Get Adobe Flash player

O Brozu se sve lagalo i lakiralo

 
 
Boris Blažina u djelu "Djetinjstvo i mladost Josipa Broza Tita 1892. - 1920. kroz prizmu biografija: kontradikcije, nedosljednosti, politizacija, pedagogizacija" (Institut za europske i globalizacijske studije, bez godine izdanja) navodi duhovitost hrvatskoga vojnika i pravaškogaktiviste, te generala u vojskama Austro-Ugarske Monarhijei Nezavisne Države Hrvatske Ante Matasića (Kompolje kod Otočca, 9. VI. 1862. – Zagreb, 24. VI. 1942.) - u susretu s mladim Josipom Brozom. Naime, Matasiću u Prvome svjetskom ratu Broz nije ranjen u Galiciji, nego na Drini. A to se vidi po duljini kose na njegovoj glavi. 
 
Blažinin rad je zamišljen kao »pregledni članak u kojem je uspoređen veći broj uglavnom sekundarnih izvora o životu Josipa Broza Tita, od djetinjstva do povratka iz ratnog zarobljeništva u Rusiji 1920. godine. Analiza spomenutih izvora pokazuje da postoje brojne nedosljednosti među njima, koje su većinom rezultat „krojenja“ biografije utjecajne ličnosti iz političkih, odnosno pedagoških razloga. To treba promatrati u kontekstu obrazovne politike socijalističke Jugoslavije – mladi je Broz trebao biti uzor za jugoslavensku djecu i mladež koja su odgajana u duhu socijalizma i panslavizma. Očigledne su i značajne promjene koje su išle u korak s promjenama na vanjskopolitičkom planu Jugoslavije, posebno u vrijeme tzv. Informbiro sukoba, kada je panslavizam pao u drugi plan te je zamijenjen jugoslavenskim patriotizmom«, kako piše u NSK o njegovome radu.
https://www.kurir.rs/data/images/2015/07/03/02/693201_josip-broz-tito-tamna-strana-srpskih-vladara-marsal_ls.jpg
Prema Blažini ova Titova fotografija iz 1915. nastala je na Drini, a ne u Galiciji. (v.h.)

Balduin se je oženio Ardom 1097. godine nakon smrti njegove prve žene

 
 
Arda je bila supruga kralja Balduina 1. Jeruzalemskoga (1100. - 1118.), vođe prvoga križarskoga rata (1096. - 1099.). Arda je bila kći armenskoga plemića Torosa (Taftosa) ili Taphnouza, lorda Edesse. Balduin se je oženio Ardom 1097. godine nakon smrti njegove prve žene. Toros mu je obećao 60.00 bezanta kao miraz jer je to bio politički brak. Uz pomoć ovoga braka htio je učvrstiti svoje pozicije među armenskim stanovništvom Edesse. Balduin je postao prvi grof Edesse. Grad Edessu su osvojili križari 1099. god. i osnovali grofoviju (1098. - 1146.) na dijelu armenskoga područja Cilicije. Grofovija Edessa je bila križarska država sa sjedištem u Edessi. Balduin je otišao u Jeruzalem iz Edesse 1100. god.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/17/Arda2.jpg
Baštinio je titulu jeruzalemskoga kralja od svojega brata Golfrida Boillonskoga (1076. - 1096.), ali Arda mu se tada tada pridružila. Došla je u Jeruzalem morem 1101. god. Godine 1105. brak je poništen zbog tzv. bračne nevjere. Zapravo, Ardin otac Toros nije dao Balduinu kao miraz dosta novaca i osim toga Arda mu nije rodila djecu. Balduin I. je prisilio Ardu da ode u samostan sv. Ane. Kasnije je prva jeruzalemska kraljica zatražila da ju oslobode i pošalju u Carigrad gdje se je već nalazio njezin otac Toros.
 
Godine 1112. Balduin I. odlučio je oženiti se Adelaidom del Vasto (oko 1072. - 1118.), udovicom Rogera I. Sicilijskoga (1031. - 1101.). Crkva je ustala protiv toga braka jer jr Balduin I. tada još bio oženjen Ardom. Primoran je bio poslati Adelaidu natrag i pomiriti se s Ardom, ali Arda se nije vratila u Juruzalem. Balduin I. preminuo je 1118. god. Nadnevak Ardina rođenja i smrti je nepoznat. Sve u svem, prva jeruzalemska kraljica armenskoga podrijetla nije imala značajniju ulogu u političkom životu Jeruzalemskoga kraljevstva.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Česi rekonstruirali lice jednog od najpoznatijih hrvatskih vojskovođa i najkontroverznije osobe XVIII. stoljeća

 
 
Barun Trenk rođen je 1711. u Kalabriji. Otac mu je bio vojni zapovjednik tvrđave u Slavonskom Brodu. Po uzoru na oca stupa u pješačku pukovniju grofa Nikole Pálffyja, ali je nakon nekoliko godina napušta. Jedno vrijeme živi na svojem imanju Brestovac, a nakon smrti supruge ponovno se vojno aktivira. Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu sa četom dragovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj.
http://akademija-art.hr/wp-content/uploads/01_aa_kalendarium/2015/02%20veljaca/24/pozega/BARUN_TRENK.jpg
Trenk je preživio 102 dvoboja, a dva puta osuđivan je na smrt. Bio je sin pukovnika Ivana Henrika, Prusa koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije prešao na katoličku vjeru. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskoga naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam. Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, posebice iz Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici.
 
Za života je govorio kako je Slavonac, a uz njegovu genijalnost Hrvati su u Europu uveli prvu vojnu glazbu te prvi su u Europi koristili turski instrument činele. Koliko su panduri bili cijenjeni kao ratnici govori podatak kako su se u razdoblju njihova ratovanja u cijeloj Europi izrađivali dugi lovački noževi s natpisima Vivat Pandur s vrhom koji se zvao pandurspitze. Mnogobrojni Trenkovi protivnici dizali su optužbe protiv Trenka. Uglavnom su ga tužili otpušteni časnici a optuživali su ga za okrutno postupanje s vojnicima i časnicima, silovanje, pronevjeru državne blagajne, namjerno puštanje pruskoga kralja Fridrika II. kojega je navodno mogao zarobiti te navodno otpremanje 30.000 pušaka u Slavoniju sa svrhom podizanja bune protiv kraljice.
 
Koračnica baruna Trenka: https://youtu.be/LfkMR25vTkc
 
Na sudu su se sve optužbe pokazale neutemeljene, međutim njegovi protivnici su neumorno obnavljali postupak. Carica je predlagala Trenku neka moli oprost, ali njegov ponos mu to nije dozvoljavao. Osuđen je u Beču na gubitak čina i doživotnu tamnicu. Trenk je 1749. umro u tamnici u tvrđavi Špilberk iznad Brna, a njegovo tijelo, dimenzija oko 180 centimetara, čuva se u kripti kapucinske crkve u Brnu gdje je pokopan po vlastitoj želji, zbog čega je kapucinima darovao 4000 zlatnika. Zbog blagog strujanja zraka u kripti tijelo se osušilo i mumificiralo. Do 1872. bio je pokopan poput kapucina, ispružen na zemljanom tlu i s dvije cigle pod uzglavljem, no 1872. na traženje njegovog pranećaka Heinricha von Trencka, zadnjeg pripadnika njegove obitelji, premješten je u veliki lijes sa staklenim poklopcem koji je od 1925. dostupan i posjetiteljima. Prvo antropološko istraživanje Trenkova tijela provedeno je 1983. kako bi se otklonile sumnje da se ne radi o njegovom tijelu, ili da lubanja nije njegova, a 1998. je obavljena i DNK analiza.
 
https://youtu.be/hMiu3n9TJio;
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/cesi-rekonstruirali-lice-jednog-od-najpoznatijih-hrvatskih-vojskovoda-i-najkontroverznije-osobe-18-stoljeca-foto-20180807

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1442 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević