Get Adobe Flash player

Nedjelja. Blagdanski etos u vjeri i životu katolika. Kulturno-antropološko istraživanje

 
 
Knjiga „Nedjelja. Blagdanski etos u vjeri i životu katolika. Kulturno-antropološko istraživanje“ autora Ivice Žižića objavljena je u izdanju Glasa Koncila. Riječ je o autorovoj drugoj doktorskoj disertaciji, u kojoj je s više aspekata analizirao bitne sastavnice nedjeljnoga slavlja.
Bez nedjelje ne možemo živjeti - bilo je to jedno od najranijih svjedočanstava o dubokoj privrženosti kršćana svetkovanju nedjelje – dana Gospodnjega. U nedjelji katolici otkrivaju sveto, žive ritualnu preobrazbu, uranjaju u iskustva počinka, velikodušnosti, blagdanske osjećajnosti i solidarnosti, te žive blagdansko stanje na način da nedjelja postaje dio njih samih. Zrcalni odnos u kojem se katolici ogledaju u nedjelji a nedjelja u katolicima urasta u srž njihova identiteta.
 
Iako se čini da se sveto nestaje s lica svijeta, da se povuklo u čovjekovu osobnu intimnost i da više ne pokazuje znakove života u društvu, iako se čini da je vjere sve manje, da su blagdani sve likvidniji pod utjecajem racionalističkog, tehnološkog i potrošačkog i mentaliteta, katolički puk svojim nedjeljama živi svoju religioznost demantirajući brojne prognoze o nestanku religije. Za te će ljude nedjelja ostati okrepljujuće iskustvo, najbliskije mjesto njihova religioznoga opredjeljenja, osviješten način življenja njihove vjere i pouzdana načina življenja religioznog smisla.
 
Nedjelja katolicima pruža radosni pogled u svijet kakav bi trebao biti, ali i vedri pogled u njih same kakvi bi trebali biti u eshatološkom stanju, a to stanje novoga svijeta oni žive kao da se ispunilo već sada, ovdje. U tom velikom skladu između svete prošlosti i blagdanske sadašnjosti, za katolike se nedjelja nadaje kao otkriće izvorne cjeline i krepki osjećaj pripadnosti svetoj povijesti u iščekivanju života budućega vijeka kojega ovi religiozni ljudi ispovijedaju, zazivaju i za kojim čeznu.
 
„Razmatranje i zaključci Ivice Žižića izrazito su vrijedni  za sve potencijalno zainteresirane čitatelje jer, primjerice, katolike mogu potaknuti na promišljanje mogu li biti katolici bez iskustveno potpunoga življenja nedjelje; one koji osmišljavaju djelovanje Crkve, zbog uočavanja da se nedjelja zbog mnoštva razloga kod mnogih njezinih pripadnika danas  ne ogleda, mogli bi potaknuti na iznalaženje novih načina praksi s vjernicima; teolozi i filozofi mogli bi dobiti poticaj za interdisciplinarna istraživanja i uporabu kvalitativne istraživačke metodologije; a etnolozi i antropolozi za upuštanje u nova religiološka istraživanja.“ (prof. dr. sc. Goran Pavel Šantek)  Studija, podijeljena u četiri cjeline, donosi antropološko istraživanje blagdanskog etosa nedjelje u katoličkoj religioznosti, pri čemu je nakana autora bila istražiti kako se formira i doživljava svijet nedjeljne blagdanske kulture među katolicima. 
 
Prvo, uvodno poglavlje postavlja teorijsko-metodološke osnove istraživanja; donosi raspravu o četiri uzajamno povezana i progresivno raspoređena okvira: teoriju blagdana u teorijama religije, blagdanski etos, blagdan u filozofsko-teološkoj diskusiji i etnografsko-fenomenološke vidove blagdanskog stanja. Drugomu je poglavlju cilj prikazati kulturne povijesti nedjelje, a obuhvaća četiri kulturno-povijesna kruga: subotu/nedjelju u hebrejsko-kršćanskoj tradiciji, nedjelju u ranokršćanskoj zajednici, nedjelju u povijesnim epohama Zapada i nedjelju u novovjekovnim previranjima. Oslanjajući se na uvide stečene pregledom kulturne povijesti nedjelje, treće poglavlje na sinkronijski način pristupa kulturnoj situaciji nedjelje u suvremenim društvima. Riječ je o razmatranju četiri kulturna zaokreta – ideološkom, industrijskom, potrošačkom i sekularizacijskom – koji su svaki na svoj način ostavili duboke tragove u katoličkome blagdanskom životu.
 
Središnje, četvrto poglavlje, pod naslovom Živjeti nedjelju – blagdanski etos u katoličkoj religioznosti, posvećeno je etnološkoj i antropološkoj interpretaciji nedjelje. U njemu je iznesena znanstvena obrada kulture nedjelje na temelju terenskog istraživanja u jednoj katoličkoj zajednici, Župi sv. Ivana Krstitelja u Splitu. Izvještaj je raspoređen u tri analitička okvira. Uvodni dio precizira metodološki pristup i istraživačko polje. Prvi istovremeno iz teorijske i etnografske perspektive razlaže koncept nedjelje kao svetog dana, a drugi se bavi sustavnom analizom obrednog procesa. Naposljetku, treća cjelina posvećena je razmatranju blagdanskog stanja. Riječ je o tri susljedna i međusobno povezana gledišta, koja pružaju cjelovit i realističan izvještaj o nedjelji u katoličkoj religioznosti. „Zadivljujućom sinergijom teorije i empirije a uz to bravuroznim stilom pisanja knjiga će biti važan doprinos antropološkoj i općenito znanstvenoj spoznaji.“ (prof. dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović)
 
Ivica Žižić (1973.) prezbiter je Splitsko-makarske nadbiskupije; teologiju je studirao u Splitu i Rimu gdje je magistrirao (2002.) i doktorirao (2005.) na Papinskom liturgijskom institutu Papinskog sveučilišta Anselmianum. Od 2003. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu pri Katedri za liturgiku. Godine 2005. postaje pozvani profesor na Papinskom liturgijskom institutu u Rimu gdje predaje kolegije iz područja antropologije, estetike i sustavne sakramentologije. Član je uredničkoga vijeća liturgijsko-pastoralnoga lista Živo vrelo te časopisa Tusculum i Služba Božja. U znanstvenom radu objavljivao je članke u raznim domaćim i međunarodnim teološkim i filozofskim znanstvenim časopisima. Prevodio je s talijanskog i njemačkog jezika, a izlaganjem sudjelovao na nizu međunarodnih i domaćih znanstvenih simpozija.
 

Nives Matijević

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 31/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1275 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević