidio, naročito te 1941. godine, kao 10-godišnji dječak.
 
Naše blaženice nadahnute Duhom Svetim
 
Nikako se ne smiju zanemariti velike zasluge don Bakovića vezano za širenje istine o Drinskim mučenicama (što je svakako utjecalo i na proces same beatifikacije), ali jednako tako i kad su u pitanju rad na žrtvoslovlju i demografskoj obnovi hrvatskoga naroda.
Godine 2007., svjetlo dana ugledao je Hrvatski martirologij XX. stoljeća: svećenici-mučenici Crkve u Hrvata, kapitalno djelo don Ante Bakovića (od ukupno 1.100 stranica) na kojemu je desetljećima radio i gdje su sabrani svi najvažniji podaci o 664 nevine žrtve iz redova Katoličke crkve (od tridesetih do devedesetih godina XX. stoljeća) čije je zatiranje bilo dio sotonskog plana kako četnika i velikosrpskih zločinaca, tako i njihove subraće u zločinu komunista.
 
Ovi mučenici za vjeru, Krista i svoj narod postali su sjeme novih kršćana, jednako kao što su to blaženici Alojzije Stepinac, Miroslav Bulešić, Drinske mučenice i svi drugi koji su dali svoje živote za istinu i pravdu i do zadnjega trena ostali vjerni Bogu. Don Baković je bio i redatelj i scenarist dokumentarnog filma "Drinske mučenice" koji je završen u vrijeme obilježavanja 70-e obljetnice njihovog mučeništva, 2011. godine. Njemu su sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi posebno zahvalne zbog upornog svjedočenja istine o njihovim susestrama blaženicama koje će, nadajmo se, po volji i milosti našega Gospodina biti uvrštene među svetice. Drinske mučenice bile su vođene Kristovom ljubavlju koja je nadjačala mržnju i zlo. One se svoju živu vjeru svjedočile onda kad je bilo najteže - kako su to činili i prvi kršćani u vremenima dok ih se nesmiljeno progonilo i ubijalo - a njihova žrtva ostaje trajni znamen i podsjećanje na to kako moramo prigrliti svoj Križ želimo li biti dostojni sljedbenici vjere.
 

Zlatko Pinter

Opasna izjava Angele Merkel da države članice ustupe dio svojega nacionalnog suvereniteta Europskoj uniji

 
 
Razorni požar koji je opustošio  parišku katedralu Notre Dame prekretnica je po kojoj će se mjeriti svi ostali događaji u Francuskoj, Europi i svijetu. Riječ je o simboličnom dovršetku procesa razaranja kršćanske Europe, koji je započeo prije punih 240 godina, kada su revolucionari u ime razuma i slobode, u simboličnom, ali i doslovnom  smislu dekapitirali razum i duh kršćanske Francuske. Tragedija je utoliko veća jer  Francuskoj pripada slavni naslov "prvorođene kćeri Crkve".
https://s4.reutersmedia.net/resources/r/?m=02&d=20190415&t=2&i=1377280087&r=LYNXNPEF3E1E8&w=1280
Požar u velebnoj pariškoj katedrali, staroj osam stoljeća, svratio je pozornost na svakodnevno razaranje katoličkih crkava u Francuskoj. Kako navodi portal bitno.net "tijekom 2017. godine zabilježeno je 878 protukršćanskih napada u Francuskoj, a njihov je broj 2018. godine porastao. Prošle godine vandali su napali 875 crkava u Francuskoj, a krađe su prijavljene u 129 crkava, ukupno 1004. protukršćanska napada. Statistički, svakodnevno su oskvrnute najmanje dvije crkve." Sve ovo pokazatelj je završnog procesa globalnog napada i progona kršćana u svijetu.
 
U sjeni svih tih zastrašujućih i apokaliptičkih događanja ušli smo u u mjesec u kojemu se biraju zastupnici za europski parlament. Prema ocjeni svih upućenih i zainteresiranih čimbenika, ovi su izbori iznimno važni i u mnogočemu će odrediti  budućnost Europske unije, a time i same Europe. Riječ je naime o sukobu između dviju koncepcija: globalista, koji žele zatrti kršćanski identitet i nametnuti koncept brisanja nacionalnog i kršćanskog identiteta. Iza njih stoji moćna financijska mašinerija "gospodara svijeta." S druge strane nalazi se nacionalna, suverenistička koncepcija, koja nastoji sačuvati nacionalni  i kršćanski identitet europskih naroda.
 
U siječnju ove godine njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron su u Aachenu potpisali su Sporazum o njemačko francuskoj suradnji i integraciji. Ovim sporazumom nastoji se ograniči suverenitet pojedinih naroda i država, te učvrsti pozicija središnjih tijela Europske unije. U tom smislu insistira se na “učinkovitoj i snažnoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te jačanju i produbljivanju ekonomske i monetarne unije." Poznata je izjava Angele Merkel u kojoj njemačka kancelarka traži da države članice ustupe dio svojega nacionalnog suvereniteta. Predajuću svoj suverenitet u ruke središnjih tijela Europske unije, dominantnu ulogu u odlučivanju imale bi najjače države, ponajprije zemlje potpisnice ovoga sporazuma: Njemačka i Francuska.
 
Najsnažniji otpor ovakvoj globalističkoj koncepciji u Europi pružaju zemlje Višegadske skupine, među kojima se ističu Poljska i Mađarska. Pred našim očima događaju se svakodnevne ucjene europskih globalista koji prijete sankcijama ovim državama koje odbijaju ultimatume, u rasponu od vrijednosnih do financijskih i monetarnih, te onih najeksponiranijih: prisiljavanje država članica da prihvate kvote ilegalnih migranata kojima nasilno i planski koloniziraju Europu. Europski parlament ima 751 zastupnika, koji se svrstavaju u grupacije. Najbrojnija među njima je Europska pučka stranka (EPP). Druga po zastupljenosti je grupacija europskih socijaldemokrata. Iako se ove dvije grupacije temelje na različitim vrijednosnim sastavnima, one su de facto u koaliciji u Europskom parlamentu. Toj koaliciji pridonosi ponajprije uočljiv odmak europskih pučana od tradicionalnih kršćanski vrijednosti i njihovo približavanju globalističkim anacionalnim vrjednotima, pri čemu kršćanstvo postaje marginalizirano.
Previranja u europskoj pučkoj stranci najočitija su u sukobu s Orbanovim Fideszom, kojemu EPP svako malo šalje prijeteće poruke, koje idu do suspenzije, pa čak i isključenja. To je međutim za europske pučane dvosjelki mač, jer ako izgube Fidesz, izgubili su i mandate njihovih zastupnika.
Treća po snazi je grupacija europskih konzervativaca i reformista, koja je preuzela vodeću ulogu u očuvanju kršćanskih vrjednota i nacionalnog identiteta i suvereniteta europskih država i naroda. Prema procjenama na idućim izborima europski pučani i socijaldemokrati izgubit će dio mandata i trebat će još nekoga za stavljanje parlamentarne većine.
 
Na predstojećim izborima birat će se 12 ili 11 hrvatskih zastupnika (ovisno o tome hoće li Britanci također sudjelovati u izborima). Iako je riječ o relativno malom udjelu hrvatskih zastupnika u EU parlamentu, oni mogu odigrati značaju ulogu djelujući preko svojih grupacija i parlamentarnih odbora. To naravno ovisi o grupaciji kojoj pripadaju, kao i o vlastitu angažmanu.
Na hrvatskim biračima je odgovornost da prepoznaju važnost ovih izbora, dobro prouče i promisle te s punom  nacionalnom i kršćanskom odgovornošću izađu na birališta.
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1493 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević