Get Adobe Flash player

Svuda u Međimurju se vidi marljivost ljudskih ruku

 
 
Almanah iz 1928./1929. "Selo i grad" (urednik Petar Grgec, naklada Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima) donosi nam zanimljivih novosti o Mređimurju iz pera Ljuboslava Kuntarića. Autor je rođen u Slavonskoj Požegi 1898. godine. Nakon Učiteljske škole u Osijeku pohađa Višu pedagošku u Zagrebu, te dobiva namještenje u Čakovcu. Iz Čakovca odlazi 1941. zbog mađarske okupacije. Učiteljevao u Karlovcu, Požegi, vojvođanskoj pokrajini Bačkoj. Bio jedan od osnivača Hrvatskoga katoličkoga pokreta Domagoj. Umro 1988. u Slavonskoj Požegi. Je li u rodu poznatom skladatelju Ljubi Kuntariću rođenom u Čakovcu?
https://castellum-cakovec.com/wp-content/uploads/2018/04/me%C4%91imurje.jpg
"Malo imade tako izrazitih krajeva hrvatske domovine, kao što je Međimurje. Međimurec imade svoju nošnju, svoje pjesme i priče i svoju duboku lokalnu svijest i ponos. Njegov zavičaj između Mure i Drave čini posebnu cjelinu ne samo radi riječnih granica, nego i radi dijalektičnih i drugih osobina. Svuda u Međimurju se vidi marljivost ljudskih ruku. Uredne kuće i dvorišta pokazuju i u siromaštvu pobjedu čovjeka nad nesmiljenim zaprekama "napretka". Na poljima se u svako doba  godine vide tragovi intenzivnog rada..., sela su nanizana jedno do drugoga i spajaju ih dosta dobre ceste..." Autor iznosi da u Međimurju živi 100.000 ljudi, i da će agrarna reforma prehraniti i nove desetke tisuća.
 
Radi prenapučenosti mnoge djevojke rade kao smetlarice, sluškinje i pomoćnice; muškarci rade kao zidari,ili na državnim željezničkim prugama ,šumariji itd. Počelo se ići u inozemstvo, posebice u Australiju. Autor veli: "mi smo danas narod koji svojom krvlju i svojom radnom snagom gradimo tuđe imperije, a svoje domovine ne učvršćujemo racionalnom unutrašnjom kolonizacijom i podizanjem narodnoga gospodarstva." Nije nov podatak da se Gornje Međimurje sa sjedištem u Čakovcu i Donje u Prelogu jasno razlikuju. "Preko štajerskoga Ljutomera vodi cesta na našu Štrigovu... ovom prirodnom povezanošću okoristio se prilično u svakom pogledu štajerski narodni element, te je njegov utjecaj vidan ne samo u kulturnom shvaćanju nego i u nacionalnoj svijesti. Još u XVI. stoljeću Središče ob Dravi je pripadalo pod zagrebačku nadbiskupiju, dok danas pripada Sloveniji. Ali ipak nalazimo nekoliko činjenica koje nas razveseljuju. Na samoj granici u pravcu od Macinca do Štrigove nalaze se sela kao Preseka, Prhovec, Sv. Urban i druga koja su sačuvala svoj narodni hrvatski karakter."
 
"Narod Gornjeg Međimurja želi svom dušom katoličke prosvjetne i gospodarske organizacije, pa kako je s naše strane malo radnika, to se pomalo stvaraju gdjegdje među Hrvatima i čisto slovenske organizacije. Nedavno je npr. u Štrigovi osnovano "Izobraževalno slovensko društvo", a Zadružna Zveza iz Maribora ima svoje podružnice na više mjesta." "Međimurci se odlikuju mirnim životom i izvanrednom žilavošću i ustrajnošću u radu, a da na sebe osobno često put vrlo malo misle. Uglavnom tu odlučuje teška briga za opstanak cijele obitelji. Sav je život Međimuraca usredotočen u obitelji i u crkvi."
 
"Za velike mađarizacije od g. 1860. do g. 1918. nije moglo odnarođivanje Međimurja uspjeti u većoj mjeri upravo zato jer je vjerski život bio skopčan sa hrvatskim jezikom... Molitvenici su bili hrvatski, župnici su širili hrvatske pobožne glasnike, hodočašća u Rim, Lurd i druga prošteništa vršila su se zajedno sa drugim Hrvatima." "Osobito se osjeća potreba socijalnih udruženja. Praktični Slovenci osnovali su privatnu burzu rada u Murskoj Soboti, kojoj je svrha tražiti zaradu nezaposlenom radništvu... a na hrvatskoj strani nije se učinilo gotovo ništa. I tu nas optužuje pred Bogom i pred ljudima ona riječ: "Žetva je velika, ali poslenika je malo".
 
Autor iznosi teške prilike u kojemu je veći dio Međimurja bio veleposjed pomađarene plemićke turopoljske obitelji Festetića. Od 1848. seljaci pomalo otkupljuju zemljišta, a iz starih urbara (Marije Terezije, npr. iz 1752. op. T.T.) vidljivo je da je stroga vlastelinska vlast ulazila duboko u seljačke intimne prilike. (vjerojatno autor misli na dozvolu za ženidbu, op. T.T.) Seoska birtija je bila vlastelinska, gdje se može prodati samo ono što vlastelin proizvodi. I mlinovi i prijevozi preko rijeka su u rukama vlastelina bili. Festetić je čak i dovodio svećenike Mađare. Vlast je tražila apsolutnu poslušnost. Svaki i najmanji pokret bio je veleizdaja mađarske državne ideje. "Ugodno me se dojmilo kada sam prelistavao kod župnika u Međimurju "Liber Memorabilium" i našao redom za mnogo godina ovakav župnički godišnji izvještaj: "opijanja ove godine manje je po gostionicama. Kletve nema. Nijedan par nije živio u konkubinatu. Izvanbračnoga djeteta nije bilo nijednoga. Točno mogu konstatirati da su svi župljani bili na uskrsnoj svetoj ispovijedi i pričesti."
 
"Radi prenapučenosti ima Međimurje... relativno silan broj šegrta. Ta mladež hrani se često mnogobrojnim kriminalnim romanima (kaubojci ili detektivske priče? op. T.T.)... polazak u kinematografe... postaje već obligatan i kod seoske omladine. Plodovi ovoga "suvremenoga" uzgoja već se vide. Autor konstatira da će doći do sukoba generacija (očeva i sinova), te da će mjestimice i ovdje "vulkanska ognjišta" prodrmati katkada svu okolinu." Da, komunizam je došao kao otrovni plod Prvog svjetskog rata i divne epohe imperijalističke liberalne buržoazije, fašizam se već u Italiji tada udomaćio, a Velika ekonomska kriza 1929. je tek nadolazila kao temelj za novo krvoproliće ludog čovječanstva.
 

Teo Trostmann

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Subota, 23/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1052 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević