Get Adobe Flash player

Antonio Socci: Sindone - Dokaz Uskrsnuća Kristovog

 
 
"Čitava zemlja želi vidjeti Tvoje lice". Ovom rečenicom iz liturgije započinje tajna Sindone. (Sindone – platneni pokrov u koje je bilo uvijeno i u kojemu je sahranjeno tijelo Kristovo). Taj pokrov je sačuvan i putovima sudbine je iz Jeruzalema stigao u maloazijski grad Edessu tadašnje veliko kršćansko središte, da bi s bijegom kršćana pred osmanlijskom opasnošću dospjelo u Konstantinopolj. Iz Konstantinopolja ga je jedan templarski vitez donio u Francusku, u Chamberry. Templar je pogubljen kad je Filip Lijepi izvršio egzekuciju templara. Sindone – pokrov, je iz Chamberryja stigao u posjed talijanske dinastije Savoia. Umberto Savojski je pokrov poklonio Papi. Pokrov se čuva u katedrali u Torinu. Ivan Pavao II. je odredio nadbiskupa torinskog kardinala Severina Poletta za njegovog čuvara.  Pokrov je do sada bio samo u dva navrata prikazan javnosti.
 
Godine 1997. je kapela u kojoj se čuva platneni pokrov pretrpjela veliki požar i platno je bilo oštećeno i dano na restauraciju. Nije samo izvršena restauracija nego su uzorci platna dani na ispitivanje starosti, a zatim su najpoznatiji stručnjaci sudske medicine s najsuvremenijim sredstvima kojima danas sudska medicina raspolaže ispitali platno, krv, i sve drugo sto se nalazilo na platnu. Svi dokazi potvrđuju da je Isus Uskrsnuo i da je platno autentični svjedok tog Uskrsnuća. Platno je čudesno i od 10. travnja do 23. svibnja 2010. može se posjetiti i vidjeti. Na www.sindone.org  se mogu naći svi podaci o sindonu. Posjetiti sindone se može samo uz predbilježbu koja je besplatna i može se izvršiti e-poštom i dobiti ulaznicu. Do 10. travnja se bilo predbilježilo milijun i šesto tisuća ljudi. Kako vidim da toliki interes za jedan izuzetan događaj nije bio nikakva vijest za Hrvate. Dok ovdje imamo znanstveno dokazano uskrsnuće zabavljamo se s tri pitanja o postojanju Boga.
https://www.repstatic.it/content/nazionale/img/2019/05/20/164108512-de236ffd-c3f7-4c44-87cb-8ce7e212ccdf.jpg
Evo što Antonio Socci, jedan od najpoznatijih talijanskih katoličkih intelektualaca i novinara, profesor novinarstva na akademiji RAI piše o Sindonu:
 
Antonio Socci: Sindone: Dokaz Uskrsnuća Kristovog
 
Libero: 11 travnja 2010
"Čitava zemlja želi Tvoje lice". U ovoj rečenici iz liturgije se nalazi tajna Sindone koje nastavlja privlačiti milijune ljudi. To je privlačnost koju Biblija definira kao "Najljepšim od ljudskih sinova". To je lice ovdje "fotografirano" kao čovjek zvjerski izmrcvaren.Sindone je danas samo jedna vijest jer tek danas započinje njegovo prikazivanje. Međutim ta vječna novost dokumentira znanstveno jednu jedincatu vijest - kroz tamu vremena do kraja svijeta - vijest doista važnu: Smrt Sina Božjeg i Njegovo Uskrsnuće koje je poraz same smrti.
 
Da dobro ste pročitali. Jer sindone ne prikazuje toliko samo zvjersko mrcvarenje koje je podnio Isus 7 travnja godine 30 s najsitnijim detaljima koji savršeno odgovaraju priči Evanđelja, nego dokumentira također i Njegovo Uskrsnuće: najvažniju povijesnu činjenicu svih vremena koja se dogodila u rano jutro 9. travnja godine 30. u onom grobu nedaleko od Jeruzalema.Da je Isus živ doista može se provjeriti tokom 2000 godina kršćanskog iskustva s preko tisuće znakova koji su novi život. No samo platno - sindone - u sebi nosi trag upravo Njegovog Uskrsnuća. Što o tom platnu kaže sudska medicina i znanstvena otkrića nastala najdetaljnijim proučavanjem najsuvremenijim i najsavršenijim uređajima. Tim proučavanjima ovo misteriozno platno postaje specijalno "pismo" poslano prije svega ljudima naše generacije jer po prvi puta u povijesti je zahvaljujući modernoj tehnologiji moguće otkriti sve ovo.
 
Što su doista dokazali specijalisti? U sažetku tri stvari:
 
1. Da ovo platno potječe s Bliskog Istoka  iz I. stoljeća, da su ga otkali židovski tkalci i da je pouzdano ovijalo tijelo ubijenog tridesetogodišnjaka (umro od posljedica presude na razapinjanje s dodatkom muka koje se mogu povezati jedino s osobom Isusa iz Nazareta). Platno sa sigurnošću govori da je omatalo mrtvaca i pokazuje "rigor mortis" tijela, tragove krvi na rebru (mrtvačeve krvi) istu ranu na rebru koja je otvorila srce.
 
2. Saznajemo s jednakom sigurnošću da to mrtvo tijelo nije bilo umotano u platno više od 36 - 40 sati jer se mikroskopskom analizom nije otkrio nikakav trag raspadanja / koje nastupa upravo nakon ovog perioda /. Ustvari je Isus - prema Evanđelju - ostao u grobu od petka 18 sati do ranog jutra u nedjelju. U svemu 35 sati
3. Treća činjenica koja najviše impresionira. Ovo tijelo se je - nakon tih 36 sati - provuklo kroz povoj platna - sindone, ali to se dogodilo bez ikakvog fizičkog pokreta samog tijela koje nitko nije pokrenuo niti se samo pokrenulo: kao da je doslovce prošlo kroz pokrov.
 
Kako to sindone dokazuje? O tome govori mikroskopija ugrušaka krvi.O tome piše Barbara Frale u svojoj najnovijoj knjizi: "Ogroman val krvi je prodro u vlakna lana na različitim točkama stvarajući velike ugruške. Kada su se osušili postali su veliki grumeni tvrdog materijala koji je bio vrlo krhak i koji je zalijepio meso tijela uz tkaninu upravo kao da se radi o pečatima od voska. Nijedan od ovih ugrušaka nije slomljen ili oštećen. Ostali su cijeli kao da je tijelo - meso - uz koje su bili zalijepljeni ostalo na svom mjestu."
 
Proučavanje ugrušaka pod mikroskopom otkriva da se ovo tijelo provuklo kroz pokrov / platno / bez ikakvog pokreta kao da je prošlo kroz njega. Ali ovo nije fizičko svojstvo prirodnih tijela. Ovo odgovara fizičkoj karakteristici samo jednog povijesnog slučaja i ovog puta dokumentiranog u Evanđeljima.U njima se opisuje kako se Isus  pojavljuje nakon Uskrsnuća u istom svom tijelu koje još nosi rane na rukama i nogama. To je tijelo od krvi i mesa tako Isus da bi uvjerio svoje da nije utvara jede s njima ribu. Jedino što je njegovo tijelo postiglo nova fizička svojstva - nije više bilo određeno prostorom i vremenom. Može se pojaviti i iščeznuti kad i gdje hoće, može proći kroz zidove. To je proslavljeno tijelo kao što će i naša tijela biti proslavljena nakon uskrsnuća. Ovdje se radi o slučaju sasvim drugačijem od uskrsnuća Lazarovog kojega je Isus jednostavno vratio u život. Uskrsnuće Isusovo - kako izvještavaju Evanđelja i kako dokumentira sindone je glorifikacija tijela koje više ne podliježe fizičkim ograničenjima triju dimenzija nego je početak " novog neba i nove zemlje".
 
Iskustveni dokaz ove misteriozne prisutnosti Isusa je upravo kršćansko iskustvo: Isus nastavlja objavljivati svoju prisutnost među svojima nastavljajući činiti čudesa kakva je činio i prije 2000 godina i još veća.Ali sindone dokumentira na znanstveno još uvjerljiviji način jedini slučaj smrti koji se, prije nastupa raspadanja, vraća u život provlačeći se bez pokreta kroz povoj zahvaljujući novozadobivenim misterioznim fizičkim svojstvima koja mu omogućuju iznenadno dematerijaliziranje i prolaz kroz fizičke prepreke (kao sto je to u ovom slučaju platno pokrova). To je upravo ono o čemu izvještava Evanđelje po Ivanu: Kada su Petar i Ivan ušli u grob kamo su trčali nakon novosti što su je donijele žene, shvatili su da se dogodilo nešto nevjerojatno jer su našli platno točno onako kako je bilo vezano oko tijela ali kao uleknuto jer unutra vise nije bilo tijela. Kasnije, uzevši platno otkrili su i jednu drugu misterioznu stvar, lik. I danas, nakon 2000 godina znanost i tehnika ne znaju reći kako se lik mogao oblikovati. Ne znaju ga reproducirati. Ustvari nema traga boji ni pigmentu. Jedino su vidljivi tragovi gorenja lana, ali se čini kao da se trenutno oslobađa nevjerojatan i nepoznati izvor svjetla koje izlazi iz samog tijela koje je bilo umotano u četverokutnom platnu. (Neobjašnjivo.)
 
Lik koji nije usmjeren isključuje mogućnost primjene nanosa tvari kistom, postiže najveći intenzitet svjetlosti, kao da se iz lica oslobađa više energije i više svjetlosti.Ovo što se dogodilo nije prirodni fenomen ne proizlazi iz dodira jer inače ne bi bilo trodimenzionalno i ne bi se oblikovali oni dijelovi koji zasigurno nisu bili u dodiru s povojem / predio između nosa i obraza/. Danas kompjutori omogućuju ulaženje u trag i drugim detaljima koji su u sindonu a koji svi vode k Njemu: Isusu iz Nazareta. 77 polena od kojih su neki tipični za područje Jeruzalema /kao Zygophilum dumosum koji se nalazi isključivo u okolici Jeruzalema i na Sinaju/, tragovi / na koljenima, peti i nosu/ zemlje tipične za Jeruzalem. Tragovi aloje i smirne koji su koristili židovi pri ukopu. Na kraju su tragovi napisa na grčkom, latinskom i hebrejskom utisnuti na gornjem dijelu platna.
 
Barbara Frale je posvetila knjigu njihovom proučavanju: “ Sindone Isusa Nazarećanina”. Iz utisnutih slova izranja ime Isus, riječ Nazarećanin, izraz “innecem” koja se tiče osuđenih na smrt, zatim vrijeme u kojem se moglo tijelo vratiti obitelji.Frale, nakon najpreciznijih ispitivanja pokazuje da se moralo raditi o birokratskom dokumentu o pogubljenju i ukopu Isusa iz Nazareta. Povijesna činjenica. Događaj koji je sve izmijenio. (Barbara Frale je izvanredno nadareni paleograf – (specijalista za čitanje starih pisama). Radi u Tajnim arhivima Vatikana. Posebni joj je interes istraživanje Sindone – torinskog platna koje je ovijalo mrtvo tijelo Isusa Krista.)
Video prikaz iz 2010. godine, http://www.studiosindone.it/pages/video.php#ost2010
Najnovija forenzička istraživanja potvrđuju autentičnost torinskog platna sindone.
https://youtu.be/E_fSgPQYxkk?t=9
Znanstvenici potvrđuju da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Hologram i kvantni skok.https://youtu.be/_voTiCTqv4Q?t=165
 

Tekst Antonia Soccia objavljen u dnevniku “Libero”, 11. travnja 2010. (tekst s talijanskog prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Nakon 400 godina, protestantizam se ispraznio od svojega sadržaja

 
 
"Približavamo se vrhuncu. Danas katolička vjera nije suočena s nekom određenom herezom, poput arijanske, manihejske, katarske ili muhamedanske, ni s nekom vrstom uopćene hereze s kakvom je bila suočena prije tristo do četiristo godina kada se dogodila protestantska revolucija. Neprijatelj s kojim katolička vjera treba odmjeriti snage i koji ću nazvati 'modernim napadom' jest sveopći udar na temelje katoličke vjere, na samo njezino postojanje. Taj neprijatelj sve je snažniji i sve svjesniji činjenice da o neutralnosti ne može biti govora. Sile koje danas udaraju na katoličku vjeru osmišljene su s namjerom da tu vjeru unište. Bitka se od sada vodi na konačnoj crti podjele, koja podrazumijeva ili opstanak ili uništenje Katoličke crkve, i to uništenje cijele njezine filozofije, a ne samo jednog dijela." – proročke su to riječi jednog od najpoznatijih i najutjecajnijih katoličkih povjesničara Hilairea Belloca, napisane davne 1938.g. u svojemu znamenitom djelu "Velike hereze".
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f5/Belloc_side.jpg/220px-Belloc_side.jpg
Hilaire Belloc
 
Crkva je svojoj dvijetisućljetnoj povijesti neprekidno ugrožavana različitim herezama. Opasnost od hereza sastoji se u tome što one uzimaju neke od istina Katoličke crkve, a to im daje posebni snagu i uvjerljivost te vješto ubacuju lažni nauk koji poput novotvorine izjeda tkivo Crkve i prijeti njegovim potpunim razaranjem. Autor izdvaja najznačajnije i najopasnije hereze u povijesti Crkve: arijanizam, islam, katarski pokret, protestantizam te konglomerat najnovijih i najopasnijih hereza koje autor u nedostatku preciznijeg imena naziva "modernim napadom". Svaka od tih hereza, s obzirom da u sebi ima usađen virus neistina, dugoročno je osuđena na samouništenje. Iako je prijetila opasnost da arijanska hereza nadvlada Katoličku crkvu, nakon 300 godina ona se postupno sama od sebe se urušila. Da je nadvladala, njezinu bi sudbina slijedila i Europa kakvu danas poznajemo .
 
Belloc ističe da je islam također započeo kao hereza Crkve. Razlikuje se od ostalih hereza jer je nastao izvan granica Crkve. U sebi sadrži niz ideja Katoličke Crkve, kao što je vjera u jednoga Boga uz niz atributa preuzetih iz Katoličke crkve. Istodobno, islam je odbacio sve one istine koje mu ne odgovaraju te dodao neke svoje. Postupno je prerastao u posebnu vjeru!
Za razliku od ostalih hereza koje su se na ovaj ili onaj način same od sebe rastočile i urušile, islam pokazuje nevjerojatnu vitalnost. Nakon što je dao kratak ali precizan pregled svih onih ugroza kojima je Europa bila izložena punih tisuću godina, Belloc je zapanjujućom preciznošću, prije punih osam desetljeća, naslutio da opasnost od agresivnog islama nije prošlost, nego skora budućnost. Piše:
 
"Uvijek mi se činilo mogućim, čak i vjerojatnim, da će islam 'uskrsnuti' i da će naši sinovi i unuci svjedočiti oživljavanju žestoke borbe između kršćanske kulture i onoga što je više od 1.000 godina bilo njezin najveći protivnik.(...) Budućnost uvijek iznenadi, no politička mudrost sastoji se od toga da pokušamo barem djelomice prosuditi čime će nas to ona iznenaditi. Što se mene tiče uvjeren sam da će naše najveće iznenađenje u budućnosti biti povratak islama." Potom autor iznosi niz snažnih i  uvjerljivih argumenata kojima obrazlaže svoju slutnju.
Katarski pokret sjeme svojega nastanka u manihejstvu. Da je pobijedio, a bio je vrlo blizu pobjedi, bio bi to slom katoličanstva u Europi, a čitava bi europska kršćanska civilizacija bila uništena. Ta se hereza održala u izmijenjenim oblicima, a puritanizam je jedan njezin oblik.
Belloc nas uvodi u izvore i uzroke koji su doveli do nastanka protestantizma, što je dovelo do strašnih vjerskih ratova te do duhovnog i kulturnog raskola nekada jedinstvene Europe.
 
Nakon 400 godina, protestantizam se ispraznio od svojega sadržaja, ali kao i ostale hereze ostavio je trajne posljedice, ne samo u kršćanskoj Europi. Ponajprije doveo je do postupne vjerske ravnodušnosti, posebice u protestantskim zemljama, a što nas je uvelo u vrijeme u kojemu je Europa izložena 'modernim napadima", kako ih naziva autor.
Belloc smatra da je ovo posljednja i najveća bitka u kojoj je riječ o biti ili ne biti za Crkvu. Pozivajući se na Roberta Hugha Bensona, iznosi dva moguća epiloga te borbe. Benson u svojemu proročkom romanu 'Gospodar svijeta' iz 1907. naslućuje da će Crkva biti svedena na na malenu skupnu vjernika koja se vraća svojim korijenima. U drugom romanu predviđa potpunu restauraciju katoličanstva. Bilo kako bilo Hilaire Belloc ne dvoji: "Na djelu je sukob između Crkve i anticrkve, Crkve Boga i antiboga, Crkve Krista i Antikrista. (...) Ovo je borba na život i smrt". Pred nama je ljetni odmor. Nema bolje odluke od ove da pročitate knjigu Velike hereze. Lagano je i čitko napisana, na svega 199 stranica. Na hrvatski je prevedena i objavljena 2012. u izdanju Naklade Benedikta.
 

Marijan Križić, Veritas

Čovječanstvo ulazi u zadnju fazu čišćenja i vrijeme je da se usredotoči na bitno: na spasenje svoje duše i duša drugih

 
 
Broj života je 46. To nije ljudski izbor nego odluka našeg božanskog Stvoritelja, jer je u ovom procesu čovjek nije slučajno. Zapravo prva stanica, ona koja daje život sastoji se od 23 očeva i 23 kromosoma majke. „Sve stanice našeg tijela imaju 46 kromosoma koji potječu u jednakim dijelovima od oba roditelja. Gamet /spermatozoid i jajna stanica/ imaju obadvoje po 23 kromosoma koji se sjedinjuju i stvaraju embrion koji smo mi svi jednom bili,“ tumači dr. Jean Pierre Dickes. Tako 46 kromosoma koji čine prvu stanicu predstavljaju i broj zemaljskog života. Ovim kromosomima kojih je 46 treba dodati prapočetni uzrok nematerijalnog života bez kojega tijelo ne može živjeti: DUŠU. Predlažem da ovu DUŠU radno nazovemo kromosom 47. Suprotno tijelu DUŠA je besmrtna: ona čini dvostruku osnovu života: ljudski život  (duša – latinski anima - znači ona koja oživljava, koja čini život) i to ŽIVOT VJEČNI, onaj život koji se nastavlja poslije smrti tijela.
https://www.researchgate.net/profile/Simone_Hernandez_Ruano/publication/268228788/figure/fig2/AS:304651607003152@1449646011704/G-banding-of-chromosomes-revealed-a-ring-chromosome-15-karyotype-46-XX-r15.png
Papa Ivan Pavao II., pripišimo mu tu zaslugu, je prigodom IV. Zasjedanja Pontifikalne akademije za život, 24. veljače 1998., u skladu  s tradicionalnim učenjem Crkve utvrdio da „da se od Boga stvorena duša sjedinjuje i oživljava ljudski genom u trenutku sjedinjenja gameta oca i majke, “dakle od prve stanice“.Drugim riječima ovaj pojam kromosom 47 nam kazuje da je broj ZEMALJSKOG ŽIVOTA 46  a broj NEBESKOG ŽIVOTA je 47. Zašto? Jer je broj 47 ima svoje mjesto iza broja 46 i to nije plod slučaja. Treba znati da je hebrejski osim grčkog jedini jezik na svijetu u kojem svako slovo odgovara broju. Tako je i svaka riječ također i točan broj. Tako ime Isus (Jošua) ima numeričku vrijednost u hebrejskom 47.
 
47 je ISUS; zato je broj 47 broj BOŽANSKOG ŽIVOT.Podsjetimo se svih korisnih detalja koji ovim brojevima daju značenje svetih brojeva jer je židovski narod prvotno bio božji narod i taj jezik ima numeričku vrijednost po svom alfabetu koji je svetog porijekla. To što su se potomci ovog naroda odvojili od Isusa Krista stvarajući ono što danas nazivamo modernim judaizmom ne mijenja prvotnu bitnu vrijednost jezika.
VJEČNI ŽIVOT ILI VJEČNA SMRT?
Dolazimo do presudne točke koju se mora prepoznati i razumjeti. Svatko ima dušu, ali ta duša, kako nas uči Crkva na temelju božanske Objave može krenuti dvama odredištima: prema životu vječnom (Raju) i vječnoj smrti (Paklu). Drugim riječima svi mi imamo mogući kromosom 47 ali u nama nije aktivan. Možemo reći da je u prvom vremenu uspavan. Isus nam to pojašnjava misterioznim riječima koje nam zatim tumači: “Ona nije mrtva, ona spava“ rekao je o Jairovoj kćeri i o svom prijatelju Lazaru. U oba slučaja on govori o vječnom životu koji jedino Njega zanima.
 
Ovaj pojam „živ“ dolazi u pravilu iz Isusovih usta i uvijek se tiče  života duše koja ne može živjeti bez vjere u Isusa Krista: „Ja sma Put, Istina i Život“ kaže On i da bi izbjegao svaku nejasnoću dodaje: “Nitko ne može doći k Ocu osim po Meni.“ Zato je duša koja ima život posvećena po Isusu Kristu što podrazumijeva život vječni.Suprotno tomu, mrtva duša je duša koja nije posvećena od Isusa Krista. Ona pripada demonu čak i onda kada to ne zna ili to ne primjećuje. Ona je predodređena za vječnu smrt. Otud je strašna odgovornost i obveza data kršćanima da obraćaju svijet. Jer sve duše koje ne budu spoznale Isusa Krista kao svog Boga i Spasitelja su duše predodređene za vječnu smrt.
 
Dakle naš kromosom 47 je jedna lijepa formula koja određuje dušu koja živi po vjeri u Isusa Krista, tj. duša koja je predodređena za život vječni. Taj život vječni je ponuđen svakom ljudskom biću u onoj mjeri u kojoj ga aktivira.To aktiviranje se vrši krštenjem koje svakog čovjeka čini djetetom božjim. Krštenje prevodi ljudsko biće od vječne smrti u vječni život, od programiranog pakla u Raj, ukoliko je njen život u skladu s vjerom, s božjim zapovijedima i učenjem Crkve. Krštenje je ili najbolji poklon koji roditelji mogu dati svom novorođenom djetetu ili je voljni čin onog koji je došavši u razumsku zrelost ili prema okolnostima, zatražio krštenje po želji ili po krvi. Budući da postoji samo jedan Bog božanski život se ne može zamijeniti nekim drugim. Zato on ima broj 47 jer je 47 ime Isus. „Postoji samo jedan Bog, samo jedna vjera, samo jedno krštenje. Jedini Bog je Otac svih, iznad je svih, po svem je i u svemu.“ (Efežanima 4:5)
 
U svemu je, ukoliko je netko kršten, podrazumijeva se, u stanju milosti. I taj Bog je Sveto Trojstvo, dakle Isus Krist, jer su Tri Osobe Svetog Trojstva nedjeljive.Druge biblijske navode možemo izložiti u svezi s brojem 46: U evanđelju, židovi koji odgovaraju Isusu da im je trebalo 46 godina da sagrade Hram u Jeruzalemu. Čak štoviše, broj 46 se povezuje sa zemaljskom gradnjom jer on i jest broj zemaljskog života i taj broj se ovdje pojavljuje kao simbol Hrama. Samo on ne može posvetiti ljude ukoliko u njemu ne stanuje Bog – 47, tj Bog sam, prisutan kao Svet nad svim svetima. Duhovni simboli su isti kao i materijalni: Treba građevina (tijelo koje je 46) ali ono nije ništa bez duše (47) koja daje život. Duša živi po 47-om kromosumu, po Isusu.
 
Zašto sada govorimo o ovome?
 
Jer vrijeme istječe, jer čovječanstvo ulazi u zadnju fazu čišćenja i vrijeme je da se usredotoči na bitno: na spasenje svoje duše i duša drugih, počevši od tog da se združe s Bogom, vjerom i ljubavlju Isusa Krista. A oni koji žive ovu ljubav u ovom jedinstvu neka je podstiču u svima kojima je potrebna, ogromnom stadu bez vođe /pastira/ i kompasa, ili u onima koje vode zli vodiči kao što su sve lažne vjere, kršćanski heretici ili idolatri, te ateistički materijalisti. Za to postoji samo jedno sredstvo: voditi duše Djevici Mariji. Ona je prva na putu u Nebo koja će ih voditi osobno svom Sinu. I to samo oni koji imaju 47. kromosoma, i nadasve 47-mi proći će kroz Vrata Neba. I ovdje će biti iznenađenja jer je mnogo pozvanih na svadbu Jaganjčevu a neće biti dostojni ući. Naprotiv, Učitelj će poslati one koji će tražiti one koje se ne očekuje: “prosjake, grbave, slijepe, hrome. “Dodajući „uđite, moja kuća je puna“ (prispodoba pozvanih na gozbu Luka 14) jer do zadnjeg časa bit će spašenih (prispodoba o radnicima zadnjeg časa Matija 20). Uskoro će se dogoditi ova posljednja misija spašavanja čovječanstva i otpočet će ju Bezgrješno Začeće.
 

Louis d Alencourt, https://legrandreveil.wordpress.com/2019/01/28/le-chromosome-47/

(s franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Srijeda, 17/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1046 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević