Vladajuća klika je bogata, bahata i osvetoljubiva

 
 
Jedno od najgorih i najkritičnijih oblika u političkom i društvenom smislu uređenja određene države, bez obzira u kakvom je ideološkom predznaku riječ jest ono oligarhijsko. Ono se događa kada određena manja interesna skupina ljudi ima moć i političku, i financijsku i društvenu, ali i medijsku i na taj način sebi daje za pravo upravljati cjelokupnim društvom i državom i tako određivati sudbinu malih ljudi, većeg dijela stanovništva države u kojoj se živi. Nalazi li se u takvom oligarhijskom mentalitetu i uređenju Hrvatska? Istina, mi živimo u uređenju koje se naziva demokratsko, ali čini se da je u nekim segmentima demokracija unutar određenih sustava i uređenja, ali i na cjelokupnoj društvenoj razini samo privid. Političari i razne interesne skupine nalaze se u međusobnom sukobu, ali kao da se dobiva dojam da oni žele stvoriti taj svoj sukob kao privid da im je stalo do općeg dobra, ali pojedincima unutar tog oligarhijskog sustava stalo je samo do njihovih osobnih interesa, do vladanja nad malim ljudima i do neprestanog financijskog i ljudskog iscrpljivanja tog istog malog čovjeka u političkom, gospodarskom, pa u mnogim segmentima i u poreznom smislu.
http://www.blic.rs/data/images/2015-09-02/661678_zoran-milanovic-02foto-tanjug-ap_orig.jpg?ver=1441197598
Živimo u vremenu privilegiranih u svim mogućim strukturama društva. Ali privilegirani su samo oni koji imaju novac i moć. Jer moć sa sobom nosi i novac. I gledano ovozemaljskim načinom razmišljanja upravo oni koji imaju novac i moć, kao da im nitko ništa ne može. Ponašaju se bahato i onaj koji njihovoj bahatosti, a nije im ravan u političkom i financijskom smislu pokuša stati na kraj, ne će se dobro provesti. Mnogi oligarsi danas glume i žele biti „mali bogovi“ koji se u svakom trenutku vlastitoga života žele okoristiti privilegijama. Oni upravljaju našim životima kroz političke strukture, kroz gospodarske strukture, kroz firme kojima upravljaju, kroz banke, kroz financijsku moć. I nitko nema želju niti volju tome stati na kraj iz razloga što se većina ljudi boji. Ali i oni koji imaju hrabrosti izaći na ulice jednostavno – nitko ih ne želi čuti, niti saslušati njihove probleme. Radnici, seljaci, branitelji, oni koji su blokirani, koji vraćaju pljačkaške kredite u francima. To su ljudi koji neprestano žive u stresu i to ne onom normalnom stresu, nego dubokom egzistencijalnom koji potresa njihov život i postavlja im ozbiljno pitanje da li se uopće isplati živjeti. I još se mnogi čude zbog čega imamo toliko samoubojstava u društvu u kojem živimo.
 
Hrvatska je po ljestvici samoubojstava jedna na visokoj razini u svijetu. I to samo zbog toga što između sebe kao ljudi negativno djelujemo jedni na druge, jedni drugima zagorčavamo život i nikoga za to nije briga – osobito oni koje bi za to trebali biti briga. Dok jedni uživaju sve moguće društvene privilegije, drugi sanjaju kako otići iz Hrvatske i muče se kako preživjeti ne mjesec, nego dan i skrpati kraj s krajem. I onda se čudimo kako nam se institucije i sustavi malo po malo, iz dana u dan raspadaju, čudimo se kako imamo nervozne ljude u liječničkim čekaonicama, u poštama i bankama i raznim drugim institucijama gdje nitko ne brine kako riješiti njihove konkretne probleme. Kada bi oni koji su u Hrvatskoj odgovorni brinuli za svoje građane, za svakoga posebno kao što se to čini u mnogim zapadnim zemljama, ljudi bi bili puno zadovoljniji. Čovjekova duhovna, psihička, mentalna i fizička ravnoteža ovisi, naravno o nutarnjem životu, odnosu s Bogom. To je na prvom mjestu. Ali ovisi i o tome da čovjek ima od čega živjeti, da ima život dostojan čovjeka, dostojan osobe, a ne da neprestano živi u stresu, nervozi i bude opsjednut mišlju da sebi na bilo koji način naškodi. Oligarhijski sustav nam neće niti malo pomoći, čak štoviše, odmoći će nam. A pomoći nam može samo promjena mentalnog sklopa da se odgovorni, ali i svaki građanin Hrvatske počne brinuti za opće dobro.
 

Pavle Primorac