Get Adobe Flash player

Predstavljena knjiga akademika Radoslava Katičića Naša stara vjera

 
 
U dvorani Zavoda HAZU-a u Splitu, u ponedjeljak 21. svibnja 2018. predstavljena je knjiga Radoslava Katičića „Naša stara vjera“. Knjigu su predstavili Krešimir Krnic, Vladimir P. Goss, Radoslav Bužančić i Natko Katičić.
https://www.mvinfo.hr/img/articleModule/image/kwhrdozo5pgys6yurk2tsspuem8.jpg
Radoslav Katičić(1930.) vrsni je hrvatski filolog, slavist, indolog, jezikoslovac u najširem mogućem značenju te riječi. Znanstvenu karijeru započeo je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na kojemu je djelovao od 1954. do 1977., a od 1977. profesor je slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Posljednjih godina bavi se najviše poviješću hrvatske gramatike, filologijom ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, sintetičkim istraživanjem ključnih razdoblja povijesti hrvatske književnosti i rekonstrukcijom praslavenskih obrednih tekstova, sakralnoga pjesništva mitološkoga sadržaja te zakonskih i drugih pravnih tekstova. Član je više nacionalnih akademija znanosti u umjetnosti.
 
Nakon četiriju knjiga: Božanski boj (2008), Zeleni lug (2010), Gazdarica na vratima (2011) i Vilinska vrata (2014), u kojima je strogom filološkom metodom rekonstruirao tekstove slavenske pretkršćanske starine, ova peta knjiga posvećena našoj pretkršćanskoj vjeri nešto je drukčije naravi. Ovdje se pokušava dati smislen sažetak tih rezultata kao sustavan prikaz naših starih vjerskih sadržaja stavljenih u širi kontekst, izostavljajući uglavnom dokazne postupke, tako da bude čitljivije i lakše razumljivo nego su mogle biti one četiri prethodne knjige s podnaslovom „Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine”. Naravno, taj sažetak je ujedno i izbor onih rezultata koji su najpouzdanije dobiveni i tvore smislenu cjelinu.
 
Što je uopće bila vjera za Slavene prije prihvaćanja kršćanstva, što znači da je nešto sveto, kakva je bila slavenska pretkršćanska obrednost, koji su bili glavni bogovi i kakav je bio njihov međuodnos? Na koncu, koliko prežitci te stare vjere obilježavaju nas današnje? Sve su to pitanja koja se u ovoj knjizi znanstveno utemeljeno, a opet čitko i prijemčivo, raspravljaju i tumače. Svijet Peruna, Velesa, Mokoši, Jarila i Morane - Jure i Mare - razotkriva nam se ovdje u mnogobrojnim svojim inačicama, posebno kad spoznamo koliko je još ta stara tradicija prisutna u našim običajima, svjetonazoru, a osobito u jeziku. Pogled na našu baštinu, na odnos čovjeka i prirode, na toponimiju, dobiva ovom Katičićevom knjigom, kao i onima koje su joj prethodile, sasvim novo značenje.
 
„Sada već tridesetak godina istražujem podatke po kojima se može nešto reći o našoj staroj pretkršćanskoj vjeri. Rezultate sam onim redom, kojim sam dolazio do njih objavljivao u Bečkom slavističkom godišnjaku (Wiener slavistisches Jahrbuch). Dakako, na njemačkom jeziku. A onda sam složio te rezultate po vjerskim sadržajima koje obraduju u četiri knjige na hrvatskom jeziku. Tako su postali pristupačni domaćoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti“, rekao je akademik Katičić.
 
U Predgovoru akademik Katičić napominje da ova knjiga izravno uvodi u jedan kulturni sloj koji je nedvojbeno postojao a o njemu se u kulturnoj javnosti vrlo malo zna. „Tko pročita moje publikacije, vidjet će i ostati pomalo začuđen koliko je toga u našoj svijesti još i danas živo. Nerazmjerno je koliko se o tom kulturnom sloju zna, naime vrlo malo, i to koliko je on još danas prisutan u našem doživljavanju svijeta. Dvojevjerje koje je u ruskom srednjovjekovlju bilo tema koja je žarko zaokupljala crkvene ljude, u nas kao tema u srednjovjekovnoj crkvenoj literaturi gotovo ne postoji! To je posljedica onih punih dvaju stoljeća koliko je kršćanstvo u Hrvata starije nego u Rusa. Kad se u nas razvila crkvena literatura, stara je vjera već bila toliko potisnuta da nije ugrožavala autoritet kršćanske crkve. Samo tako mogli su se sačuvati nazivi mjesta kao Perun, Veles i Mokošica. U crkvenim krugovima tu nije bilo nervoze. Bilo je nezamislivo da se slavensko poganstvo obnovi i potisne kršćansku vjeru.
 
Odakle onda to da je naša pretkršćanska vjera, u prvom redu tragovi dvojevjerja, toliko prisutna u našoj novovjekoj kulturnoj svijesti koliko prikazuju rezultati ovoga istraživanja? Čime je onda tu osiguran kontinuitet kada o staroj vjeri ne znamo ništa ili samo sasvim malo. Tu je lako dati pouzdan odgovor. Prisutna je zato što je zakodirana u našem jeziku koji je u mnogo većoj mjeri praslavenski nego smo mi Praslaveni. Stara je vjera tako sačuvana u jeziku, a da mi toga i nismo svjesni. To je objašnjenje jasno i jednostavno. Tako su ova izlaganja znatan prinos poznavanju etimologije i povijesti značenja hrvatskoga kulturnog rječnika.“
 

Nives Matijević

Komentari   

0 #1 žarko dugandžić 2018-06-04 12:43
Ovaj veliki slavist je mogao upotrijebiti sav ovaj papir za neku korisniju svrhu, kao recimo za brisanje stražnjice.Čudi me, da ne počinje od Tita, kao velikog slavenskog boga.Je li mu slavenstvo jedini izvor znanosti?Je li on ikada čuo za svete knjige Vede, za Avestu, za Ahura Mazda.u ?O tempora, o mores !
Citat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Subota, 20/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 997 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević