Get Adobe Flash player
I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

Oštri sukob na hrvatskoj desnici     Ovu...

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga...

Tko financira Miroslava Škoru?

Tko financira Miroslava Škoru?

Ivan Vrdoljak, Vladimir Šeks, Vladimir Putin,...

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih...

Sve je moguće. Favorita nema!

Sve je moguće. Favorita nema!

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti...

  • I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:24
  • Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:07
  • Tko financira Miroslava Škoru?

    Tko financira Miroslava Škoru?

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:12
  • Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:01
  • Sve je moguće. Favorita nema!

    Sve je moguće. Favorita nema!

    srijeda, 11. prosinca 2019. 16:57

Šport je hrvatska riječ, isto kao što su milijun, milijarda, tisuća...

 
 
Godine 1818. u Grabovnici pokraj Pitomače, u pravoslavnoj obitelji, kao sin vojnog dočasnika, rođen je Petar Preradović, poznati hrvatski pjesnik. Za vrijeme vojnog školovanja prelazi na katoličanstvo. Susreti s domoljubima onoga vremena, napose s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, ostavit će na njega velikoga traga, tako da se okreće materinskom jezikom i isticanju hrvatske kulturne i jezične baštine, s izrazitim domoljubnim naglascima.
http://www.antikvarijatzz.hr/media/catalog/products/21330/020974.JPGhttp://os-starigrad-paklenica.skole.hr/upload/os-starigrad-paklenica/images/static3/687/Image/PETAR-PRERADOVI%C4%86-196x300.gif
U svojoj pjesmi 'Jezik roda moga', podrijetlom Srbin-pravoslavac, Petar Preradović ovako kaže:
Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svog cvijeta
U naroda silnoj smjesi,
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka,
U pošasti, sjena puka,
Ubuduće niti sjena!
 
Neki od saborskih zastupnika sigurno nikad nisu ni čuli za velikog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića a neki se uporno trude vrijeđati jezik države u kojoj žive i čiji kruh jedu, jezik kojeg moraju upotrebljavati pri komunikaciji u najvišem zakonodavnom tijelu RH, Saboru! Jedan od takvih 'jezičnih disidenata' je i Dragan Crnogorac, Srbin po uvjerenju, rođen u hrvatskim Vinkovcima a studirao u srbijanskom Zrenjaninu. Predsjednik je Zajedničkog vijeća općina koje okuplja općine Vukovarsko-srijemske županije s većinskim srpskim stanovništvom, dopredsjednik je Miloradova SDSS-a i zastupnik ove stranke u Saboru a želja mu je bila postati gradonačelnikom, po njemu, srbijanskog Vukovara! Kad on uzme riječ u časnom domu Hrvatskoga Sabora digne nam se kosa na glavi jer iz njegovih usta namjerno teče čista 'ekavska ćirilica' a da ga nitko ne opomene, ni Josip Leko a bogme ni 'domoljubni' Neša Stazić. Pa čiji je ovo Sabor ako se u njemu ne govori hrvatski, hoćemo li sutra slušati talijanski, mađarski, češki ili možda romski, bez uvrjede?
 
Srbe sa sjevera Kosova taj Srbin, Dragan Crnogorac savjetuje neka se uče na iskustvu Srba u Podunavlju jer sporazum koji je Srbija postigla s Kosovom, sličan je Erdutskom sporazumu o mirnoj reintegraciji tada okupiranih područja istoka Hrvatske u hrvatski politički i pravni sustav krajem 90-ih. I, pazi sad ovo: „Ta dva sporazuma su u mnogome identična. Ovaj dio REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE (upravo tako je Crnogorac javno nazvao vukovarski kraj!!? op.a.) je bio na prvoj liniji ratišta i nalik na sadašnjim prijetnjama Srbima sa sjevera da bi Albanci na silu i uz pomoć NATO mogli ga osvojiti, kao što je to bio slučaj s nama 1995.“ Ali, nije ovaj hrvatski Srbin jedini koji hrvatski ne govori, ima još puno saborskih zastupnika kojima se srbizam zalijepio za nepce pa lupetaju o hiljadama-umjesto tisućama, milionima-umjesto milijunima, itd. i …o SPORTU umjesto ŠPORTU!
Pa, nije POSTA nego POŠTA, a nije ni SKOLA nego ŠKOLA!
U svezi 'sporta' evo jednog lijepog pisma upućenog medijima, bez koristi i bez odgovora:
„Poštovani!
Evo me odmah s neba pa u rebra!
Zašto podržavate srbizme?
S listom sam zadovoljan jer diše hrvatski, ali kada otvorim športsku stranicu, zamrači mi se pred očima.
Otkud Vam SPORT umjesto ŠPORT?
Zar ste zaboravili stare hrvatske klubove HAŠK- Hrvatski akademski športski klub, GOŠK – Gruški omladinski športski klub, POŠK -  Plivački omladinski športski klub, da ne spominjem ŠPORTSKE NOVOSTI, list koji je godinama izlazio.
Nemojte reći da nijedna od ovih riječi nije izvorno hrvatska, već da se radi o tuđicama. To je točno, ali je isto tako točno da su Hrvati prihvatili ŠPORT a Srbi SPORT i ne vidim zašto to mijenjati i prihvaćati srpsku varijantu.
 
Osim navedenih klubova, u Zagrebu je izlazio časopis ŠPORT već 1894. godine, kao i ŠPORT I UMJETNOST 1912. Također u Zagrebu izlazi (zamislite!) JUGOSLAVENSKI ŠPORT 1918. a ŠPORTSKI TJEDNIK  u Osijeku, u Karlovcu KARLOVAČKI ŠPORT 1923. i ŠPORTSKE NOVINE u Zagrebu 1935.
Sasvim je zaboravljen klub malo čudnog imena PNIŠK – Prvi nogometni športski klub Zagreb 1903.
http://media.primorski.eu/media/2009/03/229_88782_sport_996886_medium.jpg
Danas, dakako u srbizmima i anglizmima prednjači Zagreb. Kada vidim ministra financija da računa u MILIJONIMA, dođe mi da pljunem u ekran! Preporučio bih i vam i njemu Hrvatski pravopis  - Babić, Finka, Moguš u izdanju Školske knjige iz 2003. gdje se izričito riječ SPORT upućuje na ŠPORT. Postavlja se pitanje zašto su Radio i HTV ostali pri riječi SPORT. Stvar je prilično jednostavna. Osim časnih iznimki većina novinara za vrijeme crvene diktature slijedila je naputke Partije i bila je spremna za ljubav karijere ići protiv vlastitog naroda. Takvi ljudi, koje akademik Mirko Vidović naziva  MITISEKUNEMIMA (po onoj Druže Tito mi ti se kunemo) i danas su utjecajni u raznim medijima pa nastoje rashrvatiti hrvatski jezik srbizmima i anglizmima.
 
Drugi pak, mladi i pošteni novinari, koji srbizme slušaju iz najranije mladosti i koji su im se zahvaljujući tome 'zavukli pod kožu', prihvatili su ih kao nešto normalno, pa i ne znajući da nasjedaju razbijačima hrvatskog jezika, u praksi se s njima služe. U časopisu JEZIK, autorica Nataša Bašić piše da je pritisak na staru hrvatsku riječ ŠPORT nastao poslije 1945., kada je proglašen ustaškom, a kolovođa je bio Hrvoje Macanović, sokolaš, za vrijeme rata suradnik organizacije JUREPOH (Jugoslavenski revolucionarni pokret Hrvata), sastavljen od jugonacionalista. Ova prljava Macanovićeva igra, kulminirala je uoči Novosadskog dogovora, kada se je ubrzano radilo na srbizaciji jezika, pa tako i u pretvaranju tobože ustaškog ŠPORTA u SPORT, bez obzira što su je Hrvati prihvatili davne 1894. kada je dr. Anti Paveliću bilo svega pet godina. I što na kraju reći, nego apelirati na mlade i poštene novinare i nastavnike da pokažu svoju hrvatsku svijest i ljubav prema vlastitom narodu i njegovom jeziku.
 

Nikola Mulanović, Dubrovnik

Priredio: Damir Kalafatić

»Sol na ranu« zapostavljenih srijemskih Hrvata

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Zatomljeni zločini nad Hrvatima u Vojvodini“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 631. od 15. svibnja 2015. godine.
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/05/nepodobni-gra%C4%91ani-580x309.jpg?4b5cb1
„Informativno-politički tjednik“ Hrvata u Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ u br. 631. od 15. svibnja 2015. godine obavještava nas o predstavljanju „projekta usmenih povijesti pod nazivom Nepodobni građani,a radi se o protjerivanju građana hrvatske nacionalnosti iz Vojvodine tijekom devedesetih godina 20. stoljeća.
Na portalu Vojvođanskog građanskog centra u vezi ovog projekta stoji:
„Nepodobni građani“ – priče o proterivanju hrvatskog stanovništva iz Vojvodine tokom devedesetih godina prošlog veka
Otvaranje ove sekcije je 12. maja 2015. u 18h
Tokom  istraživanja zabeležićemo razgovore sa više od sto pojedinaca i pokušati da prikupimo što više arhivske medijske građe koja govori o ovim događajima.
Za jedan od krucijalnih događaja se smatra javno čitanje spiska nepodobnih građana hrvatske nacionalnosti na stranačkom skupu koji je organizovala Srpska radikalna stranka, na čijem je čelu bio Vojislav Šešelj, 6. maja 1992. u selu Hrtkovci. Ubrzo posle ovog događaja, stanovnici Hrtkovaca ali i mnogih drugih sremskih mesta, počinju da dobijaju anonimne poruke obojene pretnjama, stvara se atmosfera straha i neizvesnosti. Ubrzo, ti činovi prelaze u otvorene aktove nasilja.
Vojvođanski građanski centar poziva sve koji mogu da doprinesu da ispričamo ovu priču. Ukoliko znate u svojoj okolini nekoga ko je bio zastrašivan i morao da pobegne ili je bio svedok ovih događaja, ako posedujete neki medijski članak ili bilo koji oblik zapisa o ovoj temi, kontaktirajte nas! (završen citat)
 
Dakle, Hrvatsko nacionalno vijeće (čitaj Slaven Bačić) i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov), kao ni DSHV (čitaj Petar Kuntić), „Hrvatska riječ“ (čitaj Jasminka Dulić i Ivan Karan) i svi drugi iz „tavankutskog kuta“ u vezi ovoga nisu „ni luk jeli ni luk mirisali“. Poznato je da je preko građanskih inicijativa i pojedinaca, pri čemu se posebno ističe gospodin Đorđe Subotić, ova tema prisutna svih ovih prošlih dvadeset i tri godine, posebno oko 6. svibnja na dan mitinga u Hrtkovcima, i upravo sam prošli tjedan pisao da „Hrvatska riječ“ o tome tih dana ni ove godine nije objavila ni riječ, a glavna urednica u br. 629. ima kolumnu „Udruženo roštiljanje“ (ovaj moj članak je objavljen u „Hrvatskom fokusu“ 9. svibnja pod nazivom „Skrivanje Hrtkovaca“).
http://www.subotica.com/files/news/9/8/3/18983/18983-tavankut-tabla.jpghttp://www.b92.net/news/pics/2014/11/12/213603991654639c705065e927637302_v4%20big.JPG
A kada su opet reagirali neki srpski mediji, tek u ovom broju (631. od 15. 5.) dr. sc. Jasminka Dulić ima kolumnu pod naslovom „Sol na ranu“, koja bi bila prigodna prije 6. svibnja, pa njezina zaključna rečenica zvuči krajnje licemjerno (licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga): »Sudeći po interesu, lokalnih kao i svih drugih medija, kada je u pitanju ova tema (koja stalno izostaje) čini se da bi svi voljeli da do toga ne dođe i da ovi događaji ostanu skriveni zauvijek. Daleko od očiju i savjesti.«
 
I onda nas Zvonko Sarić na dvije stranice „Hrvatske riječi“ upoznaje da je upravo otvaranje projekta „Nepodobni građani“ održano u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici (zašto nije održano u Rumi ili Novom Sadu?) 12. svibnja i da je sudionike pozdravio dr. Slaven Bačić, uz sliku glavnog aktera svega ovoga Tomislava Žigmanova. To je poenta i time je „Hrvatska riječ“ ispunila svoju zadaću – promociju Bačića i Žigmanova.
 
Tko je sjedio u (praznoj) sali s druge strane nema slike, ni teksta, ali pouzdano nitko iz Srijema, i puzdano svi iz tavankutskog kuta. (Žigmanovi papučari iz komšiluka mogu i u papučama navratiti.) Onda saznajemo da je koordinator ovog projekta Željko Stanetić koji izjavljuje da prije nedavnog uključivanja u projekat nije znao ništa o progonu svojih prvih susjeda u Rumi, a to isto govori i Jelena Dukarić istraživačica na projektu. Za pozdraviti je ove mlade ljude, koji nisu do sada saznali za ono što se zbivalo u Srijemu zahvaljujući intenzivnoj i napadnoj šutnji(tijekom dvadeset i tri godine) DSHV (čitaj Petar Kuntić), HNV (čitaj Slaven Bačić), Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov), „Hrvatske riječi“ (čitaj Jasminka Dulić i Ivan Karan), kao da im je to dužnost i kao da su za to plaćeni.
 
Na predstavljanje projekta pozvana je i Ivana Andrić Penava iz Zagreba, stručna suradnica na ovom projektu, a ustvari svi su oni izmanipulirani od velikih majstora hrvatske scene u Srbiji (Kuntić, Bačić, Žigmanov, Karan) koji u svojim rukama drže sav novac namijenjen svim Hrvatima u Republici Srbiji i od toga prave osobni biznis i svoju promociju. Iskoristili su i ovu inicijativu Vojvođanskog građanskog centra i našim novcem pokušavaju sebe staviti u prvi plan. A zahvaljući njima ovdje već dva puta imamo elektorske izbore, jer su Hrvati potpuno neobaviješteni o posebnom popisu i svim radnjama oko toga (kao i o svemu drugom), imamo podjele na Hrvate prvog reda (Bunjevci), Hrvate drugog reda (Šokci), Hrvate trećeg reda (Srijemci) i Hrvate bez reda (izvan Vojvodine), kao i Hrvate koji su „nepodobni građani“ jer ne veličaju Kuntića, Bačića, Žigmanova i ostale iz tavankutskog kuta i takvima se ne smije ni ime nigdje spomenuti.
 
I imamo sve veći strah u Srijemu, jer nas štite i zastupaju takvi ljudi kao što su Kuntić, Bačić, Žigmanov i Karan. Ali zato imamo velike pjesnike koji plagiraju Ivu Andrića i pisce čuvenih slikovnica za djecu koje se predstavljaju kao remek djela na Salonu knjiga u Novom Sadu. Zanimljivo, i u tom se našla (kao slučajno) Ivana Andrić Penava. I zato imamo negativnu selekciju u kulturi Hrvata u Vojvodini!
Na kraju svim srcem i dušom podržavam projekat „Nepodobni građani“ i sve sudionike u njemu i želim u potpunosti uspjeh ovog projekta kojeg se čelnici hrvatskih institucija u Republici Srbiji nisu usudili ni spomenuti dvadeset i tri godine. I zato im se ne smije dopustiti da i na tome kupe poene za sebe, jer su već dovoljno uništili hrvatski nacionalni korpus u Republici Srbiji.  
 

Branimir Miroslav Cakić

Početkom srbocrnogrske agresije lagao je, danas ponovno laže. Dokle?

 
 
Otvoreno pismo mladih Hrvatskih konzervativaca predsjedniku Europskoga parlamenta Martinu Schulzu
Poštovani gospodine predsjedniče Europskoga parlamenta Schulz,
obraćam Vam se u povodu pisma koje Vam je uputio zastupnik u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac i potpredsjednik Srpske samostalne demokratske stranke u kojem po tko zna koji puta iznosi optužbe o genocidnosti hrvatskog naroda i Republike Hrvatske istovremeno prikazujući zastupnicu u Europskom parlamentu Ružu Tomašić kao osobu koja daje 'šovinističke izjave, uperene prvenstveno protiv srpske manjine u Hrvatskoj'. I jedno i drugo su neistine koje gospodin Pupovac vješto koristi kako bi manipulirao tobožnjom ugroženošću srpske manjine u Hrvatskoj a sebi osigurao lagodan život na račun hrvatskog proračuna. Da je tome tako postoji niz dokaza od kojih izdvajamo riječi bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića kako se »politika Milorada Pupovca, odavno pretvorila u 'etnobiznis', a ne u kvalitetnu manjinsku politiku«, dodajući pritom kako je u vrijeme kada je stranka gospodina Pupovca i formalno bila u Vladi, »za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe i svoje iznimno puno«.
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2013/08/Pupovac.jpg
Da je gospodin Pupovac zadnja osoba koja može govoriti o brizi za prava srpske manjine i njihovoj tobožnjoj ugroženosti, potvrđuju i riječi jednog drugog pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, gospodina Nenada Vlahovića, predsjednika Srpske pravedne stranke, koji je u travnju ove godine javno optužio gospodina Pupovca da je ostvario veliku materijalnu korist prisvajajući si novac namijenjen srpskoj manjini. Gospodin Vlahović potvrdio je riječi bivšeg predsjednika Josipovića i javno rekao kako ima dokaze za te tvrdnje, te da protiv gospodina Pupovca vodi i sudski postupak.
 
Ruža Tomašić u svojim javnim nastupima često je isticala kako je takva politika zloporabe pripadnosti etničkoj manjini radi vlastite koristi neprihvatljiva te da osobe koje lažno optužuju vlastitu državu za genocid radi vlastitih probitaka zbog toga trebaju odgovarati. Gospodin Pupovac prepoznao se u tim riječima i sada svoja nečasna djela pokušava sakriti iza cijele srpske manjine u Hrvatskoj te u pismu upućenom Vama tendenciozno ističe samo dijelove izjave Ruže Tomašić, što je još jedan dokaz njegove dosljednosti u manipuliranju javnošću i srpskom manjinom. Njegove optužbe da »u protekle tri godine razvijanje netolerancije, te stvaranje i toleriranje protumanjinske atmosfere ozbiljno ugrožavaju postignuto tijekom pregovora o članstvu i onemogućavaju obveze proistekle iz Pristupnog ugovora Republike Hrvatske, a posebno njegove odredbe o pojačanoj zaštiti manjinskih prava«, najbolje opovrgava činjenica da je Hrvatska u skupini zemalja koja ima najbolje zakone za zaštitu manjina u Europi i nema otvorenih pitanja s manjinskim zajednicama, osim onog s gospodinom Pupovcem, koji, očito, od toga jako dobro živi.
 
Pripadnici srpske manjine danas imaju svoje mjesto u hrvatskom športu, na glazbenoj sceni, u medijima, u obrazovnim ustanovama, na važnim mjestima u politici kao što su Europski parlament ili Hrvatska vlada i na mnogim drugim područjima. Istovremeno, hrvatska manjina u Vojvodini u Republici Srbiji o takvim pravima i tretmanu može samo sanjati.
 
Htjeli bismo ovom prilikom podsjetiti da gospodin Pupovac lažno optužuje Hrvatsku i zastupnicu Tomašić za širenje netolerancije među građanima dok on osobno prešutno odobrava, i time svjesno podupire, slučajeve u kojem pripadnici srpske manjine vrijeđaju osjećaje većinskoga hrvatskog stanovništva i simbole hrvatske države. Ovom prigodom važno je napomenuti da je u Hrvatskoj Zakonom o općem oprostu (NN 80/96) obuhvaćeno oko 1700 pripadnika agresorske vojske kojima se daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ii oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj. Neki od tih pripadnika i danas nastavljaju s provokacijama i unošenjem nereda u međunacionalne odnose na nekadašnjim okupiranim područjima RH. Takve provokacije gospodin Pupovac nikada nije osudio niti se o njima očitovao.
http://ipress.rtl.hr/gallery/albums/userpics/log.jpg
Srbijanski logor tijekom srbočetničke agresije na Hrvatsku 1991. godine
 
Podsjećamo i na presudu Međunarodnog suda pravde na tužbu Hrvatske za genocid protiv Srbije kojom je utvrđeno da su srpske snage i JNA počinili zločine protiv hrvatskog stanovništva s namjerom da se »etnički očiste područja koja su trebala ući u sastav srpske države«. Gospodin Pupovac izvrće te činjenice i danas, kao i uostalom tijekom cijeloga njegovog političkog djelovanja, pokušava političkim pamfletima nametnuti krivnju Hrvatskoj i hrvatskom narodu da su genocidni, raspirujući mržnju kod svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj, što je i prethodilo agresiji Srbije na Hrvatsku.
 
Koliko je gospodin Pupovac vjerodostojna osoba za iznošenje optužbi o genocidnosti Hrvata možda najbolje svjedoči činjenica da je tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, u veljači 1992. na konferenciji za novinare lažno optužio Katoličku Crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece. Pritom nije ponudio dokaze. Gospodin Pupovac nikada nije odgovarao zbog takvih izjava. Zagrebački okružni tužitelj je početkom svibnja 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što se predviđala kazna do pet godina zatvora, no do procesa nikada nije došlo.
 
Iznijet ćemo za kraj zastrašujuće činjenice i brojke koje gospodin Pupovac uporno ignorira dok optužuje Hrvatsku za genocidnost: Činjenica je da je Srbija s JNA uz pomoć pripadnika srpske manjine izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, želeći očistiti granice tzv. Velike Srbije od nesrpskog stanovništva. Tijekom te agresije u ime Velike Srbije radili su teške zločine, protjerivanja, ubijanja i mučenja civila, silovanja, rušenja objekata, itd. Srpske snage protjerale su iz hrvatskih područja više od 200.000 stanovnika, ubile su 19.500 građana, od toga više od 400 djece. Prema rezultatima istraživanja koje je naručio Program UN-a za razvoj u Hrvatskoj je tijekom rata registrirano između 1500 i 2200 težih slučajeva seksualnog nasilja. Nadalje, kroz srpske logore u Begejcima, Beogradu, Bileći, Glini, Kninu, Manjači, Vojniću, Foči, Trnopolju, Vogošći, Morinju, Nišu, Aleksincu, Srijemskoj Mitrovici, Staroj Gradiški, Stajićevu... prošlo je oko 8500 hrvatskih građana (300 zatočenih je ubijeno). Registrirano je najmanje 145 masovnih i više od 1200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama srpskih zločina, uglavnom Hrvatima, ali i pripadnicima ostalih narodnosti koji nisu podržali velikosrpsku politiku i agresiju na Hrvatsku. Ranjeno je preko 30.000 građana, a ciljanim napadima uništeno je ili oštećeno 2423 spomenika kulture od čega toga je 495 sakralnih objekata - uglavnom katoličke crkve.
 
Na kraju, želimo istaknuti da je u redovima HV-a u tom razdoblju, uz Hrvate, bio i znatan broj pripadnika ostalih narodnosti koje žive u Hrvatskoj, a među njima i preko 10.000 Srba. Usprkos tim činjenicama, gospodin Pupovac ima obraza i danas za visoku plaću koju mu isplaćuju hrvatski građani optuživati vlastitu državu i te iste građane da su fašisti, genocidni i netolerantni. Poštovani gospodine predsjedniče Europskoga parlamenta, postoji li igdje u Europskoj uniji ovakav slučaj?
S poštovanjem
 

Marko Milanović Litre - u ime mladih Hrvatskih konzervativaca

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 14/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1102 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević