Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Članica CK SKH suspektno bi odrubila glavu ministru kulture

 
 
Već dugo u mediji iz Hrvatske nema prof. Mirjane Kasapović, pa sam se zabrinuo, kako zbog nje tako osobito za zbog „te i takve“ medije. Uplašio sam se, ili ponadao: nema više režimskih medija, pa je možda i režim otišao. Ta bili su i nekakvi izbori s nekakvim rezultatima. Kad eto nam profesorice u Globusu u punom sjaju, pa Jutarnjem, u EPH-u. Nije propao. Sve je dakle na svom mjestu - i režim i režimski mediji, a i profesorica je u kondiciji pa će nas podučiti koliko je sati po ljetnom  računanju vremena. I stvarno hoće, ali o „Nepodnošljivoj retorici državne elite na mjestu ustaškog zločina“, a još će nas i podučiti, ta profesorica je: „Je li politički pristojno u Jasenovcu sipati fraze o osudi „svih totalitarizama?“ (J.L., 29. 4. 2016.). Žao joj zbog „raspada  kolektivnog sjećanja na Jasenovac“.
http://www.newsrazr.com/hostimg/josipoviceva-kuma-predvodi-bunt-ujdi-ne-da-doktorat-angeli-merkel-osveta-za-perkovica-85.jpg
Prvo o kakvom „kolektivnom sjećanju na Jasenovac“ i njegovom „uzgoju“ se radi, pisao sam i u ovom broju HF-a. Drugo, ne radi se o nikakvom „raspadu“ već su židovska, srpska i antifašistička „strana“ u potpunosti ignorirale državnu komemoraciju, znači državu, ili „režim“, ili „sustav“ o čemu profesorica može do beskraja teoretizirati, no rezultat  je uvijek isti: ignorirali su hrvatsku državu. Tako je došlo do „raspada sjećanja“. Koliko je meni znano u Jasenovcu ove godine  jedini politički govor održao je „najsuspektniji“ mogući govornik za to mjesto - Stipa Mesić, a „državna elita“, ma što to u Hrvatskoj značilo, je šutjela. Kazuje dalje profesorica Kasapović u citiranom članku: „Ponajprije, uputno se upitati je li na jednome konkretnom i strašnom stratištu kakvo je Jasenovac politički pristojno i moralno vjerodostojno frazirati o “osudi svih totalitarizama? Zašto se u Jasenovcu ne govori o onome totalitarizmu, ustaškome, koji je osnovao taj logor i pobio u njemu masu ljudi samo zato što se rasno, nacionalno, vjerski ili politički nisu uklapali u profil ustaške države? Kakve veze ima jugoslavenski komunistički režim s nastankom i “radom” Jasenovca kada nije ni postojao u to vrijeme?“
 
Bolje i gore smrti
 
Ponajprije, na svakom mjestu sličnom Jasenovcu minimumu sućuti, sjećanja pripada i osuda „svih totalitarizama“, a pored sjećanja na prošlost, s pogledom na sadašnjost i budućnost i nadom: ne ponovilo se. Kad je pak riječ o ovome mjestu tim prije što je isti/slični „poso“ nastavio raditi i nakon 9. 5. 1945.
 
„Malo morgen“, što je volio reći Sloba, da tada jugoslavenski komunistički režim nije postojao. Ima teritorij, sve je od vrha do dna posloženo, od mjesnog NOO-a do AVNOJA, vojsku, tajne službe školovane baš od drugoga totalitarizma, počelo je raditi i sudstvo, vojno i “narodno“, valjda i „civilno“, imenovan je javni tužitelj za Hrvatsku (Jakov Blažević)… Radile su partijske ćelije i sve elemente vlasti podredile nastanku – komunističkog režima za budućih pola stoljeća. Zar bi obična banda uspjela napuniti leševima rudnike, kraške jame, tenkovske rovove… po Sloveniji ili odatle organizirano povesti brojne kolone zarobljenih vojnika i civila sve do Vršca, Bitole… Jasenovac je usput, u dolini Save, kojim putem se traži „slanje“ barem jedne kolone u jednoj depeši OZNE. Ne prozboriti ni jednu i o drugom totalitarizmu/mima ovim povodom bio bi zločin prešućivanja. Ima i ono prije od „ponajprijega“: boljševizam-fašizam-nacizam bili su paktu i u paktu su doveli ustaše na vlast. Točka. Ni zbog toga ne reći riječ i protiv „svih totalitarizama“ - zločin je. Protiviti se tome ne samo da je „ideološki suspektno“, ideološki je to nesumnjivo i nesporno čisto i kristalno - podržavanje nekog drugog, bivšeg, „dražeg“, ili budućeg totalitarizma. Idealno tipski čistog. Zločina.
 
 „I na obilježavanju tragedije u Bleiburgu što se zbila u proljeće 1945. teško je govoriti o jugoslavenskome komunističkom režimu, ali se može govoriti o jugoslavenskoj partizanskoj vojsci i pokretu. No i u Bleiburgu treba govoriti o odgovornosti ustaškog režima za stradanje mase ljudi koji su bili njegovi djelatni akteri, simpatizeri, pasivni podupiratelji ili obični muškarci, žene i djeca koji su nagonski i stihijski bježali pred osvetom ratnih pobjednika koji su ulazili u Zagreb. No tko bi se usudio reći na Bleiburgu da je za sudbinu mrtvih i sve manje živih što se ondje okupe, a mnogi su među njima još vjerni ustaškoj ideologiji, državi i njezinim obilježjima, kriv i ustaški režim? Jesmo li to ikad čuli?“ - nastavlja profesoorica.
 
Ne samo čuli, već živjeli i živimo još i danas. Ovo profesoričino suspektno pametovanje identično je onima koji tvrde: pa dobro, pobili su ih bez suđenja, gurnuli u Hudu jamu, bez suđenja, a da su ih i sudili, bilo bi im presuđena ista - Huda jama. Samo je, eto, jerbo nije na vlasti bio „komunistički režim“, tek „partizanska vojska i pokret“  sve to vrlo fluidno, pa sva sretna Mirjana Kasapović može opravdati bleiburški pokolj. Mašala.
http://croatia.ch/zanimljivosti/images/130624/130615_clip_image002.jpg
Mirjana Kasapović - kuma Ive Josipovića - ima "opravdanje" za pokolj Hrvata nakon 1945. Bili su "suspektni"!
 
„Naposljetku, retoričko izjednačavanje 'svih totalitarizama' tipično je samo još u demokratski rudimentarnima političkim zajednicama. Već dugo nitko više ne izjednačuje njemački nacizam i talijanski fašizam, premda su obje ideologije i poreci zasnovani na njima bili u osnovi totalitarni, ali su se prema nekim nezanemarivim obilježjima, primjerice odnosu prema Židovima, razlikovali. Nitko, osobito od ograničene ekonomske i društvene liberalizacije šezdesetih godina, nije više izjednačavao sovjetski, albanski, rumunjski i jugoslavenski komunizam. Tko danas smatra da su sjevernokorejski i kineski komunizam potpuno identični, premda nijedan nema vlast proizašlu iz slobodnih izbora i ne dopušta djelovanje politički pluralizam? Nijedan autokratski režim nije ni dobar ni poželjan, ali daleko od toga da su svi oni bili ili da jesu isti. Nastavi li se ova desničarska ideološka ofenziva u kojoj je mnogo prijetvornosti zbog međunarodne zajednice, napose zbog SAD-a kao našega glavnog strateškog partnera, onda će taj partner u Hrvatsku počesto morati slati svoje izaslanike za holokaust i druga pitanja. Kakva sramota“, pokušava poentirati Kasapovićka.
 
Doista, kakva sramota. Svaka polupismena baba već zna kako ima nekih razlika između fašizma i nacizma, no nisu bitne. Uostalom „fašizam“ je postao medijski i politički sinonim za „nacizam“, ali ne zna kako je „boljševizam-staljinizam-komunizam“ isto zlo, samo drugo pakiranje. Ne zna ni kako je ovaj predhodio, kako su se oni od njega o svemu učili, kako su surađivali, paktirali, kako su zajedno ovdje doveli ustaše na vlast, a što je najgore, u suvremenoj inačici je - i ostao. Kakva je profesorica koja o tome ne naučava svoje študente? Najmanje - suspektna. Ideološki suspektna. Zadnji citat: „U samom Jasenovcu ideološki najsuspektniji član Vlade, ministar kulture Zlatko Hasanbegović…“ i trla baba lan. Ma sram bilo profesoricu koja zna kako optužba koja glasi „ideološki najsuspektniji“ u jednom totalitarizmu nesuspektno, nesumnjivo, skida glavu, ima intelektualne, hrabrosti čovjeku takvo što prikrpati. Kakva sramota, koje  intelektualno ništavilo.
 

Mato Dretvić Filakov

Ubojice iz Borova Sela na slobodi!

 
 
U Hrvatskom saboru izložbu pod nazivom "I mrtvi izdani" otvorio je u četvrtak 28. travnja saborski zastupnik Stevo Culej. Izložba govori o stradanju 12 redarstvenika u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine i izdaji njihove žrtve. Naime samo jedan od ubojica, iako su svi poznati osuđen je tek na 3,5 godine. 
https://www.youtube.com/watch?v=br3nAQylNxk

 

Zorica Gregurić

Povijesne laži konačno nestale pred stvarnim činjenicama

 
 
Govor na predstavljanju knjige Josipa Kljakovića-Šantića JASENOVAC – ENIGMA HOLOKAUSTA (Tkanica, Zagreb, 2016., + CD 844 stranica) u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 21. travnja 2016.
HRVATSKA JE ŽRTVA VELIKIH ZALA – izjava je našeg blaženika A. Stepinca. Jedno od tih zala je sigurno i trajno blaćenje hrvatske nacije tuđim lažima. A mi ne smijemo zaboraviti: Da je istina uvijek gola i vječno svijetli, dok je laž - ne samo obučena nego je istovremeno i okićena. Ono za čime čovjek treba težiti je sijati sjeme pravde a pravda dolazi kao plod istine.
Dr. sc. Vlado Nuić, doc. dr. sc. Josip Dukić i autor Josip Kljaković-Šantić
 
Večeras nas autor ove knjige kao onaj koji je stalno bio na izvorima tih laži želi upoznati s povijesnim činjenicama koje povijest Hrvata čiste od tog blaćenja. On upozorava na jedan način kako doći o uspjeha, način kako ga propagira srpska diplomacija prema predlošku zapisa Dobrice Ćosića nazivanoga ocem srpske nacije koji kaže:
da je „laž srpski državni interes“,
da je „laž u samom biću Srbina“,
da je „Srbe toliko puta u istoriji spašavala laž“
da je „u zemlji Srbiji svaka laž na kraju postala istina“.
 
Da bi opravdali svoj status novokomponirane državne zajednice Jugoslavije potrebno je bilo za njeno stvaranje pred svijetom predočiti veliki broj žrtava. Za to su se potrudili srpski novinari i demografi koji su pred Mirovnom konferencijom u Parizu 1946. svijetu predočili milijun i sedamsto tisuća žrtava koje su prouzročili Hrvati. Kako su to potvrdili i njihovi sudrugovi Slovenci svijet je to prihvatio kao povijesnu istinu. Crkva u Hrvata je svijet pokušala upozoriti na te lažne podatke došlo je do prekida diplomatskih odnosa između Vatikana i Jugoslavije 1952.
 
Da bi nam podatci koje ovdje donosi autor bili jasniji iznosim nekoliko podataka o autoru. Josip Kljaković-Šantić rođen je u Dalmaciji, dakle onom dijelu Hrvatske koji je povijesno bio na meti tadašnjih pretenzija talijanskih fašista. Ta činjenica je mladog autora usmjerila u partizanski otpor. Tako je on svoj životni vijek odradio u tadašnjoj JNA. Kada se R. Hrvatska osamostalila trajno se trudi na ispravljanju  povijesnih jugoslavenskih laži posebno onih koje su pripisivane logoru u Jasenovcu. Usporedbom popisa u Jasenovcu i onoga u New Yorku autor svojim čitateljima poručuje da je jasenovački popis potpuno lažan, jer su tamo pripisane žrtve iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije pa čak neke i izmišljene. Izdavač i urednik knjige gosp. Marijan Majstorović predlaže da ova knjiga bude podloga i za nužno potrebnu lustraciju jer sadrži dovoljno dokumenata s imenima onih koji su nas i svijet toliko godina lagali. I poznati Židov, doktor Efraim Zuroff radi povijesne istine traži da se treba hitno povjeriti stručnoj komisiji utvrđivanje istine o broju žrtava u Jasenovcu jer je velik nesrazmjer između u povjesnicama navedenih 700.000 i sada utvrđenih  60.000 da bi ga povijest mogla valorizirati.
 
Ma koliko je velika uloga bila dr. Franje Tuđmana kao domoljuba, kao vojnog stratega i utemeljitelja nezavisne države Hrvatske očito ni on nije u presudnom povijesnom trenutku prepoznao ulogu svjetskih moćnika pa mu je nakon sveeuropskoga priznanja Hrvatske poručio Simon Wiesental da je to priznanje velika pogrješka jer njima poznata povijest Hrvata se svodila na NDH, na Pavelića i pripisivane žrtve Jasenovca, a to su objeručke koristili srpski diplomatski izvori.
 
U knjizi autor prenosi dokaze iz knjige Viktora Kučana o ratnim događajima na Sutjesci pa kaže: „glavni dio Titove partizanske vojske na Sutjesci su bili Hrvati iz Dalmacije sa oko 2 600 poginulih naprama samo 292 Srbina…, pa dalje kaže dalje da se novoj generaciji Hrvata umjesto ispravnom učenju o antifašističkoj povijesti, hrvatski vođe su antifašizam ukoričili u ustav RH a u praksi robovski služe stranim gospodarima, istim onima koji naš domovinski rat  pretvaraju u građanski, u zločinački pothvat, tretirajući Republiku Hrvatsku kao direktnu slijednicu NDH.
Autor vapi za diplomatskim promoviranjem povijesne istine ondje gdje se kroji svjetska karta svijeta, u SAD-u, u Engleskoj a prvenstveno u Izraelu kako bi povijesne laži konačno nestale pred stvarnim činjenicama. Godine 1998. srpska i židovska zajednica u New Yorku promoviraju i u školske programe Kanade i SAD-a unose laži o genocidnosti Hrvata. Oni su davno shvatili činjenicu da je samo ono što je zapisano povijest, a ne ono što se dogodilo a nije zapisano. Tom logikom je srpska diplomacija odradila ono što nije uspjela u ratu, pa se opet ostvaruje ona njihova kako trajno ponavljane srpske laži postaje istina. Kada čovjek laže sa zlim namjerama, vrlo lako izaziva velike nesreće u budućnosti stvarajući preduvjete za nove sukobe. Naime, mrtvima dugujemo samo istinu“ rekao je Voltaire, a Gandhi reče da je svijet umoran od mržnje i laži.
 
Autor obrazlaže i ulogu blaženoga Alojzija Stepinca u tom vremenu koju na temelju povijesnih izvora dijametralno suprotno prikazuje crkvena hijerarhija  u odnosu na politička podmetanja srpske diplomacije i dijela židovskoga lobija. U newyorškom Research institutu u svibnju 2010. Smiljana Šunde svijetu šalje popis Hrvata na predlošku o genocidnosti. Autor se pita da do danas ni jedna hrvatska institucija, udruga niti političar ništa nisu poduzeli da se takve laži dalje ne šire. Naime, monstruozni popis i dalje kruži internetom.
 
U ovoj knjizi će čitatelj pročitati poimenični popis Podgorana njih 109 koji su navodno stradali u Jasenovcu makar povijeni izvori govore kako su stradali diljem tadašnje Jugoslavije. Popis palih boraca negdašnjega solinskoga SUBNOR-a njih 165 koji su poginuli diljem tadašnje Jugoslavije makar se točno zna i gdje, oni su ubrojeni među jasenovačke žrtve. Autor svoje tvrdnje potkrjepljuje iskazom direktnih nasljednika pojedinih stradalih.
 
Srbi se nisu ustručavali uvećavati broj žrtava uvrštavajući i žive pojedince pa tako autor donosi podatke o donedavno živom devedesetogodišnjaku iz Lovrana. Boj žrtava je uvećavan ne samo poradi mržnje prema Hrvatima nego i mogućeg traženja oštete od Nijemaca. U knjizi se nalazi i intervju sa gosp. Vladimirom Geigerom povjesničarom koji obrazlaže hrvatske žrtve na Bleiburgu i križnom putu. Navodi se i deklaracija o osudi komunističkoga režima koja je ostala samo na papiru bez ikakvog odjeka u praksi. Geiger navodi kako komunističko licemjerje i izvrtanje stvarnosti uspješno provode i danas sljedbenici takvoga svjetonazora koji su utjecajni u svim strukturama vlasti u Hrvatskoj.
 
Autor napominje kako su ušutkani i oni niži slojevi Židova koji se ne usuđuju protusloviti onima koji su unaprijed osudili Hrvate kao genocidne. Tako nije na odmet napomenuti kako je i nedavno oslobođeni haaški optuženik Vojislav Šešelj kao nekadašnji gradonačelnik Zemuna tamošnju židovsku sinagogu pretvorio u kavanu bez ikakve sankcije. Neka se ne smetne s uma da „gospodari svijeta“ i danas igraju po notama laži iz Srbije kako oni i sada kažu: „ukradimo im njihovu prošlost, zbunimo ih u sadašnjosti pa tako ne će imati ni budućnost“. Hoćemo li se konačno otrijezniti  i podići istinu na vidjelo, na svjetsku političku pozornicu? Još je vrlo aktualna istina da je zlo kada prihvaćaš laž za istinu, još gore je kada tuđu laž propagiraš, a najgore je kada počneš sam vjerovati u te laži.
 
Danas smo svjedoci trošenja velikih ne samo materijalnih nego i etičkih potencijala jednoga dijela društva kako bi se sve relativiziralo u pokušaju skrivanja istine a rekosmo bez povijesne istine nema ni pravde. Usput smo svjesni i činjenice da povijesna grobna tišina postaje sve glasnija i da kuca na savjest onih koji i dalje žele zamagliti nečija zlodjela.
 
Mi živi danas ne smijemo smetnuti s uma da:
Borac iz čiste ljubavi postaje heroj ili svetac!
Na nama je da to potvrdimo!
Stoga: * ne odustajemo od traženja potpune  povijesne istine
           * tražimo od odgovornih u cijelom svijetu povijesnu istinu
           * ne pristajemo na površna politička tumačenja
        * ne smijemo zaboraviti – jer bi zaborav opravdala zločince, a mi                
            * ne mrzimo
            * ne želimo osvetu
            * i opraštamo ali samo onima koji se pokaju!
Ponavljam: samo ono što je zapisano je povijest, a ne ono što se dogodilo a nije zapisano. Stoga, se zahvalimo autoru Josipu Kljakoviću Šantiću, hvala izdavaču i uredniku Marijanu Majstorović na povijesnom doprinosu u traganju za istinom. Hvala i svima vama kojima je na srcu istina koju evo i na ovaj način želimo širiti svijetom.
 

Dr. sc. Vlado Nuić

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Subota, 11/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1268 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević