Get Adobe Flash player

Gomolava kao naselje datira iz kasnog neolita

 
 
Kako Zavičajni klub Hrtkovčana u Hrvatskoj i njegovo glasilo nose ime po našoj Gomolavi, koja je simbol, ne samo naše međusobne veze danas, već i daleko šire i dublje veze ljudi i kultura uopće u vremenu i prostoru, u nekoliko nastavaka bit će govora o ovom bogatom arheološkom nalazištu. Pokušat ću da u osnovnim crtama iznesem najznačajnije podatke, neke posebnosti i po neku osobnu impresiju, tako da štivo bude našem čitatelju što zanimljivije, iako je to za ovakvu materiju prilično teško.
 
Koordinate Gomolave u prostoru su nam dobro poznate: Zemlja, Europa, Vojvodina, Srijem, Hrtkovci, kraj Švapskog šora, na obali Save kod mjesta gdje se u nju ulijeva Vranja (prije meliorizacije). Koordinate naše Gomolave u vremenu su nam pomalo mutne. Ako počnemo izdaleka, kao što smo sa prostorom, onda treba reći da se smatra da je Zemlja kao planet formiran prije oko pet milijardi godina, da je prvi život na njemu nastao prije oko dvije milijarde godina, a prvi antropoidi (čovjekolika bića) prije oko 150 tisuća godina.
 
Od prije oko 100 tisuća godina čovjek je počeo upotrebljavati neobrađeni, a kasnije i grubo obrađeni kamen kao svoje oruđe i oružje. U arheologiji se to vrijeme naziva starije kameno doba (paleolit). Prije od oko 15 tisuća godina čovjek počinje fino obrađivati taj kamen i glačati ga, da bi dobio oštra ili šiljata oruđa i oružja. To vrijeme se naziva mlađe kameno doba (neolit). Zatim slijedi vrijeme metala i ono se dijeli na bakarno doba (eneolit, od prije oko 5 tisuća godina), brončano doba (relativno brzo poslije bakarnog) i željezno doba (od prije oko 4 tisuće godina do danas). Kada je u pitanju Gomolava, kao lokalitet zapadne kulture, treba imati u vidu određene pomake posljednjih vremena, jer su ona ranije nastala u istočnim civilizacijama.                   
 
Gomolava kao naselje, na osnovi onog što se do sada zna, u svom početku zalazi u kasni neolit, najstariji nalazi su iz oko 3.800-e godine prije rođenja Krista, a završava se grobljem iz XVI. stoljeća poslje rođenja Krista. Danas je to zatravnjeno uzvišenje sa kojeg su najhrabriji Hrtkovčani skakali, neki i na glavu, u duboke i bistre vode naše Save, a mnogi znatiželjnici, još od davnina, otplivali bi, ili čamcem prišli do podnožja strme Gomolave i iz njenih horizontalnih šara, arheoloških slojeva, uzimali po koji zanimljiv predmet, ostatak keramike ili novac, koji su virili iz vertikalno presečene zemlje silinom savske vode (slika 1). To sam činio i sam, plivao do ispod Gomolave i  verao se uz njenu liticu, te i danas imam nekoliko rimskih novčića, kao uspomenu na Hrtkovce, Savu i Gomolavu.
 
Treba još znati da je ono što je danas ostalo od Gomolave, samo mali dio, samo periferija kruga naselja koje je formirano prije 6-8 tisuća godina sa svojim centrom na udaljenosti od stotinjak metara od tadašnjeg korita Save. Sava je tisućama godina odnosila srijemsku obalu, pa je tako tako odnijela i centralni dio ovog naselja i veći dio periferije. Ostao je mali komadić, koji danas vidimo, a i on će jednog dana sigurno nestati. Tako dno Save čuva najveće tajne Gomolave i šteta se može samo naslutiti, jer i ono što je ostalo izaziva zanimanje arheologa i historičara cijelog svijeta i unosi pravu revoluciju u dosadašnja znanja. Na Gomolavi je otkriveno više stvari koje su do sada bile nepoznate, pa su neke i neobjašnjive.
 
Neobično uzvišenje u nepreglednoj srijemskoj ravnici na obali Save kod Hrtkovaca izazivalo je znatiželju svakoga tko je za njega znao i svatko bi se, prije svega, upitao odakle tu tolika gomila zemlje. Je li netko, iz ko zna kojih razloga, dovlačio tu silnu zemlju, ili je brežuljak nastao nekim prirodnim čudom? Gomolava nije nastala prirodnim putem, već je zaista stvorena ljudskom rukom, bezbrojnom gradnjom, rušenjem i ponovnom gradnjom naselja, odnosno kuća. Dakle, donošenjem građevinskog materijala u kontinuitetu od oko šest tisuća godina! I to je jedna od specifčnosti  koja Gomolavu, kao arheološko nalazište, čini posebnom.
 
S položajem na važnim komunikacijama i kontrolom savskog plovnog puta, u meandru Vranje (jedan krak Vranje se ulijevao u Savu sa lijeve strane Gomolave, a drugi sa desne, možda i umjetno prokopan), sa svih strana opkoljena vodom kao zaštitom, Gomolava je bila idealno mjesto za podizanje naselja. To, kao i okolina bogata šumom, divljači i plodnom zemljom, te Savom punom ribe, uslovili su da se naselje svaki put poslije uništavanja, ratova ili požara ponovo obnovi, često i poslije dužeg perioda i od sasvim drugog naroda i druge civilizacije. Tako je formirano umjetno uzvišenje visoko 6 do 7 metara od nivoa prvobitnog terena!
 
Da je ovo uzvišenje potencijalno arheološko nalazište izvještava prvi put 1898. godine Mato Vohalski, učitelj u Hrtkovcima i povjerenik Arheološkog muzeja u Zagrebu. On vrši i manja,  potpuno amaterska iskopavanja, ali su i takva svojim bogatstvom i raznolikošću nalaza izazvala pažnju gospodina Brunšmida, ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu, te je 1904. godine izvršeno, od strane tog muzeja, prvo sondažno iskopavanje Gomolave, dati su prvi profesionalni opisi i prvi potpuniji podaci. Međutim, poslije toga slijedi duga pauza zbog balkanskih i dva svjetska rata.
 
Tek 1953. godine počinju prva sistematska iskopavanja Gomolave u organizaciji Vojvođanskog muzeja u Novom Sadu. Ona su vršena u dvije faze, prva od 1953. do 1957. godine i druga od 1965. do 1969. godine. Imaju zaštitni karakter, odnosno iskopan je cjelokupan pojas Gomolave u širini od desetak  metara uz Savu, koja je stalno pretila da ubrzo odnese taj dio vrijednog arheološkog materijala (na slici 2, a na slici 3 označeno svijetlom šrafurom). Odmah poslije toga nastavljaju se iskopavanja na velikim površinama u dubini lokaliteta, također u dvije faze. Prva, na sjevernoj strani Gomolave, od 1969. do 1977. godine (na slici 3 označena tamnijom šrafurom) i druga, u središnjem dijelu Gomolave, od 1977. do 1985. godine (na slici 3 označena najtamnijom šrafurom).
 
U ovo su bili uključeni skoro svi arheolozi Vojvodine i studenti arheologije. Zajedno su po hađali školu arheoloških istraživanja, organizovanu na licu mjesta, na samoj Gomolavi. Bili su angažirani i stručnjaci iz Nizozemske i Engleske. Radovima je rukovodio Bogdan Brukner iz Instituta za povijest iz Novog Sada, a od 1972. godine organizator iskopavanja je Jelka Petrović, arheolog Vojvođanskog muzeja. Kraj istraživanja na Gomolavi obilježen je Simpozijem u Rumi 1986. godine, a stogodišnjca od početka istraživanja na Gomolavi, Simpozijem u Novom Sadu 2004. godine. Mnogi Hrtkovčani su bili angažirani kao radnici na iskopavanju Gomolave, a ja se najradije sjećam faze 1965. do 1969. godina, kada sam na Gomolavi, kao student, upoznao neke kolegice sa arheologije. No, u slijedećem nastavku neće biti reči o tome (osobna arheološka tajna), već o najstarijim nalazima sa Gomolave.
 
Literatura:

 

- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984. god.,
- Vojvođanski muzej: ''Gomolava, simpozijum u Rumi'', N. Sad, 1988. god. i
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu 1930.-1980. god.

 

(Nastavak slijedi)
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.

Umjetnički savršen nalaz 

 
 
U grobu je pronađena i srebrna grčka drahma koja datira iz III. stoljeća prije Krista, a kovala se u Apoloniji i Dirahiju. Iznimno rijetka i važna je zlatna naušnica iz razdoblja helenizma s likom lava a sa stražnje strane stiliziranom rozetom izrađenoj u filigran tehnici.
 
Arheološki tim je na području Ljubuškog u BiH otkrio bogato nalazište s iznimno vrijednom zlatnom naušnicom u monumentalnoj suhozidnoj grobnici Ilira iz kasnog Željeznog doba izgrađenoj u helenističkom stilu. Kako je priopćio voditelj istraživanja magistar arheologije Mirko Rašić lokalitet nedaleko od starog povijesnog grada kod Ljubuškog, uz tri groba s nedavnih istraživanja na otoku Korčuli, predstavlja jedinstven primjer na čitavoj istočnoj obali Jadrana. Pojasnio je da je riječ o prvim helenističkim zidanim grobovima u BiH, koji značajno odstupaju od tipičnih ilirskih tumula (gomila). Osim vanjskih monumentalnih blokova, grobnica ima i unutarnje podzide od klesanog kamena koji zatvaraju kvadratni objekt s nešto više od 20 metara četvornih.
 
Po riječima arheologa Rašića tijekom istraživanja groba pronađena je brojna fragmentirana helenistička (grčka) keramika, pristigla najvjerovatnije iz obližnjeg grčkog, a poslije i rimskog trgovačkog središta u Naroni (Vid). U grobu je pronađena i srebrna grčka drahma koja datira iz III. stoljeća prije Krista, a kovala se u Apoloniji i Dirahiju. Osim keramike i stakla, uz bočne zidove pronađena su dva cjelovita željezna koplja i ukrasne igle od bjelokosti kao prilozi za muškarce, dok su uz ženske pokojnice pronađene perle (dijelovi ogrlica) izrađene od jantara, kamena i staklene paste te brončane aplike.
 
Kako je naveo Rašić iznimno rijetka i važna je zlatna naušnica iz razdoblja helenizma s likom lava a sa stražnje strane stiliziranom rozetom izrađenoj u filigran tehnici. "Ovaj gotovo umjetnički savršen nalaz, helenistička te ilirska keramika govore u prilog vrlo ranoj i uspješnoj trgovini između grčkog i autohtonog stanovništa. Također, ovo nalazište promijenit će percepciju ilirskih zajednica kao marginalaca koje žive na ovom prostoru u vremenu kasnog Željeznog doba", pojašnjava Rašić u priopćenju. Voditelji istraživanja je magistar arheologije i tajnik odjela za antičku arheologiju Rašić a u njima sudjeluje i asistent za prapovijesnu arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru Tino Tomas, student arheologije Tomislav Mihalj te kustos Franjevačkog muzeja na Humcu fra Milan Jukić. Autor: tš/h
 

www.direktno.hr

Nacizam je došao iz - Engleske

 
 
Prije nekog vremena do javnosti su dospjele snimke britanske kraljevske obitelji koja je pred kamerama učila nacistički pozdrav, a sada imamo još jednu sramotu, nacistički pozdrav cijelog nogometnog tima Engleske. I mamo sve više dokaza o tome kako se povijest prekraja po volji patokracije, dok se neki narodi kažnjavaju samo zato što žele biti neovisni i izvan zapadnjačkog totalitarizma, dotle se „velikima“ sve oprašta. „Historia est mater studiorum“ – „Povijest je majka učenja,“ tvrdili su stari Rimljani, ako je suditi po činjenicama koje stalno otkrivamo, povijest je majka svih spletki i nalikuje masovnoj igri skrivača.
 
Nogomet je jedan od najpopularnijih športova na planetu, krovna svjetska nogometna organizacija FIFA raspolaže s reprezentativnim budžetom od 273 milijuna dolara (reprezentativni proračun označava novac koji se troši na reklame, domjenke, sastanke i dogovore), dok u nekretninama ima vrijednost od preko 122 milijuna dolara. Radni proračun za ovu organizaciju tijekom 2015-2018. iznosi nevjerojatnih 4,9 milijardi dolara, od čega je 2,15 milijardi rezervirano za mundijal u Rusiji 2018. Samo na tantijemima i autorskim pravima, korištenju loga FIFE, ova će organizacija u naredne tri godine generirati profit od 3,8 milijardi dolara, dok se već spomenutih 4,9 milijardi smatra novcem za buduće projekte, nadzor, natjecanja i razvoj.
 
Voljeli vi nogomet ili ne, ovaj sport je od početka internacionalnih natjecanja imao poseban značaj i veliki interes javnosti. Engleska reprezentacija se smatra jednom od najutjecajnijih i najbolje sponzoriranih momčadi, pa ipak ovaj nacionalni tim na svojim plećima nosi veliku sramotu. Prvi čudnovati događaj se odigrao na utakmici između Engleske i Njemačke momčadi na White Hart Laneu (stadionu momčadi Tottenham Hotspursa) u Londonu 1935. Nakon što je momčad nacističke Njemačke salutirala sa svojim hitlerovskim pozdravom, (naslovna fotografija) cijela je publika uzvratila s istim, zapravo manje od desetak ljudi nisu salutirali nacističkim pozdravom i njih su britanske novine proglasile “židovskim smutljivcima.”
 
Drugi događaj je još gori jer je u njega direktno umiješan cijeli engleski nogometni tim i britanska vlada. Tri godine kasnije, točnije 1938. engleska momčad (ovaj put u bijelim dresovima) se na terenu sukobila s momčadi nacističke Njemačke, i na zahtjev britanske vlade koji je prenio nacionalni izbornik Eddie Hapgood, Englezi su Nijemce pozdravili nacističkim pozdravom. Ne smijemo zaboraviti kako se ovaj nesretni događaj odigrao samo godinu dana prije početka najveće svjetske klaonice u kojoj je poginulo gotovo 60 milijuna ljudi. Britanska vlada na čelu sa lakovjernim Chamberlainom je smatrala kako će ovakva „prijateljska gesta“ doprinijeti „miru modernog doba,“ te da će Nijemci shvatiti kako im Velika Britanija može biti samo saveznik, a ne neprijatelj. Unatoč nacističkom pozdravu, Hitler i njegovi najbliži suradnici nisu gledali utakmicu, jer je Hitler smatrao nogomet bezveznom i nevažnom razbibrigom.
 
Pa ipak postojali su ljudi u engleskoj momčadi koji su shvaćali kako je nacistički pozdrav ljigava dosjetka, zbog takvog stajališta  branič Wolverhamptona Stanley Cullis je dobio suspenziju te nije igrao za svoj nacionalni tim. Englesko nogometno udruženje nikada nije pohvalilo Cullisa niti se ogradilo od nacističkog pozdrava. Pa ipak, mi smatramo kako se istina mora znati, te da je došlo vrijeme kada moramo znati istinu, koliko god se ona dobro skrivala od naših pogleda. Šport i politika nikada nisu bili dobra mješavina, a naročito ako športaši otvoreno očijukaju s totalitarnim režimima poput onoga u nacističkoj Njemačkoj.
 
IZVORI: Shameful picture of England squad giving Nazi salute still haunts British sport. Why, 70 years later, do we still suck up to dictators?
Football, fascism and England’s Nazi salute
When Nazi Germany Saluted England At Spurs’ White Hart Lane: 1935
World Cup Brazil Will Generate $4 Billion for FIFA, 66% More Than 2010 Tournament
 

Ljubica Šaran, Matrix World

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Nedjelja, 19/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1047 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević