Get Adobe Flash player

Nema 'autoceste' koja vodi do mira i mirotvorstva

 
 
„Odgoj za mir“ bila je tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje osnovnih škola koja je održana 24. i 25. kolovoza u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Na Školi, koja se 15. godinu zaredom održava u Splitu, u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK-a i Agencije za odgoj i obrazovanje RH, okupilo se više od 350 osnovnoškolskih vjeroučitelja i vjeroučiteljica iz cijele Hrvatske, kao i predstojnici i predstojnice (nad)biskupijskih katehetskih ureda te profesori na teološkim i drugim učilištima.
http://www.djos.hr/images/vijesti/2015/kolovoz/21-31/25-08_katehetska_osnovna1.jpg
„MIR“. Uistinu, snažna proročanska riječ! Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja čovjeka i zloga. Tako i u našemu vremenu težnja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljavaju se s činjenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi. To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi 'u dijelovima' te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima. 
 
Usred ove ratne klime, poput sunčeve zrake koja prodire kroz oblake odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: 'Blago mirotvorcima' (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže 'Blaženi propovjednici mira': svatko je sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Kaže: 'Blago miro-tvorcima', to jest, onima koji ga tvore, stvaraju. Stvarati mir svojevrsno je umijeće: zahtijeva se strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa… Upravo će se ovi 'sinovima Božjim zvati', jer Bog sije mir uvijek i posvuda; u punini vremena poslao je u svijet svojega Sina da imamo mir! Stvarati mir je posao koji se neumorno ostvaruje svakoga dana, korak po korak. (iz propovijedi Pape Franje na Misnom slavlju na stadionu Koševo)
 
Naglašavajući složenost i pluralnost aktualnoga životnog trenutka, voditelj povjerenstva Katehetske škole i predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš pozvao je na nužnost promicanja kulture mira i suživota kroz cijeli odgojno-obrazovni sustav u kojem vjeronauk uvažavajući tuđi, ali i čuvajući vlastiti identitet, ima posebno mjesto. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, izrazio je nadu kako će bogatstvo sadržaja i programa ovogodišnje Katehetske ljetne škole sve njezine sudionike učiniti zauzetim glasnicima i svjedocima mira među djecom i mladima.

 

Prigodnim riječima sudionicima se obratio i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup, koji je odgoj za mir u kontekstu školskog vjeronauka definirao kao odgoj za vrednote i stavove. Pri tome je izdvojio pitanje odgovornosti kao stožerne društvene vrjednote o kojoj ovisi funkcioniranje cjelokupne društvene zajednice, a mir je ocijenio kao proces koji treba sustavno i temeljito provoditi u okviru većeg zalaganja za izgradnju civilizacije ljubavi.
 
Nakon pozdravnih riječi i kraćeg uvoda u rad Škole predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda Ivice Pažina, uslijedilo je prvo tematsko predavanje koje je pod naslovom „Biblijsko poimanje mira“ održao Marinko Vidović, redoviti profesor biblijskih predmeta na splitskom KBF-u. Polazeći od tumačenje etimološkog značenja riječi 'mir' u slavenskim i klasičnim jezicima, prof. Vidović posebno se osvrnuo na kontekstualizaciju tog pojma i njegovo višeznačno tumačenje u biblijskim spisima. Pri tome je podsjetio da hebrejski pojam 'šalom' ne znači samo fizičko zdravlje, obiteljsko blagostanje i dobrobit, već i isključivanje grješnosti, saveznički odnos s Bogom i vjernički stav prihvaćanja Božje otajstvenosti. Posebnu pozornost Vidović je dao starozavjetnom poimanju mira kroz njegovu individualnu, društveno-političku i mudrosnu dimenziju.
 
Drugo predavanje koje je pod naslovom „Kršćanstvo kao religija mira“ održao Marko Trogrlić, redoviti profesor moderne i suvremene hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Oslanjajući se na evanđeoske tekstove, posebice na Govor na gori, Trogrlić je naglasio mir kao temeljnu odrednicu kršćanstva koje možda više nego ostale religije zagovara suživot s drugima. Pri tome je istaknuo stav mnogih znanih i neznanih kršćana koji su u prvim stoljećima kršćanstva odbijali vojnu službu povezanu s carskim kultom, a o čemu svjedoče brojni otački spisi Ireneja, Hipolita, Tertulijana, Ciprijana i Origena. U kasnijem vremenu ranog i razvijenog srednjeg vijeka, uslijed novih političkih i društvenih prilika, kršćanstvo mijenja svoj stav pa se u obranu mira u prvi plan stavlja pojam tzv. 'pravednog rata' koji najbolje elaboriraju sv. Augustin i sv. Toma Akvinski. U novovjekovnom razdoblju, počevši od renesanse, mirovne inicijative vezuju se uz ideje političke filozofije Immanuela Kanta, Erazma Roterdamskog i Thomasa Moora kao odgovor na različite izazove modernih ratnih sukobljavanja. U posljednjem dijelu predavanja Trogrlić se osvrnuo na crkveni nauk o miru u 20. st., napose u suvremenoj epohi uoči, između i nakon dvaju velikih svjetskih ratnih sukoba: od mirovne poruke pape Benedikta XV., preko poruka papa Pija XI. i Pija XII., pa sve do poznate enciklike Pacem in Terris Ivana XXIII. Sve te inicijative odredile su koncilsko i postkoncilsko poimanje mirotvorstva koje kršćanstvo i dalje mora zauzeto promicati šireći poruku mira, za mir raditi i za njega zdušno moliti.
 
Drugi radni dan prvo tematsko predavanje pod naslovom „Mir i pomirenje u kontekstu Domovinskog rata“ održao je doc. dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Ističući neraskidivost procesa praštanja s istinom temeljenom na stvarnim činjenicama, Nazor je podsjetio kako se o Domovinskom ratu, a posebice o vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja više govori u kontekstu njegovih posljedica nego uzroka. Posljedice rata i danas su primjetne, a prevladati se mogu iskrenim dijalogom svih pripadnika i zainteresiranih skupina u hrvatskom društvu, odnosno suočavanjem s činjenicama, istaknuo je Nazor, dodavši kako je objektivni govor o posljedicama rata povezan s utvrđivanjem njegova uzroka i poštovanjem kronologije događaja. U tom smislu, služeći se povijesnim činjenicama, tekstovima i zemljovidima, predavač je iznio sažeti pregled velikosrpske politike za čije su ideje zaslužni poznati srpski intelektualci od početka 19. st. pa sve do današnjih dana. Stoga i ne čudi, kazao je Nazor, da i današnja vladajuća garnitura u Srbiji ne odustaje od istog, a podršku za to nažalost ima i od strane Srpske pravoslavne Crkve. Značajan dio svog predavanja Nazor je posvetio tumačenju procesa diplomatskih pregovora i raspoloženju međunarodne zajednice koja je, unatoč brojnim apelima i mirovnim inicijativama hrvatske strane, sa stanovitom rezignacijom gledala na velikosrpsku agresiju i brojne zločine na području Hrvatske i susjedne BiH. U toj situaciji Hrvatska je politika bila primorana svoj, ali i susjedni teritorij, zaštititi vojnim putem, što je na koncu i dovelo do konačnog završetka sukoba i oslobađanja do tada okupiranog hrvatskog teritorija.
 
Kako u svemu tome ipak smoći snage za opraštanje, te poput prvog hrvatskog predsjednika kazati kako onaj koji ne prašta sije klimu mržnje, pokušao je u svom predavanju izložiti fra Božo Vuleta, nekadašnji ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira. Na temu „Obrazovanje i odgoj za mirotvorstvo na osnovu evanđeoskih paradoksa“ Vuleta je sam pojam paradoksa ocijenio kao bitni instrument rasuđivanja koji potiče aktiviranje i interakciju, te se može prepoznati kao specifičnost kršćanskog odgoja i obrazovanja za mir i mirotvorstvo. Među brojnim evanđeoskim paradoksima izdvojen je Isusov 'Govor na Gori' te naviještanje kraljevstva Božjeg u kojem vlada red koji nadilazi ljudsku logiku. U tom smislu ide i poruka praštanja i 'okretanja drugog obraza' koja se, prema Vuleti, poklapa s općim ciljevima odgoja za mirotvorstvo: odgoj izvan kolektivističkih i ideologijskih vizija kršćanstva, odvajanje vjere od politike, podrška demokraciji i građanskom društvu, protivljenje fundamentalizmu i integrizmu, te pokušaj mijenjanja sebe, a ne svijeta.
 
Nema 'autoceste' koja vodi do mira i mirotvorstva. To je 'uski put' s brojnim krivinama, usponima i padovima. Njime idu 'obični ljudi' kojima na njihov način shvaćanja treba pomoći naučiti čitati znakove. Stoga pedagoški-paradoksalno mirotvorstvo neprestano drži otvorena čula mirotvornim pedagozima za uvijek novo razumijevanje složenosti mira i mirotvorstva. To je 'uski put' 'prosvijetljenoga mirotvorstva'. U pedagoško-paradoksalnom mirotvorstvu učeniku je stavljena sloboda prosudbe, pri čemu 'dijete postaje ocem čovjeka' (Wordsworth). Škola je obogaćena i kulturno-umjetničkim programom kroz prikaz monodrame „Dječak koji je govorio Bogu“ koja je u režiji Damira Mađarića i glumačkoj izvedbi Gorana Košija na potresan način progovorila o tragičnom stradanju Židova u tijeku II. svjetskog rata.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Srijeda, 30/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1495 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević