Get Adobe Flash player

Raduje me Božja providnost

 
 
Radujem se
svakom novom danu
Zraci sunca
i toplini oka
Radujem se
Malenom zečiću
Srni maloj, kraj bistrog potoka
http://magnifikat.hr/wp-content/uploads/2016/06/p%C5%A1enica.jpg
Radujem se
suncu proljetnome
I rataru
sa dva bijela ata
Radujem se
i ptici u letu
Što krilima, snagu vjetra hvata
 
Raduje se
ova duša moja
Svakoj novoj
pobjedi ljubav
Radujem se
daru Božjemu
Pobjedama, što život ih slavi
 
Raduje me
ta Božja providnost
da na zemlju
svoj blagoslov spusti
Nek' se ime Tebe Svevišnjega
Baš uzalud nikad ne izusti…
 
Slava tebi, Oče na visini…
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Cilj globalista ide ruku pod ruku s idejama komunističkog ideologa Antonija Gramscija

 
 
Stari Asirci i Babilonci, negdašnje svjetske sile, vrlo su okrutno zatirali poražene narode, tako što su deportirali glavninu stanovništva, posebice njihovu elitu. U njihove zemlje naseli su nove narode, kako bi od njih i preostalog domicilnog stanovništva stvorili novu multi-kulti kašu, bez identiteta i korijena. Takva tragedija dogodila se sjevernim izraelskim plemenima, koje je asirski kralj Tiglat-Pileser III. 734. godine prije Krista porazio i deportirao u nepoznato. U njihovu zemlju planski je naselio poganske narode. Iz te je mješavine stvoren novi narod - Samarijanci. Iako su Samarijanci bili svjesni svojih korijena i svojega praoca Jakova, pod utjecajem poganskih naroda, uz Jahvu, klanjali su se i poganskim idolima.
https://3m7ajlsrzj92lfd1hu16hu7vc-wpengine.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2017/03/antonio-gramsci-660x350-1489047316.jpg
Sto pedeset godina kasnije slična sudbina dogodila se Judejcima, jedinom izraelskom plemenu koje je očuvalo čistoću vjere. Babilonski kralj Nabukodonosor prognao je Judejce u tri vala, od 597. do 581. godine prije Krista. Porazivši Babilonce, perzijski Kralj Kir omogućio je povratak Židovima u Jeruzalem. Povratak je bio mukotrpan i u više valova te je  trajao  sto pedeset godina. Želeći sačuvati čistoći vjere, Židovi nisu prihvaćali Samarijance, te je među njima zavladalo neprijateljstvo. Ovo plansko raseljavanje i naseljavanje, dobar je poučak za svako vrijeme, posebice danas, kada smo suočeni s očiglednim planskim migracijama milijuna ljudi, s nesagledivim posljedicama.
 
Pomagati čovjeku u nevolji općeljudska je vrlina, a posebice kršćanska. Međutim, činjenica je da se ratne strahote u velikoj mjeri koriste kao  izgovor za projekt planske kolonizacije i rastakanja judeokršćanskog identiteta Europe. Početkom listopada 2017. godine, istaknuti europski intelektualci predstavili su u Parizu dokument "Europa u koju možemo vjerovati", poznat i kao Pariška povelja u kojemu razobličuju svu laž i licemjerje moćnih kreatora globalističkih opsjena i laži, kojima je pravi cilj razoriti nacionalne identitete pojedinih naroda i uspostaviti svjetski poredak. U 18. točki Povelje ističu: "...Većina članova naših političkih klasa bez sumnje drži da je europska kultura kao „majka ljudskih prava“ u nekom smislu civilizacijski ipak nadmoćna – što se međutim u javnosti ne smije reći, jer bi to moglo povrijediti migrante. Elite također zasigurno polaze od toga da će se, zbog te nadmoćnosti, asimilacija nužno dogoditi prirodnim putem, i to brzo. U jednom upravo ironičnom izokretanju imperijalističke misli stare Europe donositelji političkih odluka smatraju da će nekako prirodnim ili povijesnim zakonima „oni“ nužno postati kao „mi“ – a nezamislivo im je da bi moglo biti baš suprotno..."
 
Ne treba pojašnjavati navedenu poruku. Nad njom se samo treba dobro zamisliti. Cilj globalista ide ruku pod ruku s idejama komunističkog ideologa Antonija Gramscija, koji je pozvao na marš kroz institucije, kako bi preuzimanjem odgojnih i kulturnih unstitucija "preodgojili" kršćansku Europu. Globalistima bi masovna migracija pripadnika drugih kultura i identiteta trebala poslužiti za razaranje europskog identiteta, kako bi oni na tom zgarištu uspostavili svjetsku vlast nad pojedincima bez osobnog, nacionalnog i duhovnog  identiteta.Jedan od kamena zaglavnih tog projekta je i famozni "Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama", koje bi 11. i 12. prosinca na međudržavnoj konferenciji u marokanskom gradu Marakešu, trebalo jednostavno - prihvatiti. Bez glasovanja i bez potpisivanja. Takva 'demokratska' procedura uvod je u novi, do sada neviđeni oblik puzajućeg totalitarizma.
 
Sve je kod dokumenta fluidno, dvosmisleno, nejasno. On je paket mjera koji pravno ne obvezuje, a 50-ak puta navodi da se zemlje 'obvezuju'. Dokument je prepun slatkoriječivih višeznačnih pojmova, čiji odabir nije slučajan. Takva višeznačnost upućuje na dodatni oprez, pa nije čudo što sve više zemalja odustaje od tog tajnovito skrojenog dokumenta. Njemačka kancelarka A. Merkel, glavni arhitekt kaotične i neobuzdane migracije u Njemačku i u čitavu Europu, izazvala je snažne reakcije njemačih parlamentaraca prema ovom dokumentu "opasanih namjera". Tako su istaknuli čak 16. spornih točaka Marakeškog (ne)sporazuma. Dodatnu sumnju izazivaju i "hrvatski" mainstream mediji, koji svakoga koji izrazi bilo kakvu primjedbu na Marakeški kompakt, etiketiraju da je "populist, koji raspiruje strah i nesnošljivost". Štoviše, kada je i sama Predsjednica odlučila ne ići u Marakeš, s obrazloženjem da se "dokument koji je trebao biti samo nekakav politički 'commitment', pretvorio u programski dokument", promptno su stigli rezultati tzv. anketa, po kojima je izgubila gotovo četvrtinu potpore. Nervozna je to reakcija svojstvena onima koji nešto ozbiljno kriju i jako se boje da ih se ne razotkrije!
 

Marijan Križić, Veritas

Jaslice Dijane Ive Sesartić u kapeli sv. Arnira u Splitu

 
 
U kapelici sv. Arnira u Splitu od subote, 1. prosinca 2018. su izložene Nebeske jaslice akademske kiparice Dijane Ive Sesartić. Prilikom otvaranja autorica je rekla kako joj je čast biti prisutna u javnom prostoru u ovo doba u Splitu, te se nada kako će ovaj njen rad pridonijeti radosti i ljepoti Došašća. Gradonačelnik Andro Krstulović Opara rekao je kako su se, na mjesto u kojem su se desetljećima prije prikazivale, jaslice ponovno vratile te unijele umjetnost u svoj svojoj punini, te kako je simbioza djela akademske kiparice Sesartić s djelom Jurja Dalmatinca uistinu lijepa priča koja oplemenjuje prostor i upotpunjava kompletnost ovog vremena.
http://infozona.hr/sadrzaj/dogadaji/foto/2018-12-03-12-56-309-.jpg
Dijana Iva Sesartić bareljefom Nebeskih jaslica izvedenih za specifične uvjete kapele sv. Arnira, nastavlja se na svoj preko deset godina dug rad u interpretaciji motiva jaslica u vrijeme Došašća. Do sada su njene jaslice bile predstavljene na prigodnim izložbama, među ostalima, na velikoj međunarodnoj izložbi „100 jaslica 1996. – 2012.“ u Rimu 2012., Etnografskom muzeju u Zagrebu 2013., te Galeriji Radman u Kranjskoj Gori, Slovenija.
 
Bareljef Nebeskih jaslica izveden u pocinčanoj i aluminijskoj mreži, postavljen je na samostojeću konstrukciju, a zahvaljujući bočnoj rasvjeti i kretanju promatrača stalno upija i propušta drugačiju količinu svjetlosti što doprinosi iluziji žive, pokretne slike. Svjetlost čini metalne mreže prozračnim i mekim, čime umjetnica naglašava zračenje nadnaravnosti i svetosti biblijskog događaja. Triptih predstavlja potpunu kompoziciju događaja: pastire, kraljeve, životinje i biljke, a u njegovom je središtu postavljena Sveta obitelj, posebno naglašena izvedbenim materijalom. te u percepciji promatrača inicira vlastita sjećanja, slike i promišljanja o Betlehemskom djetetu, te u percepciji promatrača inicira vlastita sjećanja, slike i promišljanja o Betlehemskom djetetu. „Već na prvoj godini studija imala sam prilike zavoljeti pocinčanu i aluminijsku mrežu. U ateljeu još imam fotografiju mog prvog kiparskog rada u tom materijalu. Izvela sam interpretaciju najpoznatije skulpture na svijetu, koja pripada davnom helenističkom razdoblju -  Nike sa Samotrake.
 
Metalna mreža u svojoj strukturalnosti sadrži kvalitetu i dimenziju više. Uzela sam ju kao gradivni materijal za modelaciju, poštujući sve danosti izgradila sam reljefne kompozicije. Iako mnogi tom materijalu pripisuju nestalnost i krhkost  začudno je kako su mnoge moje kompozicije obišle udaljene zemlje, te putujući bile izložene običnim poštanskim uslugama, uvijek se vratile doma nedirnute i neraspadnute. Moji reljefi u pocinčanoj mreži ponašaju se kao žive pokretne slike koje svakim pokretom promatrača, upijaju i propuštaju drugačiju količinu svjetlosti te na taj, sasvim prirodan način, pružaju neponovljiv doživljaj i percepciju sadržajnog. Kombiniram ponekad taj materijal s drugim kiparskim materijalima, ugrađujući ga poput intarzija na postojeće kiparske kompozicije“, rekla je autorica.
 

Nives Matijević

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Četvrtak, 13/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1282 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević