Get Adobe Flash player

Dubrovnik je maestru Rogowskome, na dan sprovoda 16. ožujka 1954., iskazao vrlo rijetke i poslije toga neviđene počasti

 
 
"Ovdašnji ljudi piju sunčane proizvode od grožđa u obliku vina i rakije (u gradu daleko više vole likere nego rakiju, op. T.T.) Glavna hrana Dubrovnika je janjetina, zeleni kupus, divlja cvjetača, svinjetina, i obilje riba izvrsno priređenih. Moja osobna kuhinja je mnogo skromnija: žutanjci, crni kruh, maslac, med, šećer, kaša, riža, ponekad šunka, krumpiri, luk, češnjak, masline i sezonsko voće. Osim toga čaj, kava i vino. Živim kao feudalni knez."
https://lazaretihub.com/sites/default/files/styles/biography_gallery_box/public/uploads/gallery-image-box/2019-09/Ludomir%20Michal%20Rogowski___.jpg?itok=ljODB9p-
Zapravo je živio kao vegetarijanac, pravio slane kaše koje je jeo u malim količinama danima i životario od nekoliko lekcija, većinom iz pjevanja. Bogate nije uzimao ako nisu imali talenata, siromašnima je davao jeftine lekcije, s tim da nije davao besplatno jer je primijetio da ga takvi ne cijene i odustaju od poučavanja. Treba istaknuti da je imao panteističke ideje, djetinjaste ideje o reinkarnacijama, te da je bio u mladosti mason.
Kako je proživljavao rat, u nemiru zbog zle sudbine poljskoga naroda (skoro 6 milijuna mrtvih op., T.T.), u brizi za budućnost svijeta, u tragičnim vijestima koje bude bolesne i strašne misli: na kraju je shvatio da time samo sebi šteti te se izolirao od novosti. Ostao je u Gradu nakon naredbe 1948. da svi stranci odu, rekao je da će se radije baciti sa Boninova nego otići iz Grada. Tada je otišao sa otoka Koločepa (Kalamote) njemački filozof Rudolf Panwitz koji je tu živio od 1921. do 1948. u daleko većoj osami. Upravo sam tražeći nešto o Panwitzu naletio na Rogowskoga koji je živio u mojem sv. Jakovu dok tu najljepšu mediteransku prigradsku oazu nije unakazila ljudska glupost i pohlepa.
 
Dubrovnik je iskazao maestru Rogowskome na dan sprovoda 16. 3. 1954. vrlo rijetke i poslije toga neviđene počasti. Tijelo je izloženo u atriumu palače Sponze; počasnu stražu držali su učenici Muzičke škole. U svega dva sata oprostili su se u mimohodu od umjetnika tisuće ljudi! Pjesnik i pjevač Bokelj Vjeko Pesenti oprostio se od svojega prijatelja stihovima; Narodna glazba, Gradski orkestar koji je svirao umjetnikove simfonije, predstavnici vlasti, kulturnih ustanova i udruga pratili su kola sa lijesom koja su putovala pola sata putem koji se može preći u 5 minuta. Kolege glazbenici V. Sagrestano, Z. Šapro, I. Bošković također su držali posmrtno slovo. Gustav Brili je 1958. napisao za djela R. "Dubrovačke impresije" i "Bljesci na moru": "to su muzičke oleografije u kojima umjetnik tonski (bolje bi bilo reći glezbeni, op., T.T.) slikar paletom živih tonskih boja slika divne šare poetskih i vječnim suncem obasjanih pejzaža našeg klasičnog grada."
 
Ileana Grazio se divi njegovom odnosu prema djeci kojima je čak davao ideje za igru. Pišući seminare Rogowskom na Muzičkoj Akademiji u Ljubljani dr. Cvetko joj je kazao: "Zbilja, dobro ste konstatirali kolegice, ovo je filmska glazba, koja nam ne samo slušno dolazi nego se stvaraju i vizualne slike". Njegova glazba ima u sebi mješavinu melodrame, veličanstvena romantizma klasike ali za moj ukus je podnošljiva u minijaturama, u većim cjelinama nema organskoga razvoja kompozicije već heterogene stvari se međusobno ne povezuju u cjelinu. Ali i priroda je takva, osim toga moja malenkost je glazbeno neobrazovana osoba bez sluha. Sreće Katić smatra ga najzaslužnijim za svoje formiranje, ljupko ga opisuje kako 200 skalina u sv. Jakovu prolazi starac u kupaćim sa vojničkom dekom i aktovkom u kojoj je držao vodu i cukar (šećer).
 
Kada je kupio barku djeca bi ga veslajući prebacili prema Gradu ili Lokrumu; poslije toga im je prepuštao za njihove pustolovine. Za svoje djelo Simfonija radosti kaže: "pisao sam je  u izuzetno teškim uvjetima, uslijed paklenskih moralnih muka i materijalnih nedostataka. Snažna koncentracija pažnje, neophodna za nastanak tog djela, zahtijevala je stoput veći napor nego u normalnim okolnostima. Za vrijeme dok sam pisao taj rad uspio sam se bolno i radosno uznijeti iznad mizerije života." Doduše kasnije je napisao i da "sve što je dobro u mom stvaralaštvu nastalo je na suncu Juga, bez napora, u blistavom oduševljenju. To je slika čovjeka Ludomira Mihała Rogowskoga!
 
(Svršetak)
 

Teo Trostmann

Pristupio prvom istarskomu domobranskomu bataljunu

 
 
Lazarić, Josip(Lazarich von Lindaro), hrvatski general bojnik uhabsburškoj službi (Trst, 19. III. 1784. – Bela Crkva, Banat, 27. I. 1859). Godine 1808. kao vojnik dobrovoljac pristupio je prvom istarskomu domobranskomu bataljunu. Sudjelovao je u bitkama kraj Palmanove i Prevalda kraj Postojne, gdje je bio teško ranjen pa je bio prisiljen napustiti vojnu službu. Do 1813. službovao je u austrijskom konzulatu u Trstu, koji je tada bio u sastavu Ilirskih pokrajina. Nakon toga ponovno je stupio u vojnu službu i sudjelovao u ratu protiv Francuza za ponovno priključenje Istre Habsburškoj Monarhiji.
https://www.bildarchivaustria.at/Preview/7856433.jpg
U trenutku kada je austrijski general L. Nugent-Westmeath, nastojeći osvojiti Istru, bio gotovo opkoljen od francuske vojske, Lazarić je organizirao ustanak Istrana protiv francuskih vlasti. S vojnim postrojbom od 55 vojnika pritekao je u pomoć Nugent-Westmeathovim postrojbama i oslobodio područje Istre za samo 10 dana. Za hrabrost u nizu bitaka promaknut je u čin bojnika, 1815. dodijeljeno mu je odličje viteškoga reda Marije Terezije, a 1819. i barunat. Godine 1834. obavljao je dužnost zapovjednika utvrde Kotor. Godine 1847. bio je umirovljen u činu pukovnika. Tijekom revolucije 1848. bio je reaktiviran pa je organizirao postrojbu istarskih dragovoljaca kako bi ojačao austrijsku vlast u Istri tijekom nemira u susjednoj Veneciji. Za zasluge u tim ratovima bio je promaknut 1849. u generala bojnika, a 1850. umirovljen. (t.t.)

Ovdašnji su ljudi lijepa rasa i fizički i duhovno

 
 
"Pogrebi su također svečano organizirani. Normalno za kovčegom idu samo muškarci. Ponekad se,uz veliku pompu vide sirotišta, škole, svećenici pogrebni orkestar. Vraćajući se sa groblja taj orkestar uvijek svira živi marš da se narod previše ne bi zabrinjavao i da misle na život,ne zaboravljajući smrt". Tu me podsjeća Rogowski na to kako Waltari opisuje Krećane u "Sinuheu", ali i na Vela Luku; tamošnji pogrebi su dio naše dobro očuvane kulturne baštine. "Puhački orkestar, ustvari banda, to je već čitava poema... ja sam zatekao gradsku glazbu odjevenu u sive, skromne uniforme. Nakon nekoga vremena je ukinuta i stvorena srpska glazba u prekrasnim uniformama - sve sami "generali". Naglo je nestala i stvorena je hrvatska glazba u skromnijim uniformama nalik na mornarske... u tim raznim kostimima stalno vidim iste ljude, pretežno Čehe i oni stalno sviraju talijansku muziku! Ne razumijem se u politiku, možda upravo tako i treba, neka, neka kako govore Dubrovčani."
https://i.pinimg.com/originals/d5/1b/62/d51b62a64f24a5ef8cd71f5d657c96c5.jpg
"Dubrovnik ima 15.000 stanovnika (tek pedesetih godina 20. stoljeća dosiže tu brojku op., T.T.), ali ima poluamatersku Filharmoniju, dva sjajna zbora i nekoliko slabijih, kameleonsku glazbu, jako dobru sokolsku glazbu i nekoliko komornih ansambala, violinskih i mandolinskih. Sve to ima samo za sebe, ne radi posjetitelja, jer prava produkcija tih ansambala počinje u studenom i traje do svibnja. Ljeti se svi kupaju i sunčaju, tko bi brinuo o dolasku na probe!..." Spominje mučenike, desetak iz Filharmonije koji sviraju ljeti.
 
"Često se vidi skupinicu ispod svjetiljke na Stradunu kako tiho pjevuši svoje improvizacije za četiri, a najčešće tri glasa. Njačešće  melodiju pjeva neki bariton, tenor izvodi nešto kao gornju dopunsku melodiju, a bas svemu tome sazvučju daje težinu harmonije. Obično su to Hvati. Srbi ili Bošnjaci imaju drugi način pjevanja, obožavaju sevdalinke". Slijedi nadahnuti opis strasnoga sevdaha, te "Crnogorci imaju samo jednu pjesmu koju pjevaju uvijek glasno i vatreno strašeći njome navečer goste. (zlobno op., T.T.) Tekst takve pjesme je bijelo janje, crno janje ili već sasvim moderno - ti si moja Greta Garbo", siromašan tekst iako je melodija još siromašnija poput... crnogorskih stijena." Hercegovci uzimaju kvintu za oktavu, što Rogowskoga podsjeća na starogrčke kvinte. U Dubrovniku Rogowski sreće i Slovence sa njihovim sladunjavim pjesmama tirolskoga tipa. "Tamo se plešu različita kola, plešu poskočnice i čudni plesovi u kojima muškarac i žena plešu odvojeni doskakujući jedno do drugoga sa šakama nad glavom - da to nije bračna pantomima?(Rogowski je bio rastavljen op., T.T.)
 
"Najzanimljivije su pak recitacije praćene guslama sa jednom strunom. Čovjek koji ne razumije tekst pobjeći će nakon 10 minuta od takve glazbe..." "Opće prihvaćeno mišljenje jest da su Južnjaci lijeni... nisam stekao taj dojam. Kao i svuda i ovdje postoji određen broj mladih ljudi koji traže korisne "romanse" sa došljakinjama, postoje besposličari, postoje prosjaci čini se po zanimanju i drugi oblici notornih lijenčina, ali to su normalni paraziti kakvih ima u svakom društvu. Po mom mišljenju ovdašnji čovjek umije bolje uživati u životu nego svi Sjevernjaci. Kada tu dođe čovjek pun inercije zapadnog tempa, na svakom koraku mora psovati, nailazeći na spor životni tempo i stalno slušati pijevno: ne žuri se brate. Svaka nova ideja, nova zamisao mora ovdje odležati, promisliti se a kad napokon dozre izvršava se munjevitom brzinom. Ovdašnji ljudi umiju izvrsno radit - sa žarom, oduševljenjem, preciznošću i energijom, ali vole se prije toga priviknuti na pomisao da taj posao uopće mora biti obavljen. Zašto u žurbi obaviti nepotrebnu stvar?
 
Poljaka se ovdje neugodno doima količina neobrađene zemlje dok se povrće doprema iz Italije, cvijeća nema dovoljno čak ni za potrebe Grada, naranče rastu divlje, pčelarstvom se bavi jedva nekoliko stranaca iako pčele daju duplo više meda nego u Poljskoj, svilene bube su ovdje zaboravili pred barem sto godina, iako je posvuda puno murvi. Lijenost? Tromost? Ne, jednostavno nepoznavanje, neznanje, nerazumijevanje rentabilnosti takvih poslova, idu kao ovce utabanim putem iznajmljivanja soba strancima ili putem trgovine koja opet računa na došljake." Danas smo još gori, kolač od smokava je uvoz iz Srbije(?!), mljeveni rogač iz Nizozemske (baš!), Komorač (bebi - bibi) iz Njemačke, badem iz SAD-a, krumpir iz Turske, češnjak iz Kine.
 
Rogowski opisuje žene kako u drvenim postoljima nose na glavi terete "puhao je snažan vjetar, kokoši i guske su se u nemirno premještale u košari, a one su išle odmjerenim, ponosnim korakom živo razgovarajući, ili čak namigujući mladićima... virtuoznost... Dalmatinke prati glas da su idealne žene, domaćice i majke." Ovdašnji su ljudi lijepa rasa i fizički i duhovno. Od davne su aristokracije preostali jedva rijetki pojedinci, a cijelo društvo niče i nastaje iz seljaštva. Bio to neki predsjednik, ili sudac ili profesor, ili običan nosač, svi imaju u sebi veliko dostojanstvo i značaj, svi imaju duše osjetljive na tuđu nevolju i spremne pomoći onima koji pate. Ovdašnji čovjek obično nema europske uglađenosti, ali je sposoban za najsuptilnije osjećaje i dojmove. Ljudi su ovdje dobre volje, rado se smiju, pjevaju ili plešu. Za 9 godina boravka u Dubrovniku nisam nijednom vidio ovdašnjeg čovjeka pijanog. Pretpostavlajm da glavnu ulogu tu igra onaj instinkt reda i mjere koji se iskazuje u začuđujuće održavanim ulicama i uličicama. (i Crkva i Republika! op., T.T.) Prijevara, krađa donedavno ovdje nisu bile poznate... imaju oni izrazite slavenske mane: zapaljivost, jadikovanje zbog svojih nevolja pred strancima, vječna jalova konspiracija i politikomanija, obožavanje svega što je strano. Što se tu ima pričati, pa mi Poljaci znamo sve NAŠE (misli slavenske op., T.T.) mane!
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Teo Trostmann

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Ponedjeljak, 01/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 923 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević