Get Adobe Flash player

Crkva Sv. Jurja iz XIII. nalazi se u povijesnom dijelu Tbilisija

 
 
Crkva sv. Gevorga (sv. Jurja) iz 13. st. nalazi se u povijesnom dijelu Tbilisija. Crkva je jedna od najstarijih u gradu i pripada Armenskoj apostolskoj crkvi u Gruziji. Crkva se nalazi na desnoj obali rijeke Kure podno stijene na kojoj je smještena gradska citadela – utvrda Narikala. Crkvu je sagradio knez Umek iz grada Karina (danas Erzurum u Turskoj) koji se je preselio u Tbilisi u 13. st.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/18/Tbilsi1.jpg
Arhitektonski crkva pripada tipu kupolastih dvorana kakve su bile rasprostranjene u Armeniji od 6. st. u kojoj su se pak kupole oslanjale na četiri snažna pilona. Crkvena kupola u Tbilisiju ima dvanaest rubova. U 15. st. u istočnom dijelu crkve je nadograđen zvonik s rotondom. Crkveni zidovi su potpuno pokriveni freskama koje su izradili razni majstori iz dinastije Ovnatanjana, а također Gevorg Bašindžagjan i drugi nepoznati slikari.
 
Ranije je uz crkvu postojao i skriptorij. Najstariji poznati rukopis iz toga skriptorija je Evanđelje koje je prepisano 1304. god. “rukom đakona Hačatura po narudžbini Martirosa, sina Astvacatura”, kako nas informira podatak u tom rukopisu.
 
Tijekom svoje povijesti crkvu su često razarali, ali ljudi su ju uvijek obnavljali i vraćali u funkciju. Poznato je da je početkom 17. st., nakon najezde Šah-Abasa, crkva i njezina okolica bila u rukama Perzijanaca. 1770-ih godina gruzijski kralj Herakli II (1720. - 1798.) vraća crkvu Armencima. Godine 1795. Muhamed-kan (vladao je od 1779. - 1797.) iznutra pali i pljačka crkvu, ali njezina vanjština nije tada nastradala.
Zadnja obnova crkve ostvarena je u razdoblju od 2012. - 2015. god. uz pomoć stručnjaka iz Armenije, Gruzije i Italije.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Sin Mate Beovića i Elisabethe Kenny

 
 
Matthew Beovich (1. travnja 1896. -  24. listopada 1981.) bio je australski katolički svećenik i peti nadbiskup Adelaidea. Rođen je u Carltonu, predgrađu Melbournea, australskoj pokrajini Victoriji. Bio je drugo od četvero djece Mate Beovića, prodavača voća rođenoga u Hrvatskoj (na otoku Braču?, op. T.T.) i majke Elisabethe Kenny rođene u mjestu Bendigo, pokrajina Victorija i duboko pobožne žene. (Kenny je često irsko prezime, mislim da ih u Škotskoj nema, op. T.T.).
Započeo je školovanjeSt George's School, Carlton odakle se prebacuje 1909. u  St. Joseph's Christian Brothers' College, North Melbourne, gdje se školovao do 1912. godine. U školi je drugovao i s Arthurom Calwellom, s kojim je ostao prijatelj cijeloga života. Od 1912. do 1917. Beovich je radio na pošti, usput učeći i polažući školu. U kolovozu 1917., Beovich ide iz Melbournea u Rim gdje studira teologiju. Iduće četiri godine studira na Urbaniani (Pontifikalni Urbani Kolegij Propagande) dobivajući nagrade iz Fizike, Povijesti Crkve i sakramentalne teologije. Njegov doktorat brani katolički sakrament ispovjedi, temelj njegova života postaje "Romanita", duboka odanost Papi, ljubav rema Crkvi i Kristu.
 
Od 6. 8. 1922. Beovich je đakon, a 22. prosinca iste godine svećenik u Bazilici sv. Ivana Lateranskoga. Nakon obilaska Europe vraća se Melbourne listopada 1923. U Australiji Beovich isprva služi kao pomoćnik svećenika u župi North Fitzroy. U svibnju 1924. on je postavljen za ravnatelja Vjerske poduke nadbiskupije melbournske, i sljedeće desetljeće nadbiskup Melbourna Daniel Mannix postupno prepušta sva dijecezanska obrazovna pitanja Beovichu.
 
Godine 1932. se ustanovljava Ured za katoličku naobrazbu (Catholic Education Office) s Mannixom kao ravnateljem i Beovichom kao zamjenikom. U iduće četiri godine Beovich preuzima ulogu ravnatelja. Godine 1940. Beovich je glavna osoba za Katoličku naobrazbu u državi Viktoriji (Victorian Catholic education); on je u Vijeću za javno obrazovanje (Council of Public Education) i autor novog katekizma za školsku djecu. Mannix je 1940. kazao u Adelaideu svećenicima da je Beovich napravio revoluciju u melbournskom katoličkom školstvu.
Godine 1925. Mannix je postavio Beovicha an čelo Australian Catholic Truth Society, ali 1933. Beovich napušta taj položaj zbog obveza u katoličkom školstvu i predstavljanja "Katoličkog sata" (The Catholic Hour) tjednoga radio programa na Melbourne radio postaji 3AW.
 
Biskupovanje
 
Dana 13. prosinca 1939. Beovich je primio telefonski poziv australskoga apostolskoga delegata koji ga je izvijestio da je od pape Pija XII. imenovan nadbiskupom Adelaidea namjesto pokojnoga Andrewa Killiana. Imenovanje nije prošlo bez teškoća jer se zrakoplov koji je nosio papino imenovanje Beovicha za nadbiskupa srušio na indonezijskom  otoku Javi. Matthew Beovich je posvećen za nadbiskupa  Adelaide u katedrali St. Francis Xavier 7. travnja 1940., i to kao prvi biskup rođen na tlu Australije. Ceremoniju je prenosio radio, hrvatski narod se masovno okupio i radostan klicao.
 
On je zaslužan za otvaranje rodilišta u  Calvary Hospitalu, kao i premijer Thomas Playford, pokretanje Anzac Dayrequiem mise za vojnike povratnike iz Drugoga svjetskoga rata, ustanovljavanje susreta organizacije Svetoga imena (Isusova). Dogovorio je sa apostolskim delegatom Australije i biskupom iz Port Auguste Thomasom McCabe  osnivanje sjemeništa u Adelaideu. U srpnju 1940. izborio se za zakonsko  pravo na 40 minuta vjerske poduke tjedno za katolike u državnim školama. U svibnju 1971. Beovich napušta položaj nadbiskupa. Smiren, tih, ozbiljan samo jednom je reagirao žučljivo kada su saveznici bombardirali Rim, proglašen po međunarodnom pravu otvorenim gradom i zato pravno izuzet od bombardiranja. Plemenit i plah, odmjeren i strog ostao je u lijepom pamćenju naraštajima po svom smislu za humor.
 
U ožujku 1962. dobio je Orden zasluga Republike Italije za pomoć talijanskim migrantima. Iako mu je bilo pomalo smiješno što neki vjeruju da Crkvu nije u prošlosti vodila providnost, a da je vodi sada (II. VATIKANSKI KONCIL) podržao je svim srcem reforme. Ohrabrio je razvoj Senata svećenika, župnih pastoralnih vijeća, misu na jeziku puka. Sav tjeskoban zbog negativne reakcije na papinu encikliku Humanae Vitae (1968.), nije imao razumijevanja za drugačije stavove o tom pitanju. Čovjek duboke pobožnosti, Beovich je isticao potrebu za vjerom, milosrđem, nadom, poniznošću i prepuštanjem Božjoj volji; to je sve što je dovoljno kršćaninu; ništa više ne treba ni svecu.
 

Teo Trostmann

Krpano – šarano jaje

 
 
bojanica – jednobojno jaje
broća – jednobojno jaje
broćkano – jednobojno jaje
ćuška – drveno jaje
farbano – jednobojno
lugano – jednobojno
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQcX7Td3bjQ5Pq4ydEydbZ4zv8fzv5_4iuLJvSy8xiUNqVPP7xfLg
krpano – šarano jaje
ovarzito – jednobojno jaje
pisanica – šareno jaje
šarenak– šareno jaje
tucak – drveno jaje
vezeno – šareno jaje
 

Martin Jakšić

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1051 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević