Get Adobe Flash player

Stihove je napisao Hans Leip 1915. godine dok je bio na istočnoj bojišnici

 
 
Pjesma Lili Marleen je isključivo ljubavna(!!) pjesma koja je postala popularna tek tijekom Drugoga svjetskog rata i emitirana, čudnim spletom slučajnih okolnosti, prvi put s radio postaje Beograd 18. 4. 1941.  tj. nakon zauzeća Beograda od strane njemačke vojske i to svake večeri u 21:55 sati, jer je jakost signala radio postaje bio veoma jak pa se je čula diljem Europe i sjeverne Afrike. Joseph Goebbels je svojevremeno zabranio emitiranje pjesme na radiju jer je smatrao da sentimentalnošću loše utiče na borbeni moral njemačkih vojnika.
https://img.discogs.com/vPUKXa8IpJ5EP0rPnD52AYf7fdg=/fit-in/300x300/filters:strip_icc():format(jpeg):mode_rgb():quality(40)/discogs-images/R-3510395-1351509695-8478.jpeg.jpg
Beogradska radio postaja primala je 12 tisuća pisama dnevno za njeno emitiranje, pa je Goebbels morao popustiti, jer je čak i Erwin Rommel tražio ponovno emitiranje, a njemu se u to vrijeme nije moglo reći ne. Stihove je napisao Hans Leip (1893.-1983.) 1915. godine dok je bio na istočnoj bojišnici. Znajući dobro vojničku muku i tugu svojstvenu u svakom ratu, vjerno je ovjekovječio stihovima u kojima su se s razlogom prepoznali vojnici mnogih armija. Norbert Schultze (1911.-2002.) ju je uglazbio 1938. Pjesmu su preveli Amerikanci, Rusi, Francuzi, a Britanci su na ratištu u Africi čak proglasili svojom pjesmom – „Eighth Army Song“ - Pjesma Osme armije, koja je bila pod zapovjedništvom Montgomeryja. Izvorni naslov pjesme bio je „Das Madchen unter der Laterne“ - Djevojka pod uličnom svjetiljkom.
 
U gradiću Langeoogu postavljen je spomenik posvećen pjesmi „Lili Marleen“ i pjevačici Lale Andersen (1905.-1972., pravo ime Lieselotte Helene Berta Brunnenberg. „Lili Marleen“ je nastavila da živi i poslije Drugoga svjetskog rata još više. Otpjevana (prevedena) je na 48 jezika u preko 200 inačica, te nije pala u zaborav. Snimane su nove inačice, a izvodili su je Frank Sinatra, Perry Como, Greta Garbo, Eric Burdon, Milva... i drugi pjevači-ice. Američki general Dwight Eisenhower je nakon rata izjavio: „Hans Leip je vjerojatno jedini Nijemac koji je tijekom rata cijelom svijetu (svojom pjesmom) donio radost“. Tijekom Domovinskog rata često se „vrtila“ na domaćim radio postajama navedena pjesma ali s prijevodom „Čekam te“. Pjevale su je razne hrvatske glumice. (...) Navedeni najvažniji povijesni podatci o pjesmi „Lili Marleen“ ukazali su čitateljima da je pjesma nepravedno „ocrnjena“ samo zato što se vezuje za nacističku Njemačku. Istina je sasvim drukčija, jer je pjesma zbog svoga ljubavnog sadržaja, bila izuzetno popularna tijekom Drugoga svjetskog rata, kod vojnika na obje zaraćene strane.
 

        Lili Marleen

 

Dan polako sviće,
blijedi ova noć
iz zagrljaja moga
na front ti moraš poć',
ali ma gdje bio s s tobom je
i mjesec naš i zvijezde sve
i znaj da čekam te
i znaj da čekam te.
Ti otvaraš vrata,
tiho kuca sat,
ne gledaj me tako,
to tek je kiše kap.
Idi sada, dušo, jutro je,
idi sad, ne gledaj me,
al' znaj da čekam te
al' znaj da čekam te.
Jednom ova jutra
zauvijek će proć'
i večeri jedne ti ćes meni doć',
ali sad ću poslat anđele
da kažu ti da ljubim te,
da znaš da čekam te
da znaš da čekam te.
Kad se noću budim,
tebe nema tu,
ja osjećam tvoj dodir,
i čežnju tvoju svud.
Vratit ćeš se, dragi, k meni ti
i naš će san oživjeti
i znaš da ja to znam,
ti znas da tvoja sam.
Sanjam tvoje oči,
tvoje osmijehe,
sanjam tvoje lice,
tvoje cjelove,
tebe noćas ljube zvjezdice,
i Mjesec naš i krijesnice
i noći daleke
i noći daleke.
Neka moja pjesma
tebi snage da
i znaj da samo tvoja,
tvoja ja sam sva
nikome te ne dam, voljeni,
i sretni bit ćemo opet mi
i ja ću čekati za tebe živjeti.
Ne dam svoju zemlju,
sela, gradove,
ne dam naše šume,
polja, domove,
ne dam našu lijepu Hrvatsku
i s tobom sad ja branim nju
i znaj da čekam te
i znaj da čekam te.
I srušene će kuće opet stajati
i svako će se dijete opet smijati
i nasu pjesmu čut će svi
jer Hrvatska to svi smo mi,
nek' ljubav pobijedi!
 

Damir Račić

Čovjek koji je podržao pobunu bokeljskih Hrvata 1. veljače 1918.

 
 
A sad o ulozi hrvatskoga visokog mornaričkog časnika u Prvome svjetskom ratu. Sumnjam da čitatelji znaju za ime Maksimilijana Njegovana (Zagreb, 30. X. 1858. – Zagreb, 1. VII. 1930.)! Hrvat, rođen i umro je u Zagrebu i kako sam već naveo na početku napisa, austro-ugarski admiral. Posebno je radio na opremanju ratne luke u Boki Kotorskoj kako bi postala podmornička baza. Početkom godine 1918. kad je već bilo jasno da Austro-Ugarska i Njemačka gube rat, usprotivio se zapovijedi da s mora opsjedne i bombardira Veneciju. Drugi događaj koji je odlučio daljnju sudbinu hrvatskog admirala dogodio se 1. veljače 1918. prilikom pobune mornara, odnosno prema glavnim počiniteljima pobune u Boki Kotorskoj. (Početkom ove godine svečano je obilježena 100. godišnjica pobune mornara, a prema pisanju „Hrvatskog glasnika“ koji izlazi u Crnog Gori.) I u ovom slučaju Maksimilijan Njegovan nije poduzeo stroge kaznene mjere pa je smijenjen, tj. umirovljen. Kompromisno je bilo objavljeno da je umirovljen na „vlastiti zahtjev“.
http://www.paluba.info/smf/index.php?action=dlattach;topic=27517.0;attach=742607;image
Umirovljen je 1. ožujka 1918. ukazom cara i kralja Karla I. austrijskog, kojemu je istovremeno dodijeljen veliki križ Leopoldovog reda s ratnim odlikovanjem za „dugogodišnju izvanrednu službu“. Na čelo zapovjednika austro-ugarske mornarice dolazi njemu dotad podređeni viceadmiral Miklós Horthy (1868.-1957.) pobornik „čvrste ruke“i ratni heroj. Kao zapovjednik krstarice Novara sudjelovao u gušenju ustanka mornara u Boki Kotorskoj. Vojni sud osudio je četvoricu mornara na smrt strijeljanjem, a nekolicina je umrla u zatvoru tijekom istrage. Bio je regent Mađarske od 1920.-1944. Godine 1940. godine potpisuje pristup Mađarske silama Osovine, njegov sin se oženio groficom Pejačević. Neko vrijeme skrivao se i našao utočište u Portugalu gdje je umro 1957. godine.
 
Nakon kraja rata, raspada Monarhije i talijanske okupacije Istre, Maksimilijan Njegovan kratko vrijeme je živio u Veneciji i Beču, a zatim se preselio u Zagreb, gdje je preminuo nakon kraće bolesti 1. srpnja 1930. godine. Pokopan je 3. srpnja na zagrebačkom groblju Mirogoj po katoličkom obredu uz sve državne i vojne počasti. Njegovo ime nalazi se na ploči kojom se odaje počast svim admiralima koji su diplomirali na nekadašnjoj Mornaričkoj akademiji u Rijeci. Na pročelju bivše akademije, danas zgrade bolnice, otkrio ju je hrvatski predsjednik Ivo Josipović na Dan hrvatske mornarice 2011.
 
Bez imalo dvojbe može se zaključiti da bi Pariz bio razoren da nije bilo odlučnog, uvjerljivog i ustrajnog švedskog konzula Raoula Nordlinga koji je poljuljao vojničku odanost njemačkog generala prema Adolfu Hitleru. Opozvao je odluku iako nije bio nimalo siguran hoće li njegova obitelj biti izvučena iz Njemačke i prebačena u neutralnu Švicarsku. Za razliku od Dietricha von Choltitza, hrvatski admiral djelovao je isključivo samoinicijativno, odbijajući izvršiti pomorsku blokadu i bombardiranje Venecije, jer to je bio isključivo čin odmazde vojne vrhuške Austro-Ugarske i Njemačke prema nekadašnjem samo („papirnatom“) savezniku. Nema sumnje da je Maksimilijan Njegovan mogao biti izveden pred prijeki sud i izgubiti glavu, zbog neizvršenja zapovijedi. Međutim, zbog njegovih ranijih vojnih uspjeha i mnogih odlikovanja koje je dobio izabrano je solomonsko rješenje pa je umirovljen. Može se pretpostaviti da su Talijani naknadno saznali za njegov postupak nakon završetka rata, jer je hrvatski admiral čak i kratko vrijeme živio u Veneciji, te im je mogao reći u kakvoj je moralnoj dvojbi bio. Je li ga gradska vlast barem proglasila počasnim građaninom Venecije ostaje (mi) nepoznato, a svakako da je zaslužio odličje.
 

Damir Račić

Knjige su rezultat polustoljetnog istraživačkog rada akademika Dadića

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u utorak 12. lipnja predstavljeni su  drugi i treći svezak knjige Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata, (s osobitim obzirom na egzaktne znanosti) posvećeni razdoblju renesanse i ranog novog vijeka, autora akademika Žarka Dadića, vodećeg hrvatskog povjesničara znanosti. Knjigu je objavila nakladnička kuća Izvori i ona je rezultat autorovih dugogodišnjih istraživanja kao dio cjelovite povijesti znanosti i prirodne filozofije u Hrvata. Svoje djelo akademik Dadić zamislio je u osam knjiga, svaku u opsegu od 500 tiskanih stranica. Prva od njih, Srednji vijek, objavljena je 2015. i predstavljena u Hrvatskoj akademiji kao početak objavljivanja tog djela. Četvrta knjiga, Prosvjetiteljstvo, izaći će iz tiska tijekom lipnja, a do kraja godine objavit će se i peta knjiga, Pretpreporodno doba. Rukopis šeste knjige, koja obuhvaća razdoblje kulturnog i znanstvenog preporoda u Hrvata do kraja 19. stoljeća, bit će dovršen u jesen 2018. Sedma knjiga, koja obuhvaća razdoblje do 1941. i osma koja obuhvaća razdoblje do otprilike 1970. predviđa se da će biti dovršene do početka 2020. Posljednjih 50 godina do danas ne će biti uključene u ovo djelo jer bi se za to razdoblje moglo samo registrirati činjenice bez valorizacije, a to je u protivnosti s autorovom koncepcijom cijelog djela.
https://www.knjizara-godot.hr/84-home_default/povijest-znanosti-i-prirodne-filozofije-u-hrvata-knjiga-i-srednji-vijek-zarko-dadic.jpg
O koncepciji knjiga akademika Dadića govorila je dr. sc. Marijana Borić iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU koja je istaknula autorov pristup povijesti znanosti i prirodne filozofije u širokom smislu, zbog čega se obrađuje i povijest prirodnih i matematičkih znanosti s tehnikom i medicinom, a zbog povezanosti znanosti s filozofijom, u njima se razmatra i filozofija, posebno filozofska djela. Svaka knjiga ima uvodno poglavlje u kojem se prikazuje opći svjetski razvitak znanosti kako bi se u taj sklop moglo uvrstiti ulogu Hrvata. U djelu se razmatraju dva aspekta znanosti i prirodne filozofije u Hrvata, i to doprinos Hrvata razvitku, posebno u tiskanim i rukopisnim djelima, i zastupljenost znanosti i filozofije u hrvatskom društvu.
 
„Knjige su rezultat polustoljetnog istraživačkog rada akademika Dadića koji je gotovo sva znanstvena i filozofska djela osobno pročitao, analizirao i istaknuo im vrijednost. Kako je mnoga od tih djela istraživao u ranijim godinama svog rada, sada ih je većinom ponovno pregledao i dopunio ako je bilo potrebno za svrhu pisanja ovog opsežnog djela. Za neka istraživanja pojedinih knjiga i problema autor je koristio i dosadašnja istraživanja drugih istraživača, ali ih je kritički razmotrio. U djelu se stalno ukazuje na još otvorena pitanja i neriješene probleme iz povijesti znanosti u Hrvata pa se to djelo može koristiti i kao putokaz daljnjih istraživanja“, rekla je Marijana Borić koja je kao važan dio najnovijih knjiga akademika Dadića spomenula obradu islamske sastavnice znanosti u Hrvata.

 

Prof. dr. sc. Željko Dugac iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU istaknuo je doprinos koji je akademik Dadić dao povijesti medicine i zdravstva prikazom liječnika u pojedinim hrvatskim gradovima, kao i orijentalnu medicinu, a dr. sc. Ivana Skuhala Karasman iz Instituta za filozofiju govorila je o povezanosti filozofije i znanosti u doba renesanse i ranog novog vijeka, u što je bila uključena i astrologija. I akademik Žarko Dadić istaknuo je povezanost filozofije i znanosti još od razdoblja antičke Grčke, kazavši da su mnogi istraživači zapostavljali tu vezu.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 730 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević