Get Adobe Flash player

Kako su piloti NDH stvarali sirijsko zrakoplovstvo

 
 
Od danas Geopolitika.News počinje objavljivati novu rubriku pod nazivom „Crtice iz vojne povijesti“, koju uređuje naš Mario Stefanov. Evo prve “crtice”:Jedan trenutak povijesti ratovanja doveo je bivše pilote ratnog zrakoplovstva Nezavisne države Hrvatske, predvođene zračnim asom Matom Dukovcem, u dodir sa strujom zbivanja koja su obilježila cijelu povijest Sirije, sve do današnjih dana. Hrvatski piloti bili su prvi instruktori sirijskih pilota koji su, stjecajem povijesnih okolnosti, potom desetljećima vladali Sirijom od Muhammada Umrana i Salaha Jadida do Hafeza Al-Assada i njegovog sina – današnjeg predsjednika Bashara Al-Assada .
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/5b/Mato_Dukovac-grave.JPG
Putovi im se nakon prvog arapsko-izraelskog rata razilaze i Dukovac odlazi za Kanadu, a prvi piloti sirijskog ratnog zrakoplovstva  preuzimaju uloge koje im je namijenio hiroviti i često bizarni hod povijesti. Svoje pilotske vještine predaju novoj generaciji sirijskih pilota među kojim je i budući sirijski predsjednik Hafez Al-Assad. On pak, sa svojim instruktorima Umranom i Jadidom, bivšim učenicima Mate Dukovca, stvara političko partnerstvo koje će ih kroz međusobnu suradnju i kasnije obračune dovesti do samih vrhova državne vlasti Sirije. Njihovo djelovanje odredit će smijer zbivanja koja u konačnici vode do nasljeđivanja i preuzimanja vlasti u Damasku od strane Hafezova sina Bashara Al-Assada, islamističke pobune protiv njega podržane izvana, i krvavog sirijskoga rata.
Sirija je postala nezavisna država 17. travnja 1946. godine. Njezina vojska bila je u formiranju, a najveći problem predstavljao je nedostatak obučenog kadra, poglavito za potrebe budućeg ratnog zrakoplovstva. Prvi zapovjednik sirijskog zrakoplovstva, pukovnik Abdel Wahad Al Hakim, 1947. godine angažirao je temeljem privatnih ugovora grupu iskusnih stranih  pilota borbenih zrakoplova kako bi obučili prvu skupinu sirijskih pilota. Među njima su bila dva bivša njemačka  pilota s bogatim  ratnim iskustvom, od kojih je jedan – Fritz Strehle, letio i borio se tijekom 2. svjetskog rata na prvom njemačkom mlaznom borbenom zrakoplovu Messerschmitt Me-262.
 
No prava zvijezda među novim instruktorima bio je Mato Dukovac, bivši pilot zrakoplovstva NDH i hrvatski pilot s najviše zračnih pobjeda tijekom 2. svjetskog rata ostvarenih na istočnom bojištu. Leteći na  Messerschmittu  Me-109 Dukovac je srušio 44 sovjetska borbena zrakoplova, a jedna zračna pobjeda mu je ostala nepriznata od strane zapovjedništva. Sve o ratnom putu Mate Dukovca za trajanja drugog svjetskog rata i ostalih pilota NDH sadrži knjiga „100 godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj“ grupe autora: Tomislava Aralice, Roberta Čopeca, Marka Jerasa, Zdenka Kinjerovca i Tomislava Haraminčića izdana 2012. godine. Nakon rata, Mato Dukovac se našao u zarobljeničkom logoru u Italiji, odakle je, preko veza Šefkije Muftića, koji je za vrijeme NDH bio šef redarstva u Tuzli i imao dobre veze u Ministarstvu unutarnjih poslova u Damasku, zajedno s još četiri pilota i zrakoplovna tehničara zrakoplovstva NDH otišao u Siriju, gdje je postao instruktor novoutemeljenog sirijskog zrakoplovstva.
 
U Libanonu, u bazi Estabel, hrvatski i njemački instruktori obučili su 30 sirijskih pilota, uključujući Salaha Jadida i Muhammada Umrana koji će se kasnije naći u vrhovima državne vlasti sirijske države. Za obuku su koristili deset North American T-6 „Texan“ školskih zrakoplova i dva zrakoplova Piper „Cub“ koje su Siriji donirali Amerikanci. Nakon početka arapsko-izraelskog rata 1948. godine, cijela postrojba uključila se u borbena djelovanja. Prva borbena misija Mate Dukovca bila je 14. srpnja 1948. godine, kada je zrakoplovom T-6,  poletjevši iz zračne baze Mezze kod Damaska, izvršio bombardiranje izraelskih položaja u području Tube. Nekoliko dana kasnije ostvario je svoju prvu zračnu pobjedu tijekom izvidničke misije na svome T-6 zrakoplovu. On i njegov pratitelj, irački pilot, uočili su izraelski izvidnički zrakoplov, najvjerojatnije „Fairchild 24“. Nakon što je irački pilot svojim zrakoplovom izvršio napad i promašio, potrošivši svo streljivo, Dukovac je izvršio zaokret i u nekoliko sekundi kratkim rafalom srušio izraelski zrakoplov. Malo prije kraja rata Dukovac raskida ugovor sa sirijskim ratnim zrakoplovstvom i odlazi živjeti u Kanadu.
 
Njegovi učenici ostaju u sirijskom ratnom zrakoplovstvu, kojemu se 1950. godine pridružuje otac sadašnjeg sirijskog predsjednika Hafez Al –Assad. Nakon završetka letačke obuke na školskim Texanima, prebačen je u postojbe naoružane talijanskim borbenim zrakoplovima Fiat G.46 i G.55.
 
U međuvremenu je Sirija od Velike Britanije naručila 12 mlaznih  borbenih zrakoplova Gloster „Meteor“ F.Mk9 ,koji su joj isporučeni krajem 1952. i početkom 1953. godine. Kako  sirijsko zrakoplovstvo nije imalo obučene pilote za taj tip zrakoplova, sirijski piloti poslani  su na obuku u Veliku Britaniju, a neki od njih u Egipat, koji je u svom naoružanju od ranije imao „Meteore“ i obučene posade. Među onima koji su upućeni u Egipat na šestomjesečni tečaj bio je i Hafez Al-Assad. U egipatskoj  zračnoj bazi Bilbeis obučavao ga je nitko drugi do Hosni Mubarak, budući maršal, zapovjednik ratnog zrakoplovstva Egipta i egipatski predsjednik, a tada obični zrakoplovni satnik.
 
Nakon obuke Hafez je uključen u sastav 9. eskadrile naoružane borbenim zrakoplovima Gloster „Meteor“. Tijekom Sueske krize 1956. Godine,  britanska i francuska  obavještajna služba raspolagale su nepotvrđenom informacijom prema kojoj su Rusi u blizini Damaska rasporedili 123 borbena zrakoplova MiG- 15 i  MiG -17,  kojima namjeravaju borbeno djelovati protiv britanskih i francuskih snaga koje su se iskrcale na egipatskoj obali i zajedno s izraelskim snagama zauzele Sueski kanal, kao odgovor na egipatsku nacionalizaciju kanala. U cilju potvrde te informacije britanski i američki izvidnički zrakoplovi upadali su u zračni prostor Sirije, često leteći na vrlo malim visinama. Kako Sirija u to vrijeme nije imala izgrađeni radarski sustav zračnog promatranja koji bi locirao i identificirao neprijateljske zrakoplove, u presretanje uljeza sirijski piloti polijetali su nakon primljenih dojava organiziranog sustava vizulanog otkrivanja ciljeva uz pomoć lokalnih policijskih postaja diljem Sirije, koje su običnim civilnim telefonskim vezama zrakoplovnom stožeru dojavljivale uočavanje nepoznatih zrakoplova.
 
Temeljem jedne takve dojave, u rano jutro, 6. studenog 1956. godine, Hafez Al-Assad je u blizini Latakije  svojim Gloster „Meteorom“ presreo  izvidnički zrakoplov English Electric „Canberra“ PR.Mk.7 iz sastava 13. eskadrile britanskog ratnog zrakoplovstva. Hafez je uspio postaviti svoj zrakoplov u povoljnu poziciju, otvorio vatru, ali je promašio, a britanski zrakoplov je povećavajući brzinu umakao u smijeru svoje baze na Cipru. Nekoliko sati kasnije dva sirijska  zrakoplova „Meteor“, od kojih je jednim upravljao Hafez, upućeni su u presretanje druge „Canberre“, također  uočene u zoni Latakije.
 
Ovoga puta britanski zrakoplov napadnut je s dvije strane, pa je srušen u blizini libanonske granice. Dvoje članova posade uspjelo je iskočiti i preživjeti, a jedan je poginuo u srušenom zrakoplovu. Istoga dana, neposredno prije zalaska sunca, nakon svoje prve ostvarene zračne pobjede Hafez je ponovo upućen u presretanje  CIA-nog  zrakoplova Lockheed U-2, istog onog koji je četiri godine kasnije srušen nad SSSR-om sovjetskim  raketnim projektilom, a njegov pilot Gary Powers je zarobljen. No Hafezov Meteor, za razliku od ruskog projektila,  nije mogao dostići visinu na kojoj je letio U-2 pa je odustao od presretanja. Na povratku u bazu došlo je do zbrke zbog narušenih radio veza, pa je Hafez promašio bazu i svojim Meteorom završio u pustinji i jedva preživio nakon uništenja i požara zrakoplova. Nakon borbenog iskustva tijekom tog rata Hafez Al-Assad je upućen u SSSR na obuku upravljanja borbenim zrakoplovima MiG- 15  i MiG -17, koje je u svoje naoružanje uvodilo sirijsko zrakoplovstvo.
 
Po povratku u Siriju 1958. godine Hafez se neočekivano našao u zrakoplovstvu nove državne tvorevine jer je Sirija,  zajedno sa Egiptom i Jemenom, ušla u federaciju UAR (Ujedinjene Arapske Republike) u kojem je glavnu riječ, dakako, vodio Egipat, kojim je tada vladao feldmaršal Abdel Hakim Amer. Na egipatsko traženje velik broj sirijskih borbenih zrakoplova, uključujući i 20 MiG -17PF presretača opremljenih radarom, zajedno sa svojim posadama prebačeno je u egipatske zračne baze. Hafez je zajedno s učenicima Mate Dukovca, Salahom i Jadidom i Muhammadom Umranom raspoređen u 31. eskadrilu zrakoplovstva UAR.
 
Hafez, Jadid i Umran uskoro su postali politički bliski i sve manje ih je zanimalo zrakoplovstvo, a sve više politika, pa su formirali tajni vojni komitet čiji je cilj bio izdvajanje Sirije iz federacije UAR.  Već u rujnu 1961. godine Sirija je izišla iz federacije UAR, ali nova vlada koja se nakon vojnog udara formirala u Damasku, Hafeza, Jadida, Umrana i sve ostale članove njihove „Baath“ stranke istjerala je iz vojske.
 
Nakon sudjelovanja u novom neuspjelom državnom udaru Hafez je pobjegao u Libanon gdje je uhićen i vraćen u Siriju te zatvoren. Po izlasku  iz zatvora posvetio se, a što bi drugo, planiranju slijedećeg vojnog udara zajedno s Jadidom i Umranom. Pažljivo je formirao obavještajnu mrežu i i stvorio svoju vlastitu oružanu formaciju koja je zauzela zračnu bazu Dmeyr, sjevernoistično od Damaska, i pomogao dolasku na vlast stranke“ Baath“. Na čelnu poziciju u Siriji došao je tada  Dukovčev učenik Salah Jadid i odmah na funkciju zapovjednika zrakoplovstva imenovao svoga suborca iz dana ilegalne borbe za vlast Hafeza AL-Assada. Jadid i Muhammad Umran, koji je također bio u samom vrhu vlasti, uskoro se se međusobno sukobili oko suradnje s SSSR-om, ali nakon još jednog državnog udara 1966. godine Jadid je preuzeo potpuni nadzor nad Sirijom, a Hafeza je zbog iskazane  potpore unaprijedio i imenovao ministom obrane. Dukovčevog učenika, generala Umrana, bivši suborci smjestili  su u zatvor Mezzeh, gdje su ga držali sve do 1967. godine i šestodnevnog rata s Izraelom,  nakon kojeg  je Sirija ostala bez Golanske visoravni.
 
Odmah nakon puštanja iz zatvora  Umran je pobjegao u Libanon, što mu baš i nije puno pomoglo jer je u libanonskom Tripoliju 13. ožujka 1972. godine likvidiran kao pas, nasred ulice, najvjerojatnije  od ruke sirijskih obavještajnih službi, a nije isključena ni mogućnost da su to obavile izraelske službe nakon što su ga iskoristile koliko su mogle.
Iako je Hafez svojim informacijama i djelovanjem uspio spriječiti pokušaj državnog udara CIA-e protiv Jadida krajem 1966. godine, katastrofalni poraz Sirije u šestodnevnom ratu 1967. godine s Izraelom izazvao je konačni razdor između Jadida i Hafeza. U studenome 1970. godine, nakon dugotrajne obavještajne pripreme Hafez Al-Assad uspio je s vlasti državnim udarom srušiti Jadida i uhititi ga. Hafez je kao povod iskoristio Jadidovu odluku da u pomoć  palestinskim frakcijama u Jordanu, koje su zaratile s jordanskim vlastima, pošalje sirijske trupe predvođene oklopnim postrojbama. Hafez je namjerno uskratio potporu sirijskog zrakoplovstava svojim vlastim trupama upućenim u Jordan kako bi pomogao njihovom porazu i kompromitirao  Jadida. Jordanski kralj Hussein je pak, kako bi se obranio od palestinskih formacija i službene sirijske vojske  hladno zatražio i dobio pomoć Izraela čije su snage desetkovale sirijske postrojbe i protjerale ih iz Jordana. Hafez  je nakon preuzimanja vlasti Jadida optužio za bespotrebnu smrt stotina sirijskih vojnika u avanturističkoj akciju u Jordanu i zatvorio ga.
 
Nesretni general Jadid, bivši Dukovčev učenik, u zatvoru je ostao pune 23 godine, sve do 1993. godine kada je umro, a Hafez Al-Assad je nastavio vladati, a poslije njega i njegov sin. Tako su oba Dukovčeva učenika koji su dogurali do generalskih činova i vrhova vlasti u Damasku nesretno skončali u međusobnim obračunima i serijama državnih udara iz koji je kao pobjednik izašao njihov dotadašnji politički i ratni suborac Hafez al-Assad.
 

Mario Stefanov, https://geopolitika.news/uncategorized/crtice-iz-vojne-povijesti-kako-su-piloti-ndh-stvarali-sirijsko-zrakoplovstvo/

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Subota, 25/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 854 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević