Get Adobe Flash player
Sociolog religije napada Hrvate, brani Titu!

Sociolog religije napada Hrvate, brani Titu!

Najgore je što je profesor koji predaje...

DRUGI POGLED - Birači i Plenković se ne vole

DRUGI POGLED - Birači i Plenković se ne vole

Desnica je nezadovoljna Plenkovićem i zato će HDZ biti sve...

Hod za život ne krši izbornu šutnju

Hod za život ne krši izbornu šutnju

"Pokret za modernu Hrvatsku" koji bi vrlo rado uveo zabranu svih...

Boris Miletić osjetio se prozvanim

Boris Miletić osjetio se prozvanim

Dokle će bezbožni puljski gradonačelnik docirati...

Korijeni mržnje prema hrvatskome narodu

Korijeni mržnje prema hrvatskome narodu

Karl Marx i Friedrich Engels: Hrvate i Ruse treba...

  • Sociolog religije napada Hrvate, brani Titu!

    Sociolog religije napada Hrvate, brani Titu!

    srijeda, 24. travnja 2019. 14:13
  • DRUGI POGLED - Birači i Plenković se ne vole

    DRUGI POGLED - Birači i Plenković se ne vole

    četvrtak, 25. travnja 2019. 11:17
  • Hod za život ne krši izbornu šutnju

    Hod za život ne krši izbornu šutnju

    četvrtak, 25. travnja 2019. 09:19
  • Boris Miletić osjetio se prozvanim

    Boris Miletić osjetio se prozvanim

    srijeda, 24. travnja 2019. 14:08
  • Korijeni mržnje prema hrvatskome narodu

    Korijeni mržnje prema hrvatskome narodu

    četvrtak, 25. travnja 2019. 10:41

Ante Tomić vrijeđa one vrijednosti koje većina hrvatskog puka poštuje

 
 
Ne mogu više odoljeti upitima: ''Jesam li u rodbinskoj vezi s Antom Tomićem? Ne. Nismo, Bogu hvala! Zbog istog prezimena, ovaj pediculus pubis, priljepio se uz mene pa se ni na googleu ne mogu od njega otresti.
http://i.ytimg.com/vi/GrGT5MYRuR8/hqdefault.jpg
Glavna perjanica ''Slobodne Dalmacije'' i ''Jutarnjeg lista'' Ante Tomić piše uvodnike, daje mišljenja, donosi zaključke, optužuje, osuđuje i izriče ''zaslužujuće kazne'' svima onima koji mu ''ne mirišu''. Ako uzmemo u obzir ono što mu je iz kante poliveno po glavi, razumljivo je da mu mnogošta smrdi. Ante (kanta) ovakav  kakav je, teško bi ga i Bog prepoznao, jer je  promijenio sve u životu  izuzevši prezimena i šešira.
 
Po rođenju Ante bi trebao biti biološki Hrvat, a on je sve drugo samo ne Hrvat, i ne skriva svoju privrženist Titi, Partiji i režimu; po vjeri bi trebao biti katolik, a on je  antikatolik, antikršćanin, odnosno bezbožac - ateist; po spolu bi trebao biti muško, a on nije ni muško ni žensko, mada sliči na prosječnog muškarca, ali u njemu ženstvennost vrije; po državljanstvu bi trebao biti građanin Republike Hrvatske, a on je tipični Balkanac, jugofil i srbofil. Ante je zavidan svakom dobru u čovjeku i u društvu, stoga izgara od zavisti iznutra i izvana. Sicilijski tirani nisu izumjeli veće muke od zavisti. U selu Proložcu kraj Imotskog, gdje je Ante rođen, davno su susjedi rekli: ''Jadna mu majka koja ga je takvog rodila, bilo bi bolje da se taj nije ni rodio''!
 
Koliko je god iskompleksirana osoba, Ante je još više zloban i stoga su njegove kolumne kotnroverzne i zajedljive, jer samo tako (po zlu) biva upadljiv. Ne ćemo se osvrćati na ine političke komentare, jer o kome god piše, izvan režimskog okvira, ne može da ne ''uoči'' neku srodnost sa ustaštvom, s čime je opsjednut kao da je bio pobočnik generalu Drinjaninu. U ranoj mladosti, već u  četrnaestoj godini bio je pitomac vojne srednje škole JNA u Zagrebu, što je ostavilo na njega neizbrisiv dojam o Titi, Partiji i Jugoslaviji. No, Anti se ne može zanijekati stručnost u izazovima, u čemu je vičan, mada bi ta sposobnost trebala biti novinarska nadarenost, za njega je prokletstvo, jer zlo koje čini - on zna što čini i zašto čini, a to je smrtni grijeh. Latini su upozorili na pojavnost takvih ljudi -  da se njihov značaj i ćud poznaje po tijelu, očima, licu i čelu. Rečeno je, da slika više kaže nego tisuću tiječi!
 
Ni urednici listova koji za suradnju plaćaju Antu Tomića, nisu ništa bolji od njega, jer takve banalnosti i sprdnju na račun Boga, Gospe, Crkva, vjere - i svega onog što je hrvatskom narodu sveto, daju da u tisaku čitaju tu sramotu. Ne bismo ni dirali u taj ''drek na kiši'', ali on je glasnogovornik režim koji vrijeđa sve nas, Boga i druge svetinje.
 
Riječ je o Bogu, našem Bogu, hrvatskom Bogu i Bogu Svevišnjem; riječ je o Gospi, našoj Međugorskoj Gospi, o Očenašu i Krunici, s kojom smo pobijedili u Oluji, pa ne možemo ostati nijemi. Misli i riječi Ante Tomića, diraju u našu dušu, u naše svetinje i u sve ono što nas čini Božjim narodom. Blate hrvatsku baštinu, hrvatske vitezove, hrvatske žrtve i s đavolskom mržnjim bjesne u medijskim prostorima, koji su i onako zagađeni do gađenja. Evo tri ''uzorita'' uratka Ante Tomića: 1. Gospa iz Međugorja autentična je koliko i diploma ekonomije u Mostaru, tvrdi Papa
 
Gornji naslov je ne samo provokativan, jer autentičnost Gospe iz Međugorja posprdno je usporedio s diplomom ekonomije iz Mostara, a tome je dao ''autentičnost'' navodeći da to - '' tvrdi Papa''! ''Hrvatski je, kako znamo, uz grčki i latinski, jedan od tri službena jezika u Kraljevstvu nebeskom. Otad pa do danas Gospa redovito pohodi Međugorje.  Najmanje dva puta mejsečno obraća se vidjelicama i vidiocima, premda su joj poruke nešto izlizane i predvidljive. Po duši govoreć, još onda,  prije trideset četiri godine, Gospa je rekla sve što je htjela reći o kršćanskloj poniznosti. postu i molitvi, a sva su druga javljanja bila višak. Gospa ustrajno ponavlja nekoliko istih rečenica poput Dragutina Lesara i Ivana Vilibora Sinčića ili takvog nekakvog ne osobito bitnog i nadahnutog političara. Čujete li jednu gospinu priču, čuli ste ih sve.'', kaža Ante Tomić (Jutarnji, 21. 3. 2015.).
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2015/02/sofija-mala.jpg
Tko razuman može reći da je Ante Tomić normalan čovjek? On čak znade koji su službeni jezici u Kraljevstvu nebeskom, zna da su Gospine poruke izlizane, jer njegove su originalnije i uvjerljivije:  Bog i budala sve znaju, a svi znamo da Ante Tomić nije Bog! Ako Tito i Partija nisu mogli ''istjerati'' Gospu iz Medjugorja, zašto bi to učinio Papa, kad se tamo Boga slavi i hvali! Antu i one iz ''Jutarnjeg'' i ''Slobodne'' koji objavljuju negove i druge natruhe ne zanimaju Gospine poruke u Međugorju, nego novac. Kažu da su godišnji prihodi oko 90 milijuna eura, ili ukupno do danas oko 11,6 milijardi eura, koje nisu Linić, Lalovac oporezovali! Njih ne zanima ni vjerodostojnost diploma u Mostaru, nego ozračje koje iz grada na Neretvi ohrabljuje i usvješćuje hrvatskog čovjeka, koji bi mogli biti šibica za kremaciju kumunizam, partije i Tite u Hrvtaskoj i Bosni i Hercegovini. Dakle, potrebna je budnost i postojanost hrvatskog naroda u ovim sudbonosnim vremenima. Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da poždere! Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje! 1 Petar 5:8-9   
 
2. Naš je katolički Bog u toj stvari oko razvoda prilično odrješit i ima pravo takav biti''Katolički brak je kao Zippo upaljač. Crkva vam daje  'lifetime guarantee'. Jednom kad to učiniš, gotovo je. Doživotno bez mogućnosti pomilovanja. Upri pa do smrti, kako bi rekli u mom kraju... a moj dobar drug, nesumnjivo najpametnija i najduhovitija osoba koju sam ikad upoznao, napravio je to čak četiri puta. Triput je ostavio neku ženu i otišao drugoj sa svim svoji stvarima i psom.'', kaže Ante (Jutarnji, 16. 5. 2015.). 
 
Prava je šteta što taj ''najpametniji'' Antin prijatelj nije sa sobom i psom poveo i njega u sablastan život. Dakle, u ''jutrenjaku i slobodnjaku'' se sprda s brakom, a brak je temelj obitelji, a obitelj je temelj nacije, ako je to pravilo, onda hrvatski se narod nalazi u teškom položaju. Naime, 2013. godine bilo je jednak broj vjenčanih i razvedenih brakova u Hrvatskoj, a po broju razvedenih Zagreb je na prvom mjestu. Uz veliki broj pobačaja, iseljavanja, razvedenih brakova i popularizacije  homoseksualnosti, nije teško predviditi budućnost hrvatsjkog naroda. Već sam pisao u hrvatskim portalima, da Hrvatska neće izgubiti populaciju - nego će izgubiti Hrvate.  Prema tome, koliko se god u režimskim medijima sprdaju sa brakovima kao ''Zippo upaljačem'', to nije udarac samo kršćanstvu, nego je   zločinački čin i novo usmjerenje za još jedan genocid hrvatskog naroda.
 
3. Kad sve valja izmoliti Očenaš? Krunica je došla obvezna u svim zgodama, kao Kozaračko kolo nekada. Ničim izazvan Ante Tomić je sebe svrstao među najpogrdnije osobe ljudskog društva. Njega, naime, smeta molitva. Smeta ga što krščani mole uz svaku prigodu i zazivaju Božju pomoć. Za njega je 'neumjesna molotva' bila na kninskoj maturalnoj zabavi, jer su neki nastavnici za vrijeme molitve ostali sjediti dok je večina ustala i molila.
https://i.ytimg.com/vi/Mnp2rE6_fLQ/mqdefault.jpg
''Takva su, eto, vremena došla da ni ateisti više ne smiju zabušavati. Ako ne znaju tekst, dužnost im je skočiti na noge i barem samo otvarati usta, izmoliti Zdravomariju na plejbek (playback, a.o.) Bez blagoslova i molitve ne idu, osim toga ni otvaranje cesta, školskih zgrada, športskih dvorana i industrijskih pogona, ni svečane akademije o godišnjicama političkih stranak, ni političkih prosvejda, 'Vršili smo molitvu krunice', reče nedavno na televiziji jedan branitelj iz šatora u Savskoj 66. Zaista, jedva da je više moguće ikakav provod koji okuplja više od pet osoba, a da netko ne krene s krunicom. Krunica je došla obvezna u svim zgodama, po prilici kao Kozaračko kolo nekada na sindikalnim izletima'', piše Ante Tomić (Jutarnji, 31. 5. 2015.).  
 
Samo ljudski ''trash'' može usporediti Svetu Krunicu s partizansko-četničkim Kozaračkim kolom, i to u Hrvatskoj u kojoj je 89.78 posto katolika! Samo u Hrvatskoj takvo beščašće ima medijski prostor! Ma bilo u kojoj drugoj državui u svijetu, gdje je u tolikoj zastupljenosti jedna vjeroispovijest, ne bi se nipošto usudio netko napisati nešto slično i objaviti u toj zemlji. Ne samo da bi autor tog teksta bio iza željeznih vrata, jer to je govor mržnje, nego bi se s njime obračunali mnogi od onih koje je uvrijedio. Dnevne novine u kojima je objavljen taj tekst nikad više ne bi vidjela svjetlo dana, jer ljudi zaboravljaju da  od luda jezika dolaze mnoge neprilike u svijetu. Neka se ''Jutarnji'' i ''Slobodna'' ovako ''poigraju'' sa srbopravoslavljem ili Islamom - brzo bi vidjeli lice Božje.
 
Pa i oni ljudi koji nisu karizmatični vjernici, moraju se naći uvrijeđenima, jer jedna bezumana ljudska spodova u sredstvima javnog priopćavanja pljuje po svetinjama i hrvatskom narodu. Ljudi se moraju zamisliti nad ovom sramotom. Kanta svakako nije više adekvatno rješenje za Antu Tomića, nego njega treba ''nagraditi'' na neki drugi adekvatan način. Naime, Ante kao Ante nije vrijedan spomena, ali on na žalost predstavlja one koji danas vladaju u hrvatskoj i govorom mržnje vrijeđa one vrijednosti koje većina hrvatskoh puka poštuje.
 

Rudi Tomić

Iz tiska izišla nova knjiga Branimira Miroslava Tomlekina Hrtkovci – Priče o sudbini jednoga sela

 
 
Hrtkovci su hrvatsko selo u hrvatskome Srijemu. Tako je bilo od pamtivijeka, pa sve do 1946. godine, kada su u Beogradu povukli granicu tamo gdje su htjeli, nakon čega je istočni Srijem „pripao“ Srbiji. Upravo zbog Hrtkovaca i istočnoga Srijema glavom je platio i Andrija Hebrang. Početak svojatanja istočnoga Srijema započeo je odmah po nastanku Kraljevine SHS koncem 1918. godine. Nastavio se 1929. prekrajanjima pomoću stvaranja fantomskih devet banovina. Tada je hrvatski istočni Srijem pripao tzv. Dunavskoj banovini. Ta kabinetski uspostavljena granica Srijema na zapadni (Savska banovina) i istočni (Dunavska banovina) otprilike je ostala i 1946. i bila nametnuta Hrvatskoj od strane tadašnjih jugokomunističkih vlastodržaca u Beogradu. Na taj način od Hrvatske je bez puno buke amputiran istočni Srijem i pripojen Srbiji. Istina, ne odmah Srbiji, nego formalno »Autonomnoj pokrajini Vojovodini«, ali kako je ubrzo Josip Broz obje pokrajine (»AP Vojvodina« i »AP Kosovo i Metohija«) pripojio Srbiji, na kraju je hrvatski istočni Srijem postao dio tadašnje Srbije.
Pripajanjem istočnoga Srijema Srbiji, svi tamošnji Hrvati preko noći postali su građani Srbije. Stoljećima su živjeli u zajedništvu i slozi s tamošnjim Nijemcima, Mađarima i drugim malobrojnijim narodima koje su doselile austrougarske vlasti kroz povijest. U jesen 1944. i do proljeća 1945. Nijemci iz toga dijela hrvatskoga Srijema pobijeni su ili protjerani, dok su Mađari nešto bolje prošli iz razloga što je prema jaltskoj podjeli istočne i jugoistočne Europe Mađarska kao i druga Jugoslavija ostala pod sovjetskom čizmom. Tako je bilo i u Hrtkovcima. Hrtkovačke Nijemce partizani su ili pobili ili protjerali, dok su Mađari samo neznatno smanjili svoj broj u tom mjestu. Hrvati iz Hrtkovaca su od strane Srba proglašeni „ustašama“ i nije im bilo lako sve do 1990. godine. Unatoč progonima, maltretiranjima i iseljavanju tijekom tih 45 godina, i demokratske promjene i raspad Jugoslavije ipak dočekali su kao najbrojniji narod u Hrtkovcima.
 
Već početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku 1991., započinje progon Hrvata u istočnome Srijemu, pa tako i u Hrtkovcima. Uskoro u Hrtkovce dolaze militantni pobunjeni Srbi iz Hrvatske i počinju s pritiskom na hrtkovačke Hrvate da se isele. Bilo je to klasično rasističko »događanje naroda«. Godinu dana kasnije isti velikosrpski ratni scenarij primijenjen je i u Bosni i Hercegovini, i tada u Hrtkovce dolaze novi krvoločni Srbi, ali sada i iz BiH. Mnogi Hrvati se počinju iseljavati prema Hrvatskoj. Prepušteni su sami sebi. Mladići ne žele ići u JA i ratovati protiv braće Hrvata po Hrvatskoj.
 
U Hrtkovcima, kao i u drugim krajevima Srijema, Bačke, Banata i Srbije gdje žive Hrvati, teško je biti Hrvat. Ljudi su živjeli u strahu. Po selima svakodnevno su haračili razulareni lokalni i uvezeni četnici koji su u svakom Hrvatu vidjeli „ustašu“ i potencijalnu žrtvu od koje će oteti automobil, traktor, kuću, imanje, zemlju... Hrvati nisu znali hoće li živi dočekati jutro. Upravo o tim i takvim hrvatskim Hrtkovcima kojih više nema piše Branimir Miroslav Tomlekin.
 
Branimir Miroslav Tomlekin (1944.) čitatelja upoznaje o povijesti mjesta, dijelovima Hrtkovaca u kojima žive Nijemci, Mađari, Ličani... Posebno je vrijedan onaj dio u kojemu opisuje zadrugu svojih predaka koja je izvrsno funkcionirala gotovo dva stoljeća.
 
Branimir Miroslav Tomlekin voli svoje Hrtkovce na poseban način. On je posljednji iz loze Tomlekina koji je morao napustiti svoj najdraži zavičaj. U njegovoj rodnoj kući, kao i u cijelim Hrtkovcima sada žive neki drugi, doseljeni ljudi. Oni koji nikada ne će voljeti Hrtkovce kao što ih i danas voli Branimir Miroslav Tomlekin. On u Hrtkovcima više nema ništa, samo groblje na kojemu počivaju kosti njegovih predaka.
http://www.b92.net/news/pics/2014/11/12/213603991654639c705065e927637302_v4%20big.JPG
Možda najintrigantniji dio ove knjige-romana je onaj u kojemu autor imenom i prezimenom navodi one koji su 1991. godine u selu dočekivali ratnog zločinca Vojislava Šešelja, kao i one koji su tih teških godina maltretirali, progonili i ubijali hrtkovačke Hrvate. Ovo je prva knjiga koja dokumentarno iznosi podatke o stradanjima hrtkovačkih Hrvata za koje nitko nikada nije odgovarao. Ova je knjiga opomena srbijanskoj vlasti u Beogradu, a isto tako i hrvatskoj vlasti u Zagrebu da su dva i pol desetljeća griješile. Prva, u Beogradu, što nije zaštitila progonjene Hrvate i makar i s vremenskim odmakom procesuirala zločince koji su ih progonili i ubijali, a druga, u Zagrebu, što nije ni prstom maknula da zatraži od srbijanskih vlasti da istraže te zločine i nadoknade neprocjenjivu materijalnu štetu ubijenim i protjeranim hrtkovačkim i svim ostalim srijemskim Hrvatima koji danas uglavnom žive u Hrvatskoj u daleko lošijim materijalnim uvjetima nego što su stoljećima živjeli u svojim Hrtkovcima.
 
Knjigu je izdala zagrebačka izdavačka kuća Tkanica (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.), ima 224 stranice, šest dijelova, Predgovor, koji je napisao urednik Marijan Majstorović, Pogovor, koji je napisao Ivan Balenović, te Kazalo i Bilješku o autoru. Knjiga se prodaje po popularnoj cijeni od 100,00 kuna. Branimir Miroslav Tomlekin je odrastao u Srijemu, osnovnu školu je završio u Hrtkovcima, gimnanaziju u Rumi, a Arhitektonski fakultet u Ljubljani. Radio je u Vukovaru, Banjoj Luci i Novom Sadu, gdje danas živi kao umirovljenik.
 
Prve stihove napisao je u gimnaziji, a u posljednje vrijeme oni su satirični i buntovni zbog tragičnih događaja početkom devedesetih godina u Vojvodini, posebno u Hrtkovcima. O tome piše i u romaniziranoj kronologiji svoje obitelji od dolaska u Hrtkovce 1737. godine sve do progona 1993. Književni radovi, članci i feljtoni su mu objavljivani u glasilu Zavičajnog kluba Hrtkovčana Gomolava, Zagreb, glasilu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zov Srijema, Zagreb, časopisu za književnost, umjetnost i znanost Klasje naših ravni i tjedniku Hrvatska riječ, Subotica. Zbirku poezije Salauka, kao i humoristično-satirične zbirke priča Za sve je kriv moj deda, Slatko kod Dunje i Gaudeamus idi u tur tiskala mu je 2013. godine izdavačka kuća Bistrica iz Novoga Sada, a 2014. godine humoristično-satiričnu zbirku priča Nasukana mornarica i ratni roman Godine zaslepljujućih boja. Književne radove potpisuje i kao Branimir Miroslav Tomlekin i kao Branimir Miroslav Cakić. Zastupljen je u Biografskom leksikonu Hrvata istočnog Srijema, (Zagreb - Subotica, 2011.), a u posljednje vrijeme članke mu objavljuje Hrvatski fokus, tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja iz Zagreba.
 

Zrinko Horvat

Milanoviću, poništi nakaradnu i kriminalnu prodaju Croatia osiguranja!

 
 
Izravno odgovorni za petogodišnju agoniju Veljka Marića su Zoran Milanović, Ivo Josipović, Josip Leko, Mladen Bajić, Jadranka Kosor, Vesna Pusić i Predrag Matić. Zajedno sa svojim kukuriku partnerima godinama nisu poduzimali ništa u skladu s međunarodnom diplomatskom i političkom praksom, po pitanju sudbine Veljka Marića i monstruoznog pravnog nasilja Srbije nad Hrvatskom.
Podsjećamo:
- Ivo Josipović je zahtjevom za ocjenu ustavnosti nastojao spriječiti hrvatski Zakon o ništetnosti koji je štitio dragovoljce i branitelje od općeg progona bivšeg agresora.
- SOHV je u 5. prosinca 2014. prikupio 57 potpisa saborskih zastupnika, te s Bedemom ljubavi inicirao saborsku raspravu o slučaju tzv. srpske univerzalne jurisdikcije. 
- Josip Leko već punih šest mjeseci ovu točku dnevnog reda uspješno gura pod tepih. Treba li jasniji dokaz njihova licemjerja?
- Saborski zastupnici SDP-a, HNS-a i Mirela Holy temeljito su odbili potpisati potporu predloženoj točki dnevnog reda - toliko o želji za rješavanjem problema.
- SOHV je u posjedu potpisnih lista i drugih dokumenata iz kojih je vidljiva monstruoznost namjera Kukuriku koalicije, koje ćemo sa zadovoljstvom podastrijeti hrvatskoj javnosti.
Slučaj Veljka Marića konačno dobiva zasluženu pozornost pred domaćim i institucijama EU-a, zaslugom gospođe Marijane Petir.
Značajnu ulogu u pritisku na vladajuće odigrali su Bedem ljubavi, Damir Markuš i mnogi drugi ali najmanje vladajući. Da je bilo po onima koji su u poziciji upravljanja, sudbinu Veljka Marića doživjeli bi mnogi hrvatski državljani. To je istina koja se skriva od očiju javnosti.
• Od Vrhovnoga i Ustavnog suda očekujemo da zaustave kršenje zakona jer je bjelovarska potvrda srbijanske presude i držanje Marića u zatvoru, kršenje Zakona o ništetnosti i priznanje gubitka državnog suvereniteta a time i kršenje Ustava RH.
• Zahtijevamo od predsjednika Sabora Leke konačno aktiviranje točke dnevnog reda za koju je SOHV prikupio potpise 57 saborskih zastupnika.
• Veljko Marić ne smije ostati u zatvoru, jer time podržavate narušavanje ustavom zaštićenih ljudskih prava.
• Zahtijevamo od političkih i pravosudnih tijela trenutačnu reakciju, puštanje Veljka Marića na slobodu i obranu sa slobode u eventualnoj optužnici hrvatskih pravosudnih tijela.
 
Vladajuće podsjećamo da nisu uspjeli sakriti ni ostalo:
Zorane Milanoviću, poništite nakaradnu i kriminalnu prodaju Croatia osiguranja
Ivo Josipoviću, po deveti put pitamo, jeste li 1992. u Mađarskoj preuzeli hrvatski dio novca SOKOJ-a i jeste li ga uplatili na račun ZAMP-a?
 
Ne zaboravimo:
Podizanje optužnice protiv Veljka Marića je analogno optužnici koju bi 1965. pokrenula Savezna Republika Njemačka, na temelju arhiva SS-a i Gestapoa protiv, primjerice, pripadnika češkoga ili poljskog Pokreta otpora koji su navodno ubili neke njemačke vojnike. Pritom treba imati na umu što stalno i ponavljamo: srpska agresija na Hrvatsku i BiH sastavni je dio jednoga općeg velikosrpskog nacional-socijalističkog projekta i pokreta u kojemu je JNA, osim ostaloga, imala ulogu SS-a i Gestapo-a. Vlada RH je 2011. na sastanku stručne skupine zaključila da je ovakovo srpsko postupanje protivno konvencijama UN-a. Željko Horvatić, predsjednik Akademije pravnih znanosti izjavio je kako su ovakvi postupci „narušavanje ljudskih prava“ svih građana u zemljama nad kojima je Srbija cinično i prljavo preuzela nadležnost. Naš ustavni zadatak je štititi ljudska prava. Pravni stručnjaci se slažu da je univerzalna jurisdikcija kao pojava trebala prestati pojavom Međunarodnoga kaznenog suda, zbog manipulacija i kontroverzi koje su najbolje vidljive u slučaju Veljka Marića.
 

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Petak, 26/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1320 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević