Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

»Sol na ranu« zapostavljenih srijemskih Hrvata

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Zatomljeni zločini nad Hrvatima u Vojvodini“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 631. od 15. svibnja 2015. godine.
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/05/nepodobni-gra%C4%91ani-580x309.jpg?4b5cb1
„Informativno-politički tjednik“ Hrvata u Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ u br. 631. od 15. svibnja 2015. godine obavještava nas o predstavljanju „projekta usmenih povijesti pod nazivom Nepodobni građani,a radi se o protjerivanju građana hrvatske nacionalnosti iz Vojvodine tijekom devedesetih godina 20. stoljeća.
Na portalu Vojvođanskog građanskog centra u vezi ovog projekta stoji:
„Nepodobni građani“ – priče o proterivanju hrvatskog stanovništva iz Vojvodine tokom devedesetih godina prošlog veka
Otvaranje ove sekcije je 12. maja 2015. u 18h
Tokom  istraživanja zabeležićemo razgovore sa više od sto pojedinaca i pokušati da prikupimo što više arhivske medijske građe koja govori o ovim događajima.
Za jedan od krucijalnih događaja se smatra javno čitanje spiska nepodobnih građana hrvatske nacionalnosti na stranačkom skupu koji je organizovala Srpska radikalna stranka, na čijem je čelu bio Vojislav Šešelj, 6. maja 1992. u selu Hrtkovci. Ubrzo posle ovog događaja, stanovnici Hrtkovaca ali i mnogih drugih sremskih mesta, počinju da dobijaju anonimne poruke obojene pretnjama, stvara se atmosfera straha i neizvesnosti. Ubrzo, ti činovi prelaze u otvorene aktove nasilja.
Vojvođanski građanski centar poziva sve koji mogu da doprinesu da ispričamo ovu priču. Ukoliko znate u svojoj okolini nekoga ko je bio zastrašivan i morao da pobegne ili je bio svedok ovih događaja, ako posedujete neki medijski članak ili bilo koji oblik zapisa o ovoj temi, kontaktirajte nas! (završen citat)
 
Dakle, Hrvatsko nacionalno vijeće (čitaj Slaven Bačić) i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov), kao ni DSHV (čitaj Petar Kuntić), „Hrvatska riječ“ (čitaj Jasminka Dulić i Ivan Karan) i svi drugi iz „tavankutskog kuta“ u vezi ovoga nisu „ni luk jeli ni luk mirisali“. Poznato je da je preko građanskih inicijativa i pojedinaca, pri čemu se posebno ističe gospodin Đorđe Subotić, ova tema prisutna svih ovih prošlih dvadeset i tri godine, posebno oko 6. svibnja na dan mitinga u Hrtkovcima, i upravo sam prošli tjedan pisao da „Hrvatska riječ“ o tome tih dana ni ove godine nije objavila ni riječ, a glavna urednica u br. 629. ima kolumnu „Udruženo roštiljanje“ (ovaj moj članak je objavljen u „Hrvatskom fokusu“ 9. svibnja pod nazivom „Skrivanje Hrtkovaca“).
http://www.subotica.com/files/news/9/8/3/18983/18983-tavankut-tabla.jpghttp://www.b92.net/news/pics/2014/11/12/213603991654639c705065e927637302_v4%20big.JPG
A kada su opet reagirali neki srpski mediji, tek u ovom broju (631. od 15. 5.) dr. sc. Jasminka Dulić ima kolumnu pod naslovom „Sol na ranu“, koja bi bila prigodna prije 6. svibnja, pa njezina zaključna rečenica zvuči krajnje licemjerno (licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga): »Sudeći po interesu, lokalnih kao i svih drugih medija, kada je u pitanju ova tema (koja stalno izostaje) čini se da bi svi voljeli da do toga ne dođe i da ovi događaji ostanu skriveni zauvijek. Daleko od očiju i savjesti.«
 
I onda nas Zvonko Sarić na dvije stranice „Hrvatske riječi“ upoznaje da je upravo otvaranje projekta „Nepodobni građani“ održano u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici (zašto nije održano u Rumi ili Novom Sadu?) 12. svibnja i da je sudionike pozdravio dr. Slaven Bačić, uz sliku glavnog aktera svega ovoga Tomislava Žigmanova. To je poenta i time je „Hrvatska riječ“ ispunila svoju zadaću – promociju Bačića i Žigmanova.
 
Tko je sjedio u (praznoj) sali s druge strane nema slike, ni teksta, ali pouzdano nitko iz Srijema, i puzdano svi iz tavankutskog kuta. (Žigmanovi papučari iz komšiluka mogu i u papučama navratiti.) Onda saznajemo da je koordinator ovog projekta Željko Stanetić koji izjavljuje da prije nedavnog uključivanja u projekat nije znao ništa o progonu svojih prvih susjeda u Rumi, a to isto govori i Jelena Dukarić istraživačica na projektu. Za pozdraviti je ove mlade ljude, koji nisu do sada saznali za ono što se zbivalo u Srijemu zahvaljujući intenzivnoj i napadnoj šutnji(tijekom dvadeset i tri godine) DSHV (čitaj Petar Kuntić), HNV (čitaj Slaven Bačić), Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov), „Hrvatske riječi“ (čitaj Jasminka Dulić i Ivan Karan), kao da im je to dužnost i kao da su za to plaćeni.
 
Na predstavljanje projekta pozvana je i Ivana Andrić Penava iz Zagreba, stručna suradnica na ovom projektu, a ustvari svi su oni izmanipulirani od velikih majstora hrvatske scene u Srbiji (Kuntić, Bačić, Žigmanov, Karan) koji u svojim rukama drže sav novac namijenjen svim Hrvatima u Republici Srbiji i od toga prave osobni biznis i svoju promociju. Iskoristili su i ovu inicijativu Vojvođanskog građanskog centra i našim novcem pokušavaju sebe staviti u prvi plan. A zahvaljući njima ovdje već dva puta imamo elektorske izbore, jer su Hrvati potpuno neobaviješteni o posebnom popisu i svim radnjama oko toga (kao i o svemu drugom), imamo podjele na Hrvate prvog reda (Bunjevci), Hrvate drugog reda (Šokci), Hrvate trećeg reda (Srijemci) i Hrvate bez reda (izvan Vojvodine), kao i Hrvate koji su „nepodobni građani“ jer ne veličaju Kuntića, Bačića, Žigmanova i ostale iz tavankutskog kuta i takvima se ne smije ni ime nigdje spomenuti.
 
I imamo sve veći strah u Srijemu, jer nas štite i zastupaju takvi ljudi kao što su Kuntić, Bačić, Žigmanov i Karan. Ali zato imamo velike pjesnike koji plagiraju Ivu Andrića i pisce čuvenih slikovnica za djecu koje se predstavljaju kao remek djela na Salonu knjiga u Novom Sadu. Zanimljivo, i u tom se našla (kao slučajno) Ivana Andrić Penava. I zato imamo negativnu selekciju u kulturi Hrvata u Vojvodini!
Na kraju svim srcem i dušom podržavam projekat „Nepodobni građani“ i sve sudionike u njemu i želim u potpunosti uspjeh ovog projekta kojeg se čelnici hrvatskih institucija u Republici Srbiji nisu usudili ni spomenuti dvadeset i tri godine. I zato im se ne smije dopustiti da i na tome kupe poene za sebe, jer su već dovoljno uništili hrvatski nacionalni korpus u Republici Srbiji.  
 

Branimir Miroslav Cakić

Početkom srbocrnogrske agresije lagao je, danas ponovno laže. Dokle?

 
 
Otvoreno pismo mladih Hrvatskih konzervativaca predsjedniku Europskoga parlamenta Martinu Schulzu
Poštovani gospodine predsjedniče Europskoga parlamenta Schulz,
obraćam Vam se u povodu pisma koje Vam je uputio zastupnik u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac i potpredsjednik Srpske samostalne demokratske stranke u kojem po tko zna koji puta iznosi optužbe o genocidnosti hrvatskog naroda i Republike Hrvatske istovremeno prikazujući zastupnicu u Europskom parlamentu Ružu Tomašić kao osobu koja daje 'šovinističke izjave, uperene prvenstveno protiv srpske manjine u Hrvatskoj'. I jedno i drugo su neistine koje gospodin Pupovac vješto koristi kako bi manipulirao tobožnjom ugroženošću srpske manjine u Hrvatskoj a sebi osigurao lagodan život na račun hrvatskog proračuna. Da je tome tako postoji niz dokaza od kojih izdvajamo riječi bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića kako se »politika Milorada Pupovca, odavno pretvorila u 'etnobiznis', a ne u kvalitetnu manjinsku politiku«, dodajući pritom kako je u vrijeme kada je stranka gospodina Pupovca i formalno bila u Vladi, »za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe i svoje iznimno puno«.
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2013/08/Pupovac.jpg
Da je gospodin Pupovac zadnja osoba koja može govoriti o brizi za prava srpske manjine i njihovoj tobožnjoj ugroženosti, potvrđuju i riječi jednog drugog pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, gospodina Nenada Vlahovića, predsjednika Srpske pravedne stranke, koji je u travnju ove godine javno optužio gospodina Pupovca da je ostvario veliku materijalnu korist prisvajajući si novac namijenjen srpskoj manjini. Gospodin Vlahović potvrdio je riječi bivšeg predsjednika Josipovića i javno rekao kako ima dokaze za te tvrdnje, te da protiv gospodina Pupovca vodi i sudski postupak.
 
Ruža Tomašić u svojim javnim nastupima često je isticala kako je takva politika zloporabe pripadnosti etničkoj manjini radi vlastite koristi neprihvatljiva te da osobe koje lažno optužuju vlastitu državu za genocid radi vlastitih probitaka zbog toga trebaju odgovarati. Gospodin Pupovac prepoznao se u tim riječima i sada svoja nečasna djela pokušava sakriti iza cijele srpske manjine u Hrvatskoj te u pismu upućenom Vama tendenciozno ističe samo dijelove izjave Ruže Tomašić, što je još jedan dokaz njegove dosljednosti u manipuliranju javnošću i srpskom manjinom. Njegove optužbe da »u protekle tri godine razvijanje netolerancije, te stvaranje i toleriranje protumanjinske atmosfere ozbiljno ugrožavaju postignuto tijekom pregovora o članstvu i onemogućavaju obveze proistekle iz Pristupnog ugovora Republike Hrvatske, a posebno njegove odredbe o pojačanoj zaštiti manjinskih prava«, najbolje opovrgava činjenica da je Hrvatska u skupini zemalja koja ima najbolje zakone za zaštitu manjina u Europi i nema otvorenih pitanja s manjinskim zajednicama, osim onog s gospodinom Pupovcem, koji, očito, od toga jako dobro živi.
 
Pripadnici srpske manjine danas imaju svoje mjesto u hrvatskom športu, na glazbenoj sceni, u medijima, u obrazovnim ustanovama, na važnim mjestima u politici kao što su Europski parlament ili Hrvatska vlada i na mnogim drugim područjima. Istovremeno, hrvatska manjina u Vojvodini u Republici Srbiji o takvim pravima i tretmanu može samo sanjati.
 
Htjeli bismo ovom prilikom podsjetiti da gospodin Pupovac lažno optužuje Hrvatsku i zastupnicu Tomašić za širenje netolerancije među građanima dok on osobno prešutno odobrava, i time svjesno podupire, slučajeve u kojem pripadnici srpske manjine vrijeđaju osjećaje većinskoga hrvatskog stanovništva i simbole hrvatske države. Ovom prigodom važno je napomenuti da je u Hrvatskoj Zakonom o općem oprostu (NN 80/96) obuhvaćeno oko 1700 pripadnika agresorske vojske kojima se daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ii oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj. Neki od tih pripadnika i danas nastavljaju s provokacijama i unošenjem nereda u međunacionalne odnose na nekadašnjim okupiranim područjima RH. Takve provokacije gospodin Pupovac nikada nije osudio niti se o njima očitovao.
http://ipress.rtl.hr/gallery/albums/userpics/log.jpg
Srbijanski logor tijekom srbočetničke agresije na Hrvatsku 1991. godine
 
Podsjećamo i na presudu Međunarodnog suda pravde na tužbu Hrvatske za genocid protiv Srbije kojom je utvrđeno da su srpske snage i JNA počinili zločine protiv hrvatskog stanovništva s namjerom da se »etnički očiste područja koja su trebala ući u sastav srpske države«. Gospodin Pupovac izvrće te činjenice i danas, kao i uostalom tijekom cijeloga njegovog političkog djelovanja, pokušava političkim pamfletima nametnuti krivnju Hrvatskoj i hrvatskom narodu da su genocidni, raspirujući mržnju kod svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj, što je i prethodilo agresiji Srbije na Hrvatsku.
 
Koliko je gospodin Pupovac vjerodostojna osoba za iznošenje optužbi o genocidnosti Hrvata možda najbolje svjedoči činjenica da je tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, u veljači 1992. na konferenciji za novinare lažno optužio Katoličku Crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece. Pritom nije ponudio dokaze. Gospodin Pupovac nikada nije odgovarao zbog takvih izjava. Zagrebački okružni tužitelj je početkom svibnja 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što se predviđala kazna do pet godina zatvora, no do procesa nikada nije došlo.
 
Iznijet ćemo za kraj zastrašujuće činjenice i brojke koje gospodin Pupovac uporno ignorira dok optužuje Hrvatsku za genocidnost: Činjenica je da je Srbija s JNA uz pomoć pripadnika srpske manjine izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, želeći očistiti granice tzv. Velike Srbije od nesrpskog stanovništva. Tijekom te agresije u ime Velike Srbije radili su teške zločine, protjerivanja, ubijanja i mučenja civila, silovanja, rušenja objekata, itd. Srpske snage protjerale su iz hrvatskih područja više od 200.000 stanovnika, ubile su 19.500 građana, od toga više od 400 djece. Prema rezultatima istraživanja koje je naručio Program UN-a za razvoj u Hrvatskoj je tijekom rata registrirano između 1500 i 2200 težih slučajeva seksualnog nasilja. Nadalje, kroz srpske logore u Begejcima, Beogradu, Bileći, Glini, Kninu, Manjači, Vojniću, Foči, Trnopolju, Vogošći, Morinju, Nišu, Aleksincu, Srijemskoj Mitrovici, Staroj Gradiški, Stajićevu... prošlo je oko 8500 hrvatskih građana (300 zatočenih je ubijeno). Registrirano je najmanje 145 masovnih i više od 1200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama srpskih zločina, uglavnom Hrvatima, ali i pripadnicima ostalih narodnosti koji nisu podržali velikosrpsku politiku i agresiju na Hrvatsku. Ranjeno je preko 30.000 građana, a ciljanim napadima uništeno je ili oštećeno 2423 spomenika kulture od čega toga je 495 sakralnih objekata - uglavnom katoličke crkve.
 
Na kraju, želimo istaknuti da je u redovima HV-a u tom razdoblju, uz Hrvate, bio i znatan broj pripadnika ostalih narodnosti koje žive u Hrvatskoj, a među njima i preko 10.000 Srba. Usprkos tim činjenicama, gospodin Pupovac ima obraza i danas za visoku plaću koju mu isplaćuju hrvatski građani optuživati vlastitu državu i te iste građane da su fašisti, genocidni i netolerantni. Poštovani gospodine predsjedniče Europskoga parlamenta, postoji li igdje u Europskoj uniji ovakav slučaj?
S poštovanjem
 

Marko Milanović Litre - u ime mladih Hrvatskih konzervativaca

Poljsku su napala dva totalitarizma – fašističko-nacistički i fašističko-komunistički

 
 
Europi se čini kako je Drugi svjetski rat završio 9. svibnja 1945., a nije. Završio je kapitulacijom Japana 2. rujna 1945. Sovjetski savez (Staljin) ga konačno stisnuo s kopna, a Ameri zasuli atomskim bombama. Saveznici. Dakle, Drugi svjetski rat počeo je jednoga prvog rujna, a završio jednoga drugoga rujna, trajući tako šest godina i jedan dan. Zašto saveznici ne slave stvarni kraj Drugoga svjetskog rata, saveznički, zajedno, prvo i pravo je pitanje? Odgovor je vjerojatno u činjenici kako je sa završetkom Drugog ubrzo počeo Treći svjetski rat, znan kao „hladni“. „Hladni“ je ubrzo imao mnoštvo „vrućih“ ratnih „vulkana“, od Korejskog (koji formalno nije do danas završio) pa nadalje - ne treba ih ni spominjati, sve do ovih kojima se danas ne zna broja, a upravo teku.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/29/Occupation_of_Poland_1941.png
Dva totalitarizma u zagrljaju
 
Nego kad je doista počeo Drugi svjetski rat i tko je i na kojoj strani tada bio? Kad je Europa u pitanju počeo je 1. rujna 1939. u Gdanjsku, tipično za svaki naročito „veliki“ osvajački rat. Poljaci nisu ni u snu htjeli napasti(!) Treći Reich pa su u Danzingu, kako Nijemci nazivaju Gdanjsk, za povod - napali sami sebe. Poljsku su do tada na cjedilu ostavili njezini europski saveznici - Britanci i Francuzi. No ima nešto daleko važnije: Drugi svjetski rat počeo je u savezništvu nacional-socijalizma i sovjetskog i svjetskog komunizma. I kao takav trajao skoro pune dvije godine o čemu se uporno šuti! Pakt nacional-socijalizma i komunizma-staljinizma sklopljen je 23. kolovoza 1939.  Za osam dana Hitler je napao i ubrzo uzeo „svoj“ dio Poljske. Poljska vojska se povukla na istok, a tamo su ju dočekale sovjetske trupe - i okupirale „svoju“ trećinu. Stotine tisuća Poljaka završilo je u Sibiru, a preko dvadeset tisuća Poljaka - većinu časničkog i dočasničkog kadra, intelektualce, poduzetnike…, društvenu elitu, svirepo su Sovjeti likvidirali po Staljinovoj naredbi i „supotpisu“ članova Politbiroa KPSS-a. Kažu ruski izvori kako je jedan likvidator NKVD-a, inače  od posebnog Berijinog povjerenja, „radeći“ pištoljem, nožem i sjekirom postigao možda i svjetski rekord u „kategoriji“ takvih likvidacija. Koliko je doista Poljaka likvidirano u Ukrajini i Bjelorusiji  i danas je vjerojatno tajna.
 
U skladu s Paktom nacional-socijalizma i komunizma-staljinizma, u okviru toga Kominterne i svih njezinih sekcija, uključivo recimo francusku i jugoslavensku, dakako i tada već osnovanu „pod sekciju“ KPH u skladu s Kominterninom taktikom, Sovjetski Savez je okupirao Litvu, Letoniju i Estoniju, ubrzo dijelove Rumunjske (Besarabija i sjeverna Bukovina). I te okupirane zemlje i područja  „punile“ su Sibir sa svojim stanovnicima, organizirana njihova preseljenja, deportacije. Okupacije baltičkih država i dijelova Rumunjske odvijale su se sinkronizirano s napadom Hitlera na Francusku, Nizozemsku i Belgiju - prema Paktu iz 1939. Još u jesen 1939. Sovjetski Savez je napao Finsku (Zimski rat), oteo joj na koncu Kareliju i dijelove teritorija na sjeveru, ali je u tom ratu zbog odlučne finske obrane prošao daleko slabije od očekivanog. Časnike Crvene armije koji su vodili ovaj pohod zbog toga je Staljin dao pobiti na licu mjesta. I tako sovjetski i svjetski komunizam nije mogao dočekati da ga nacional-socijalizam, Hitler, napadne, pa postane „antifašizam“,već mu je 1939. krenuo u paktovski zagrljaj.
 
Od 22. lipnja 1941. - jedan sasvim drugi rat
 
Navedeno su poznate notorne činjenice, utoliko i „otkrivanje tople vode“, ali se, kao takve skoro nikada ne navode - naročito ne ovdje. Jednostavno se preko njih prelazi, prešućuje i iz realnoga, kako je bilo, prelazi u kontekst jednog drugog rata, onoga koji je počeo 22. lipnja 1941. A to je sasvim drugi, novi rat i od tada bi komunizam mogao brojiti svoje antifašističke dane do 9. svibnja 1945.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2012/08/ribentropmolotov.jpg
München 23. VIII. 1939. - sramni pakt između dva totalitarizma - sovjetskoga i njemačkoga - na štetu Poljaka, Estonaca, Finaca, Litvanaca, Letonaca...
 
Dobro, uračunati i pobjedu, slaviti. No što je s onima prije toga, bivaju li oni poništeni, zaboravljeni? Kako da ih zaborave Poljaci, baltički narodi…? Ta njih je, istočnu Poljsku, Litvu, Letoniju i Estoniju, Crvena armija čak dva puta „oslobodila“ – na isti način; jednom kao saveznica nacional-socijalizma,drugi puta kao njihov ljuti neprijatelj. A njima ostao, uz kratki nacional-socijalistički prekid, taj isti totallitarizam, komunistički. I tako sve do pada Berlinskoga zida. Dakle, ta postkomunistička priča, koju ovdje recikliraju klateži poput raznih milanovića, mesića i fumića pa i medijski „viđeni“ povjesničari i kvazi povjesničari, kako je komunistički totalitarizam „bolji“ od nacifašističkog - ne drži vodu. Uostalom bili su saveznici skoro pune dvije godine Drugog svjetskog rata, a to je neizbrisivo.
 
Boljševizam-komunizama i nacifašizam iz istog su jajeta
 
Neosporno je kako oba izvorno potiču iz istog, „lijevog“ jajeta, pri čemu je boljševizam-staljinizam-komunizam i razne izvedenice stariji. Nije dakle pitanje je li starija kokoš ili jaje, jer isto je to jaje, isti embrij, ista društvena bolest - kao kad virus mutira iz nekoga tipa, izmišljam, NNPT1 u NNPT2. Stariji je boljševizam, pa nadalje njegovi „podtipovi“. U masovnim likvidacijama se bio izvještio kad se Hitler tek uspinjao. Zapravo je stravično kako je taj uništavao svoju zemlju - Rusiju. Ubijao je, osim ostaloga „Boga u njoj“, njezino plemstvo, kapitaliste, sitne trgovce…, a tek seljake… Ne znam, nemoguće glupo, čak i bogohulno je mjeriti složeno po načelu one glupe knjige o još glupljim rekordima, ali od svih zločina poboj seljaka, koji se inače mogu sami bez problema prehraniti, umoriti programiranom glađu meni je najstrašniji. Naravno mislim na Gladomor u Ukrajini. Čisti, Bože mi oprosti, „ekološki“ zločin. Nema  „elektrifikacije“, „industrijalizacija“ nula, kakva još i „plinifikacija“.  Znam, može mi se spočitavati kako Gladomor ne pripada Drugom svjetskom ratu. I ne pripada tom ratu kao „operacija“, ali je duboko u njemu, njegov predtekst - kao ideja. Totalitarizam, ma to je blago rečeno, ovakav ili onakav, ili onaj koji se trenutačno valja… nema  razlike. Zato, ako Europa doista želi obilježavati Dan pobjede, stremeći smiraju i miru - onda je Gdanjsk to pravo mjesto. Napali su Poljsku oba totalitarizma, od jednoga je krvavo platila, drugoga se nije uspjela riješiti skoro pola stoljeća, no došlo je i takvo vrijeme. Zato zapaliti svijeće u Gdanjsku trebali bi svi, i oni koji su ju napali i oni koji su ju, kao navodni saveznici izdali i oni koji su ju „oslobodili“ (čak dva puta u istom ratu!). I predsjednik Rusije Putin. On poslije može upriličiti paradu u Moskvi kakvu mu drago, koja je ionako predstava u sadašnjosti za budućnost, a malo ima veze s prošlošću. Stoga mi je drago što je naša Predsjednica bila u Gdanjsku.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Utorak, 20/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1485 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević