Get Adobe Flash player

Listići iz hrvatske povjesnice

 
 
Bogomdanom Kaštelanskom zaljevu, nekoć možda najljepšem na Sredozemlju, divili su se putnici namjernici, putopisci i osvajači od najstarijih vremena. Na zapadnim padinama Kaštelanskog polja (neposredno sjeveroistočno od splitske Zračne luke "Resnik") uzdižu se brežuljci Velikog i Malog Bijaća. Na tom lokalitetu, ispred crkvice sv.Marte (u Stombratama) knez Trpimir DUX CHROATORUM MUNERE DIVINO (milošću Božjom knez Hrvata) potvrdio je 852. godine  darovnicu Splitskoj metropoliji i tako ostavio prvi spomen imena  HRVATA (Chroatorum). Na istom mjestu, poslije četrdeset godina (892.)  potvrdit će je i knez  Muncimir... Zbog tih podataka (iz prijepisa povijesnih listina) to je područje zaokupljalo znanstvenu javnost već od 18. stoljeća. (Riceputi, Farlati), a u 19. – 20., (I. Katalinić, R. Von Edelberg, Š. Ljubić, Š. Milinović, F. Bulić, M. Barada, Lj. Karaman, M. Perojević, D. Jelovina, D. Vrsalović, Vj. Omašić, T. Burić...) Neki su autori držali da se je tu nalazila "vladarska  palača u kojoj su stolovali hrvatski vladari počevši od Porina (oko 640.) pa sve do Zvonimira", da  su tu Hrvati primili kršćanstvo i održavali sabore te da su ti dvori porušeni tek za vrijeme sukoba među Krešimirovim  sinovima itd. Buđenjem nacionalne svijesti u drugoj polovici 19. st. zanimanje za Bijaće raslo je sve to više,neki su ih čak  nazivali "drugim Solinom". Mašta je hvatala maha pak seu tragovima građevina  od grubo tesana kamena slutilo ostatke nekadašnjih velebnih zdanja...Pozivajući se na usmenu predaju, pojedinci su pretjeravali te tvrdili da su i dijelovi portala trogirske katedrale  preneseni s Bijaća! Ipak, svi su se slagali da je taj prostor od prvorazredna značenja za starohrvatsku povijest. 
http://www.muzej-grada-kastela.hr/KastelaFoto/arheo/za%20sv%20martu.jpg
Zato je - poslije "Hrvatskog arheološkog društva" u Zagrebu (1878.) i  Marunova "Kninskog(hrvatskog)  starinarskog društva" (1887.) - baš pokraj  crkvice Sv. Marte, prije 120  godina (14. svibnja 1894., svečano utemeljeno i "Društvo za istraživanje hrvatske povijesti Bihač sa sjedištem u Splitu". Pokretač i doživotni predsjednik društva Bihač (poslije Bihać), bio je ugledni  splitski arheolog don Frane Bulić. Poziv na učlanjenje (potpisan od 51promicatelja) upućen je 15. siječnja 1894. Kao glavni cilj spominjalo se:
 
"Iztraživanje domaće povijesti poglavito na temelju starih izprava, kamenih i inih spomenika i pučke predaje, te sabiranje, čuvanje i obrađivanje  tih  spomenika (...) Okolo ovih spomenika razvila se u narodu tjekom vremena čitava povjest, koja dielom pisana a dielom puku kazivana, zahtieva da se zaboravu otme  prema današnjojprobuđenoj narodnoj sviesti i prema današnjoj  znanosti  (...) Došlo je vrieme, da se ovog posla  latimo,  da  bar  nastojimo   pripomoći, da se razjasni naša povjest, koju odlični naširodoljubi i vriedni pisci na temelju već našastih spomenika vrsnim uspjehom obradjuju..."
Poziv je završavo riječima: "U ovo doba, u kojem se razvilou svakom pogledu čuvstvo narodnog ponosa, ljubavi za svojomprošlosti, u kojem povjest uz  sve  pripomoćne znanosti vodi glavnu ulogu u razvitku narodnomu, a našega  naroda  naosob,bilo bi suvišno dalje poticati hrvatski narod, da podupre ovaj  patriotični podhvat. Sa malim prinosom svaki rodoljub može  doprinieti  dogradjenju liepe sgrade u našemu narodnomu preporodu."
 
Osnivačka skupština održala se 14. svibnja 1894. pokrajcrkvice Sv. Marte. Uzvanici su stigli svečano okićenim  parobrodom uKaštel Novi, gdje su  ih domaćini dočekali pjevanjem Lijepenaše. Zatim su kočijama nastavili put do obližnjih  Bijaća. U "upraviteljstvo" društva izabrani su: Frane Bulić, FraneŠimetin, Srećko Karaman, Ivan Benzon, Ante Trumbić, Toma Poparić, Leonardo Tommaseo i Vicko Mihaljević.U radom  dijelu skupštine predstavljene  su  novoizrađenearheološke i topografske karte Solina i okolice, Bijaća i okolice te splitskih spomenika. Također se izvijestilo o obavljenim istraživanjima arhivske građe za Codex diplomaticus JAZU. Na kraju je zaključeno da se u povodu predstojećega "Prvog međunarodnog kongresa kršćanskih arheologa" (u kolovozu 1894.) tiska prigodna publikacijao  hrvatskim spomenicima te  poduzmu potrebne radnje za podizanje spomenika Franji Račkome.
 
Od  samog početka Društvo je  pokrenulo niz arheološkiiskapanja i     primjernu  izdavačku  djelatnost. Istraživali su lokalitet "Miri" u Kaštel  Novome, na Rižinicama iOtoku u Solinu, u Splitskoj katedrali, u Kašjunima na Marjanu.Otkupili su 70 pergamena obitelji  Soppe i "epistolar" IvanaLucića i Stjepana Gradića. Don Frane Bulić  bio je pokrenuo i istraživanja  uokolo crkvice  Sv. Marte, ali su ubrzo prekinuta. Splitsko Društvo Bihać, prestalo je postojati  nastupanjem talijanske okupacije godine 1941. Novo  Društvo Bijaći (za očuvanje kulturne baštine Kaštela) osnovano je 14. travnja l985. i do danas ostvaruje  veoma zapaženu kulturnu i znanstvenu  djelatnost.
 
Ovom prilikom želim podsjetiti I na toponime "Resnik" i "Divulje". Prvi je nastao od naziva potoka  koji je s bijaćkog polja  hrlio k moru. Sve do prije sedamdesetak  godina od  Bijaća - preko Knežina - do pjeskovite uvale  Bile,  vodio  je poljski put  uokviren stoljetnim stablima lovora visokim desetak metara  (tragovi su bili vidljivi  do nedavno).  Po narodnoj  predaji, tim su se  putom  hrvatski vladari spuštali do svojih brodova...
 
Zapadno od Resnika, a istočno od Trogirskih Mlinica (Pantana), nalazi se  lokalitet Divulje. Drži se da je tu bilo raskršće starih rimskih cesta: one što je vodila od Salone do Trogira te one što se je u pravcu sjevera odvajala put  Siculija, naselja rimskih veterana. Neki su smatrali da se je u ranom  srednjem  vijeku tu negdje nalazio i obalni dio starohrvatskog naselja. Nažalost, to veoma plodno zemljište prodao je 1928. godine  trogirski veleposjednik Fanfogna-Garagnin (istaknuti autonomaš italijanaš!) ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije. Postojalo je  mišljenje da je transakcija uslijedila namjerno, s ciljem da se onemoguće arheološka iskapanja koja je namjeravao pokrenuti  don Frane Bulić.
 
Nekoć oskudnu karađorđevićku hidroavionsku bazu s par hangara, pristanom  i istezalištem, socijalistička JRM - narodnim je novcem i trudom - ubrzo pretvorila u prostrani vojno-školski centar. Osim jugoslavenskih, u njemu su  se obrazovali i pitomci iz "nesvrstanih" zemalja. Baza se ubrzoproširila i na okolne, od kaštelanskih težaka nasilno oduzete vinograde i maslinike, a u  brežuljku, prekoputa Pantana, iskopana su prostrana podzemna spremišta za smještaj 10-12 ratnih zrakoplova.Međutim, jugo-militarističkim megalomanima ni to nije  bilo dovoljno, pak su potpomognuti obilnim inozemnim zajmovima na slikovitom splitskom poluotočiću Lora izgradili jošsuvremeniji školski centar i ratnu luku. Divulje ipak nisu napuštali. Sve do početka Domovinskog rata tamo se nalazila helikopterska baza i sofisticirani   obavještajni centar.
 

Frano Baras

Starohrvatski pozdrav "Za dom" u različitim inačicama pojavljuje se u zapisima od 1684. godine

 
 
Otvoreno pismo članovima Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, Vladi RH, svim klubovima zastupnika u hrvatskom Saboru, Uredu predsjednice Republike Hrvatske
"Poštovani članovi Vijeća,
Početkom ove godine javno smo upozorili na opasnu ideju o politički oktroiranim „komisijama“ koje bi ZAUVIJEK skinule s dnevnog reda određena povijesna pitanja jer iz takvog pristupa proizlazi zaključak da je Republika Hrvatska toliko disfunkcionalna država da su nam gubernatori potrebni čak i u onome što bi trebala biti znanost, a ne politikanstvo. Stoga smo istaknuli da je jedino načelo na kojemu počiva znanost „sine ira et studio“ (bez srdžbe i naklonjenosti) koje podrazumijeva objektivan pristup znanstvenim istraživanjima. U ovakvom pristupu, na kojemu se također temelje istraživanja na najboljim svjetskim sveučilištima i drugim znanstvenim institucijama, znanost ne poznaje nacionalnost, političku pripadnost ili putovnicu već samo i isključivo etiku u istraživanju.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/13/Rudolf_Horvat.JPG/200px-Rudolf_Horvat.JPG
Rudolf Horvat
 
Ovakav pristup također podrazumijeva da niti jedno pitanje u znanosti nije niti može biti ZAUVIJEK skinuto s dnevnog reda jer sve znanstvene teze konstantno se podvrgavaju novim testiranjima i nadopunjavaju rezultatima novih znanstvenih istraživanja. Pristup u kojemu jedna komisija od nekoliko ljudi zauvijek zaključuje jedno znanstveno pitanje nije u duhu najbolje znanstvene prakse već je daleko sličniji praksi totalitarnih režima u kojima se političke odluke sustavno nameću kao odgovori na nepolitička pitanja poput onih znanstvenih.
 
Početkom godine također je bilo upitno što je ustvari cilj novoosnovanog Vijeća. Još u siječnju premijer Andrej Plenković istaknuo je da Hrvatska mora „jasno osuditi režim između 1941. i 1945. godine, dakle ustaški režim tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini, ali isto tako na trijezan način analizirati sve ono što se dogodilo nakon 1945. godine“. Iz ovog proizlazi da se razdobljem od 1941. do 1945. nije ni potrebno baviti jer je o njemu već sve rečeno „na trezven način“ i pod budnim okom Udbe.
 
Već u ovoj najavi bilo je jasno da hrvatska povijest iz tog razdoblja ne će biti tretirana kao ona poratna koja će ipak biti podvrgnuta nekakvom promišljanju. U praksi ovo znači likvidaciju znanosti jer režim je odlučio da daljnja istraživanja ratnog razdoblja nisu ni potrebna iako je upravo taj dio naše povijesti pisan po partijskim napucima i od 1945. naovamo kontinuirano kontaminiran. Što će se događati s novootkrivenim dokazima u budućnosti? Bit će skriveni? Što se događati sa znanstvenicima koji ih objave? Doživjet će sudbinu istaknutog talijanskog znanstvenika Giordana Bruna? Što će se dogoditi s dokumentima jugoslavenske provenijencije o poslijeratnom logoru Jasenovac ako političko povjerenstvo donese presudu da takav logor nikada nije postojao? I na kraju, čemu osnivanje povjerenstva čiji je osnivač premijer Andrej Plenković već donio zaključak o rezultatima rada povjerenstva koje u tom trenutku još nije bilo osnovano?
 
Tek potkraj lipnja ove godine, dakle četiri mjeseca nakon osnivanja, Vijeće je objavilo svoje prvo priopćenje kojim je utvrđen osnovni cilj Vijeća , a taj je „praksu netolerancije zamijeniti s jednim konstruktivnim dijalogom”, odnosno “tolerantnim dijalogom”. Nakon toga – muk i to unatoč činjenici da ovo Vijeće mora završiti svoj rad do ožujka 2018. Rok od godinu dana za navodno „zatvaranje“ čitavih povijesnih poglavlja u najmanju je ruku neozbiljna, pa se stoga jedino možemo nadati da su članovi Vijeća čitavo ljeto proveli u hrvatskim arhivima i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici marljivo izučavajući dokumente koji bi im pomogli dati odgovore na pojedina pitanja.
 
No, ono što pouzdano znamo i što se može zaključiti na temelju razgovora s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem (Večernji list, 26. 8. 2017.) jest to da se od ovog Vijeća očekuju zaključci o temama koje će imati dalekosežne posljedice na Domovinski rat i hrvatske branitelje. Pritom prvenstveno mislimo na spomen-ploču poginulim pripadnicima HOS-a postavljenu u Jasenovcu 2016. zbog koje se pripadnici HOS-a i njihove udruge već deset mjeseci nalaze pod stalnim pritiscima, a zbog isticanja njihovog službenog obilježja i pozdrava uhićuju se, maltretiraju i procesuiraju brojni hrvatski građani.
 
Politički pritisak na HOS dodatno je pojačala Radnička fronta koja je zbog postavljanja spomen-ploče u Jasenovcu kazneno prijavila Udrugu dragovoljaca HOS-a grada Zagreba i udruga Documenta svojim otvorenim pismom Vladi i Saboru RH. Ovakva postupanja ne predstavljaju samo pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata i barem jednog dijela hrvatskih branitelja nego i napad na temeljne elemente hrvatskog nacionalnog identiteta i bića. Podsjećamo još jednom da je, prema riječima članova Vijeća, cilj Vijeća „tolerantni dijalog“, a na masovan progon hrvatskih građana, posebno onih kojima možete zahvaliti postojanje vaših radnih mjesta i funkcija.
 
Znanstveno i objektivno argumentirani stav o pozdrav „Za dom – spremni“ veoma je jednostavan, no prvo želimo podsjetiti na još jednu važnu činjenicu. U svom razgovoru ministar Bošnjaković pozvao se na „tezu“ (neobična je to riječ jer teza je nešto što se znanstveno mora dokazati) saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da spomen-ploča sa službenim pozdravom HOS-a u Jasenovcu „može vrijeđati ljude koji su ondje stradali zbog rasne i nacionalne pripadnosti.“ Kao što smo to više puta dosada učinili u našim dopisima Ministarstvu kulture, JUSP Jasenovac, Vladi RH, Sabor RH, Uredu predsjednice RH i mnogim drugim hrvatskim institucijama, na temelju rezultata dugogodišnjeg znanstvenog istraživanja u svim hrvatskom arhivima i na terenu sa sigurnošću možemo istaknuti da do ovog trenutka nisu provedena objektivna znanstvena istraživanjima temeljem kojih bi se ustanovila istina o događanjima u ratnom logoru Jasenovac, kao ni broj žrtava i razlozi njihovog stradanja.
 
Ono što je o tom logoru poznato je niz komunističkih konstrukcija s kojima se hrvatski narod počeo blatiti već u prvoj godini Drugog svjetskog rata 1941./1942. zahvaljujući čemu je nastao mit kojim je hrvatskom narodu nametnut osjećaj kolektivne krivnje ne bi li se time skršio otpor komunističkoj represiji, a zatim i velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. U posljednje dvije godine članovi naše udruge i njihovi suradnici čitavim nizom tekstova dokazali su da su podaci o žrtvama ratnog logora Jasenovac masovno falsificirani, a za to do danas nitko nije odgovorao. Štoviše, bivša ravnateljica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić kojoj smo u više navrata bezuspješno pisali danas sjedi među vama, članovima Vijeća. Osim toga, bez odgovora su ostali i naši dopis kojima smo tražili ispravljanje netočnih navoda JUSP Jasenovac o postojanju poslijeratnog logora Jasenovac o čemu smo prije skoro tri godine objavili izvorni znanstveni rad u jednom od časopisa HAZU, dakle institucije čiji je predsjednik ujedno i predsjednik ovog Vijeća.
 
U tom logoru stradali su oni koji su bili za hrvatski dom spremni, a do ovog trenutka njihovo mjesto stradanja ničim nije obilježeno niti je njihovo stradanje službeno priznato od strane demokratske Republike Hrvatske u kojoj se navodno štuje pravo na život, ali i pravo na privatnost i obitelj. U presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Girard protiv Francuske iz 2011. godine Sud je zauzeo stav da članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima obuhvaća i pravo na grob, odnosno pravo obitelji da pokopa svoje najmilije o čemu se može pročitati na ovoj poveznici: https://strasbourgobservers.com/…/the-right-to-bury-one%E2…/. Ovo pravo još je uvijek zanijekano tisućama hrvatskih obitelji čiji su članovi nestali u Drugom svjetskom ratu i poraću. To uključuje i one čiji se posmrtni ostatci nalaze na području Jasenovca gdje su ubijani jer su bili ili Hrvati ili jednostavno protivnici komunističke ideologije.
 
Na kraju ćemo se osvrnuti i na pozdrav "Za dom – spremni". O ovom pozdravu, kao i o samom Jasenovcu, šire se najobičnije laži i ničim utemeljena podmetanja s ciljem diskreditacije hrvatske borbe za nezavisnost i državnu cjelovitost. Tako pojedinci ističu da je riječ o „ustaškom“, a ne starohrvatskom pozdravu. Stoga treba reći da se starohrvatski pozdrav “Za dom” u različitim inačicama pojavljuje u zapisima od 1684. godine. Dokaze o tome možete pronaći jednostavnim pretraživanjem web stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
 
Pavao Ritter Vitezović, Odiljenje sigetsko, 1684. – „Za dom i za Boga“
Bosiljak, 1868. – „Veselo moramo hrliti na bojište za dom, … treba da smo spremni, žrtvovati sve“
Ivan Zajc, Nikola Šubić Zrinski, 1876. – „za dom, u boj“
Neven, 1885., pjesma „Bratu“ – „za dom za rod, dok nam srce bije“
Iskra, 1894., pjesma „U smrt Zvonimira Turka“ – „Doklen za dom tvoja duša u angjelskom koru moli“
Virovitičan, 3. 7. 1921., tekst o dječjoj priredbi – „za rod i DOM SPREMNI život dati“
Sveta Cecilija, 1927. – „Pjesmom za dom“
Hrvatsko jedinstvo, 1939. – „Uz naš pozdrav: ZA DOM!“
 
Nema nikakve dvojbe da je doista riječ o starohrvatskom pozdrav na čije korištenje pravo imaju i nove hrvatske generacije. Nijekanje tog prava zbog činjenice da je službeni pozdrav u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio sličan („Za Poglavnika i dom spremni“) doveo bi u pitanje i mnoge druge stvari. Glavni grad NDH bio je Zagreb, država se zvala Hrvatska, narod se zvao Hrvatima, govorili su hrvatski jezik, djecu su nazivali istim osobnim imenima, Sabor se nazivao Saborom, novac se nazivao kunom te su postojale mnoge institucije koje postoje i danas. Od kraja 1944. oružane snage nazivale su se „Hrvatske oružane snage“ čime ih samo jedna riječ razlikuje od Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zatiranje bilo kojeg dijela hrvatskog nacionalnog identiteta radi njegovog postojanja, odnosno korištenja u ovoj ili onoj državi najobičnije je negiranje osnovnih ljudskih prava i sloboda hrvatskog naroda u cjelini, čak i gore od onog kojeg su Hrvati iskusili u Karađorđevićevoj Kraljevini SHS kada su, kako smo se uvjerili, hrvatska djeca slobodno recitirala da su „za rod i dom spremni“.
 
Od ovog Vijeća tražimo odbacivanje bilo kakve rasprave o hrvatskim nacionalni vrijednostima, a od cjelokupne hrvatske javnosti, posebno „intelektulne elite“ i akademske zajednice“, da podupre ovaj naš zahtjev te time pruži moralnu potporu hrvatskim braniteljima i svim istinskim domoljubima.
 

Hrvatska družba povjesničara "Dr. Rudolf Horvat"

Stjepan Krasić član Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Moskvi

 

Veleučeni akademik, prof. dr. sc. Stjepan Krasić, dominikanski fratar, svećenik i znanstvenik svjetskoga glasa, postao je 2015. godine član Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Moskvi.
http://www.danikrscanskekulture.info/images/sudionici/205.jpg
Stjepan Krasić
 
Prof. dr. sc. Stjepan Krasić, bijeli fratar, svećenik i znanstvenik svjetskoga glasa, nedavno je postao član Međunarodne tehničke akademije sa sjedištem u Moskvi.  Svaka mu čast, bravo!
 
На Общем собрании Международной инженерной академии, состоявшемся 15 мая 2015 года, в состав МИА были избраны новые действительные члены и члены-корреспонденты >>
Степан Красич (ХОРВАТИЯ)
Stjepan KRASIC
Проблемы инженерного образования
 
»Malo se ljudi kod nas može pohvaliti tolikim doprinosom znanosti, Katoličkoj crkvi, očuvanju nacionalne svijesti. Hrvatski dominikanac svjetskoga glasa podrijetlom iz Čitluka, dvostruki rimski doktor i dugogodišnji profesor crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, povjesničar svjetskoga glasa, dopisni član HAZU-a 
nedavno je za vrijeme održavanja međunarodnog simpozija "The 26th DAAAM International Symposium i 4th DAAAM International Doctoral School" na Sveučilištu u Zadru postao član Međunarodne tehničke akademije (International Academy of Engineering) sa sjedištem u Moskvi.
 
Novi članovi postali su su izv. prof. dr. sc. Toni Bielić s Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Heinz Brandl, predsjednik Austrijskog društva inženjera i arhitekata, prof. h.c. dr. sc. Johann Grabenweger, član uprave koncerna KHS, prof. dr. sc. Branko Novaković, prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Valentin Pryanichnikov, voditelj robotike na Ruskoj akademiji znanosti i prof. h.c. Markus Stopper, direktor koncerna MKW.
 
Predsjednik DAAAM International Vienna prof. dipl. ing. dr. techn. dr. mult. h.c. Branko Katalinić, uime predsjednika akademije prof. Borisa Vladimirovicha Guseva, uručio je novoimenovanim članovima diplome i prigodne medalje Međunarodne tehničke akademije. Na kraju je prof. Krasić, koji je u sjedištu akademije u Moskvi bio jednoglasno i već u prvom krugu glasovanja izabran za redovitog člana akademije, zahvalio na izboru u svoje ime i uime ostalih novoimenovanih akademika održavši govor na latinskom, još uvijek jeziku kulture i znanosti, u kojemu je istaknuo važnost tehnike i tehnologije u ljudskom životu.
 
Najplodniji povjesničar
 
Prof. dr. sc. Stjepan Krasić rodio se u Čitluku kod Mostara 1938. godine. Član je dominikanskog reda. Studirao je u Dubrovniku, Zagrebu i Rimu gdje je postigao dva doktorata: iz teologije i povijesti. Punih 35 godina predavao je povijest i metodologiju znanstvenog rada na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu i obnašao razne akademske službe te bio član brojnih akademskih i znanstvenih ustanova. Nakon povratka u domovinu, predaje povijest na Međunarodnom sveučilištu u Dubrovniku (Dubrovnik International University). Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
 
Stjepan Krasić je jedan od najuspješnijih i najplodnijih hrvatskih povjesničara u posljednjih nekoliko desetljeća, ne samo u smislu broja objavljenih radova nego i njihove važnosti. Njegove brojne znanstvene rasprave neprestano otkrivaju ne samo nepoznate nego i neslućene činjenice iz hrvatske kulturne prošlosti ili, pak, pomiču u prošlost ustaljena ili već poznata saznanja. Osobito je proučavao i proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 23 knjige, od kojih su neke u više svezaka, i oko 200 znanstvenih rasprava i članaka različite dužine. Ime mu je vezano uz iznimno značajna (znanstvena) otkrića koja bacaju sasvim novo svjetlo ne samo na stariju hrvatsku prošlost i kulturu nego i šire.
 
Otkrio je da je davne 1396. u Zadru započelo s djelovanjem prvo hrvatsko sveučilište koje su pohađali studenti iz više susjednih zemalja, čime je početke osnutka hrvatskog visokoga školstva pomaknuo unazad za gotovo puna tri stoljeća. Ništa manje senzacionalno zvuči njegovo otkriće koje se odnosi na gotovo nevjerojatnu činjenicu da su pape Grgur XV. (1621. – 1623.) i njegov nasljednik Urban VIII. (1623. – 1644.) posebnim dekretima bili propisali da se hrvatski jezik, uz latinski, grčki, arapski, hebrejski i aramejski, kao obvezan nastavni predmet uvede na brojnim uglednim europskim sveučilištima, čime je jedna nadnacionalna i globalna ustanova, kao što je Katolička crkva, hrvatski praktično izjednačila s "biblijskim" jezicima (hebrejskim, klasičnim grčkim, latinskim, kaldejskim, odnosno aramejskim koji su, ujedno, jezici najviše svjetske kulture).

 

Važna otkrića
 
Zvuči gotovo nevjerojatno da se hrvatski jezik mnogo prije predavao na inozemnim sveučilištima nego u osnovnim školama u samoj zemlji. U nekoliko drugih knjiga dokazao je da je hrvatski jezik normiran ne u XIX. st., kako se do sada mislilo, nego krajem XVI. i početkom XVII. st., što mijenja sve, ili gotovo sve što smo do sada znali o povijesti hrvatskog jezika. Nakon što je tako ispravio i dopunio nekoliko važnih stranica hrvatske kulturne povijesti, nedavno je u jednoj znanstvenoj studiji, objavljenoj u časopisu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Rad HAZU 516, Razred za društvene znanosti, knj. 50., str. 1.-51.), promijenio i jedan općeprihvaćeni temeljni dokument svjetske povijesti: da slobodu kršćanima nije dao prvi kršćanski car Konstantin Veliki (306. - 337.) 313., nego Dioklecijanov suvladar i nasljednik Galerije (305. - 311.) svojim ediktom od 30. travnja 311. koji je vrijedio za cijelo Carstvo, čime je tradicionalna religija izgubila status jedine i povlaštene religije, a kršćanstvo je od zabranjene i progonjene, ili samo tolerirane religije, postalo zakonski priznata religija, slobodna u obavljanju svoje zadaće.

 

Konstantin, gospodar zapadnog dijela Carstva, i Licinije, gospodar istočnog dijela, nisu 313. izdali nikakav 'Milanski edikt', nego su usmenim dogovorom potvrdili i malo proširili odredbe Galerijeva edikta. Time se mijenja jedna od temeljnih stranica ne samo povijesti Rimskog Carstva i kršćanstva nego i sva kasnija nadgradnja koju su stoljećima prenosili gotovo svi povijesni priručnici i brojni naraštaji učili u školama. Krasić se bavi i nekim drugim aspektima kulturne povijesti, među kojima i poviješću tehnike i tehnologije, što mu je donijelo članstvo u Međunarodnoj akademiji tehničkih znanosti.
Zoran Krešić, (https://www.vecernji.ba/kultura/dominikanac-i-akademik-1040881
http://info-iae.ru/ru/na-obshhem-sobranii-mezhdunarodnoj-inzhenernoj-akademii-sostoyavshemsya-15-maya-2015-goda-v-sostav-mia-byli-izbrany-novye-dejstvitelnye-chleny-i-chleny-korrespondenty/« 
 

Priredio: Artur Bagdasarov

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1030 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević