Get Adobe Flash player

Ovoga mjeseca bilježimo 59 godina od smrti blaženog Alojzija Stepinca

 
 
Tajna patnje kamen je spoticanja za vjernike, a za nevjernike "dokaz" kako Boga zapravo i nema. U Starom zavjetu najveći promak u promišljanju o smislu patnje čitamo na stranicama Knjige o Jobu. Pravedni Job ni u najvećim kušnjama nije se odrekao Boga, nego ga je patnja pročistila od svake naslage ljudske nesavršenosti i učinila ga poniznim. Poniznost je ona polazna točka koja nas čini sposobnim potpuno se predati Bogu spasitelju. Unatoč tome ni u toj knjizi nismo dobili jasan, rekli bismo teološki odgovor na smisao patnje. Uostalom odgovor na to pitanje ne može se ni zadobiti samo nekim mudrovanjem. Stoga ni sam Isus Krist nije se upuštao u rasprave o smislu patnje. Umjesto filozofskog odgovora dao nam je svjedočastvo života koje je bilo potpuno predanje u Očevu volju: "Moja se hrana sastoji u tome da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Iv, 6,34).
http://www.laudato.hr/getattachment/60d95f5b-64a8-4157-b4d2-3446ebe72935/Rjesenje-je-tamo-od-cega-najvise-bjezimo.aspx
Njegovo potpuno predanje do smrti na križu čin je otkupljenja ljudskoga roda i svakoga čovjeka. Time smo dobili univerzalni odgovor na pitanje patnje, koje i dalje nije moguće shvatiti na čisto umnoj razini, ali svaki onaj koji uzme svoj križ i ide za Isusom dobit će odgovor o smislu patnje, kojom i mi sudjelujemo u Kristovom otkupiteljskom djelu. Taj odgovor dar je odozgor, baš onakav kakav je dobio i Petar: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski". (Mt 16,17).
 
Kada je na jednoj vjeronaučnoj katehezi jedan student upitao o. Josipa Weissgerbera zašto je postao svećenik, taj svećenik, iznimni erudit, koji je nažalost prerano napustio ovaj svijet, odgovorio je: zato što je Kraljevstvo Božje jedina vrijednost! Nije, dakle, rekao da je Kraljevstvo Božje najveća, nego JEDINA vrijednost. Da, Kraljevstvo Božje jedina je svrha i smisao našega života. Sve ostalo uminut će i prekrit će ga zaborav. Sv. Augustin poziva na našu odgovornost u našem spasenju, te ističe: “Bog, koji te je stvorio bez tebe, neće te i spasiti bez tebe!” Kristov "slatki jaram" put je našeg pročišćenja, pri čemu nas Isus upozorava: Tko se ne odreče samoga sebe, nije mene dostojan! Patnja nas pročišćava i čini nas poniznim kako bismo primiti najveći Božji dar: vječni život! Patnja je, međutim, plodonosna i u zemaljskom životu, kako pojedinca, tako i svakog naroda.
 
Danas kada se nad Europom nadvijaju tmurni oblaci, svjedoci smo dvaju fenomena. S jedne strane mlakost u vjeri ili potpuna nezainteresiranost kršćana zapadne Europe, koji se uljuljali u sigurnost da se sloboda i blagostanje samo po sebi podrazumijevaju. Brinući se samo o kruhu i ruhu, mogli bi ostati i bez kruha i bez ruha i bez duha. Nasuprot njima izdvajaju se zemlje koje su prošle "krvavu kupelj" komunističkog zlosilja. Ovdje ponajprije mislim na zemlje Višegradske skupine, kojoj Hrvatska nažalost još uvijek ne pripada. To su pretežno katoličke zemlje, zemlje tzv. Jagelonskog pojasa, koje se protežu središnjom osi Europe, od Baltika do Jadrana. One danas jedine pružaju otpor globalističkom imperijalizmu svjetskih financijskih oligarha, kojima je glavni cilj zatrti identitet kršćanskih naroda u Europi, te uspostaviti jedinstvenu nadnacionalnu vlast. Već su izvršili svoj planirani marš kroz institucije, kroz koje nam nastoje izbrisati memoriju i usadili tzv. nove vrijednosti. Plansko naseljavanje migranata jedno je od sredstva razaranja kršćanskog duha Europe. Sve one koji se opiru tom opakom "babilonskom" scenariju proglašavaju nacionalistima, ksenofobima, homofobima, pa čak i fašistima. Čitavom Europom već kruži bauk kaosa i nasilja, ali oni i dalje sve one koji na to ukazuju optužuju da su zatočenici i promicatelji iracionalnog straha.
Zasigurno bi i europski narodi postkomunističkih zemalja srednje Europe već odavno pali pred naletom globalista da nisu pročišćeni patnjom tijekom komunističke strahovlade, koja je trajala otprilike koliko je trajalo i babilonsko sužanjstvo. Očito u Božjoj pedagogiji četrdeset godina ima posebno značenje. U tom razdoblju mučeništva Bog priprema narod za novo poslanje u novome vremenu.
 
Ovoga mjeseca bilježimo 59 godina od smrti blaženog Alojzija Stepinca. Bog nam je darovao tog duhovnog pastira, da je vodio svoj narod u vremenima jugokomunističkog krvavoga pira. Ostali smo vjerni Petru, sačuvali smo vjeru i zadobili milosti za sve kušnje koje su slijedile, uključujući i ove u kojima danas živimo. Na nama je tu baklju vjere i tog svjedočanstva održimo i danas i predamo novim naraštajima kako bi naš hrvatski narod opstao u vremenima velikih nadolazaćih oluja, "jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima." (Ef, 6,12)
 

Marijan Križić, Veritas

Ante Jozić imenovan nadbiskupom i apostolskim nuncijem u Obali Bjelokosti

 
 
Papa Franjoimenovao je 2. veljače 2019. godine nadbiskupom i apostolskim nuncijem u Obali Bjelokosti svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Antu Jozića. Mons. Jozić rođen je 16. siječnja 1967. godine u Trilju. Osnovnu školu završio je u Trilju, sjemenište i bogosloviju pohađao je u Splitu. Za svećenika je zaređen 28. lipnja 1992. godine po rukama nadbiskupa Ante Jurića. Mons. Jozić tri godine je službovao kao kapelan u Makarskoj (1992.-1995.), potom ga nadbiskup šalje u Rim na studij (1995. – 1999.). Poslije studija ide kao predstavnik Svete Stolice u Indiju (1999.- 2003.), potom u Moskvu (2003.-2009.) i Hong Kong (Kina) (2009. do danas).
http://1.bp.blogspot.com/-V5Mu4BtfXUU/VjTukP3ygOI/AAAAAAAAJHw/kqbzn3J93h8/s640/2.%2BClaret%2BFeast.jpg
Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić izjavio je da je imenovanje mons. Ante Jozića apostolskim nuncijem u Obali Bjelokosti velika čast ne samo za Splitsko-makarsku nadbiskupiju, nego i za našu domovinu jer nunciji predstavljaju Svetog Oca u dotičnoj zemlji, ali uvijek se pita iz koje države je i koje je nacije. „Vjerujem da su nunciji uvijek na svoj način i predstavnici Crkve u Hrvatskoj i naše nacije, naše domovine i to je čast. Drago mi je da možemo i da smo dosad uvijek imali ponekog svećenika u diplomaciji, u službi opće Crkve i da ih Sveti Otac prepoznaje kao vrijedne, ozbiljne i razborite ljude da ih može imenovati za svoje predstavnike u drugim sredinama“, rekao je nadbiskup Marin Barišić.
Izrazio je čestitku i rekao da mons. Antu Jozića čeka vrlo odgovorna služba. „Afrika je puna dinamike, puna budućnosti. Crkva vjerojatno ima najbolju budućnost u Africi i on će to sigurno znati podržati i pratiti tu mladu Crkvu“. Govoreći o osobinama mons. Jozića, rekao je da je diskretan, razborit, zna slušati i zna na svoj način razmišljati, spreman je na dijalog, ima ljudske kvalitete i čovjek je vjere, potječe iz vjerničke sredine. „On je naš, ali smo ga darovali univerzalnoj Crkvi“, rekao je mons. Barišić.
U nedjelju, 3. veljače, u rodnoj župi mons. Ante Jozića u Trilju pjevalo se „Tebe Boga hvalimo“ kao izraz zahvalnosti Bogu i papi Franji što je svećenika Cetinskoga kraja odlučio imenovati nadbiskupom i postaviti na službu apostolskoga nuncija u Obali Bjelokosti.
 
Župnik župe sv. Mihovila u Trilju don Stipe Ljubas, kazao je kako je Ante Jozić u toj župi kršten, pričešćen i krizman. „U njemu je kao osobi ujedinjeno znanje, jednostavnost, poniznost i pobožnost. Zahvaljujem Svetom Ocu što je prepoznao sve njegove darove, sposobnosti i mogućnosti za korist univerzalne Crkve, ali i naše hrvatske domovine, jer ipak je on Hrvat“, kazao je don Ljubas i istaknuo da mu je drago što je Sveta Stolica imenovanje odlučila objaviti upravo na blagdan Svijećnice. „To je jedno novo svjetlo već upaljeno u vjernosti, ljubavi i žrtvi, nadam se da će tim istim svjetlom don Ante svijetliti tamo gdje ga je papa postavio. To je nagrada pape Franje cijelom Cetinskom kraju i dekanatu koji broji 22 župe i ima više od 500 redovnica i 180 svećenika – dijecezanskih i redovničkih.“
Inače, novi nadbiskup, mons. Ante Jozić koji je vršio službu diplomata Svete Stolice u Hong Kongu u Kini, 23. srpnja 2017. godine u župnoj crkvi sv. Mihovila u Trilju, proslavio je svoj srebrni jubilej – 25 godina svećeništva. Tada je i papa Franjo poslao svoju čestitku za 25. godišnjicu svećeničkog ređenja mons. Anti Joziću i zahvalio mu za velikodušno služenje Svetoj Stolici te zazvao Apostolski blagoslov na njega i na članove njegove obitelji i na sve osobe njemu drage.
 
Samozatajan i skroman, osmo dijete od 11 djece u svojih roditelja, mons. Jozić rijetko je istupao u javnosti. Jedna od njegovih izjava koja se može pronaći jest ona koju je dao 2016. godine kad je govorio o Hong Kongu  kao gradu koji teži rasti u visinu. „Prostor je u sedmomilijunskom gradu najdragocjeniji, pa mu to jedino i preostaje. Na britansku ostavštinu podsjećaju autobusi na kat, ali kolonijalni utjecaj ostao je i u mentalitetu i odnosu prema radu. Postoji jedan dio kulture da se raditi mora, da se mora biti točan, da se mora biti odgovoran i zato je Hong Kong i postigao ono što danas ima. Upravo zahvaljujući radu, redu i požrtvovnosti svih”, tom je prilikom izjavio izaslanik Vatikana za Kinu mons. Jozić.
Mons. Jozić poznaje talijanski, španjolski, engleski, francuski, portugalski, njemački, ruski, kineski i poljski jezik.
Stavimo našeg novog nadbiskupa na poseban način u naše molitve, da ga dobri Bog prati u njegovoj službi i poslanju!
 

Nives Matijević

Sustavno nam nameću relativističke "vrijednosti", koje razaraju temeljnu supstanciju čovjekova života i zajedništva

 
 
Sudeći prema događajima u protekloj godini, ni u ovoj koja nam upravo otvara svoja vrata, zasigurno nam ne će biti dosadno. Zapravo živimo u vremenu dramatičnih promjena globalnih razmjera, kakve povijest nije zabilježila. Možda najbliža usporedba je ona s urušavanjem i padom Rimskoga Carstva i goleme seobe naroda u Europi koja je iz temelja promijenila političku, kulturnu i civilizacijsku sliku Sredozemlja, na čijem je zgarištu potom iznikla i oblikovala se kršćanska Europa, koja je u narednim stoljećima presudno utjecala na svjetsku povijest.
https://d304516337c65f110745-a599a348219eecff7241ffe904dbadd3.ssl.cf3.rackcdn.com/2016/11/bruges3.jpg
Kršćanska Europa se urušava, točnije rečeno ona se već urušila. Ispražnjena od duhovnog sadržaja, Europa gubi svoj identitet, a s time i svoju vitalnost. Europa je u demografskom slobodnom padu i nitko više ne vidi načina da se to zaustavi. Štoviše sustavno se nameću relativističke "vrijednosti", koje razaraju temeljnu supstanciju čovjekova života i zajedništva. Nametanjem tih antivrijednosti dodatno se rastaču i posljednje uporišne točke na kojima počiva budućnost svakoga naroda: brak, obitelj i djeca. Umjesto da takvi pogubni trendovi potaknu na buđenje, pa i obraćenje, oni kao da još više razjaruju autodestriuktivne strasti gospodara institucija, koje su po naputku Antonia Gramscia već odavno zauzeli.
 
Kao da se pred nama otvaraju stranice Apokalipse, koje u prosječno upućenom čovjeku izazivaju strah i nemoć pred kataklizmičkim događanjima. Da ne bi bilo nikakve dvojbe, mi doista živimo u vremenu u kojemu se obistinjuju riječi iz Otkrivenja, jer knjiga Otkrivenja nije fikcija, koja se  odnosi na neko imaginarno područje i apstraktno vrijeme, nego je knjiga života, koja govori o nama  i o našem vremenu. Ali knjiga Otkrivenja nije knjiga zastrašivanja, nego knjiga nade i velikog obećanja za one koji iščekuju milost i spasenje. U njoj se ispunjavaju riječi sv. Ivana Krstitelja u kojemu on svjedoči o Onome, kojemu Ivan nije dostojan razriješiti remenje na obući:  "U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« (Lk 3,17). U dramatičnim Isusovim riječima koje čitamo u Lukinu evanđelju (usp. Lk 21,25-32), kao da nam se otvaraju stranice naše povijesti. "Kada čujete za ratove i bune, nemojte se prestrašiti...", govori  Isus te nastavlja o velikim znacima na nebesima, o progonima, o izdajstvu najbližih... Unatoč tome završava riječima: "...ni jedna vlas s glave neće vam propasti." To znači da smo nad svime što nam se događa, zaogrnuti Božjom milošću, Božjim mirom i spasenjem.
 
Čitava povijest kršćanstva obilježena je progonima kršćana diljem svijeta. U posljednjim vremenima ti su progoni poprimili goleme razmjere, posebice u velikim dijelovim Afrike i Azije. Sve ovo dramatično se približava Europi u kojoj se svako malo pojedinačni slučajevi nasilja slijevaju u rijeku jedne opće pojave, koju i ne primjećujemo. Poput žabe u toploj vodi koja se približava točki vrenja. Na razvalinama golemog Rimskog Carstva niknula je nova civilizacija. Sve ono što je bilo zdravo u njemu, a to je vjera u Krista postalo je ishodište i rasadište novoga života i nove civilizacije.
 
U svim presudnim trenutcima Bog šalje svoje proroke da prokrče put i uvedu nas u novo poglavlje ljudske povijesti. Na prijelazu iz 5. u 6. stoljeće pojavio se sv. Benedikt. U to vrijeme nad Rimljanima su vladali arijanski Goti. Benedikt kao Rimljanin vidio je da je stari svijet i stara slava Rima otišla u nepovrat. Tražio je što Bog želi od toga vremena i svijeta u nastajanju. Iz samostana u Monte Cassinu sv. Benedikt je sa svojom redovničkom braćom krenuo u preobrazbu novoga svijeta i zato ga je s pravom Crkva proglasila zaštitnikom Europe. Bog ni danas ne će odbaciti europsku baštinu. Ali i ovaj puta će doći Krist s vijačom, odbaciti pljevu i sabrati svoje žito. Iz toga sjemena niknut će novi život, i novi identiteti. Ništa vrijedno Bog ne će odbaciti, nego će sve dobrobiti ugrađeno u Božji puzzle po kojemu Bog spašava čovječanstvo i ljudski rod. Kroz povijest su nastajale i nestajale civilizacije i narodi. Neki narodi uspjeli su se održati i nadživjeti civilizacijske lomove. Najbolji primjer u tome su Židovi. Njihov opstanak uistinu je znak, kojega je teško objasniti bez promišljanja o Božjem planu i providnosti. Europa kakvu danas vidimo, za nekoliko desetljeća sigurno više neće postojati. Hoće li opstati hrvatski narod ovisi isključivo o nama i o tome koliko ćemo ostati vjerni Bogu.
Isus nam poručuje: "U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33). Ako ostanemo uz Krista i mi smo pobjednici.
Tako neka bude!
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 544 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević