Get Adobe Flash player

Predstavljena knjiga don Josipa Mužića 'Božićno čudo na Okitu'

 
 
Uoči blagdana vodičke Gospe Karmelske, Pučko otvoreno učilište Vodice i Župa Našašća Svetog Križa Vodice upriličili su predstavljanje knjige don Josipa Mužića 'Božićno čudo na Okitu' i izložbu fotografija o poslijeratnoj izgradnji Okita koje je prikupio i priredio Tonči Juričev Grgin. O knjizi su, uz autora, govorili dr. sc Nada Babić, predavačica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Dina Vuletin Borčić.
http://www.infovodice.com/media/k2/items/cache/355b38b05a17bfef3b92e47a4eb8821b_XL.jpg
Osobitost crkve i svetišta na Okitu ponukala je don Josipa Mužića da prouči i publicira knjigu koja nam daje cjelovitu sliku tog vodičkog vjerskog i kulturnog spomenika. Knjiga 'Božićno čudo na Okitu' na preko dvjesto stranica uz fotografije na osnovu činjenica utemeljenih na povijesnim izvorima i istraživačkom radu don Josipa, sadrži i brojna svjedočanstva te govori o samoj povijesti Župe, izgradnji crkve na Okitu koja je dva puta rušena i tri puta građena te o čudesnom stablu klena  čija je jedna grana koja se pružala prema crkvi cvala o Božiću svake treće godine, pa čak i nakon talijanskog rušenja crkve.
 
Obraćajući se prisutnima župnik don Franjo Glasnović istaknuo je kako postoje osobita mjesta i vrhunci koji čovjeka privlače i za kojima čovjek teži. „Biblija ta mjesta naziva svetima, jer se na njima osjeća i bliže doživljava Božja prisutnost. Jedno od takvih mjesta za sve Vodičane, sve nas, je i naš Okit, naš Karmel, mjesto na kojem kroz više stoljeća, mnoge generacije vjernog Božjega vodičkog puka, slaveći BDM od Karmela, Gospu od Okita, u svim situacijama, kroz nevolje i oluje života i povijesti, uvijek su dolazile i hodočastile, jer su na njemu prepoznale i čule: „Slušaj sinko Okit govori“
 
Još sredinom 17. stoljeća na Okitu, brdu u neposrednoj blizini Vodica smještenom na putu prema Gaćelezima, izgrađena je prva kapelica posvećena Gospi od Karmela. Ona je kroz godine nadograđivana, a početkom 20. stoljeća uz pomoć novca australskih iseljenika izgrađeno je 14 postaja križnog puta do njegova vrha sa svetištem te bunar. Od ove prvotne crkvice nije ostalo ništa, jer je u Drugom svjetskom ratu uništena granatama talijanske mornarice. Narod se međutim, nije mirio s takvom situacijom. Sami su odmah nakon rata započeli izgradnju nove crkve, ali zbog nedostatka sredstava radovi su zaustavljeni. Skoro dvadeset godina kasnije, energični don Vjekoslav Kurent je, osnažen vjerom naroda i svojom tvrdoglavom upornošću, nikad obeshrabren negativnim odgovorima ondašnje komunističke vlasti, ishodovao dobivanje dozvole za gradnju novog Gospinog svetišta 1967. godine. Napokon je i vlast dozvolila izgradnju, a narod je predvođen svojim Pastirom, u zanosu vjere novu crkvu izgradio u samo dva mjeseca, uz veliki rad, trud i muku svih mještana, mladih i starih. I taj je trud uskoro srušen, ponovno je simbol vodičke vjere stradao u novom ratu. Neprijateljske srpske granate iz topova, aviona i brodova padale su i uništile crkvu Gospe Karmelske u rujnu 1991. godine. Odmah po završetku rata, 1995. godine blagoslovljen je kamen temeljac za izgradnju novog Gospinog svetišta na Okitu, ovoga puta po projektu našeg poznatog arhitekta Nikole Bašića. Danas na Okitu stoji arhitektura čiju ćemo vrijednost tek spoznati. Vodičani su treći puta sagradili svoj „hrvatski Karmel“.
 
Izložba koja je otvorena u Kulturnom centru, slikovno je svjedočanstvo vodičke vjere, mukotrpnog rada i ozarenih sretnih lica okupanih znojem i vjerom. To je svojevrsni povijesno-dokumentarni postav o Gospinom svetištu i duboko ukorijenjenom kršćanstvu. Crikva Gospe o' Karmela na bližnemu nan Okitu gradila se o' god 1660. do 1670. Puno je puti stradavala u gveramin i stalno su je zakrpavali. Vo je sveto brdo di su se Vodičani i mlogi drugi judi iz cile okolice vajk dohodili moliti svojoj Gospi na nezin blavdan ki je na 16 o' miseca luja.U stara vrimena vode se je jenako tako dohodilo i na Badnju večer di bi se i prinoćilo. Na Markovdan blagoslivjali su se poja i bila je mala misa u kapelici na Migalovici. Stari su judi užali pripovidati da je na Okitu uza crikvu reslo jeno veliško stablo klena. I baš na Badnju večer kolo jedanajeste ure noći, jena grana ka je bila okrenena prima crikvi, zazelenila bi se sa mladin lišćen i procvitala cvitoviman. Vo se je ponavjalo svaku tretu godinu, a sve je počelo 1877. god. O' vomu je škriva i pok. don Ivan Katalinć. Na Stipandan grana bi se ošušila i sve bi popadalo. Put i skaline do crikve na brigu dali su načiniti naši judi ki su već u no vrime bili u Merikami. Mons accutus je puno staro ime voga brda, a Okit se je prozva po pohrvaćenoj rići Motokit. (Lovre Vlahov-Perikulov)
 
Okit nam govori po Gospi od Karmela skoro tri i po stoljeća, kada su stari Vodičani na njemu sagradili prvu crkvu 1670. godine. Od tada do danas Okit je nepresušna duhovna snaga i inspiracija i pokretač duhovnog života koji uvijek iznova potiče nove generacije Vodičana da, bez obzira na povijesne prilike i nedaće koje su ih zadesile ostanu postojani u vjeri i vjernosti svojoj zaštitnici, te iz te vjere ponovno još snažnije se vrate njemu i iznova grade porušeno.
 

Nives Matijević

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1475 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević