Get Adobe Flash player

Bruxelles ponajviše vrši pritisak na Orbána jer se zamjerio Sorosu

 
 
U trenutku kada je Europski parlament usvojio izvješće kojom predlaže pokretanje postupka protiv Mađarske zbog navodnih kršenja temeljnih demokratskih vrijednosti EU-a, nastalo je urnebesno slavlje. Judith Sargentin, nizozemska zastupnica Zeleno lijeve stranke, autorica spomenutog izvješća, poput pobjednice na kulinarskom showu samo što se nije srušila od ushićenja. Taj događaj u Europskom parlamentu ostat će zabilježen kao jedan od najsramotnijih događaja u kojemu se pod krinkom demokratske procedure, na najgrublji način guši suverenitet i identitet jednog naroda i države. Bilo je to uistinu sumrak demokracije, u kojoj je briselska birokracija u maniri Brežljevljeve dokrine o ograničenom suverenitetu, odlučila Mađarskoj nametnuti luđačku košulju tzv. europskih vrijednosti. Kad čovjek pročita što se Mađarskoj stavlja na teret, tj. u čemu se sastoji to mađarsko kršenje europskih vrijednosti, ne može se načuditi tim neutemeljenim i besmislenim ispraznicama.
http://circumspectnews.com/wp-content/uploads/2012/01/EU-Tower-of-Babel-e1326680938581.jpg
Viktor Orbán jasno je detektirao pokušaje da se (s)lome sve države u Europi koje ne prihvaćaju globalistički koncept koji melje nacionalni i kršćanski identitet Europe. Mađarski premijer u svojim jasnim i jezgrovitim govorima, ističe i ukazuje da je kršćanski identitet i sloboda pojednih europskih nacija uzajamno povezana te da mogu opstati jedino ako ostanu zajedno.
 
Europski birokrati, ne birajući sredstva, žele obuzdati Orbána i Mađarsku i tako nedvosmisleno zaprijetiti svakoj europskoj naciji, koja bi se pokušala oduprijeti mračnim i zakulisanim igrama europskih internacionalista. Mađarska uspješno uspostavlja red u svojemu pravosuđu, financijsku stabilnost i neovisnost, te štiti svoje granice od ilegalnog i očigledno planski smišljenog masovnog prilljeva migranara. Čini se, pak, da se Orbán ponajviše zamjerio G. Sorosu zatvaranjem njegova sveučilišta u Budimpešti. Nije stoga ni čudno što je Soros jedan od glavnim pobornika spomenute rezolucije Europskog parlamenta. Još krajem prošle godine, mađarski premijer je upozorio na listu s popisom stotina članova parlamenta EU koje mreža Georga Sorosa smatra “pouzdanim saveznicima” te da bi taj dokument trebao biti alarm za uzbunu cijeloj Europskoj uniji, ne samo za Mađarsku.
 
Mađarska, kao i sve druge države koje odbijaju diktat briselskih globalista pod sustavnim su pritiskom različitih ucjena i prijetnji. Ovaj puta birokrati su otišli korak dalje. Suprotno zakonskoj proceduri po kojoj bi se ovim pitanjem trebao pozabaviti Europski sud, o tome je odlučivao Europski parlament. Europski socijalisti i njima srodne anacionalne i globalističke grupacije, gotovo bez izuzetka, glasovali su protiv Mađarske. Nasuprot njima, na ovome je glasovanju do punog izražaja došao raskol u redovima Europske pučke stranke. Riječ je o najzastupljenijoj grupaciji u Europskom parlamentu, koja okuplja zastupnike demokršćanskih i srodnih stranaka u Europi. Većina tih zastupnika također je glasovala za izvješće radikalno zelene nizozemske zastupnice.
 
Raspoloženje zastupnika EPP-a vjerna je slika razvodnjavanja demokršćanske ideje u sve većem broju zemalja Europske unije. Znademo, primjerice, da se CDU Angele Merkel, koji je već treći mandat u koaliciji s SPD-om, po svojim idejama i opredjeljenu, gotovo stopio s SPD-om. Slično se dogodilo u većini europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Sve to dokaz je da se kršćanski kvasac u zemljama zapadne i sjeverne Europe uvelike rastočio, što se prenijelo i na stranke koje bi trebale oblikovati i čuvati kršćanske vrijednote utemeljitelja europskog zajedništva.
 
Na glasovanju u Europskom parlamentu o izvješću Europske komisije, od 751 zastupnika, 448 zastupnika glasovalo je protiv Mađarske. Protiv svake logike Europski parlament nelegitimno je pribrojio 8 glasova zastupnika koji nisu bili u dvorani, kako bi namaknuo potreban udjel od 2/3 zastupnika, te tako usvojio izvješće EU Komisije kojim se osuđuje Mađarsku. Ovakvo nasilje nad demokratskom procedurom i nad zdravom pameću, razotkriva pravu narav globalista, koji služeći se različitim posmodernističkim višeznačnim smicalicama, pod slatkoriječivim ruhom toleracije, mulutikulturalnosti i ljudskih i manjiskih prava, vješto nameću svoju relativističku dokrinu koju je već papa Benedikt XVI. razotkrio kao diktaturu relativizma. Kada pak budu europski birokrati razotkriveni, grubo odbacuju demokratsku krinku i ispod janjećeg runa razotkrivaju svoje istinsku, vučju narav.
 

Marijan Križić, Veritas

Hillary Clinton je najavila radikalne promjene Katoličke Crkve

 
 
Dok su sva sredstva izvještavanja podložna globalističkoj moći usredotočena na širenje prokletstva na svjetskoj razini zbog neočekivanog i njima nepoželjnog američkog predsjednika Donalda J. Trumpa iz SAD-a dolazi vijest da su izdavač katoličke revije The Remnant, Michael J. Matt, i drugi istaknuti katolici SAD-a David L. Sonnier (umirovljeni dužnosnik Vojske SAD-a – US Army), Christofer A. Ferrara (Predsjednik Udruženja katoličkih odvjetnika SAD-a), Chris Jackson (Catholics4Trump.com), Elizabeth Yore (utemeljiteljica YoreChildren) poslali pismo novom predsjedniku SAD-a sa zbunjujućim sadržajem.Pošiljatelji poslanice su postavili neka točna i neugodna pitanja o ulozi prethodne američke administracije u događajima bitnim za život Katoličke Crkve, posebno usmjereni na događaje abdikacije pape Benedikta XVI. (Josepha Ratzingera) i izbora na pontifikalni prijesto Jorgea Mariaje Bergoglija koji je uslijedio.
https://i0.wp.com/veritas-vincit-international.org/wp-content/uploads/2017/10/pope-benedict-xvi-resigns.jpg?resize=360%2C213&ssl=1
Popratna pitanja koja slijede traže izričito pokretanje istrage koja se tiče provjere činjenica koje su iskrsle u objavi tekstova elektroničke  pošte – mails – koje je pisala bivša državna tajnica Hillary Clinton a izašle su na vidjelo objavom putem wikileaksa – u kojima se najavljuje radikalna promjena Katoličke Crkve, „katoličko proljeće“ u stilu onog arapskog proljeća koje je potaknula administracija Baracka Husseina Obame, ustvari promjena režima u skladu s diktatom globalista.
 
Zbunjeni smo ponašanjem Pape toliko ideologiziranog da izgleda kao da je više u misiji promicanja sekularne agende ljevice. Izgleda kao da mu nije misija voditi Katoličku Crkvu u njenoj svetoj misiji. Ne spada u ulogu pape da bude uvučen u politiku toliko da ga se smatra za vrh međunarodne ljevice.S obzirom na to da želimo najbolje našoj zemlji i katolicima cijelog svijeta vjerujući da je odgovornost svih svjesnih vjernih katolika SAD-a da traže i zahtijevaju istragu o slijedećim pitanjima:
 
1.U kojoj je mjeri Agencija za nacionalnu sigurnost nadzirala konklavu koja je izabrala papu Franju?
2. Koje su druge radnje izvršene pod okriljem agenata SAD-a u pogledu abdikacije pape Benedikta i konklave koja je izabrala papu Franju?
3.Jesu li agenti vlade SAD-a imali kontakte s „mafijom“ kardinala Dannieelsa?
4. U danima koji su prethodili abdikaciji pape Benedikta obustavljene su sve međunarodne monetarne transakcije Vatikana. Jesu li vladine agencije SAD-a umješane u ove operacije?
5.Zašto su međunarodne monetarne transakcije uspostavljene 12. veljače 2013. na dan kada je Benedikt XVI. objavio svoje povlačenje? Radi li se tu o pukom slučaju?
6.Kakve su radnje poduzimali, ako jesu, John Podesta, Hillary Clinton i ostali povezani s djelovanjem Obame umiješani u raspravu koja je predviđala izazivanje „katoličkog proljeća“?
7.Kakve je naravi bio tajni sastanak podpredsjednika John Bidena i pape Benedikta XVI. u Vatikanu u lipnju 2011. u pogledu navedenih podataka?
8.Koju ulogu su imali u tome George Soros i ostali mđunarodni financijaši koji trenutno imaju stalni boravak u SAD-u?
 
Mi vjerujemo da je sama pojava ovih pitanja bez odgovora dovoljna da opravda ovaj zahtjev za istragu.Ako bi takva istraga utvrdila da je vlada SAD-a na neprimjeren način utjecala na poslove Katoličke Crkve tražimo da rezultati istrage budu objavljeni tako da katolički vjernici mogu tražiti odgovarajuće radnje od onih osoba u našoj hijerarhiji koje su nastavile biti vjerne nauku Katoličke Crkve. Molimo da shvatite da ne tražimo „istragu u Katoličkoj Crkvi. Tražimo jednostavno da se istraži nedavne aktivnosti vlade SAD-a kojoj ste danas Vi izvršni poglavar.“

 

(Izabrala i s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Marco Sudati, http://ordinefuturo.net/2017/01/31/dal-cattolicesimo-usa-una-iniziativa-dirompente/

Armenci i armenokatolička crkva Sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu

 
 
Armenokatoličku crkvu Sv. Nikole Tolentinskoga sagradili su 1599. redovnici bosonogi augustinaci. Ona danas krije mnoge zanimljivosti, kao i armenska zajednica u Vječnom gradu... Godine 1654. crkvu Sv. Nikole Tolentinskoga potpuno preuređuju, a fasadni dio  završavaju tek 1670.  pod vodstvom graditelja Francesca Buzia. Crkvu je armenokatolicima darovao 1883. papa Lav XIII. (1878.-1903.) te je ona postala središte armenske zajednice u Vječnom gradu. Tu je otvorena 1885. armenska škola za izučavanje armenskoga jezika, kulture, književnosti i povijesti. U toj crkvi bila je i obuka armenskih katoličkih redovnika. Dolazili su mladi ljudi iz Sirije, Libanona i Iraka.
https://www.nedjelja.ba/upload/image/Iz%20zivota/LJZO/2018./09/oltarcrkve.jpg
Crkva je sagrađena u baroknom stilu i naravno da se razlikuje od crkvene armenske arhitekture. Svjedočanstva o Armencima u Italiji sačuvana su još od 6. st. kada su u Ravennu došle armenske vojne postrojbe na čelu s bizantskim vojskovođom Nersesom (478.-573.). Smatra se da je armenska zajednica formirana u 16. st., kada je veliki vojvoda Ferdinando de' Medici (1587.-1609) pozvao Armence da se nastane u Livornu.
 
Od kraja 19. i početka 20. st. u Italiji postoje različite armenske školske ustanove kao što su: Collegio Armeno Murat Raphael (1836), Chiesa di San Biagio (1838), Congregazione Suore Armenie (1847), Pontificio Collegio Armeno (1883), Sezione Armena Della Radio Vaticana (1966). Tu je i nekoliko sakralnih objekata: armenokatolička crkva Sv. Vlaha (1856.) u Rimu, armenoapostolska crkva Četrdeset mučenika u Milanu (1958.), crkva Sv. Bartola Armenskoga u Genovi (1308.), armenokatolički samostan Sv. Lazara u Mletcima (Veneciji) (1717.) te, naravno crkva Sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu.
 
U Italiji živi približno četiri tisuća Armenaca, većina ih je u Milanu, Veneciji, Padovi i Rimu. Središte armenske zajednice je grad Milano. Među poznatim Armencima u suvremenoj povijesti  Italije su: znanstvenik-kemičar Ciacomo Luigi Ciamician (1857.-1922.), spisateljica Antonia Arslan (1938.), poznati crkveni velikodostojnik Katoličke crkve Krikor Bedros XV. Agadžanjan koji je pokopan u crkvi Sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu.
 
Armenska zajednica u Italiji aktivno sudjeluje u javnom životu zemlje.  
Svetac kome je armenska crkva posvećena, Sv. Nikola Tolentinski, rođen je 1245. u Castel Sant’ Angelu (danas Sant’ Angelo in Pontano, Italija). Stupio je u red Svetoga Augustina 1260., a zaređen je za svećenika 1269. Papa Eugen IV. (1431.-1447.) ga je proglasio svetim 1447. Nikola se je odlikovao čednošću, ljudskošću, jednostavnošću i dobrotom. Bio je veliki štovatelj i održavatelj strogoga siromaštva i molitve. Sve svoje slobodno vrijeme provodio je u molitvi. Preminuo je 10. rujna 1305. u Tolentinu u Italiji.
 

Artur Bagdasarov, KT, HKV

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 23/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 925 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević