Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Oproštajni govor na Mirogoju pri posljednjem ispraćaju gosp. Mate Ćavara

 
 
Tužni zbore, poštovani Hrvati i Hrvatice!
Dana 2. veljače 2016. godine na blagdan Svijećnice preminuo je u 85. godini života gospodin Mate Ćavar, hrvatski pjesnik, publicist, politički zatvorenik, a posebice veliki domoljub i borac za samostalnu državu Hrvatsku. Pripala mi je čast da se kao njegov politički suradnik i bliski prijatelj oprostim od njega u ime članova nekadašnjeg Hrvatskog Narodnog Pokreta – Slobodna Hrvatska i današnjeg Savjeta Slobodne Hrvatske.
Mate Ćavar rođen je 27. kolovoza 1931. g. u Širokom Brijegu u velikoj katoličkoj obitelji koja je teško živjela pod starojugoslavenskim nepravdama i ubojstvima, a posebice poslije pada Nezavisne Države Hrvatske, pod jugokomunističkom okupacijom i torturom, pomognutom od hrvatskih izdajnika. Kao mladić pokušavao se organizirano suprotstaviti Jugoslaviji, pa je dospio pod nadzor Udbe, tako da je morao pobjeći u Zagreb, gdje se upisao na Pravni fakultet. Na drugoj godini studija otkrila ga je hercegovačka Udba, pa je bio osuđen za verbalni delikt na dvije godine zatvora na otoku Sv. Grgur (Goli otok 2). Nakon zatvora nastavlja studij prava, no zbog progona uspijeva doći do apsolventure. Petnaest puta je bio uhićivan.
 
Godine 1966. ženi se s gospođom Ružicom Čuvalo, s kojom je dobio četvero djece. Bio je zaposlen u vodstvu komunalnog poduzeća „Čistoća“ i tu je sa suradnicima nastojao prohrvatski djelovati. Tako su npr. oko 200 radnika učlanili u Maticu Hrvatsku. To Udbi nije promaknulo pa se nakon pada Hrvatskog proljeća pripremala optužnica za Matu i četvero suradnika zbog „kontrarevolucionarne djelatnosti“. U veljači 1972. godine odlazi u Beč i faktično postaje politički emigrant. Jugovlasti su nastojale navući ga da se vrati što im ne uspijeva, pa nakon sedmogodišnjeg navlačenja, valjda i zbog srama, on i suradnici bili su osuđeni „samo“ na uvjetne kazne.
Matu Ćavara sam upoznao u jesen 1969. godine i odmah smo se prepoznali, tako da sam 10. travnja 1970. g. dao prisegu na ruke Mate Ćavara, ušao u tajnu državotvornu organizaciju Hrvatski Narodni Pokret – Slobodna Hrvatska kojeg je vođa i duša bio Mate Ćavar.
 
Takav entuzijazam i hrvatstvo kao Matino rijetko sam vidio. Tako je ispalo da je organizacija bila većinom u Hrvatskoj dok je vođa bio u Beču, gdje sam u ljeto 1972. g. Matu prvi puta posjetio i dogovorio daljnji rad. Od tada sam se s njime u Beču sastajao mjesečno ili dvomjesečno deset godina sve do 1982. g. kad je ta veza bila otkrivena, pa smo do 1990. g. nastavili dogovore brzoglasno i poštom. Tajno smo slali dopise po svijetu (jasno najviše Mate), a najveći nam je pothvat bio 1973. g. i 1974. g. slanje poziva po cijelom svijetu pojedincima i hrvatskim organizacijama, gdje smo od svih rezolutno tražili ujedinjenje, barem prividno, u okviru Hrvatskog Narodnog Vijeća.
 
Mate Ćavar živio je skromno, boemski i radio samo za Hrvatsku. Bio je nevjerojatno produktivan kao pjesnik i pisac. Napisao je povijest Hrvata u desetercu. Bio je član Hrvatskog društva političkih zatvorenika, udruge Hrvatski domobran i Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je redom Stjepana Radića za zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.
 
Godine 1990. došla nam je Hrvatska Država. Mate je nastavio pisati, a pogotovo od 2000. g. u okviru Savjeta Slobodne Hrvatske, jer je Hrvatska Država postala opet ugrožena. Uglavnom Mate je bio ideološki pravaš i uvijek za Dom i Domovinu spreman.
Dragi Mate, hvala ti na svemu što si dao za Boga i Hrvatsku. Tvrdim da si bio velik i zaslužan Hrvat. Moli Boga za nas jer je Država Hrvatska još ugrožena, jer nije došlo do istine i pravde.
Izražavam iskrenu sućut Tvojoj dragoj Ružici, djeci Domagoju, Tvrtku, Drini, Petru Krešimiru i cijeloj obitelji.
Neka Ti dragi Bog bude nagrada i neka Ti do Uskrsnuća bude laka Hrvatska gruda za koju si živio i radio.
Gospodin Mate Ćavar s nama je!
 

Goran Ante Blažeković, Mirogoj, 5. veljače 2016.

Čovjek koji je živio za Hrvatsku!

 
 
Drage prijateljice i prijatelji, sestre i braćo, Hrvatice i Hrvati u Domovini i izvan Domovine!
Duboko ožalošćena, sa svojom obitelji, javljam vam tužnu vijest, da je moj dragi, dobri i voljeni suprug, Mate Ćavar, hrvatski pjesnik i publicist, a nadasve hrvatski domoljub, okrijepljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo u Vječnu Domovinu, u utorak, na blagdan Svijećnice, 2. veljače 2016. godine, u svojoj 85. godini života.
http://www.viktimologija.com.hr/images/Hrvoje_Hitrec/Vinko_Vice/Mate_Cavar_i_Vinko_Vice_Ostojic.jpg
Mate Ćavar (lijevo) s nerazdvojnim prijateljem i emigrantom Vinkom Vicom Ostojićem
 
Rođen je 27. kolovoza 1931. godine u Širokom Brijegu, u hrvatskoj katoličkoj obitelji majke Janje rođ. Naletilić i oca Pere, sa petero djece. Iz djetinjstva mu se najviše urezala u sjećanje velika požrtvovnost roditelja, vjerski odgoj, molitva i rad na uzgoju duhana na škrtoj brdovitoj hercegovačkoj zemlji. Svakodnevno se vodila borba za goli opstanak obitelji i puko preživljavanje u velikom siromaštvu. Starojugoslavenska država je imala monopol na otkup duhana, koji je bijedno plaćala i teško žandarski kažnjavala, pa i ubijala ljude za svaki kilogram slobodne prodaje. Takvo stanje nepravde, koju je narodu nanosila nenarodna velikosrpska vlast, budila je nezadovoljstvo i otpor u hrvatskome narodu, pa i revolt u dječjim dušama. Stoga se Mate, kao dječak od 10 godina, zauvijek sjećao eksplozije oduševljenja u svome kraju kada je, 10. travnja 1941. godine, proglašena u Zagrebu Nezavisna Država Hrvatska. Sjećao se radosti i zanosa mladića, svojih rođaka, kada su se ponosno i s pjesmom javljali kao dragovoljci u hrvatsku vojsku, te odlazili na ratišta u obranu svoje hrvatske domovine, koja je odmah bila grubo napadnuta, a hrvatski narod izložen najžešćim četničkim zločinima.
 
Mate je, kao mali dječak, samo o tome razmišljao i sanjao kada će on narasti i obući hrvatsku vojničku odoru. No, kao što znamo, nakon samo 4 godine zanosa i slave, vidio je pad i okupaciju svoga Širokoga Brijega i sve patnje, krv i ubijanja tolikih mladića i djevojaka svoga kraja, a posebno ubijanja nedužnih svećenika franjevaca, koji su bili sol i svjetlo svoga naroda. Uvijek je želio što više znati i učiti, kako bi pomagao svome stradalničkom narodu. Te misli su mu stalno bile u glavi. Nakon rata završio je osmogodišnju školu u svome mjestu, a zbog materijalne nemogućnosti daljnjeg gimnazijskog školovanja, završio je tečaj za trgovačkog pomoćnika i zaposlio se u trgovini kako bi pomagao obitelji. Nemirnoga duha, zajedno s drugim mladićima, pokušavao je organizirano djelovati protiv okupatorske vlasti nove Jugoslavije i domaćih izdajnika. Tako je ubrzo dospio pod udar UDBE i morao je ilegalno otići u Zagreb.
 
U Zagrebu je, često skrivajući se, radio i uz rad završio gimnaziju, te upisao studij prava na Zagrebačkom sveučilištu. Na drugoj godini studija, otkrila ga je hercegovačka UDBA, te je bio uhićen i osuđen na 2 godine zatvora na otoku Sv. Grgur. Pisani razlog njegove presude je bio verbalni delikt zauzimanja za samostalnu i slobodnu Hrvatsku. Nakon zatvora je nastavio studij, uz posao, i dospio do apsolventskog statusa. U međuvremenu je bio uhićivan 15 puta, ranjavan i neprekidno pod nadzorom UDBE i tako ometan u učenju, životu i radu.
Mate Ćavar
 
Nakon zasnivanja obitelji, 1966. godine, i dolaska na svijet Božjih darova, četvero djece, došla je i 1971. godina. Mate je svim srcem, kao zaposlenik u vodstvu poduzeća "Čistoća", zajedno sa istomišljenicima aktivno sudjelovao u pokretu za demokraciju u Hrvatskoj. Nakon sloma Hrvatskoga proljeća, prijetila mu je stvarna opasnost uhićenja, te je, u dogovoru sa suprugom, odlučio, početkom 1972. godine, otići na rad u inozemstvo, kako bi mogao pomagati obitelji. Nadao je se da će odsustvo trajati 2-3 godine, no, na žalost, produžilo se na punih 18 godina. Na zagrebačkom Općinskom sudu vodio se kazneni postupak protiv njih petorice iz vodstva "Čistoće" i to je trajalo godinama. Obitelj mu je samo povremeno dolazila, a on je uvijek govorio: "Bolje da djeca ostanu u Domovini, makar bez oca, nego da budu s ocem, ali izvan Domovine".
 
On je ilegalno i anonimno, uz posao, neprekidno pisao i radio za Domovinu. Uvijek je govorio: "Ja sam u duhu stalno s vama, a samo sam tijelom izvan Domovine". Vratio se tek 1991. godine, kada je u Austriji, u Beču, ostvario mirovinu. Nitko nije bio sretniji od njega kada je, pod vodstvom dr. Franje Tuđmana i HDZ-a, ostvarena obnovljena hrvatska država, samostalna i slobodna, suverena i demokratska, međunarodno priznata Republika Hrvatska. Po političkom uvjerenju bio je istinski pravaš i govorio je: "Ne trebam nikakve položaje, mogu biti i čistač ako treba, ali samo neka sam slobodan u slobodnoj Domovini". Nastavio je djelovanje, najviše pisanjem rodoljubnih pjesama i drugih rodoljubnih sadržaja, kao što je uvijek činio, jer to je bio njegov život.
 
Silno ga je pogađalo sve što nam se događalo sa državom nakon 2000. godine. I tada je ogorčeno nastavio sa svakodnevnim pisanjem, što su mu objavljivali najviše na domoljubnim portalima Dragovoljac.com, Hrvatski fokus, Viktimologija, Glas Brotnja i dr. Tako je bilo sve do nove domoljubne pobjede na parlamentarnim izborima, 8. studenog 2015. godine. Od tada ga je počela slamati zloćudna bolest, ali je radosno dočekao i formiranje nove Vlade Domoljubne koalicije i Mosta, te njeno potvrđivanje u Hrvatskome (državnom) saboru 22. siječnja 2016. godine.
 
Stanje mu se sve više pogoršavalo, te je preminuo u Vječnu Domovinu u znaku Isusova svjetla Svijećnice, te prešao u krilo Očevo, gdje više nema ni tuge ni boli, ni muke, gdje smrti više nema i gdje je sve radosno i novo, onako kako je i Mate svojim životom u voljenoj ovozemaljskoj Domovini zaslužio. Njegovo tijelo počivat će do Uskrsnuća u rodnom Širokom Brijegu, srcu hrvatske Domovine. Ispraćaj će biti u voljenome Zagrebu, gradu svih Hrvata, a pokop u obiteljskoj grobnici uz bistru i šumeću rijeku Lišticu. Termini će biti objavljeni u posmrtnoj obavijesti Večernjeg lista u četvrtak, 4. veljače 2016. godine.
 
S najvećom tugom i ljubavlju, njegovi: supruga Ružica, djeca Dominik Domagoj, Stjepan Tvrtko, Blaženka Drina i Petar Krešimir, te unučad: Katarina, Ana, Antonija, Marija i Dmitar Zvonimir.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Počivao u miru Božjem!
 

Dr. Ružica Ćavar

Veselim se suradnji naše Vlade s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, posebno na vanjskopolitičkom planu

 
 
Izbor dr. Mire Kovača za novog šefa hrvatske diplomacije nikoga nije iznenadio, jer je ovaj iskusni diplomat, bivši šef diplomatskog protokola i veleposlanik u Berlinu sve vrijeme slovio kao najizgledniji kandidat za to mjesto. Navodno, dogovor oko dr. Kovača kratko je trajao i između HDZ-a i Mosta, a vrlo rado ga je prihvatio i premijer Orešković. Među prioritete u hrvatskoj vanjskoj politici dr. Kovač navodi i jačanje odnosa sa susjedima ili, kako sam kaže, u nekim slučajevima i saniranje. Nakon BiH dr. Kovač putuje u Mađarsku, a u planu je i posjet drugim zemljama u okruženju.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9a/Mirko_Kova%C4%8D.jpg/220px-Mirko_Kova%C4%8D.jpg
• Vaš prvi službeni posjet kao ministra vanjskih poslova bio je u BiH. Zašto ste baš izabrali BiH i koji su vam dojmovi?
- Dojmovi su vrlo pozitivni. Posjet u BiH nosi trostruku poruku. Prvo, pokazuje da nova hrvatska Vlada želi sa svim susjedima jačati bilateralne odnose. Drugo, pokazuje da postoji kontinuitet državne politike prema BiH, prema kojoj Hrvatska ima posebnu odgovornost. Hrvatska je susjedna zemlja, potpisnica Daytonskog ugovora, koja temeljem svoga Ustava skrbi o Hrvatima izvan Hrvatske. Znači i o Hrvatima u BiH, gdje su jedan od tri ustavotvorna naroda. Hrvatskoj je jako stalo do toga da se Bosna i Hercegovina dobro razvija, da se postigne uređenje koje će omogućiti da zadovoljni i s prijateljima Bošnjacima i Srbima potpuno ravnopravni Hrvati krenu prema uključenju u EU. Treće, Hrvatska će podržati najavljenu kandidaturu BiH za članstvo u EU.
 
• Je li nešto konkretno dogovoreno tijekom posjeta BiH?
- S kolegom ministrom Igorom Crnadkom dogovorio sam da ćemo prilikom njegova uzvratnog posjeta Hrvatskoj, nakon što kandidatura za EU bude istaknuta, potpisati sporazum o europskom partnerstvu, koji će biti temelj za pružanje tehničke podrške na putu BiH prema članstvu u EU.
 
• Kakva je poruka upućena Hrvatima u BiH?
- Što se tiče Hrvata u BiH, uvjeren sam da mogu biti fantastičan motor europske integracije, posebno stoga što će zahtjev za članstvo biti podnesen u vrijeme predsjedanja Dragana Čovića Predsjedništvom BiH. Stekao sam dojam da su za Hrvate u BiH puna ravnopravnost i europska integracija dvije strane iste medalje. Ukupno gledajući, Hrvatska želi još snažnije odnose s BiH, a to ćemo pokazati i održavanjem zajedničke sjednice hrvatske Vlade i BiH-Vijeća ministara. Tu je želju artikulirao i predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić.
 
• Koji su prioriteti hrvatske vanjske politike u vremenu koje slijedi?
- Jačanje, u nekim slučajevima i saniranje odnosa sa susjedima, općenito snažniji međunarodni angažman Hrvatske, djelotvornija suradnja u sklopu Europske unije, izgradnja atlantskog partnerstva, svesrdno podržavanje hrvatskih tvrtki u osvajanju inozemnih tržišta. Služba vanjskih poslova mora u potpunosti biti u funkciji svladavanja dvaju temeljnih izazova nove Vlade, poboljšanja kreditnog rejtinga Hrvatske kako bismo uz što niže kamatne stope otplaćivali svoje dugove i privlačili ulaganja, bilo domaća ili strana, kako bi se otvorilo što više radnih mjesta u Hrvatskoj.
 
• Razgovarali ste s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i dogovorili da će vanjska politika biti usklađena. Što to konkretni je znači?
- To znači da ćemo poštivati Ustav, koji kaže da Vlada vodi vanjsku i unutarnju politiku i da predsjednik, to jest predsjednica Republike s njom surađuje u oblikovanju i provođenju vanjske politike. Toga ćemo se držati. Službom vanjskih poslova upravlja Vlada, a o tome kamo i kako ćemo se kao zemlja kretati usuglašavat ćemo se s predsjednicom. Osobno se veselim suradnji naše Vlade s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, posebno na vanjskopolitičkom planu.
 
• Pozornost je izazvala vaša inicijativa da se riječ regija zamjeni susjedstvom?
- Stvari su vrlo jednostavne. Hrvatska ima šest neposrednih susjeda, Italiju, Sloveniju, Mađarsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Sa svim susjedima, bližim i daljnjim, bili oni u EU-u i NATO-u ili još na putu da to postanu, želimo snažne prijateljske odnose. Na tome ćemo intenzivno raditi. Što se tiče većih zemljopisnih cjelina, Hrvatska je specifična, neka vrsta geopolitičkog amfibija, sjecište je srednje i jugoistočne Europe. Hrvatska mora disati punim plućima, biti emancipirana i razvijati vertikalnu, srednjoeuropsku suradnju, u to spada i inicijativa Baltik-Jadran-Crno more, i horizontalnu, jugoistočnoeuropsku suradnju. Hrvatska od ovakvog pristupa može profitirati, posebno na planu povećavanja energetske neovisnosti.
 
• Vlada Zorana Milanovića, ali i sam bivši premijer, u znatnoj mjeri su nas „posvađali“i s mnogima u okruženju. Kako ocjenjujete četiri godine Kukuriku koalicije kada je riječ o vanjskoj politici?
- Vi ste u svom pitanju djelomično dali i odgovor. Ne želim se obazirati na naše prethodnike i prilike koje nisu iskoristili. Naš je moto: umjesto velikih najava i riječi, počnimo raditi. Dokazujmo se djelima, ne riječima.
 
• Kakav bi imidž Hrvatska trebala danas imati u Europi i svijetu, nakon što nas se već nekoliko godina percipira i kao „europske pacijente“. Hoće li, ako pokrenemo gospodarstvo, porasti i utjecaj Hrvatske u EU-u?
- Nova Vlada ima veliku šansu i pokrenuti potrebne promjene u Hrvatskoj kako bismo napokon postali konkurentno društvo u kojem mladi i stariji mogu živjeti svoju kreativnost. Moramo svoje društvo proluftati, uhvatiti se posla, vjerovati u sebe. Hrvatska iza sebe ima sjajne uspjehe. Uspjeli smo se konstituirati kao demokracija, kao slobodno društvo, izvojevali smo međunarodno priznanje, svojim smo oružanim i policijskim snagama samostalno oslobodili svoju zemlju koja je velikom dijelom bila okupirana, mirno reintegrirali hrvatsko Podunavlje, uključili se u NATO i EU. Mi smo uspješna priča. Ovakav narativ moramo širiti i vjerovati u sebe.
 
• Bivša Vlada nudila vam je veleposlaničko mjesto u Varšavi, ali ste se ipak odlučili na povratak u Hrvatsku i angažirali unutar HDZ -a. Zašto?
- Imao sam privilegiju biti hrvatski veleposlanik u Njemačkoj sve dok nismo postali punopravna članica EU-a, što je bio jedan od temeljnih ciljeva prve demokratski izabrane vlasti 1990. prevođene predsjednikom Tuđmanom i HDZ-om. Prisjetimo se da je u svojoj pristupnoj riječi u Hrvatskom saboru na prvom zasjedanju 30. svibnja l990. kao treću „najhitniju neposrednu zadaću“ predsjednik Franjo Tuđman naveo „uključivanje u Europu i europeizacija Hrvatske“. Nakon toga sam se htio vratiti i ostati u Hrvatskoj. Uslijedio je poziv predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da se aktivno uključim u daljnju afirmaciju HDZ-a i vraćanje povjerenja hrvatskih građana u našu stranku.
 
• Jeste li zadovoljni što ste taj poziv prihvatili?
- Ponosan sam da nam je to pod vodstvom Tomislava Karamarka uspjelo, da smo s Domoljubnom koalicijom ostvarili suradnju s prijateljima iz Mosta i da sada imamo šansu pod vodstvom predsjednika Vlade Oreškovića Hrvatsku učiniti bolje uređenom, konkurentnom i inovativnijom.
 
• Bili ste diplomat, dobro poznajete prilike u MVP-u. Što bi prije svega poručili svojim budućim suradnicima?
- Uhvatimo se svi zajedno posla, budimo ponosni na ono što smo u proteklih 25 godina kao nacija na vanjskopolitičkom planu postigli. Idemo raditi za Hrvatsku.
 
• Izbjeglička kriza u velikoj mjeri predstavlja izazov i za ujedinjenu Europu. Hoće li u budućnosti opstati Schengen i što možemo očekivati sljedećih mjeseci?
- Zemlje Europske unije su prisiljene naći zajedničko rješenje za izbjegličku krizu. Koliko god sada stanje u Europskoj uniji djelovalo krhko, uvjeren sam da će Europska unija opstati i iz ovoga izazova izaći snažnija.
 
• Hoće li Hrvatska, kada je riječ o izbjegličkoj krizi, više surađivati sa susjedima, prije svega Slovenijom, Mađarskom, ali i Srbijom?
- Hoće, već smo krenuli u jačanje odnosa. Predsjednik Vlade Orešković bio je prošlog petka u Sloveniji i razgovarao s kolegom Mirom Cerarom, ja ću sutra boraviti u posjetu Mađarskoj i razgovarati, među ostalima, s kolegom Szijjártóm.
 
• Možemo li očekivati bržu normalizaciju odnosa Srbije i Hrvatske?
- Sa svim ćemo susjedima pojačati komunikaciju i suradnju, na dobrobit naših zemalja.
 

Jurica Körbler, Jutarnji list

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 06/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1458 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević