Get Adobe Flash player

Sokolovi dani - svetkovina pokazivanja osobe fra Bernardina u riječi i pjevanju

 
 
U sklopu  obilježavanja 130. obljetnice rođenja dr. fra Bernardina Sokola (1888.-2018)  i 74. obljetnice smrti, u subotu navečer 29. rujna u prepunoj kino dvorani 'Sveti Juraj' u Kaštel Sućurcu  predstavljen je Zbornik „Fra Bernardin Sokol. Zbornik slavlja i radova sa znanstvenog skupa o 130. obljetnici rođenja“. Objavljivanje Zbornika prethodili su Dani (18. - 20. svibnja). dr. fra Bernardina Sokola, franjevca, glazbenika i hrvatskog mučenika rođenog u Kaštel Sućurcu, kojega suna smrt pretukli komunistički partizani, te ga 28. rujna 1944 utopili  u moru između otočića Badije kod Korčule i Orebića. Na početku svećanog predstavljanja Zbornika, urednik fra Bernardin Škunca, je u svojom pozdravnom govoru kazao:
„Večer je predstavljanja Zbornika koji u sebi nosi – u riječi i slici – nezaboravne 'Dane fra Bernardina Sokola, franjevca, glazbenika i hrvatskog mučenika o 130. obljetnici rođenja'. Ova večer je u stanovitom smislu 'svečani  finale sokolove godine', te ovdje pristaje latinska riječ: 'Finis coronat opus – Konac djelo krasi'. U Zborniku je na svoj način sve što smo radili u tijeku godine i pol dana  pripremanja, i ono što smo doživjeli u ona tri dana u svibnju ove godine. Sokolovi dani bili  su svetkovina pokazivanja osobe fra Bernardina u riječi i pjevanju, a ovaj Zbornik je dokument i blagdan knjige o njemu, Spomenik u slovu i slici.  Rekoh, doduše, da konac djelo krasi, ali ipak, dopustite da kažem: ne, ovo nije konac, jer ćemo se još dugo baviti s osobom fra Bernardina Sokola.Njegova ostavština, njegovo visoko vrijedno djelo, pedeset godina potopljeno s njegovim tijelom, konačno je izašlo na pravo svjetlo dana. Fra Bernardin tek sad započinje živjeti među nama u duhovnom i kulturnom  svijetu. Tako su se već izrazili naši znanstvenici, povjesničari i muzikolozi, a slično će zacijelo potvrditi i naši večerašnji predstavljači: s povijesnog istraživanja prof. dr. Josip Dukić, te s glazbenog prof. dr. Hana Breko Kustura, naša poznata muzikologinja i znanstvena suradnica HAZU. U svemu pak što se u ovoj godini lijepoga dogodilo s našim Sokolom, čemu pripada i ovaj večerašnji događaj, u duhu  velike zahvalnosti  želim reći da je ruka svevišnje Providnosti blagoslivljala rad užeg i šireg kruga ponesenih ljudi oko Sokolova života i djela. Bila nam je radost konstatirati da je prepoznat i podržan veliki projekt u koji smo se upustili. Vrata su nam se širokogrudno otvarala, sve od predsjednice RH do Županije, grada Kaštela i pojedinih ustanova. Zato iz svega, večeras imamo razloga da se blagdanski osjećamo, jer sjaj mučenika, evo, sve snažnije sjaji, a tamni čini  tonu i neka potonu u bezdane Zla. Sjaj fra Bernardina neka nam obasjava lica Istine, Dobrote i Ljepote. To je životna ostavština fra Bernardina Sokola. Zato je dostojno i pravedno da ova večer bude vedra u riječi i radosna u pjesmi“.
 
Dani fra Bernardina Sokola, sažeti su u Zborniku kojeg su predstavili:  prof. dr. Hana Breko Kustura, muzikologinja (Zagreb, HAZU),  doc. dr. sc. Josip Dukić, povjesničar, KBF Sveučilišta u Splitu,  dr. fra Bernardin Škunca, urednik i dipl. oec. Milivoj Bratinčević. Program je vodila Lejdi Oreb. Zbornik je objavljen u nakladi Franjevačke provincije Svetog Jeronima, Zadar i „Bijači“ Društva za očuvanje kulturne baštine, Kaštel Kambelovac. Sadrži 480 stranica sastavljenih od dvaju glavnih djelova: Prvi dio obuhvača Program i tijek slavlja,    Drugi dio  Radove sa znanstvenog skupa u kojem svoja predavanja objavljuje  27 autora, poznavatelja fra Bernardina Sokola. Na kraju Zbornika je opis svih tiskanih skladbi u nizu „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“ koju je priređivao i izdavao fra Bernardin Sokol te Kazalo osobnih imena.
 
Na kraju predstavljanja Zbornika, fra Bernardin Škunca, urednik i voditelj Organizacijskog odbora je nazočnim u kino dvorani o Zborniku kazao: „Vrli čitatelju ovog Zbornika, vidjet ćeš, ovo nije tek suho prenošenje životnog hoda jednog Sućuranina, jednog franjevca i svećenika, jednog žarkog domoljuba i zanosnoga glazbenika, nego je pokušaj da se “pokaže“ duša fra Bernardina Sokola. Ono, dakle,što nikad ne umire“.  U kulturno zabavnom djelu programa, recitiranjem i pjevanjem sudjelovali su: - Ksenija Prohaska, nacionalna prvakinja HNK-Split, - Klapa »Sveti Juraj« HRM-Split, - Župni zbor sv. Jurja m., Kaštel Sućurac. Predstavljanju zbornika, dan ranije prethodila je  povodom 74. obljetnice mučeničke smrti dr. fra Bernardina Sokola, hrvatskog glazbenika i mučenika, u Kaštel Sućurcu, rodnom mjestu fra Bernardina, u petak  28. rujna u 18.30 sati u župnoj crkvi sv. Jurja m. sveta misa zadušnica. Nakon svete mise, vjernici su se s upaljenim svijećama, uz pratnju župnog zbora, uputili prema spomen obilježju fra B. Sokola na novom lokalitetu na sućuračkoj rivi, gdje je izmoljeno odrješenje.
 

Ivica Luetić

Izložba 'Crkvena baština Marjana' u Splitu

 
 
U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, u četvrtak 27. rujna, otvorena je izložba 'Crkvena baština Marjana', kojom se želi skrenuti pažnja na ljepotu, raznolikost i vrijednost crkvene baštine Marjana koja seže od starokršćanskog doba do 20. stoljeća.
http://apoliticni.hr/wp-content/uploads/2016/07/maxresdefault-1-1.jpg
 „Neka ova izložba bude poticaj da idete na Marjan, da uživate i napajate se tom baštinom koja je živa. Mnogo je naziva tog svetog brda. U jednom trenutku naši preci nazvali su ga Mons Kyrie eleison i dali mu atribut apsolutne svetosti. Zadržimo to u svojim dušama, bili vjernici ili ne. Bitno je da ga ćutimo i razumimo i na taj način ćemo ga najbolje sačuvati“, poručio je gradonačelnik Andro Krstulović Opara otvarajući izložbu. Govoreći o odnosu Splićana prema Marjanu, gradonačelnik se osvrnuo na uvodno pjevanje bratima Bratovšine Svetog Križa. „Upravo smo čuli naše bratime, našu živu baštinu. Čuli smo kako rebumbaje sve ono što je Marjan. Od 1439. godine u kontinuitetu živi Bratovšina Svetog Križa iz Velog Varoša i ako promatramo kroz tu prizmu dobit ćemo odgovor gdje je Marjan u budućnosti“, naglasio je, među ostalim, gradonačelnik.
 
Kroz izložene arheološke artefakte nađenih na marjanskom poluotoku, ulomke uništenih nadgrobnih spomenika sa Sustipana, grafike, karte i stare fotografije izložbu je predstavio ugledni povjesničar umjetnosti prof. dr. Ivo Babić. „Marjan je izuzetan primjer religioznog osjećanja prostora i dio duhovnog inventara sviju nas. Nad njim odavno bdiju sveci, božice i vile. Ovom izložbom kultiviramo budućnost i stvaramo spone s prošlošću“, kazao je prof.dr. Babić. U izložbu nas uvodi popis karata i veduta na kojima su ucrtane ili označene marjanske crkve uključivo i kaštel obitelji Capogrosso (kasnije Capogrosso-Kavanjin) u kojem je bila podignuta crkva Gospe od Dobrog Savjeta.
 
Arheološki dio donosi uvid u svjedočanstva života na Marjanu već u prapovijesti, a zatim govori o najstarijim crkvama iz ranokršćanskog razdoblja.  Osobit naglasak dan je na crkvu i benediktinski samostan sv. Stjepana de pinis koji je imao važnu ulogu u životu grada, u kojem je jedno vrijeme boravio i hrvatski kralj Stjepan II. U 19. stoljeću tu se razvilo gradsko groblje, koje je bilo veoma slikovito, a more i padine Marjana davale su mu poseban okvir. Zbog nadgrobnih spomenika, od kojih su neke izradili naši vrsni umjetnici, kao i čitavog niza uglednih osoba iz javnog, političkog, kulturnog i umjetničkog života Splita, koje su tu bile pokopane, imalo je izuzetnu vrijednost. Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća ono je uništeno, a prostor srednjovjekovne opatije arheološki je istražen.
 
Kao samostalne cjeline prikazane su postojeće crkve: Sv. Benedikta, Sv. Nikole, Betlem, Sv. Jere, Sv. Jure, Gospa od Sedam Žalosti, Sv. Križ, Gospa od Dobrog Savjeta i Sv. Stjepan. Od nestalih crkava prikazane su Sv. Mihovil na Banbinoj glavici i Sv. Ivan evanđelist, jer su sačuvani dijelovi njihovog kamenog namještaja i arhitekture. Izdvojenu cjelinu izložbe čine arheološki i umjetnički spomenici koji su vezani uz marjanske crkve, poput oltarnih pregrada i nadvratnika te neki nadgrobni spomenici sa Sustipana, kao i nalazi iz rimskog doba nađeni prigodom arheoloških iskopavanja.
 
Riječ baština podrazumijeva nešto što je bilo, što je iza nas i što smo dobili u nasljeđe. Izložba 'Crkvena baština Marjana' nije samo pogled unatrag, na ono što su naši preci s ljubavlju i duhom utiskivali u marjansko tlo i njegove stijene, već i pogled prema budućnosti. Ona poziva na što bolje upoznavanje brda nad Splitom i čuvanje njegovih svekolikih vrijednosti za buduće naraštaje. 
Pored izložbe organizirane povodom Danâ europske baštine s temom „Europska godina kulturne baštine - Umjetnost dijeljenja“, osmišljen je i popratni program o duhovnosti Marjana i njegovoj crkvenoj baštini koji će se odvijati od 27. rujna do 10. listopada 2018.
 

Nives Matijević

Kako je osnivača Opus Deia doživio subrat Pedro Casciaro?

 
 
Osnivač Opusa Dei Jose Maria Escriva de Balaguer (1902. – 1975.)  beatificiran je od strane pape Ivana Pavla II. 1992. godine. Nije mi namjera opisivati blistave anegdote koje pokazuju proturječnost španjolske duše između krutog asketizma i iskričave i humane mediteranske šale nazočne u knjizi "Sanjajte i stvarnost će nadići snove" kojoj je autor Pedro Casciaro, jedan od utemeljitelja reda (NOVENA, Zagreb, 2018., urednica Brigita Peček, prijevod Ružica Šilić).
https://www.aciprensa.com/santos/images/Escriva_26Junio.jpg
Duhovne stvari ću nažalost ostaviti po strani, dijelom što nisam mistik, dijelom što postoje znatno kvalificiranije osobe za taj posao; uostalom možete li opisati miris ruže, ili slijepcu obajsniti zelenu boju.
U najboljem slučaju riječ postaje herbarij duše; iskustvo i osjećaj su neopisivi, stoga ću se ograničiti na opis vremena nastanka družbe te sentencije samoga Oca osnivača Escrive de Balaguera. Casciaro kao mladić ovako je opisao svoj motiv za susret sa ocem Balaguerom: "Svatko je onakav kakvim ga je Bog stvorio. Zašto sam popustio? (ipak odlučio susresti oca, op. T.T.). Moram priznati da je to bilo čisto i jednostavno iz znatiželje. Po prirodi bio sam znatiželjan. Volio sam se baviti starijim ljudima i upoznavati se sa novim sredinama i u svemu se usredotočiti do najmanjeg detalja... otišao sam vidjeti, promotriti i ništa više."
 
"Uvijek nas je podsjećao (otac J. M. E. de B.) da se ljubav prema slobodi iznad svega sastoji u obrani slobode drugih ljudi." Otac ih je poticao na učenje, ali i učenje stranih jezika, čak i japanskoga jer je vjerovao u misiju Opusa Dei. Vrlo kratko, ali savršeno jasno rekao mi je (otac) što je Djelo; živjeti autentičnim kršćanskim životom, potpuno se predati Gospodinu, ali i dalje biti u svijetu kao prije, predanije nego ikada, a ipak noseći Gospodina u srcu u svakom trenutku dana, dok si na poslu i dok činiš djela za apostolat, za koji je objasnio da je poput apostolata prvih kršćana."
"Osim toga Otac nas je stalno podsjećao da se naša svetost pronalazi u običnim stvarima i da nam nisu potrebni znakovi ili  čudesa za učvršćivanje naše vjere po nadnaravnoj prirodi Djela".
"Zahvaljujući njegovom primjeru, tada smo naučili da nema toga zadatka koji, kolikogod skroman bio, kad se učini iz ljubavi prema Gospodinu, nije dostojan djece Božje, ili da ga ne može učiniti sretnim."
"Otac nas je učio spojiti dostojanstvo sa siromaštvom, radosnim siromaštvom koje uvijek nastoji proći nezapaženo."
"Nikada nije diskutirao o političkim pitanjima: njegovo mišljenje o događajima koji su se zbivali bilo je duboko svećeničko."
 
Već od veljače 1936. bile su spaljene brojne vjerske ustanove. U cijeloj zemlji sve se više osjećalo antiklerikalno ozračje... katolici su organizirali grupe volontera koji su bdjeli pored samostana i crkvi.
Usred tako teških okolnosti Otac nam je ulijevao vedrinu.
"U samo jednom danu, 25. srpnja na blagdan sv. Jakova, zaštitnika Španjolske ubijeno je 95 klerika širom zemlje."
"U mjesecu kolovozu je ubijeno 2.077 svećenika, redovnika i časnih sestara. Uništena je većina crkvi. Deklarirati se svećenikom značilo je potpisati sebi smrtnu presudu; posjedovanje vjerskog predmeta bio je dovoljan motiv da se njegovog vlasnika stavi pred streljački vod".
"Da biste dobili predodžbu gladi koju smo proživljavali, dovoljno je prisjetiti se kako je u stanu... gdje smo živjeli, živio pas koji je bio toliko izgladnio da je u trenutku moje nepažnje pojeo cijeli moj kožni remen."
"Naš doručak se sastojao od malo razrijeđenoga piva s dva ili tri jako slana keksa... Otac je svoje kekse sačuvao za djecu siročad. Otac (Escriva de Balaguer, naravno) smršavio je preko 40 kila i bio ukočen od reumatske groznice u vrijeme kada su tražili vezu da preko Pirineja pobjegnu od "blagodati" Republike. Od 540 dijecezanskih svećenika u biskupiji Urgel njih 109 je ubijeno tijekom rata".
"Sveta pričest (tijekom bijega, op. T.T.) je bila posebno dirljiva. Bilo ju je teško podijeliti, jer jedva da smo se mogli kretati, iako smo bili okupljeni oko oltara. Svi smo bili odjeveni u dronjke, razbarušeni i sa bradama koje nismo brijali par dana. Jedan od nazočnih je poderao hlače po cijeloj dužini, pa mu se vidjela noga. Ruke su nam krvavile od ogrebotina, a oči nam se sjale od suza koje smo nastojali zaustaviti. Ali iznad svega, Bog je bio među nama."
"Žudio je (Otac) za mir i slobodu savjesti. Otvoren prema svima i sa velikim srcem, čeznuo je da se svi obrate i približe k Bogu. Zaboljelo ga je kada je čuo isključivo političko vrjednovanje događaja, koje je ignoriralo krvavi progon i brojna počinjena svetogrđa."
"Pravedno je da dobro koje su učinili toliki dobri ljudi, neovisno o njihovom političkom opredjeljenju, bude jednog dana obznanjeno." (I Casciarov istoimeni otac Pedro bio je republikanac, mnoge obitelji je rat podijelio). Nikada nije pričao o svojim patnjama u ratu. Govoreći o republikancima kazao je "ne osjećam mržnju, ali srce mi je prepuno suza... pogriješili su. Nisu znali voljeti."
 
Oko 7.000 svećenika i redovnica je poginulo u Španjolskom građanskom ratu.
"Bog mu je dao dar da zahtjeva od nas..., ali istodobno je uspio da se dobro osjećamo poslije svake pokude. To se nije odnosilo samo na savjet, već i na ljubav koju nam je svaki put pokazao kada bi nas prekorio. Imao je prekrasan smisao da nešto kaže na pravi način."
Otac je napisao da onome tko može postati učen ne opraštamo ako to ne postane. Smatrao je da moramo koristiti svoju inteligenciju na slavu Božju.
O kulturi kaže: "Kultura, kultura! Dobro! Neka nas nitko ne pretekne u težnji za njom i u njezinu posjedu. Ali kultura je sredstvo, a ne cilj."
Svaki član Opusa Dei u potpunosti je slobodan misliti i djelovati na ovim područjima (ekonomije, kulture, politike op. T.T.) kako misli da je najbolje" (u skladu sa kršćanskom savjesti, op. T.T.).
"Jedna stvar je ako osoba ima plemenitu želju za napredovanjem u svojoj profesiji, kao rezultat nezina osobnog zalaganja (studij, znanstvena istraživanja, red, metoda, ustrajnost) i Božje milosti, koja joj pomažu da njeni talenti daju plod. Druga stvar je lakomost za promidžbom, koja izrasta iz ambicije, iz žeđi za moći, iz sebičnih motiva... osudio je naviku uspinjanja društvenim ljestvicama pomoću uzajamnoga laskanja, sabotiranja i gaženja drugih... traženje statusa... nije važno je li čovjek na vrhu ili na dnu; najvažnije je biti blizu Bogu služeći mu i služeći drugima poradi Boga. Ono što je bitno jest nastojati staviti Boga na prvo mjesto, na vrh, a ne sebe."
 
"Premda je Otac jako volio svoju zemlju, njegovo je srce bilo otvoreno za svaku zemlju, rasu i kulturu. U njegovu propovijedanju nije bilo ni traga uskom jednoumlju ni osobnim predrasudama." Kazivao je: "na meni je da se sakrijem i nestanem da samo Isus sja".
Izbjegavao bi i najmanji znak onoga što ljudi nazivaju "kultom ličnosti", bio je ponizna srca.
Otac sebe nikada i ni u čemu nije isticao kao primjer, osim u ljubavi prema Bogu i Djevici Mariji. Govorio je vrlo jednostavno da bi ga svi mogli razumjeti. Isticao je da smo u Opusu Dei svi mi Obitelj, i da tu nema staleških razlika.
Oče, upitala ga je jednom neka djevojka - zašto kažete da čistu ljubav naših roditelja blagoslivljate objema rukama?
"Zato kćeri što nemam četiri ruke", odgovorio je polušaljivo.
U Meksiku je kazao "naučite ih da žive kao dobri kršćani. Recite im da su Djeca Božja i da ne smiju sprječavati izvore života. Umjesto kompliciranih teorija učite ih kako da praktično poboljšaju svoj društveni i ekonomski položaj".
"Davati materijalna sredstva ljudima je obveza onih koji su ih primili od Boga".
"S punicom, oženjeni, samci, kakogod, u radionici, u tvornici, na polju, na sveučilištu, u parlamentu, svatko može biti svet ako želi biti svet."
Uvjerio nas je da će se, budemo li vjerni našemu božanskom pozivu, naši životi pretvoriti u veličantveni roman.
Najbolje završiti Očevim riječima: "Sanjajte i stvarnost će biti još veća od vaših snova."
 

Teo Trostmann

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1389 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević