Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Predstavljena knjiga don Ante Bakovića o robijanju u Titinim kazamatima

 
 
»Tko bi ikada rekao da će oni koji su progonili vjernike i Hrvate i danas – 25 godina nakon uspostave moderne hrvatske države – imati svoje medije, svoje političare, svoje tzv. civilne udruge i zagovornike titoizma i komunizma
Vlado Košić, nadbiskup sisački
 
U nazočnosti velikog broja ljudi, u dvorani Vijenac na Kaptolu predstavljena je knjiga hrvatskoga svećenika, mučenika i robijaša don Ante Bakovića. O zadnjoj knjizi ovog plodnog pisca svećenika i svjedoka jednog olovnog vremena iz komunističkog režima u Jugoslaviji govorili su sisački biskup Vlado Košić, profesor emeritus Zvonimir Šeparović, profesor Mate Rupčić i sam autor. U knjizi je opisan svećenički put don Ante Bakovića od njegove prve župe Koraće u Bosni i Hercegovini, na krovu Bosne, tj. na 1300 metara nadmorske visine, do ranog umirovljenja da bi ga se spasilo od daljnih teških progonai zatvaranja od strane Titina zločinačkog komunističkog režima.
Nadbiskup sisački Košić je rekao kako se „Don Anto s velikim mladenačkim elanom i idealizmom Kristova apostola borio za svoj hrvatski katolički narod, osobito za mlade i djecu, okupljao ih, doveo časne sestre koje su vježbale dva crkvena zbora, veliki i mali, oblačio i je i obuvao djecu koja i po zimi nisu imala što obući niti obuti da bi došli u crkvu, liječio ih, školovao ih... I to je bio ovaj krimen koji mu je pripisan da bude optužen i osuđen na novih 6 godina robije, koju je odslužio najprije u Zenici, a potom u Foči...“ Nadbiskup Košić je podsjetio da je don Baković za vrijeme izdržavanja vojnog roka završio u zatvoru u Nišu zbog toga što je imao hrabrosti reći da je nadbiskup zagrebački kardinal Alojzije Stepinac bio nevino osuđen. Tada su udbaši don Bakovića toliko istukli da je jedva ostao živ. Dobio je toliko batina u podrumu niškog zatvora da su ga odnijeli u mrtvačnicu.
 
Hrvatski narod nije ostvario svoju slobodu u Jugoslaviji
 
„Svi ti teški doživljaji prekalili su don Antun Bakovića za buduća vremena kada će se stvarati samostalna i slobodna država Hrvatska, a nama koji to danas čitamo ova je knjiga veliki izvor povijesne istine o jednom totalitarističkom zločinačkom režimu koji je zatirao ljudske, vjerske i nacionalne slobode. Zato je doista neobično kada čujemo još i danas od nekih da je 1945. hrvatski narod pobijedio. To doista nije istina. Pobijedila je Jugoslavija, koja je progonila hrvatski narod koji nije ostvario svoju slobodu u njoj. Ova knjiga novim naraštajima može biti ne samo izvor za povijest nego i nadahnuće da se i danas hrabro suprotstavi lažima i bori, poput odvažnog i srčanog don Ante, za slobodu vjere i hrvatskog naroda jer ni u suvremenoj Republici Hrvatskoj te slobode nisu potpuno ostvarene“, istaknuo je između ostaloga sisački biskup Vlado Košić.
Biskup Vlado Košić i don Anto Baković
 
Predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, profesor emeritus Zvonimir Šeparović detaljno je opisao težak i mučenički put don Ante Bakovića. Posebno je naglasio dugogodišnju i vizionarsku borbu don Ante Bakovića za pronatalitetnu politiku i demografsku obnovu hrvatskog naroda. Profesor Šeparović je rekao kako je don Baković, koji je jedno vrijeme bio i potpredsjednik HDZ-a, bio jako razočaran s politikom HDZ-a na tom polju, pa je zbog toga i pokrenuo svoj list Narod. Na kraju prof. Šeparović je don Bakoviću, koji je bio Titov robijaš, uručio knjigu HNES-a u kojoj je objavljena etička optužnica i osuda komunističkog diktatora Tite kao jednog od najvećih zločinaca i ubojica nevinog stanovništva u dvadesetom stoljeću.
Don Anto Baković i emeritus Zvonimir Šeparović
 
Kratko o knjizi je govorio i pročelnik Odjela za arhivsko gradivo Hrvatskoga memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskoga rata (HMDCDR) prof. Mate Rupčić. Na kraju predstavljanja nekoliko riječi je rekao sam autor don Anto Baković, koji je u dubokim godinama i teško bolestan. Vrijedno je istaknuti kako je u zaključku rekao „da je Tito imao tri brigade: Prvu proletersku, inženjersku i brigadu kažnjenih katoličkih svećenika koji su bili prisiljavani raditi najteže fizičke poslove poslije Drugog svjetskog rata“. Knjigu don Ante Bakovića – Titov robijaš br. 8986 najtoplije preporučam svim domoljubima i svima onima koji žele doznati pravu istinu o zločinačkom karakteru Titovog i jugoslavenskog komunističkog režima.
 

Antun Babić

Na filmu »15 minuta – masakr u Dvoru« pada ili opstaje Hrvatska

 
 
Slučaj s Radmanom, ali i niz slučajeva kojima svjedočimo, počevši od poljudske svastike, odnosa prema emigrantskoj krizi, besramnim lažima aktualnog ministra Vlahe Orepića da policija suvereno kontrolira granice, iako saborski zastupnici na HTV-u govore o susretima sa stotinama ilegalaca u zemlji, čitav niz slučajeva oko Pupovčevih i prosrpskih organizacija u Hrvatskoj, te antifa udruga, nužno zahtijevaju hitnu intervenciju državnog represivnog sustava. Jer to nisu – incidenti. To je vrlo precizno i pametno organizirana politika. Prema nositeljima i toj politici ne smije biti političkog taktiziranja, niti je dijalog s njima, demokracija.
http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00523/ddd_523439S0.jpg
Tragikomično je bilo gledati Gorana Radmana kako pred nekolicinom novinara riječima „dramatično“, „vrlo precizno“ i sličnim teškim izrazima pokušava dati samome sebi važnost.Događaj s filmom „15 minuta- masakr u Dvoru“ nije nikakav incident, već posve redovna pojava, princip, načelo ponašanja otvoreno neprijateljske antifa strukture i vlasti u Hrvatskoj. To ću dokazati, prije svega imenima ljudi koji se pojavljuju u čitavome nizu posve pravilnih „incidenata“ tijekom zadnjih godina funkcioniranja bivše vlasti, sa čijim se zastrašujućim posljedicama danas suočavamo. Ovo je važno istaći i isticati stalno, radi toga, da političari u Saboru i Vladi shvate da ne mogu prodavati maglu ljudima pričom o lažnim principima, jer se, ili svrstavaju na stranu neprijatelja hrvatskog naroda, ili dokazuju da su njegovi zastupnici. Nositelje legaliziranog neprijateljstva prema hrvatskom narodu – treba odmah smijeniti. Delegirani ljudi provode zakone i ostvaruju zlo, a ne sami zakoni po sebi. Pa svim raspoloživim državnim institucijama istražiti njihovo djelovanje i rigorozno kažnjavati personalne nositelje zlodjela. Bez milosti.
 
Zbog toga je pokretanje opoziva Gorana Radmana, zbog nekakvih računovodstvenih propusta, iznimno bitno proširiti na teren o kojemu on na svojoj konferenciji za novinare nije ni progovorio. Ili je, što je rekao – krivo usmjeravao. Zbog toga je i bio onako prepadnut. Naime, proceduralna pogrješka može i mora u uređenoj zemlji biti eliminacijska na važnim društvenim i državnim položajima, ali nikako se u uzavreloj javnosti i pogotovo pred, krivotvorinama izlobiranim, partnerima u Europi, ne smiju zanemariti temeljne činjenice. A te su da je Radman namjerno, ciljano i planski uništavao samu esenciju ljudskih sloboda, temeljnih ljudskih prava u društvu, srozavao novinarsku profesiju na najniže grane u svijetu, te da je namjerno koristio sredstva i fondove Televizije za nanošenje šteta hrvatskom narodu i njegovome identitetu. A to nitko u civiliziranom svijetu ne smije, čak i ako želi, javno poduprijeti.
 
Tragikomično je bilo gledati Radmana kako pred nekolicinom novinara riječima „dramatično“, „vrlo precizno“ i sličnim teškim izrazima pokušava dati samome sebi važnost. Bilo bi neoprostivo ako se u raspravi o njemu i HRT-u nasjedne na to i na formalnosti, i ne izgovore riječi, koje toga čovjeka svode na stvarnu mjeru. A to je mizerija, nezapamćena u Europi na koju se on poziva, o čemu sam više puta pisao, pogotovo u analizi sedam minuta dnevnika HTV-a. Uz sve svinjarije kojima je posve otvoreno sustavno ubijan hrvatski narod godinama od kada je Radman na čelu HRT-a, skandal s filmom koji je financirao HAVC (Hrvatski audiovizualni centar), javno poduzeće u vlasništvu Republike Hrvatske, definitivno bi morao biti poziv na uzbunu i pokretač temeljitog čišćenja Hrvatske. Skandal sa spomenutim filmom i njegovi akteri zapravo posve demaskiraju i kampanju navodnih kulturnjaka pod zvučnim nazivom „Kulturnjaci 2016.“ s mrežnog centra u Beogradu i s adresom „regiona“.
 
Razloga za postupanje DORH-a u slučaju ovoga filma ima kao u priči. Razloga za postavljanje političkog pitanja o sustavu sigurnosti u zemlji zbog ovoga filma ima kao u priči. Razloga za donošenje potpuno novih zakona o građanskim i civilnim udrugama na temelju imena koja se vrte oko ovoga filma ima kao u priči. Razloga za otvaranje rasprave o prirodi suradnje većine sudionika u ovim sramnim aktima s inozemnim veleposlanstvima i državama pri čemu posebno ističem Veliku Britaniju, Norvešku, Nizozemsku, zatim globalne udruge kao što je Slobodno društvo i slični, ima kao u priči. To se ne može ne vidjeti, jedino je pitanje – želi li se. Pogledajte samo niz sudionika i to u institucionalnim sustavima, koji se mogu izravno ili neizravno povezati s diverzijom „15 minuta – masakr u Dvoru“.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2016/02/8c6f9f085202069068f956a52adf1958.jpg
Goran Radman
 
Koproducent filma je Nuklesu film iz Zagreba, a njegov šef je Siniša Juričić, koji je radio tijekom rata kao producent dokumentarnih programa Visnews, današnjeg Reuters TV. Glavna suradnica mu je Vanja Sremac, kojoj je jedna od važnijih referencija u karijeri mjesto izvršne producentice Motovunskog filmskog festivala, koji je u raspojasanoj antifa paradi zadnjih godina nudio oduševljenoj publici povratak – Emiru Kusturici. Motovunski festival je poznat po njegovim rodonačelnicima Igoru Mirkoviću nastavniku novinarstva na FPZ-u, autoru agitpropovskog uratka „Novo, novo vrijeme“ emitiranog kao bojni poklič na početku procesa detuđmanizacije Hrvatske, zatim Rajku Grliću, jednome od najzagriženijih promotora kriminalizacije temelja suvremene hrvatske države diljem svijeta. Sremac radi u HAVC-u nakon napuštanja mjesta u Motovunskom festivalu, na mjestu više stručne savjetnice u odjelu za promociju i plasman između 2008. do 2015. godine. Tada postaje mlađi producent u Nuklesu filmu.
 
Ponavljam, Nuklesu film je koproducent sramnog antihrvatskog uratka, financirala ga je država, putem Ministarstva kulture, preko HAVC-a. A koredatelj filma je novinar RTS koji se proslavio „istraživanjem zločina protv Srba u Hrvatskoj“. Čisto da se ne zaboravi trag. A Hribar danas – iznenađen!? Ključna članica audiovizualnog vijeća je HRT. Ponavljam, nisu institucije bitne, bitni su njihovi čelni ljudi, ljudi koji donose odluke. HRT je - Radman. Važno je naglasiti kako bi ispravno shvatili smisao Radmanovih riječi da je on sve radio po zakonu. Jer, jest.
 
Naime, Milanović-Pusić državna politika je legalizirala neprijateljsko djelovanje protiv hrvatskog naroda. Hrvatsko audiovizualno vijeće odgovorno je za programsku djelatnost. Ono raspisuje javni poziv i usvaja prijedloge za sufinanciranje audiovizualne proizvodnje i komplementarnih djelatnosti. Najvažniji tijelo audiovizulanoga vijeća je Umjetničko vijeće. Na to tijelo obratimo pozornost. Umjetničko vijeće predlaže programe za proizvodnju, Hrvatskom audiovizualnom vijeću. Sve po zakonu. Evo članova Umjetničkog vijeća koje je prema važećem zakonu predložilo financiranje filma koji je osramotio hrvatski narod sramnom klevetom: Mima Simić, Boris Poljak, Teodor Celakoski, Dalibor Matanić, Dean Šoša, Ivana Fumić, Juraj Lerotić, Igor Prassel, Sanja Grbin, Saša Vojković i Tomislav Mršić.
 
Možete li pogoditi uz najpoznatije „aktiviste“ i „kulturnjake“ koje godinama gledamo po zagrebačkim ulicama, u antifa organizacijama, na HRT-u, tipa Mime Simić i Teodora Celakoskog, ima li jedan jedini član ovih struktura koji recimo ne sudjeluje u pokušaju rušenja ministra Hasanbegovića? I, koji nisu svi od reda sudjelovali doslovno u svim prosvjedima ili akcijama protiv bilo čega što se odnosi na hrvatski nacionalni identitet, pokušaje istraživanja hrvatske prošlosti, osporavanja komunističkih i velikosrpskih krivotvorina, pokušaje nazivanja imenom i prezimenom srpske agresije, zaštite temeljnih kršćanskih i nacionalnih vrednota i sl. Naravno da nema. Valjda se vidi i – zbog čega.
 
Dakle, da malo osvježimo pamćenje svima nama. Pogledajmo niz likova. Goran Radman, Hrvoje Hribar, Vanja Sremac, Siniša Juričić, Igor Mirković, Dalibor Matanić, Rajko Grlić, Mima Simić, Teodor Celakoski. I, dodajte Nenada Stazića kao politički legalnog glasnogovornika ove „umjetničko antifašističke“ gomile, dodajte im seriju potpuno umreženih tipova kao što su GONG, Centar za mirovne studije, građanske, antifašističke lige i pokreti, mreže žena, baba, razni podmladci i grupice, razni udruge koje nose naziv- studiji, Documente, pa sve začinite imenima od Sandre Benčić, Dragana Zelića, Rade Borić, Zorana Pusića, Vesne Teršelič, a sve zajedno poškropite neprofitnim medijima, onda je valjda svakome u ovoj zemlji sve jasno.
https://www.idfa.nl/Assets/000008/00000833/scaled/panorama/83358_1.jpg
Lažni film za hrvatske novce
 
Da stvari pojednostavimo. Ljudi koji to žele, plaćeni su i ostvaruju štete hrvatskom narodu, nisu kreteni. Oni znaju svoj posao. Imaju i politiku koja im servisira legalitet. Prvo se, ako nisu prilagođeni zakoni, kao u slučaju izbora Radmana na čelo HRT-a, mijenja Zakon o radio-televiziji, bez obzira što su izmjene u suprotnosti sa stečevinom EU-a. Međutim, iz EU-a nema reakcija. Zašto? Jer ih iz Hrvatske nema. Zašto? Jer navodne nevladine udruge, navodni kontrolori i zaštitnici slobode medija, govora, ljudskih sloboda, nisu to čime se predstavljaju. Lažu. Oni su to samo ako je na vlasti politička opcija koja se ne uklapa ili koja ne promovira njihov antihrvatski program i njihov svjetonazor. I, ako im ne da novac. Njima odgovara prilagodba zakona kad im je u interesu, odgovara im odstupanje od europske pravne stečevine, jer im to treba kao ključna stuba u – deidentifikaciji Hrvatske. To odgovara i najvažnijim državama u EU-a, koje ih plaćaju. Zbog toga je nužno upravo tim državama to staviti na stol i pitati ih – što hoće.
 
Zatim se prema usvojenim zakonima golim političkim pravom, brojem ruku u Saboru i odlukama Vlade, imenuju ljudi na ključna mjesta u svim mogućim institucijama. A smjenjuju se zatečeni i nepodobni. Nema rasprave, jer- sve je po zakonu, a antifa većina zbog kontrole medija, ne mora obrazlagati svoje odluke. Zbog toga je Radman bio dragocjen. Kad se to postigne, jasno je da ne treba više davati nikakve instrukcije. Zbog toga Radman ima pravo u jednome. Njega nitko od antifašista nije morao nazvati i tražiti od njega ovakav ili onakav HRT program. On je to sam znao, jer da nije, ne bi došao na to mjesto. Kao što Mimi Simić ili Teodoru Celakoskom, kao što Igoru Mirkoviću ili Urši Raukar nitko ne treba reći – što trebaju raditi. Valjda je očekivano da Mima Simić podržava gay brak i bude protiv braka kao zajednice muškarca i žene. Svi ti ljudi su na istom zadatku s politikom i političarima koji ih imenuju, pa nije potrebno nakon imenovanja – još nekoga nazivati i „pritiskati“ ga. Vuku ne treba objašnjavati što će raditi kad ga se legalno uvede u tor s ovcama. Zbog toga je Radmana danas i inače, zbog toga je Stazića i kompaniju, nužno doživljavati kao proceduralni ritual, ali bez ikakvoga respekta i bez minimuma obzira.
 
Imati obzira prema njihovim riječima i „argumentima“ jednako je imati obzira prema – smrtonosnoj bakteriji koja nam se sprema ući u organizam. To se, ako se polazi s polazišta razuma, bez razmišljanja, a zbog demokracije i pravnih stečevina, po zakonima, koje, ako nisu dostatni treba hitno mijenjati, doslovno – uništava. Do temelja. Slučaj s Radmanom, ali i niz slučajeva kojima svjedočimo, počevši od poljudske svastike, odnosa prema emigrantskoj krizi, besramnim lažima aktualnog ministra Vlahe Orepića da policija suvereno kontrolira granice, iako saborski zastupnici na HTV-u govore o susretima sa stotinama ilegalaca u zemlji, čitav niz slučajeva oko Pupovčevih i prosrpskih organizacija u Hrvatskoj, te antifa udruga, nužno zahtijevaju hitnu intervenciju državnog represivnog sustava. Jer to nisu – incidenti. To je vrlo precizno i pametno organizirana politika. Prema nositeljima i toj politici ne smije biti političkog taktiziranja, niti je dijalog s njima, demokracija.
 

Marko Ljubić. www.dnevno.hr

Radmanu dana daska za izvlačenje

 
 
Zbrajam „dva i dva“, ustvari jedan i jedan: odluku Nadzornog odbora HRT-a više (+) priopćenje Službe za odnose s javnošću HRT-a. Prvo, Nadzorni odbor u sastavu: Mario Raguž, Katarina Bakija, Miroslav Grgić, Šenol Selimović (predsjednik), Anja Šovagović Despot - izabrao SDP - pokrenuo je postupak za razrješenja glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana.
http://www.uradi-sam.hr/files/images/proizvodi/ostali-proizvodi/kucanstvo/daska-za-peglanje/daska-za-peglanje-948877.jpg
Zašto? Rekao bih, za malo, skoro za ništa. Približno ovako: AEM, Agencija za elektroničke medije, Rakićkina, ona koja je jedina u 25-godišnjoj demokratskoj tranziciji ugasila jednu televiziju, Z1, postupajući po nekoj „direktivi“ Eunije, naložila je nedavno Radmanu, 28. prosinca 2015., da razdvoji „lovu“ koju bere od prinudne pretplate od one koju priskrbi na tržištu. Prve je devedeset posto, druge je desetak posto - kako je i naložila „direktiva“, tako je i ozakonjeno, ozakonili još Jaca, Šeki i Zoki – predpristupno. Pisali smo tada protiv, uzaludno. NO mu naložio još 21. siječnja 2016. da on to razdvoji, a on nije ni do 28. 2. 2016. (zamisli!). Knjigovodstveno ti se prihodi mogu iskazati „u sekundi“, poslovno ih razdvojiti, treba ipak nešto vremena (tvrtka kćer i sl.).
 
Sve u svemu ovaj Radmanov krimen je sitnica, bacanje prašine u oči. NO se nije oglašavo u vezi ugovora sa Zampijem (Ivo Josipović), otkazima novinarima koji su HRT financijski opterećivali i itd., a sad se javio - za ništa. Nije na svoj dnevni red stavio ni te ugovore o milijunskim otpremninama iz javnoga novca, pretplatničkoga novca, koji se broji, brojit će se u desetcima milijuna. Zbog ovakvoga „zločina“ nikad se ne bih zalagao za Radmanovu smjenu - štoviše bio bih za nagradu.
 
Priopćenje koje je Goran Radman odaslao u javnost kaže da se baš to ne dotiče priče u javnosti o plaćama i inim prinadležnostima (otpremninama) u javnoj kući, koje su isplaćene iz javno prikupljenog novca. Tajna. Tajna koliko bere Trbovićka? Koja kretenska glupost. Nije problem u njima, njihovim iznosima, već su izdajice oni koji su ih iznijeli u – javnost! Njime će se majku, majčinu. Zaključujem, zbrajam: na ovome Goran Radman ne može pasti, dana mu je daska za izvlačenje, a ako i padne i „poslije Radmana ostat će Radman“. Program je to što nam HRT daje zauzvrat. Ostalo su „sitnice“. Stoga ponavljam: Ukinuti! Ugasiti! Ukinuti! Ugasiti!...
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 31/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1396 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević