Get Adobe Flash player

Sin dubrovačkoga preporoditelja nalazi se u austrijskoj vojsci nakon sjajne pobjede

 
 
Što su mislili i osjećali, kako su politički disali dubrovački preporoditelji, u ovom slučaju otac Antuna Kaznačića Ivo, koji je također i sin istoimenoga utemeljitelja osnovnih kulturnih institucija u Dubrovniku i političkoga Hrvata, možemo vidjeti iz pisama koja su očuvana u fondu Ernesta Katića, također "kulturtregera", dramskoga  pisca. Fond je u DADU 276. kutija 9, D -6, CXCIII., što je sve izvrsno složio kolega Zoran Perović, vrlo zanimljiv čovjek i samozatajan stručnjak.
https://www.antikvarijat-vremeplov.hr/image/cache/products/10448/4u7wahbm-800x800.jpg
Pismo započinje: "Moj ljubljeni sinko!
Od 8ga prošastoga lipnja nijesam ti piso. Veliki događaji koji su zastupice sliedili od 19 ga onog mieseca, dana objavlenja rata, do 12 ga Serpnja kad sam primio prvi telegram Rothmunda, kojijem mi naviestiva da si živo i zdravo,bili su bacili moju dušu i serce u taki moralni položaj da nijesam baš(?) u bitju razabrati se i pisat ti.
Zahvaljujem dobrome Bogu i blaženoj Gospi, da su se uslišiti svakidašnje naše molitve i spasiti Te čudnovatim načinima, od toliko pogiba! Uzdržo Svemogući Ti i unaprieda našoj ljubavi i koristi naše domovine. Da si u boju pao tvoja slavna smert nebi bila spasila Austriju niti poništo odalečila nesrećne posliedice bitke kod Koenniggraetza, (bitka 3. srpnja 1866. Austrija je izgubila 44.000 ljudi, imala preko 20.000 zarobljenih!!!, T.T.) no bi bila gorko ožalostila za vas (sav) život tvoje roditelje i pospiešila smert Nona Antuna, koji omalo da nije životom zaplatio jad kojega je one dane podnio. Od kada sam primio tvoja pisma iz logoru u Sulnici(?) i iz onoga u Bilančicu kod Opočnoga, sliedio sam najvećom pohlepom svaki korak tvojega Korp'a (vojne jedinice, T.T.). Novine su me oviestile o bitki na 27 mi i 28 mi kod Trautenona (Trautenau, tj. Trutnov, T.T.), tako junačko započetom i tako nesretno sveršenom, i bojao sam se da okruženi mnogovećijem silam pruskijanskijem, nijeste usilovani bili položiti oružije i predati im se. Nakon toga prispio nam je onaj žalostan Boletin (tal. izviješće, bilten) iz Koenniggraetza, po kome sam razumio da je sve izgubljeno. Ne znajući ili si među mrtvijem, ili među ranjenijem, ili među uhfaljenijem (nestalima, T.T.), ili među spasenijem, okušo sam one sve dane gorke muke, ali podložujući se posve božijemu hotjenstvu, pohlepno sam izčekivo jeda li bi mi kakav glas prespio.
 
Rafo Šarić (poznati ljekarnik, op., T.T.) i Mato Zamanja (dubrovački plemić) videći naš jad i onoga Saraka (vlasteoski dubrovački rod), koji također nijesu mogli ništa da obaznaju od Enrika, zaključili su telegrafirati Rothmundu jeda li bi on mogao štogod obaznati. Njegov pervi odgovor dobio sam na 8 mu Serpnja, on je govorio (moj prijevod sa njemačkoga je nepotreban, ništa konkretno u tom izviješću).
- Drugi paka primiem na 12 ti. Rallegratti, Toni salvo! (Raduje se, Toni spašen!) Pak onaj isti dan u večer, dobili smo i tvojega iz Badena, to još ne razumijem kako) koijem si me naviestivo da si zdravo u logoru kod Beča.
Nemam rieči da ti izusti našu radost, spoznajući toliku sreću kao osobiti dar Božije dobrote, zahfalili smo mu iz dna duše naše. Ali miso (misao) pogibelji produženja ovog nesrećnog rata, ogorčavala je naše veselje. Sada zahfala Bogu, možemo se uzdati u pomirenje. Mir koji ne će dugo trajati, istina je kerpi (krpi) položaj a ne lieči ga temeljno, ali mir koji bi mogo okoristiti Austriju izkustvom, ako ljudi koji su na čelu vladanja budu postupati razumno, iskreno i pošteno, drugčije možemo se nadati do ne dugo drugome Koeniggraetzu. Sad si ti, moj dragi Toni, mnogo vidio, kušo i preterpio za tvoje 19 godina. Ako nijesi dobitnikom osto, to malo mari, ti nijesi bio vođa naše vojske, ti si junački izveršio tvoje deržanstvo, kad čovjek može rieti = Durum certamen certavi, fidem servavi, vitam non curavia.
(Tvrd sam boj bio, vjeru sačuvao, o životu nisam brinuo, parafraza poslanice sv. Pavla Timoteju). (Otac ga sokoli na latinskome da je sada zaslužni građanin, savjetuje da traži duži zimski dopust i da doma sve potanko ispripovjeda, a Frano i Tile "izčekivaju te napetijem ušima". Traži od sina da posjeti dobroga Rothmunda i izjavi tvoju i našu veliku harnost, a Nono Antun i otac će još R.-u pisati.
Vidio si kako junaštvom i vieštinom Tegethoffa (admiral kod Visa) smo slobođeni bili Talijanskijeh napadnutja i kako su oni ružno i sramotno iztučeni bili kod Visa od naše escadre. Velika sreća! Jer inače tvoj bieli Dubrovnik bio bi pretrpio njihove bombe,a što je još gore njihove smargias? erie i spavalderie (smrdarije? i šepurenje).
 
Neka sada dobiju Mletaško iz ruku Prusie kako su Lombardiju iz ruku Francuske, ali neka budu tverdo uviereni da nezavisnost jednoga naroda, koja se nije stekla svojom kreposti nego koju ti dodieljivaju kao prošnjaku druzi, sramotnija je od istoga ropstva. Neka mi se pazu!
Počuj mene luda,pa hodimo da vidimo na što će ih dovestit "plan akcije i jednoglasna  politika njihovog protektora." (Pruske, riječi u navodnicima prevedene sa tal., T.T.)... su Bogme! Meni je drago da ih se Austrija oslobodila i također da su je usilovali (prisilili) da izađe iz Niemačkog Bunda (saveza) jer i s jedne i s druge strane smatram gubitak kod Koeniggraetza kao pobiedu. Netom se mir sklopi i svi ostali Dubrovčani koji su u vojsci kući će doći. Ako potrebuješ novacah (za putnje troškove, piši mi da ti ih navrieme posljem. Još nešto da te molim. Ako ti je ikako mogučno izvadi jednu tvoju fotografiu ali u kojega od najvieštijeh fotografah i pošalji mi je, jer sam baš željan da vidim kako izgledaš u bieloj uniformi iza kako si primio un cosi solenne battesimo di fuoco (tal. jedno tako svečano vatreno krštenje, T.T.).
Mi smo svi dobro. Augusto je dospio danaske njegovu IV. gimnazialnu godinu i podnosi verlo dobro, ali ove godine nijesu im Jezuiti dielili medalje jer je valjalo da pobjegnu iz Verone i iz Padove innanzi i nuovi Apostoli della toleranza italiana! (tal. ironično "prije/nego postanu/ novi apostoli talijanske tolerancije, T.T.).
Niko Lepeš bna pervi ovoga mieseca posto je kontrolorom, tako uhfam se da ću sav počinuti. Gospar Miho non sa capacitare della disfatta di Lissa, (tal. ne može razumjeti poraz kod Visa (tko je taj Miho, zacijelo ne Klaić ili Pavlinović, vjerojatno autonomaš ili Talijan) isto kako i Talianci koji su imali bozočantvo (bezočnost?) trubit po svietu da su oni dobitnicim ostali.
U naprieda pisat ću ti čestije i u dulje, za dana, budi ti ovo dosta. Čuvaj zdravlje i gle što prije možeš da se kući vratiš, jer nas je prevelika želja od Tebe.
Zdravo moj dragi i mili Toni tvoj Otac!"
 

Teo Trostmann

Kako su nekada konzervatori radili u Općinskoj Upravu Dubrovnik?

 
 
Kako su nekada konzervatori radili u Općinskoj Upravu Dubrovnik? Najprije moram izraziti nelagodu što su autori pisali na vladajućem jeziku, tim prije što je slikar Marko Murat Dubrovčanin, a Kosta Strajnić rodom iz Križevaca hrvatski Srbin. Strajnić je vrlo zaslužan za dubrovački koloristički krug, ali je kao konzervator imao pogrješne ideje o nacionalnom stilu (Plečnik, Meštrović, Dobrović itd.) te su srećom njegove ideje o Kursalonu na Pilama i lungomaru (uzobalnoj šetnici) od Lazareta do sv. Jakova dobačeni; o čemu vidi polemiku s urednikom splitskoga Novoga doba Vinkom Brajevićem.
https://www.liberoportal.hr/libero_arhiva/foto41100.jpg
Polemika iz koje bi i današnji urbanisti imali što naučiti; to je sjajno uočio Vinko Srhoj; kasnije priredio Ivan Viđen.
 
Općinskoj Upravi Dubrovnik
 
Pogledavši predloženi novi nacrt zida vile g. Zimdina (Šeherezada, op., T.T.), Nadleštvu za Umetnost i Spomenike čast je izjaviti:
1. da se ne može nikako dopustiti da se zid gradi u tolikoj visini, jer bi on prečio prolaznicima vidik na vegetaciju i more, i zamarao svojim velikim i monotonim kamenim površinama (do oko god. 2000. pazilo se da kuće u Ulici Petra Krešimira IV. ne prelaze krovištem razinu ceste!, op., T.T.).
2. da bi neprekidna jednaka visina zida bila u disharmoniji sa ogradama okolnih vila, karakterom terena i arhitekturom same vile
3. kada bi se usvojio predloženi nacrt, izvedeni zid odgovarao bi više jednom manastiru, tvrđavi i tamnici, nego jednoj vili uz more
4. da je neophodno potrebito da zid bude mnogo niži i da se komponuje bezuslovno na etaže
5. vlasniku vile se preporuča da iza zida zasadi zelenila koje bi mu ostajalo da se sa puta ne mogu direktno gledati u njegovu vilu i park
6. visina punog zida ne sme nigde prekoračiti 1m 20 cm
7. bilo bi poželjno da završni ukrasi na zidu ne budu  masivni, već da njihove površine budu probušene prikladnim ornamentima, kako bi sami završni ukrasi delovali što lakše
8. Nadleštvo (ob)vezuje da će se i arhitekt i vlasnik složiti sa gornjim primedbama i da će uvideti kako su one u direktnom interesu estetskog i umetničkog izgleda i arhitekture zida i same vile
 
Dubrovnik, 5. marta 1929.
                                           Marko Murat
                                           Kosta Strajnić
                                        s.r. (svojeručno)
 

Teo Trostmann

Pucić se ruga Rosnerima kao tobožnjim dobročiniteljima naroda i Albertijima zaštitnicima slobodne trgovine

 
 
Zahvaljujući Ernestu Katiću, dubrovačkom pravniku, dramskom piscu i kulturnjaku (Germani bi kazali kulturtregeru) sačuvana je korespondencija istaknutih dubrovačkih osoba kao dragocjen povijesni izvor. Osobni fond Ernesta Katića, DADU 276, kutija br. 10., E 3. Dubrovačka vlastela se većinom dopisuju na talijanskom jeziku, povremeno na francuskom, rijetko i nikad međusobno na njemačkom. Prijevod ovog pisma sa talijanskoga obuhvaća samo nama zanimljive dijelove.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/6/62/Niko_Pucic-Pozza.jpg
„Tko su bili oni poslanici koje sam vidio u Zagrebu? Rečena Rosner Mery i Alberti igrajući se kutijom činila je počast Dalmatinu (čitaj neznanje ilirskoga jezika, op., N.P.) (nejasno mi je o čemu se radi, u posudu se bacala kocka, ali može aludirati i na birališta, kao i na časopis Kraljski Dalmatin, T.T), najprije našim pseudoariostokratima (?!, T.T.) Zadranima i Splićanima, uključujući i naše demokrate kroja Luja Serragli, koji su u Zagrebu svi baroni i biskupi koji su puni pretenzija pijući kafu i glumeći bogatstvo…“ Dalje se Pucić ruga Rosnerima kao tobožnjim dobročiniteljima naroda i Albertijima zaštitnicima slobodne trgovine, grozi se himerskim planovima generala Mamule koji podupire dalmatinsko autonomaštvo, pri čemu se pozivaju na autoritet ezula Tomasea. (Nikola, lingvist, književnik i političar rođen u patricijskoj obitelji u Šibeniku.)
 
„Schmerling, njemački liberal, dvostruk kao moneta (novac ima lice i naličje, op. T.T.),“ al e… gruba kopija (falsifikat?), njegova namjera je spasiti prevlast Nijemaca (tj. Austrijanaca, op., T.T.) nad „stranim“ elementima u Carstvu. (Schmerling (1805.-1893.), ministar unutarnjih poslova Carstva 1860.-1865.)
Lasser (1814. – 1879., političar liberalni T.T.), birokrat „uslikani“ (baš tako piše), prezreni materijalist, koji nema što drugo nego nastaviti Bachov sustav svemoćne birokracije (apsolutizam ministra Bacha 1850. – 1860., op., T.T.) - Szogeny, veliki gospodin kao Louis XIV., vrlo kultiviran i elegantan govornik, ali ima, recimo, dvoličnost dvorjanika velike gospode.
U Ugarskoj razgovarao sam sa Mailathom (tarenicus?), praktičnim državnikom najfinije i najoštroumnije pameti, kojem možda manjka poduka duboka i raznovrsna (možda misli na obrazovanost?, op., T.T.) kolege pravnoga stručnjaka (iudex curiae) Apponyja, čija je mana s druge strane što ima malo pouzdanja u povijesno pravo, što je općenito čest defekt kod sudaca i odvjetnika.
 
U Slavoniji sam sreo (zašto abboccare a ne incontrare, valjda da se naglasi familijarnost!) dragoga biskupa Strossmayera. Njegova briljantna pamet (po Niku Puciću, op., T.T.) i velikodušnost njegova srca su malo slomljene njegovom bezgraničnom ljubavlju. A potom on je i na našu nesreću pjesnik,koji uzima znak fantazije za stvarnost. Jer je čovjek od akcije,a nije general, nije zabrinut za našu budućnost, kao što je bio drugi poeta Jelačić (ban), o kojem se ovdje čuva dobro mišljenje, i za koga  svi vjeruju da je bio častan čovjek, prevaren i umro u ludilu slomljena srca, kad je primijetio prevaru…
U Hrvatskoj sam sa Kukuljevićem, čestitom osobom, ali koji nema lavlje srce, posebice jer sada kao veliki župan prima 1000 florina godišnje. (to se vidi kada je Kukuljević sav zdvojan jer kao veliki župan ne smije posjetiti Sveslavensku izložbu, opravdava se time što bi izgubio unosan položaj - vidi Ivan Očak, “Hrvatsko ruske veze“, 1993., T.T.).
Na nesreću on je poeta i ljubitelj starine kao i Walter Scott, i sanju staru Hrvatsku, zakopanu u dokumentima, koji su sada njegova svjetlost, po cijeni kao Vlađ koji je snijevo Niku (iz Vojnovićeve trilogije, dok pada Republika mladi plemić želi skratiti sjednicu Senata da dođe doma mladoj ženi, op., T.T.) Njegove okolnosti su kritične, označene politikom, (sa markom na hrvatskom ne bi ništa značilo, op., T.T.) koja je montirana (bolje bi bilo kazati trasirana), i ako se izlazi izvan (trase) to daruje mudrost pronicljivom političaru.
Častan i pravedan(?) je toliko on koliko i drugi poeta Vukotinović (prije zvao se Farkaš, na mađarskom vuk, T.T.), koji se jednako nalazi pod iluzijama.
Strašna stvar toga poetskoga karaktera je sanjarstvo (fr. reveur) tih južnih Slavena. (umjesto meridiem piše mezzodi, T.T.) Čine isto kao netko tko stavlja vodu u svoje vino. Uostalom događaji stvaraju ljudi. Adio! 
 

Teo Trostmann

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Ponedjeljak, 10/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1132 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević