Get Adobe Flash player
Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Pupovčev SDSS osnovali su ratni zločinci i rušitelji hrvatske...

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

U Srbu se slavi pokolj nad hrvatskim...

Zagreb – posvojeni grad

Zagreb – posvojeni grad

I bez potresa sa starih zgrada padala je žbuka, kamenje, dijelovi...

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema...

Prvi politički program Velike Srbije

Prvi politički program Velike Srbije

Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj...

  • Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:48
  • Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:53
  • Zagreb – posvojeni grad

    Zagreb – posvojeni grad

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:31
  • Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:26
  • Prvi politički program Velike Srbije

    Prvi politički program Velike Srbije

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 16:42

Zagrebački Poljičani proslavili blagdan svoga sveca zaštitnika sv. Jure

 

Proslava tradicionalno započinje sv. misom – prošle godine to je bilo u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu, prije toga desetak godina u crkvi sv. Marka također na Gornjemu gradu, još prije u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, a ove godine prvi put u zagrebačkoj prvostolnici, gdje je sv. misu predslavio novoimenovani vojni biskup mons. Jure Bogdan, također Poljičanin, rodom iz Gornjega Doca. Budući da je ove godine Jurjevo, 23. travnja, palo u subotu, dan kada se u mnogim zagrebačkim crkvama obavljaju vjenčanja, a i s obzirom na zauzetost mons. Bogdana, koji je svakako želio u prvoj godini svoje biskupske službe na čelu Vojnoga ordinarijata predvoditi misno slavlje za Poljičane u Zagrebu, proslava se tako iz objektivnih razloga nije mogla održati u subotu, nego je bila premještena dva dana ranije, u četvrtak, 21. travnja, u zagrebačku prvostolnicu, zahvaljujući velikom razumijevanju rektora katedrale mons. Josipa Kuhtića, a Poljičani veliku zahvalnost duguju i zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću koji je otvorena srca dao suglasnost da se proslava blagdana sv. Jure može održati upravo u katedrali, uz grob bl. Alojzija Stepinca, čije mučeništvo po mnogočemu podsjeća na mučeničko svjedočenje vjere sv. Jure.
http://www.zagreb.info/wp-content/uploads/2016/05/Sl.-1-Misu-u-zagreba%C4%8Dkoj-prvostolnici-predvodio-je-novoimenovani-vojni-biskup-mons.-Jure-Bogdan-.jpg
U propovijedi je mons. Bogdan podsjetio na životni put sv. Jure, onoliko koliko oskudni povijesni podatci o tome svjedoče, s posebnim naglaskom upravo na njegovu mučeništvu kao svjedoka kršćanske vjere koje se nije htio odreći ni pod cijenu života. Napomenuvši kako su u svijetu mnoge zemlje i krajevi odabrali sv. Jurja kao svoga nebeskoga zaštitnika, među njima i naša stara naša drevna Poljička Kneževina, mons. Bogdan podsjetio je na tekst iz Ivanova evanđelja koje se čitalo toga dana, o pšeničnom zrnu koje „ako pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod”, istaknuvši kako se iz onoga maloga broja dostupnih nam fragmenata o sv. Jurju, može zaključiti jedno: ”Sveti Juraj bio je čovjek odgojen u kršćanskoj vjeri i trudio se je živjeti po toj vjeri. Bio je čovjek čvrsta karaktera, dosljedan u življenju kršćanskih načela i do kraja posvećen Bogu. Bio je vojnik koji je svakodnevno obavljao svoje vojne dužnosti, ali je imao svoj kršćanski svjetonazor, imao je – kralježnicu. Znao je da se mora više pokoravati Bogu nego ljudima i kad je morao izabrati između carskoga, poganskoga svjetonazora i kršćanske vjere, Juraj je izabrao mučeništvo, odričući se samoga sebe i ostajući do kraja vjeran svojoj kršćanskoj vjeri. I danas kad častimo sv. Jurja i sve ostale svetce i mučenike, mi častimo njihove krjeposti, utječući im se molitvom da bismo, svatko u svome životu i u svome zvanju i poslanju, mogli slijediti njihov primjer i svjedočiti kršćanski katolički svjetonazor u sve dane svoga zemaljskoga života do kraja”, zaključio je biskup Bogdan.
 
Druženje u prostorijama Udruge zagrebačkih Poljičana
 
Nakon gledanja kratkoga videozapisa s poljičkim motivima biranja Velikoga poljičkog kneza Zdravko Vladanović u kratkim je crtama podsjetio na povijest Udruge zagrebačkih Poljičana. Naime, relativno davne 1953. u Zagrebu je osnovano Kulturno-povijesno društvo Poljičana koje djeluje do početka 70-tih godina. Oko Društva se okupljaju Nedjeljko Mihanović te pok. Jure Kaštelan, Nikola Milićević, Drago Ivanišević, Ivo Tijadović i mnogi drugi poznati Poljičani iz onoga vremena koji su živjeli i radili u Zagrebu. Početkom 70-tih Društvo se gasi iz općepoznatih razloga političkih previranja tijekom hrvatskoga proljeća i nakon njegoba naslinoga gašenja. I u takvim okolnostima Poljičani su se svakoga Jurjeva okupljali kod isusovaca u Palmotićevoj ulici, da bi 2003. osnovali i službeno registrirali Udrugu zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure”. Od 2008. Udruga stoluje na današnjoj adresi u Ilici 48 i to zahvaljujući razumijevanju Grada Zagreba – podsjetio je Vladanović, istaknuvši da Udruga ne okuplja samo Poljičane, nego i sve ljude koji poštuju Statut Udruge i žele sudjelovati u radu na promicanju poljičkih tredicijskih vrijednosti, smatrajući da one pridonose daljnjem razvoju i boljitku hrvatskoga društva poglavito u Zagrebu.
 
”U ovako velikom gradu kao što je Zagreb, nije moguće skladno živjeti bez međusobnog razumijevanja i tolerancije, a to se može postići samo kroz dijalog. Zato smatramo da ovakve udruge treba brižno njegovati, a posebice one koje imaju organizacijskih potencijala”, naglasio je Vladanović, nakon čega je dr. Nedjeljko Mihanović ukratko i sam podsjetio na ono vrijeme kada se proslava Jurjeva u Zagrebu i nije mogla održati bez stanovitih ograničenja.
http://www.zagreb.info/wp-content/uploads/2016/05/Sl.-4-Dr.-sc.-Nedjelko-Mihanovi%C4%87-iznosi-%EF%80%A0iskrice%E2%80%9D-iz-povijesti-okupljanja-Polji%C4%8Dana-u-Zagrebu.jpg
Nakon tih uvodnih riječi podneseno je izvješće o radu Udruge u proteklom jednogodišnjem razdoblju koje je uime Velikoga kneza Krunoslava Čovića pročitao kančelir Zdravko Vladanović. Među kratkoročnim projektima ovom ćemo prigodom izdvojiti dva predavanje koje je održala paleontologinja dr. sc. Davorka Radovčić (podrijetlom iz Kostanja), prvo pod nazivom „Homo naledi: novi hominidi iz Južne Afrike” i drugo s temom ih Hrvatskoga zagorja pod naslovom„Simboličko ponašanje krapinskih Neandertalaca”, no svakako najznačajniji događaj zbio se uoči Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, u mjesecu siječnju ove godine, kada je Udruga u suradnji s Hrvatskim generalskim zborom priredila susret prijateljstva pod nazivom „Hrvatska državotvornost – jučer, danas, sutra”.
 
Svaki od sudionika toga susreta – 12 generala hrvatske pobjedničke vojske i 12 uglednih Poljičana – iznosio je svoje viđenje toga važnog datuma novije hrvatske povijesti i pri tome ukratko opisao gdje je bi i što je radio toga dana prije 25 godina. „Bilo je jako zanimljivo slušati te žive svjedoke vremena, te ljude koji su hrabro poveli hrvatsku mladež u životnu neizvjesniost boreći se za dobro čovjeka i čovječanstva.
 
Premda ti ljudi više nisu aktivni u Oružanim snagama Republike Hrvatske, ipak će ih taj osjećaj odgovrnosti prema brojnim ucviljenim obiteljima i društvenoj zajednici pratiti cijeli njihov život. Ova je Udruga itekako pozvana na takv govor jer Poljičani stoljećima baštine slobodarski duha i hrvatsku državotvornu misao. O slobodi kao vjetru koji „piva” u mosorskim stjenovitim vrletima, prije 200 godina iz tuđine je nostalgično pisao zadnji Veliki poljički knez Ivan Čović. Poljičani su skupo plaćali slobodu, zato je znaju cijeniti i prema njoj se odnositi s poštovanjem. I nikad ne ćemo zaboraviti turske zulume 1573., francuske iz 1807., četničke iz 1942. te velikosrpske iz 1991. godine. Zato će u našem srcu zauvijek vijoriti taj poljički slobodarski duh i pronositi ljubav prema lijepoj našoj domovini i hrvatskoj državi. Ovo su bili motivi koji su inspirirali autora projekta da upravo na takav način ove godine Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure” obilježi dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske” – stoji, među ostalim, u izvješću o susretu s hrvatskim generalima.
 
Potom se pristupilo biranju Velikoga kneza, odnosno predsjednika Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure”. Nakon mr. sc. Jakova Radovčića, dr. sc. Ive Velića i pet uzastopnih mandata prof. dr. Ivana Kuvačića te pet uzastopnih mandata Augustina Bašića, prošle je godine na Jurjevo za Velikoga kneza bio izabran Krunoslav Čović, koji je na tu dužnost jednoglasno izabran i ove godine, dakako na mandat od jedne godine, kako su to Poljičani, u skladu sa svojim „Štatutom poštovanim” od davnine radili. Zahvalivši na povjerenju koje su mu zagrebački Poljičani iskazali Krunoslav Čović posebno je upozorio na potrebu svepoljičke sloge i suradnje glede očuvanja i njegovanja poljičkoga povijesnoga sjećanja, tradicijske kulture, običaja i svega što je povezano s drevnom Poljičkom kneževinom, njezinom poviješću, ali i suvremenošću.
http://www.zagreb.info/wp-content/uploads/2016/05/Sl.-3-Zdravko-Vladanovi%C4%87-uru%C4%8Duje-%C4%8Dlansku-iskaznicu-novom-%C4%8Dlanu-Udruge-zagreba%C4%8Dkih-Polji%C4%8Dana-biskupu-Juri-Bogdanu-.jpg
Proslava je završila domjenkom koji je potrajao do duboko u noć, na kojemu su za okrjepu poneđene domaće poljičke delicije, među kojima je bio i nezaobilazni poljički soparnik, a sve je „začinio” svojim nastupom, kao i prije toga na misi u katedrali, već spomenuti mješoviti pjevački zbor Društva Korčulana u Zagrebu, koji okuplja ne samo zagrebačke Korčulane nego i zagrebačke Poljičane, Omišane, Trogirane, Splićane, Imoćane, Sinjane, Triljane, Zadrane, i mnoge druge.
 

http://www.zagreb.info/aktualno/zg/sv-jure53642/53642

Glumčina Bitorajac pljunula u nju

 
 
Taj glumac nikad nije bio moja simpatija, osobito kad se derao po reklamama za „žuju“ u „kockicama“. „Mi Hrvati“ ili tako nekako. Gadilo mi i gadi mi se propagandno nagovaranje na alkohol posebno u kombinaciji s nogometom, a još s „repkom“, jer je u biti „Hrvatima“ - pilcima išlo doslovce na jetru. Uzeti lovicu za reklamu koja i domoljubljem (nacionalizmom?) titra potencijalne pilce, i tako im nastojati ispirati mozak, i pivom - mogu samo gadovi. Počevši od pivovare, marketinga do „glumaca“.
https://i.ytimg.com/vi/zfwBGiYJSAw/hqdefault.jpg
Dotični, i još par glumčića, na „žuju“ me nije mogao nagovoriti, jer kad sam pio pivo, pio sam samo „ožujsko“. Štoviše, kad sam i naručivao naručio bih samo „pivo“, a na pitanje konobara „koje“, odgovarao bih da je „pivo“ u Zagrebu samo „ožujsko“. Dakle, od „žuje“ su me ovakvi kao Bitorajac mogli samo odgovoriti. I konačno je uspio - ne će majci više ni u moju kuću ni na moj stol niti jedan proizvod te kuće - pivovare. Koliko vidim reakcije po internetu i nisam usamljen. A njegov „špot“ je vrhunac kretenizma, ne bi ga bedastije i primitivnije složio ni kakav polupismeni kvartovski idiot. Osim toga odvratni su mi ljudi koji pljuju u zdjelu iz koje jedu. Što pak Rene misli o „Hrvatima“ i Hrvatskoj potpuno je nevažno. Bili me za ….. za to. Malo mi žao piva.
 

Tomislav Gradišak

Umorio se "svjetski putnik"

 
 
U srijedu, 20. travnja, u New Delhiju, glavnom gradu Indije, u 64. godini života iznenada je umro Janko Bučar (Barovka, 26. VI. 1952. – New Delhi, 20. VI. 2016.), poznati hrvatski književnik, pjesnik, novinar, karikaturist, humorist, satiričar, aforističar, dramatičar... Umro je iznenada, jer mu je na odmoru u Indiji pozlilo. U bolnici je proveo dva dana i 20. travnja preminuo. S njime je u Indiji bio i njegov nećak Zlatko, koji se 23. travnja s posmrtnim ostatcima Janka Bučara vratio u Hrvatsku. Pogreb našega Janka bio je na Miroševcu u petak 29. travnja.
Janko Bučar s Hrvojem Hitrecom i Otom Reisingerom
 
S Jankom Bučarom znam se od ranih i burnih devedesetih godina. Kasnije je pisao i za Fokus i za Hrvatski fokus. Bio je brz i bistar. Brz na riječima i mislima, a bistar u rasuđivanju stvari. Mrzio je nepravdu. Nikoga nije štedio. Svakomu se suprotstavljao argumentima. Imao je rijetku moć zapažanja i brze odgovore na sve gluposti i primitivizme. Mrzio je psovanje, nekulturno ponašanje, doslovno pljuvanje oko sebe... Smetalo mu je nepoznavanje hrvatskoga jezika. Borio se protiv „štakavaca“, koje smatrao primitivcima. Kako je imao iznadprosječnu sposobnost odgovora u svakoj situaciji – bio je nadmoćniji od sugovornika – oni koji su se prepoznavali izbjegavali su ga. No, to ga nije sprječavalo da ostane dosljedan. Nije trpio laži i nepravde. Iako ga je to puno koštalo u radu i privatnom životu, nikada se nije drugima dodvoravao. Do kraja života ostao je svoj. Dosljedan i ponosan. To se najbolje vidjelo i na primjeru njegovih brojnih molbi da ga prime u Društvo hrvatskih književnika, jer kada su ga pozvali da će ga primiti, Janko ih je jednostavno odbio.
 
Janku Bučaru uredio sam i izdao tri knjige: Pisma iz vedrine duha (2012.), 10 godina objavljivanja, 50 godina otpora, 60 godina života i 200 darivanja krvi Janka Bučara (2012.) i Molba nad molbama (2014.) u kojima je sublimirao svoj dotadašnji život i ne samo književni, nego i politički stav. U mladosti je bio – kao i većina mladih – zanesenjak i idealist, a s godinama je sve više postajao – domoljub. Osamdesetih godina bio je proganjan u životu i poslu od Srba, Jugoslavena i udbaša. Kao dragovoljac Domovinskoga rata ponadao se kako je s tim razdobljem progona završilo, ali se prevario. Posebno ga je zasmetala činjenica kako hrvatskom kulturnom scenom vladaju oni koji ne vole Hrvatsku, a ako ju i ne mrze, onda od nje klanovski jako dobro žive.
 
Volio je putovati. Koliko znam, više puta posjetio je udaljene zemlje, poput Japana, Kine, Indije, Mongolije, Rusije (Sibir)... Prije puta za Indiju bili smo skupa. Uvijek zagonetan, u šaljivom tonu rekao mi je kako će mi po povratku ispričati svoje dojmove. Nije mi ih uspio ispričati... Kako je volio sve ljude ovoga svijeta, možda je i „najpravednije“ da je svoj burni i nadasve bogati život ostavio u jednoj od kolijevki civilizacije – Indiji.
 
Iza Janka ostale su brojne neobjavljene knjige. Prije svega roman pod naslovom Tajni Napoleon. Rekao mi da ću mu ga ja objaviti. U tom romanu najavio je objaviti neke podatke koji dosad nisu objavljeni. U Hrvatskoj narodnoj banci, u Jurišićevoj 17, njegovi suradnici su mi rekli kako je u petak 15. travnja 2016. uredno uzeo godišnji odmor, pozdravio se i otišao na još jedno od njegovih brojnih putovanja po svijetu s kojega se nije živ vratio. Doslovno je bio „svjetski putnik“ i kao takav svoj život i završio daleko od Hrvatske.
http://www.ljevak.hr/catalog-repository/image/resize_140_210/pisma%20iz.jpghttps://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQo-L2U8hn61IUNFERqBjANsZ-36_zLpg62D9JLVQ-s-9MrrX992ghttp://images.bookcrossing.com/images/journalpics/139/25/cover/300_13971125.jpg
Janko Bučar, rođen je 26. lipnja 1952. godine u Barovki, općina Jastrebarsko, sada općina Krašić, od majke Ane rođ. Vergot i oca Ivana. Osnovnu školu pohađao je u Cerovici do četvrtog razreda, a od petog do osmog u Kostanjevcu. Školu učenika u privredi i Srednju strojarsku školu završio je u Zagrebu. Od 1973. do 1977. godine boravio je u inozemstvu (Njemačka i Južnoafrička Republika). Iz Južne Afrike je kao uvjereni demokrat morao otići zbog zalaganja za ravnopravnost i protiv politike apartheida ili rasne diskriminacije. Po povratku u Hrvatsku upisao se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1982. godine. Pravosudni ispit položio je 1984. godine. Govori aktivno njemački i engleski jezik, a dobro se služi francuskim jezikom.
 
Bio je član više nestranačkih udruga, a to su: Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Hrvatsko književno društvo Svetoga Jeronima, Hrvatska Paneuropska unija, Matica hrvatska, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Hrvatsko kulturno vijeće, Matica slovačka. Društvo hrvatsko-slovačkog prijateljstva, Hrvatsko-češko društvo, Hrvatsko-japansko društvo za gospodarski kulturnu suradnju, Hrvatsko društvo karikaturista,  Hrvatsko - austrijsko društvo, Hrvatsko - izraelsko društvo, Amnesty International za Hrvatsku, Hrvatsko filatelističko društvo, Foto klub Zagreb i Hrvatsko društvo darivatelja krvi.
       
Krv je darovao preko 230 puta. Kao dragovoljac Domovinskoga rata odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/03/Janko-Bu%C4%8Dar-Anegdote-i-misli-Antuna-Gustava-Mato%C5%A1a1.jpghttp://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/01/janko_bucar.jpg
Priloge je objavljivao u Fokusu, Hrvatskom fokusu, Hrvatskom slovu, Večernjem listu, Vjesniku, Glasu Slavonije, Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom obzoru, te u Berekinu, Zgubidanu, Žalcu, Sraki, Potepuhu, Kerempuhu, makedonskom Ostenu
 
Janko Bučar za života objavio je ovih 16 knjiga:

 

1. Misli opasnog čovjeka, Vizura, Zagreb, 2002.
2. Domovinski rat kroz smijeh do suza, Udruga branitelja Domovinskog rata INA NAFTAPLINA KVIN-a, Zagreb, 2003.
3. Svaki dan ljubav, Vlastita naklada, Zagreb, 2004.
4. Veselo vino, Vlastita naklada, Zagreb, 2005.
5. Nepopravljive misli, KUD INA – Udruga branitelja Domovinskog rata KVIN, Zagreb, 2005.
6. Istinite lovačke - časna riječ (koautor: Tomislav Supek), Vlastita naklada, Zagreb, 2006.
7. Iz neispranog mozga, Hrvatska kulturna zaklada, Zagreb, 2006.
8. Anegdote i misli Tina Ujevića, OŠ Tina Ujevića, Zagreb, 2006.
9. Hrvatski književnici u anegdotama, Udruga branitelja Domovinskog rata INA NAFTAPLINA KVIN-a iOpćina Krašić, Zagreb - Krašić, 2007.
10. Riječi opasnog čovjeka: kakvi su to socijalni i ostali demokrati, koji su progonili socijalne i ostale demokrate?, HKZ - Hrvatsko slovo, Zagreb, 2009.
11. Susreti s braniteljima INA NAFTAPLINA KVIN-a, Udruga branitelja Domovinskog rata INA NAFTAPLINA KVIN-a, Zagreb, 2009.
12. Susreti s velikim Otom Reisingerom, Hrvatsko društvo karikaturista, Zagreb, 2010.
13. Pisma iz vedrine duha, Tkanica, Zagreb, 2012.
14. 10 godina objavljivanja, 50 godina otpora, 60 godina života i 200 darivanja krvi Janka Bučara, Tkanica, 2012.
15. Anegdote i misli Antuna Gustava Matoša, Hrvatska paneuropska unija, 2014.
16. Molba nad molbama, Tkanica, 2014.
 

Marijan Majstorović

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1602 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević