Get Adobe Flash player

Bio veliko nadahnuće drugima i imao je veliki utjecaj na duhovni život Krakova

 
 
Poljski svećenik, redovnik i svetac, Albert Chmielowski rođen je kao Adam Chmielowski 1846. u selu Igołomiji u blizini Krakova. Obitelj mu je bila plemićkog podrijetla, ali razdoblje treće podjele Poljske između Austro-Ugarskog, Pruskog i Ruskog Carstva dočekali su u materijalno teškim uvjetima. Umro na Božić 1916. u Krakovu.
https://api.culture.pl/sites/default/files/styles/1920_auto/public/images/imported/RU/swieci/_albert_chmielowski_en.jpg?itok=vdOnfzbw
Adam je kao 18-godišnjak sudjelovao u Siječanjskom ustanku, koji su Poljaci podigli protiv Rusa nakon sve veće političke i kulturne represije. U jednoj bitci zadobiva tešku ozljedu noge koja je morala biti amputirana. Tijekom cijelog života bio je vezan za hendikep i drvenu protezu.Zahvaljujući posredovanju svoje obitelji, biva oslobođen iz ruskog zatočeništva. Kasnije odlazi u inozemstvo gdje otkriva talent za slikarstvo te uzima satove prvo u Parizu, a potom u Münchenu. Na povratku iz Pariza publicirao je rad koji je isticao da “umjetnost treba biti prijatelj čovjeku”.
 
Nakon okončanih studija dolazi u Varšavu, gdje postaje blizak umjetničkim krugovima u  poljskom gradu koji je bio pod ruskom okupacijom. Slikao je i izlagao po cijeloj Poljskoj, a njegove slike bile su već tada nadahnute kršćanstvom, koje je imalo presudan utjecaj na njegovo umjetnički izraz. U tom razdoblju je nastala injegova čuvena slika ”Ecce Homo”, kao i drugi rad ”Vizija sv. Margarete”, a ta djela se danas smatraju među najboljim djelima sakralne likovne umjetnosti.Godine 1880. pokušava ući u jezuitski novicijat ali ga zbog velikih iskušenja ubrzo napušta. Godine 1884. dolazi u Krakov no tamo ne uživa u slavi svog umjetničkog rada. Snažna politička i socijalna uvjerenja koje je gajio, bude u njemu zanimanje za ljudsku patnju i to za odbačene i siromašne sugrađane te pomaže u svratištima Krakova. U jednom trenutku počinje osjećati kako Bogu i bližnjima daje više kao karitativni djelatnik nego kao slikar. Prestaje slikati, a njegovo odustajanje od umjetnosti naišlo je na potpuno nerazumijevanje njegovih kolega. On, pak, počinje doslovno živjeti sa siromasima, beskućnicima i alkoholičarima i s njima je dijelio njihovu sudbinu. Godine 1887. daje zavjete i postaje franjevački redovnik, te uzima ime brat Albert. Nedugo nakon toga osniva družbu albertinaca i albertinki, – kongregacija braće i sestara franjevačkog Trećeg reda s nakanom pomaganjem najpotrebitijima. Posvetio im je život, a u žrtvi za njih i u ulasku u franjevačko redovništvo vidio je suobličenje Isusovoj žrtvi za spas svijeta. U to vrijeme se upoznaje i sa karmelskom duhovnošću i djelima Svetog Ivana od Križa no ponudu da se pridruži karmelskom redu nije prihvatio.
 
Svet Albert je bio veliko nadahnuće drugima i imao je veliki utjecaj na duhovni život Krakova.O tomu svjedoči i drama ”Brat našeg Boga”, koju je o njemu napisao Karol Wojtyła, tada krakovski svećenik. U njemu Wojtyła prikazuje Chmielowskog kao nadarenog umjetnika koji počinje gubiti volju za umjetnošću i pronalazi svoj poziv u pomoći siromasima. U toj pomoći i društvenoj odgovornosti za opće dobro vidi aktivnost koja sprječava izbijanje krvavih revolucija. Umjesto oružanih, Adam Chmielowski zagovara “revoluciju” Božje ljubavi, Kraljevstva nebeskog. Ovako je sv. Ivan Pavao II. objašnjavao utjecaj koji je sv. brat Albert imao na njega: ”Njegova osoba je za mene imala presudan utjecaj. Posebice u razdoblju kada sam napuštao umjetnost, književnost i kazalište. Našao sam u njemu posebnu duhovnu potporu i uzor radikalnog izbora duhovnog poziva.”
Sv. brat Albert je umro 1916. a papa Ivan Pavao II. ga je proglasio svetim 1989. godine.
 

Uredio: Robert Semnić, dr. sc. med., bitno.net; wikipedia

Metalni križ na zvoniku zrinske spomen-crkve

 
 
Radovi na spomen-crkvi Našašća svetog Križa u Zrinu teku prema predviđenom planu. U petak, 26. srpnja gosp. Ivan Jukić iz Drenja s prijateljima i potomcima Zrinjana dovezao je metalni križ kojega je sam izradio za zvonik zrinske crkve. Goste su na gradilištu pozdravili Marko Cvitkušić, ravnatelj Zaklade za gradnju župne crkve u Zrinu i župnik Stjepan Filipec. U popodnevnim satima radnici građevinskog obrta GME postavili su križ na vrh tornja.
https://narod.hr/wp-content/uploads/2019/07/Zrin19-8-6-e1564175645503.jpg
Idućih se dana nastavljaju radovi na uređenju krovišta, žbukanju zidova u unutrašnjosti, radovi na fasadi, a u tornju će biti postavljeno i zvono, teško 120 kg, izliveno u ljevaonici ARM, Bubnjarci. Također se pripremaju ploče s imenima 291 ubijenog Zrinjanina koje će biti postavljene na pročelju crkve, a umjetnik Ivan Kujundžić izrađuje kameni oltar, ambon i svetohranište.
 
Spomen-crkva bit će dovršena do rujna te će 14. rujna biti njezina posveta
sa svečanom misom u 10.30 koju će predvoditi kardinal Josip Bozanić.
 
Svi koji žele pomoći u izgradnji crkve Našašća Svetog Križa svoje darove mogu uplati na račun

 

Zaklade za gradnju župne crkve Našašća sv. Križa u Zrinu, Trg bana Josipa Jelačića 9, Sisak,

 

IBAN: HR5823400091510584938, SWIFT: PBZGHR2X
 
http://www.biskupija-sisak.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=5251:metalni-kri-na-zvoniku-zrinske-spomen-crkve&catid=34:vijesti&Itemid=66

Ljekarništvo Male braće upisano u Registar kulturnih dobara Hrvatske

 
 
Ministarstvo kulture donijelo je Rješenje kojim se utvrđuje da Ljekarništvo Male braće u Dubrovniku ima svojstvo nematerijalnoga kulturnog dobra te je 9. srpnja 2019. godine upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z – 7351. Ovim činom Ministarstva kulture priznalo je već davno od struke prihvaćenu činjenicu kako se franjevci u Dubrovniku ljekarničkim poslom bave najmanje sedam stoljeća, što je ponovno 2017. potvrdila proslava 700. obljetnice Ljekarne Male braće, održana u Dubrovniku, uz simpozij „700 godina ljekarništva u Dubrovniku“.
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1563441073/g8eiysgezg0heku4t23r
U obrazloženju Rješenja Ministarstva između ostalog stoji: „Ljekarna Male braće u Dubrovniku (Gradu) neodvojiva je cjelina koju čine ljekarna, umijeće izrade pripravaka i muzej uz kulturni prostor prenošenja i očuvanja ljekarničkoga znanja i praksi. Današnji se prostor u kojem se te aktivnosti obavljaju tijekom stoljeća naziva Ljekarna Kod Male braće. Utemeljena je 1317. kao samostanska ljekarna, namijenjena pripadnicima franjevačkoga reda, a uskoro je počela i javno djelovati što čini i danas. Bila je značajna za ekonomsku stabilnost samostana, međutim njezina je uloga u široj zajednici bila znatno veća. Naime, osim pripravaka, franjevci su u skladu s poslanjem svojega reda, davali savjete i duhovnu potporu potrebnima, a nesumnjivo je imala važnu karitativnu i socijalnu ulogu u zajednici. Znanja i vještine izrade pripravaka i njihove primjene prenosila su se generacijama pisanim i usmenim putem unutar samostanske zajednice. Iskusniji ljekarnici Male braće, „spičari”/„špicijari”, podučavali su mlađe, a njihova znanja i vještine nastala su spajanjem civilizacijskih medicinskih tekovina zapadnoga i istočnoga svijeta, konvencionalnoga i tradicijskoga ljekarništva. Umijeće izrade tradicionalnih galenskih pripravaka dio je povijesnoga identiteta ljekarne franjevačkoga samostana Male braće i grada Dubrovnika. Izrada pripravaka obvezatno je ručna, a posebna se pozornost poklanja izboru sastojaka visoke kakvoće. Neke od brojnih galenskih vodica, krema, masti i si. koji se izrađuju u ljekarni jesu: Aqua rose, Aqua rosmarini, Aqua lavandulae, Aqua aurantii, Antrid krema, Ceratum labiale, Satar itd. Ljekarna svjedoči o 700 godina kontinuiranog prenošenja znanja o izradi galenskih pripravaka i humanosti franjevaca te doprinosi autentičnosti Grada, neraskidivoj vezi materijalnoga i nematerijalnoga nasljeđa, znanja i prakse temeljene na povezanosti s prirodom“.
 
Mala braća dio su duhovnog života Dubrovnika još od samih početaka Franjevačkog reda, od 13. stoljeća, a legenda kaže kako je sam sveti Frano boravio u Gradu na putu iz Italije u Svetu zemlju. Svetac je svojoj braći polaganje zavjeta siromaštva iz ljubavi prema Bogu, a oni danas u Dubrovniku, s velikom pažnjom i ljubavlju, brinu o ogromnom bogatstvu – knjižnici i notnim zapisima koje spadaju u red najvrjednijih u svijetu, brojnim umjetninama i 702. godine staroj ljekarni. Početkom 14. stoljeća franjevački samostan u Dubrovniku, zbog sigurnosti, preselio se s Pila u grad, unutar zidina, a odmah je u njegovu sklopu počela raditi i ljekarna. „Pričalo se da je u početku radila samo za franjevce jer je jedno od pravila franjevaca da se brinu za bolesnu braću. Kasnije je zaključeno da je samostan zarađivao od ljekarne i da je ona bila na prostoru današnjeg muzeja“, objašnjavafra Stipe Nosić.
 
Ljekarničku službu u samostanu danas obavljaju Dubrovačke ljekarne, u prostoru koji je 1901. opremio vitez Ignacije Amerling. Prije toga dva i pol stoljeća bila je uz samostansku bolnicu, a u prostoru gdje su sada ljekarnički muzejski eksponati, prvih 350 godina. U muzejskom postavu, na recepturnom stolu stare ljekarne, osim pribora za pisanje, nalazi se i priručna ljekarnička oprema, kao što je pilular, mužar, žlica za doziranje i vaga. U posebnom ormariću, pod ključem, čuvali su se otrovi, a samo su školovani i osposobljeni farmaceuti mogli i u dio samostanskog vrta u kojemu se uzgajalo ljekovito bilje. Posebno su zanimljivi stari recepti i farmakološke knjige, koje se čuvaju u franjevačkoj knjižnici. „Ovdje se nalaze neke od prvih tiskanih knjiga s područja farmacije. Poput rukopisa u kojem je 130 recepata. Zapisao ih je Ivan Evanđelista Lučić. Počeo ih je zapisivati 1761. godine. Čak 17 rukopisa koje su redovnici pisali od 16. do 18. stoljeća sadrže oko 1700 recepata, a još ih je 300 na posebnim folijama', kaže fra Stipe Nosić.
 
Ovo Rješenje potvrđuje i dodatno zaštićuje neraskidivu vezu materijalnoga i nematerijalnoga nasljeđa, kao i visoku kulturnu vrijednost franjevačkih farmaceutskih eksponata, prostora i proizvodnje tradicionalnih ljekarničkih pripravaka. Franjevci su određene lijekove usavršavali uz pomoć saznanja do kojih su dolazili zahvaljujući farmaceutskim udžbenicima, usmenoj predaji i bogatom iskustvu, tako da se neki od ovih farmaceutskih proizvoda mogu slobodno zvati „fratarskim“. To je vjerojatno i razlog da se ovim preparatima „vjeruje“ i da je ljekarna Male braće često puna kupaca i znatiželjnika. Zbog znanstvenih dosega njihov je rad i danas predmet istraživanja mnogobrojnih svjetskih znanstvenika, osobito iz područja farmakologije. 
 

Nives Matijević

Anketa

Je li prijevara globalni prosvjed za zaštitu klime?

Subota, 21/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 817 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević