Get Adobe Flash player

Broz NKVD-u: »S Kuburićem (Simom Miljušem) nikada nisam zajedno radio, a o njemu sam imao loše utiske«

 
 
Simo Miljuš rođen je 1894. godine u Lušci PalankiBosna. Veoma rano se uključio u revolucionarni pokret. Politički je bio aktivan još u sarajevskoj gimnaziji. Bio je član tajne omladinske revolucionarne organizacije „Mlada Bosna“. Kao sedmoškolac odlazi u Srbiju gdje prilazi komitama. Zajedno sa drugim mladobosancima, u Prvom balkanskom ratu borio se u četi Voje Tankosića. Kao osamnaestogodišnjak 1912. pridružio se srpskoj vojsci i sa majorom Vojislavom Tankosićem sudjelovao u oslobađanju južne Srbije i Makedonije od Turaka.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/0/03/Simo_Milju%C5%A1.jpg
U Drugom balkanskom ratu 1913. godine dezertirao je iz Makedonije. Bolestan i rezigniran bregalničkim iskustvom ubrzo se vraća u Sarajevo. Kao član Mlade Bosne, nakon Principova atentata 1914. je uhićen i interniran u Aradu1916. godine je mobiliziran ali je ubrzo pritvoren zbog antiratne kampanje. Uhićen je kod carske i kraljevske Regimente broj 79 u Otočcu. Slom Austrougarske dočekao je u garnizonskom zatvoru u Zagrebu, očekujući osudu. Odmah po izlasku iz zatvora se pridružuje socijaldemokratima te se angažira u revolucionarnom krilu što se profiliralo u hrvatski komunistički pokret. Uređivao je časopis Borbu, zajedno s Kamilom Horvatinom.
 
„Najveći je zločin prema budućnosti čovječanstva, koga je sudbina vezana sa sudbinom proletarijata, da proletarijat nema svoje organizacijske forme, onaj aparat koji će strahovite patnje koje prijete proletarijatu i osta­lom čovječanstvu olakšati...«, napisao je Simo Miljuš, kojega je Josip Broz u ožujku 1939. proglasio „štetočinom i izdajnikom“ i isključio iz Partije, a čim je taj glas stigao do Moskve, Miljuš je strijeljan zajedno sa nekolicinom osnivača KPJ 19. travnja 1939. godine.
 
„Proleter“, službeni list KPJ od svibnja 1939, donosi popis isključenih jugoslavenskih komunista na kojem su Simo Miljuš i njegova žena Zora. Mnogi od popisanih su u trenutku objave već bili mrtvi, a nekima je isključenje bilo smrtna presuda: „Kao elementi koji su našoj partiji i radničkoj klasi nanijeli goleme štete u tijeku niza godina svojim frakcijama i grupaškim borbama, vezama sa klasnim neprijateljima, varali KI, svojim destruktivnim radom kočili razvitak partije i pa taj način obezglavljivali pokret radničke klase Jugoslavije, i tako pomagali klasnom neprijatelju, isključeni su iz redova partije: Milan Gorkić, Flajšer, S. Marković, S[imo] Miljuš, [Antun] Mavrak, Krešić [Đuro Cviić], Andrej [Stjepan Cvijić], Petrovski [Kamilo Horvatin], Senjko [Vladimir Ćopić], Martinović, Švarcman [Vilim Horvaj], Švarc [Gojko Samardžić], Dragačevac [Kosta Novaković], Berger [Akif Šeremet], Liht [Radomir Vujović], Graberica [Jovanka Horvatin], Drenovski [Janko Jovanović], Grgur V[ujović] i Z[ora] Miljuš.“Miljuš je uhićen 19. srpnja 1938. godine u Moskvi. Josip Broz se 23. rujna 1938. u pisanoj izjavi organima NKVD-a potpuno ograđuje od uhićenog Miljuša: „S Kuburićem (Simom Miljušem) nikada nisam zajedno radio, a o njemu sam imao loše utiske“. (Josip Broz, https://sh.wikipedia.org/wiki/Wikiquote)
 

Teo Trostmann

Strijeljan nakon što ga je Tito u ožujku 1939. isključio iz Partije i proglasio štetočinom koja je "varala Kominternu"

 
 
Akif Šeremet (Kladanj, 1895. - Moskva, 19. IV. 1939.) bio je bosanskohercegovački komunistički aktivist, poznat kao "crveni komunist". Rođen je 1899. u Kladnju. Član KPJ je bio od njenog osnivanja 1919. godine. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu 1919. godine (Odsjek za pedagogiju). Od 1920.-1921. godine bio je član rukovodstva SKOJ-a na Zagrebačkom sveučilištu. Kratko vrijeme je predavao po gimnazijama u Srbiji (Prahovo, Čačak), a potom 1924. godine dobiva mjesto profesora u gimnaziji u Banjoj Luci. Družio se sa Veselinom Maslešom. Predavao je povijest i zemljopis. Zbog iznošenja komunističkih stavova stekao je nadimak "crveni profesor". 
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/b/bf/Akif_%C5%A0eremet.jpg/220px-Akif_%C5%A0eremet.jpg
Zbog svojih političkih uvjerenja bio je stalno proganjan od jugoslavenskih vlasti, premještan iz mjesta u mjesto. Tijekom 1928. godine bio je jedan od glavnih organizatora rada KP u Gospiću. Svojim učenicima je držao nadahnuta predavanja o buni Matije Gupca, o križarskim ratovima, o razvitku mlade buržoazije koja ide da otkriva nove zemlje i da ih pljačka i bogati se.
 
Ubrzo, vlasti Kraljevine SHS su ga internirale u Livno. Godine 1930. uspio je pobjeći u Beč. U Beču je radio u emigrantskoj komisiji CK KPJ i bio dopisnik Telegrafske agencije Sovjetskog Saveza (TASS). Krajem 1931. je pozvan u Moskvu, optužen za "trockizam", isključen iz KPJ, a sovjetske vlasti su ga protjerale u Kazahstan, pa u Dnjipropjetrovsk i Alma Atu. Godine 1935. mu je odobren povratak u Moskvu, i stavljen je na raspolaganje Kominterni. Jedno vrijeme je boravio u Parizu, gdje se tada nalazilo sjedište KPJ. Dana 19. srpnja 1938. godine za vrijeme tzv. Velike čistke je uhićen u Moskvi. Nakon što ga je Tito u ožujku 1939. isključio iz Partije i proglasio štetočinom koja je "varala Kominternu", strijeljan je zajedno s drugim istaknutim jugoslavenskim komunistima, kao što su Kosta Novaković, dr. Sima Marković i Simo Miljuš 19. travnja 1939. godine. Oni su poslije strijeljanja kremirani u krematoriju Donskog groblja u Moskvi, gdje su njihovi posmrtni ostaci sahranjeni u kolektivnu grobnicu.
 
Kada se njegova žena Nafija vratila iz SSSR-a, potpuno se promijenila. "Psuje Rusiju, psuje Staljina!", zabilježili su tada njezini poznanici. Nakon smrti najvećeg diktatora i još većeg ubojice stotinu milijuna ljudi Staljina, na inicijativu žene Nafije, Akif Šeremet rehabilitiran je 26. prosinca 1963. godine prema odluci Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR. Po njemu je nazvana Osnovna škola "Akif Šeremet" u Kladnju.
 

Teo Trostmann

»Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi…«

 
 
Ovako je govorio partizan i komunist Moša Pijade na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u studenome 1942. u Bihaću:
http://www.makabijada.com/images/Mosa_Pijade_autoportret.JPG
"Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucat ćemo pa ćemo se povući. Nijemci nas ne će naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku.
Teže će biti sa onima koji imaju neki posjed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorištnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira."
[Dokument se nalazi u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) - Četnička arhiva, pod oznakom K-12, 30/12.]

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1313 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević