Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Bit će to crna nedjelja za Merkel i njezinu stranku

 
 
Oko 12,6 milijuna građana s pravom glasa (u cijeloj Njemačkoj je 62 milijuna birača) u nedjelju će, 13. ožujka, moći izaći na birališta u saveznim zemljama Baden-Württemberg, Rheinland-Pfalz i Sachsen-Anhalt. Nikada glasovi provincije nisu bili tako važni u njemačkoj politici. Klasične zemaljske teme kao što su obrazovanje ili policija ostale su u sjeni izbjegličke politike. Stoga u perilici za rublje (njem. Waschmaschinen), kako Berlinci nazivaju zgradu na Spreeu, vlada tjeskoba. Bit će to crna nedjelja za Merkel i njezinu stranku.
http://www.mdr.de/sachsen-anhalt/bild-1520_v-variantBig16x9_w-576_zc-915c23fa.jpg?version=5765
Reiner Haseloff, Malu Dreyer i Winfried Kretschmann
 
CSU, sestrinska stranka CDU-a, čak prijeti tužbom protiv kancelarke. U lokalnim podružnicama Kršćanskih demokrata raspoloženje se kreće između agresije i rezignacije. Rijetko kada je neka tema toliko dominirala životom u Njemačkoj kao pitanje treba li ova zemlja u velikom stilu primati izbjeglice. Jedinstvo društva se našlo na provjeri izdržljivosti, a najveći profit iz toga izvukla stranka AfD - Alternativa za Njemačku.
 
Nikada ranije u Njemačkoj nije bilo stranke koja je tako brzo dobivala na značenju kao AfD. Kao glas građana zabrinutih zbog velikog broja izbjeglica u Njemačkoj ta je stranka stekla toliku popularnost da demoskopi očekuju da će u sve trima saveznim zemljama osvojiti znatno više od deset posto glasova. Njezini zastupnici već sjede u pet zemaljskih parlamenata, a 13. ožujka ući će u još tri parlamenta. Za kršćanske demokrate etabliranje jedne takve stranke desno od njih predstavlja pravu noćnu moru.
 
U Sachsen-Anhaltu (nešto manje od dva milijuna građana s pravom glasa) na vlasti je kršćansko-demokratski premijer Reiner Haseloff. On je pod pritiskom velikog broja izbjeglica počeo iznositi radikalnije stavove, ali to nije donijelo veliku korist CDU-u - građani se okreću Alternativi za Njemačku. Haseloff je rekao da njegova pokrajina ne može primiti više od 12.000 izbjeglica. A došlo ih je više od 41.000, pri čemu je oko trećine njih nastavilo put ka zapadu Njemačke. Winfried Kretschmann, premijer Baden-Württemberga, pripada stranci Zelenih, ali kaže da se svakog dana moli za Angelu Merkel.
 
Zbog deklarirane politike dobrodošlice i otvorenih vrata  u Njemačkoj su se razbile mnoge tradicionalne konstelacije. CDU je u trošnom stanju, raspoloženje podzemno, izgledi tmurni.  Najjači je ministar financija Wolfgang Schäuble, oni bi u svako doba mogao stati nakraj sustavu. Kad Wolfgang Schäuble kaže „Mi to ne možemo“ i „Dosta je“, tada je gotovo s Angelom Merkel. O pitanju tko bi ju mogao naslijediti više se ne  govori potajno.
 
Ali i SPD u nedjelju čekaju tri teška izborna poraza, Hoće li SPD ubuduće slušati vizionarske profesore (funkcionare) ili realistične okružne poglavare (bliske stanovništvu)? Riječ je o onim građanima kojima u se godinama, pozivajući se na stanje državne blagajne,  uskraćivala socijalna poboljšanja i koji sada moraju gledati kako se daju milijarde eura za prave (politički progonjene) i lažne (gospodarske) izbjeglice. Sve veći broj građana ima osjećaj da vlada Angele Merkel ne štiti njemački državni teritorij. Merkel se doima kao netko tko je vođen osjećajima, bez kompasa. U međuvremenu u Europi gotovo i nema podrške.
 
Neke javne televizije svoju zadaću interpretiraju ovako: vođenje emisija  kao otvoreno zagovaranje  politike između kulture dobrodošlice i provlačenja. Postoje čak i jezične preporuke. Tako se primjerice više ne bi trebalo služiti izrazom „rijeka izbjeglica“, bolji je izraz  „doseljavanje“. To ne odražava stav većine u društvu. Kritični intelektualci kao što su Rüdiger Safranski, Henryk Broder, Botho Strauss, Bassam Tibi ili  Peter Sloterdijk bez ustručavanja se smještaju među desničare. Thilo Sarrazin prvi je na dnevni red stavio međukulturalnu i međureligijsku tematiku – sada bi bio njegov čas. Ali, na njemačkoj televiziji jedva ga se vidi.
http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/schock-umfrage-in-sachsen-anhalt-afd-kriegt-13-5-prozent--49444516-43668586/5,w=650,c=0.bild.jpg
Frauke Petry - čelnica AfD-a u Saskoj
 
Brojke i činjenice jasno govore. Dvije trećine Nijemaca sito je doseljavanja koje se očito zloupotrebljava u velikom stilu. Od 1,2 milijuna ljudi koji su došli prošle godine oko 400 000 njih ima  neosporno pravo na azil – sve sirijske izbjeglice i dio Afganistanaca, iako bismo se svakako mogli zapitati kako to da Bundeswehr u Afganistanu oružjem brani zemlju čiji državljani žele azil u Njemačkoj. Kancelarka uopće nije odgovorna za otvaranje granica, kaže se, jer one su već bile otvorene. To nije točno.  Angela Merkel potaknula je otvaranje granica, u početku možda s dobrim razlozima i izričito kao iznimku. Ali ta iznimka traje već pola godine. S izričitom dozvolom kancelarke  na bavarskoj se granici svaki dan svjesno krši  članak 16 njemačkoga ustava  (pravo na azil i njegovo ograničenje). Zašto svoju odluku javnosti nije predstavila priopćenjem vlade? U međuvremenu se u Berlinu hvataju svake slamke. Odnedavna se tvrdi da su doseljenici takoreći dodatni konjunkturni paket. Demografi znaju da se samo oko 20 posto došljaka, osobito Sirijaca, može integrirati na tržištu rada. Ostatak pada u njemačke socijalne mreže, ako se ne deportira, i na jedan i drugi način stvara troškove u milijardama. Države Magreba sada su navodno spremne primiti natrag svoje vlastite državljane. Maroko, Alžir i Tunis navodno su pristali. Ali tko doista vjeruje u to da će stotine tisuća sjevernoafričkih muškaraca pristati da ih uhvate za ruku, stave u zrakoplove i odvezu u domovinu u kojoj ih nitko ne želi?
 
Već imamo više milijuna muslimana, poznajemo im običaje i kulturu – tu nema ničeg novog. U Njemačkoj, naprotiv, imamo besprimjernu kulturnu borbu čija je prva žrtva kultura rasprave. Ona se sastoji prije svega u prešućivanju neugodnih činjenica. Na primjer: neprijeporno je da roditelji s Bliskog istoka u Njemačku šalju svoju maloljetnu djecu.  To bi se moglo opisati kao neodgovorno, ili barem kao rubno. Trenutačno po zemlji kruži 70.000 maloljetnika bez pratnje. To one dobronamjerne ne sprječava da traže da se dozvoli naknadni dolazak upravo onim roditeljima koji su najprije svoju djecu poslali u vatru, a sada se nadaju da će doći za njima. Tko govori o brigama i sumnjama, brzo završi u blizini nacista. Neumorno se iznose pustolovne usporedbe s milijunima izbjeglica 1945./46.  s bivšeg istoka Njemačke (a njihova je integracija uspjela jer su u Njemačku dolazili Nijemci, dok su migracije u Europi dosad rijetko  funkcionirale).
 
Nikada u posljednjih 25 godina stanje u Njemačkoj nije bilo tako eksplozivno kao danas. Naravno, to je vrijeme populista. U ovom slučaju AfD-a. Da podsjetimo: Alternativa za Njemačku često je nažalost neukusan odgovor na samozadovoljan stil upravljanja Angele Merkel, koji misli da mu nema alternative. Zato CDU tone u rovovske bitke, bavarski CSU i Horst Seehofer najavili su otvorenu borbu, a AfD je u međuvremenu stigao do podrške od 10 do 20 posto, kako u kojoj saveznoj zemlji. Nastavi li Angela Merkel tvrdoglavo dalje, nisu isključeni ni ustavna tužba ni – što je opasnije – širenje CSU-a po cijeloj zemlji. Rezultat su već sada predvidjeli oni koji se bave izbornim prognozama: CSU s 20 posto glasova po cijeloj zemlji, skoro jednako jak kao CDU. AfD bi u tom slučaju bio marginaliziran.
http://www.radio912.de/storage/pic/dpa/infoline/thema/844590_0_urn-newsml-dpa-com-20090101-160312-99-190342_large_4_3.jpg
Angela Merkel nalazi se u stupici između želje i stvarnosti
 
U tijeku je proces smanjivanja Angele Merkel kao vodeće političke ličnosti. Tragično je to što će ju se, uza sve njezine zasluge, gledajući natrag,  prosuđivati po izbjegličkom pitanju. I ni po čemu drugome. Angela Merkel može se pouzdati u to da bijes u stranci neće prerasti u želju za pučem. ministrica obrane Ursula von der Leyen dovoljno je ambiciozna i samosvjesna da bi se mogla smatrati nasljednicom svoje mentorice. Ali ta političarka iz Donje Saske, koja uvijek slovi za rezervnu kancelarku, u mnogim je dijelovima stranke i frakcije vrlo nepopularna, a k tomu, dovoljno je pametna da bi nakon što je godinama slovila kao lojalna pružateljica potpore Angeli Merkel preuzela ulogu njenog političkog ubojice. Alternativa nije ni Wolfgang Schäuble, koji je u stranci uživa mnogo veću popularnost. List Bild je, pozivajući se na anonimne kancelarkine protivnike u Unije, pisao o tome da bi ministar financija mogao preuzeti funkciju „tehničkog kancelara“ do idućih izbora za Bundestag. Ali 73-godišnji Schäuble, kojeg je Helmu Kohl nekoć proglasio svojim nasljednikom, također je svjestan da on ne bi mogao biti prijelazni predsjednik vlade s obzirom da bi u tom slučaju, jednako kao i u slučaju da Merkel zamijeni Ursula von der Leyen, SPD odmah zatražio raspisivanje prijevremenih izbora.
 
Prijevremeni izbori nisu u interesu nijednoj stranci u Bundestagu. Prema ispitivanjima javnog mnijenja SPD u Baden-Württembergu gubi potporu birača da bi ga mogao preteći i AfD, a u Sachsen-Anhaltu mogao bi osvojiti tek četvrto mjesto, iza AfD-a. SPD, dakle, može izgubiti status narodne stranke.
 

Zrinko Horvat

Proglašenjem autokefalnosti HKC-a bio je veliki udarac za službenu Katoličku Crkvu

 
 
Tko to razara i ruši temelje Zmajske Kule?[1]
Nas […] boli , što je naša simpatična institucija Hrv. Zmaja sa svojim meštrom (Emil pl. Laszowski) preuzela glavno vodstvo Nar. Crkve. U Hrv. Zmaju imade ljudi, koji drukčije misle nego njihov meštar […] pa se nadamo, da će oni uznastojati, da se djelovanje Hrv. Zmaja kreće u okviru onih idealnih težnja, za koju je to društvo radilo do sada. Ako pak stvar posmatramo i sa čisto nacionalnog stajališta, onda pogotovo držimo, da je nova Zmajeva orijentacija posve protiv duha i dojakašnjeg svoga programa. Držimo naime, da je svako cijepanje kat. Hrvata pogubno, jer se time eo ipso cijepa i otporan, životna snaga samoga hrvatstva, koji je prvi i glavni cilj Zmajevog rada. U interesu je dakle svakog pravog Zmajevca, da propaganda za Narodnu crkvu kao kulturkempferskog i protunarodnog djelovanje iz redova Zmajevaca […] čim prije nestane
(„Hrvatski Zmaj – sjedište Narodne Crkve“, Katolički list, br. 25., 1921, str. 176.)
       
1. Potkraj je listopada 1920. utemeljen “Središnji odbor za reformu katoličke crkve u Jugoslaviji,” čije je središte bilo u Koprivnici. Za njegova je prvog predsjednika izabran ugledni povjesničar i jedan od utemeljitelja udruge Braće Hrvatskog zmaja – prazmaj Emil pl. Laszowski. Štoviše, na opće iznenađenje, posebice katoličkih krugova, pokret nalazi utočište u prostorijma BHZ-a u Kamenitim vratima na zagrebačkome Gornjem gradu. U svezi s tim, 19. siječnja 1921. godine održan je tamo sastanak vođa reformnog pokreta (svećenika i svjetovnjaka), gdje je E. pl. Laszowski izabran za predsjednika Izvršnog odbora. Na Prvom hrvatskom katoličkom saboru (Zagreb, 9. rujna 1932. godine), kao dopredsjednik, E. pl. Laszowski je izabran u Vrhovno vijeće Hrvatske Katoličke Crkve (HKC). Na tom je saboru učinjen zapravo posvemašnji prekid s rimskim biskupom, tj. Papom, i proglašena autokefalnost HKC-a, kojoj je na čelu bio biskup Marko Kalogjera, ex-splitski kanonik. S obzirom na sve to, na Božić 1921. zagrebački je nadbiskup Antun Bauer isključio sve sljedbenike tog pokreta iz Katoličke Crkve.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/4/47/Biskup_Marko_Kalogjera-bukovac.jpghttp://www.unizg.hr/uploads/RTEmagicC_Boras__Damir.JPG.jpg
Od Marka Kalogjere do Damira Borasa
 
2. Utemeljivanje je autokefalnoga HKC-a - čiji je zaštitni znak, inače, bio biskup Josip Juraj Strossmayer - bio veliki udarac za službenu Katoličku Crkvu, koja je tada morala voditi druge bitke. Naime, velesrpski hegemonizam i srpsko svetosavlje, potpomognuti tradicionalnim protivnicima Katoličke crkve, služili su se liberalističkom retorikom u pokušaju popravoslavljenja cjelokupna državnoga teritorija, pod firmom "sinova jednog naroda". U svezi s tim, državni krugovi nisu zanemarili ni plansko širenje pravoslavlja u tradicionalno katoličkim krajevima podizanjem pravoslavnih hramova po hrvatskim otocima te prisilnim prevođenjem na pravoslavlje sredstvima plaće, zaposlenja, napredovanja u službi i sl. Tome je cilju služila vrlo jaka kampanja protiv Vatikana, tj. Sv. Stolice, i katoličkog episkopata te paralelno promicanje starokatolicizma. Nastavilo se s naprednjačkom idejom štetnosti vjerske navezanosti na Rim i „korisnosti“ odjeljenja od njega, što je, svatko iz svojih razloga, onodobno zastupao i Stjepan Radić i kasnije Josip Broz Tito („slučaj Stepinac“).
http://www.novosti.rs/upload/thumbs/images/2014//02/17n/feljton-smotra_620x0.jpg
Smotra pripadnika zloglasne Orjune na splitskim ulicama 1924. godine
 
3. Zbog toga je nadbiskup Alojzije Stepinac bio nepomirljiv i neprijatelj starokatolika, smatrajući to »truležom na našem narodnom organizmu«. Stepinčev dnevnik otkriva da je i on gajio isto mišljenje o masoneriji, koju je poistovjetio s centralističkim sistemom u Beogradu. Tako je Stepinac 30. svibnja 1934. godine upisao sljedeće: “U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Nažalost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu u gnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelji crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se s njom u koštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same države Jugoslavije, ako misli dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija...“ Uglavnom, kad je riječ o Hrvatima, prema nekim istraživanjima (Ivan Mužić), pored što je protukatoličko jer je htjelo svim sredstvima odvojiti katoličku crkvu u Hrvata od Rima i tako uništiti rimokatolicizam u Hrvata, službeno je masonstvo bilo protuhrvatsko jer je zastupalo jugoslavensku državnu ideju i postavljalo se izrazito protivno prema ideji samostalne hrvatske države.
 
4. S obzirom na sve to, ostaje otvoreno pitanje: koliko, jednom to «reformski» zasađeno jugomasonsko (protukatoličko i protuhrvatsko) otrovno sjeme (kojega je, inače - kako svjedoči prazmaj Velimir Deželić/st./ - prvi trijebio kardinal Juraj Haulik), uz debeli boljševički background, i danas razara i ruši same temelje Zmajske kule na Kamenitim vratima? U svezi s tim, u najmanju je ruku paradoksalno: dok s jedne, svjestan dramatična trenutka hrvatsko-jugosferne zbilje – „Naš je sveti zadatak da branimo sve hrvatsko, našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru“ (Dragutin Feletar), s druge strane, isti taj Laszowskijev nasljedatelj - dakako, uz prešutno konformističko/oportunističko članstvo - revnuje Družbom kao oglednim primjerkom "hrvatske šutnje", koja sramno potire spomenuti "sveti zadatak". Sve u svemu, stekliški kazano: „Tko ne razmišljava, tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju“. (Ante Starčević).
 
Bilješka:
 
1. Šire vidjeti: www.slideshare.net/emilcic/anex-24908165
 

Ivan Biondić, Zmaj od Tanaisa

Zar vam tako dugo treba da nam odredite ministra hrvatskih branitelja?

 
 
Otvoreno pismo hrvatskim dužnosnicima
Poštovana gospodo,
obraćamo Vam se mi članovi Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida, uglavnom prikovani na kolica, na naša ortopedska pomagala i oslonjeni na naše pomagače koji nam pokušavaju život učiniti podnošljivjim. Prikovani smo na kolica, slijepi smo, amputirani su nam udovi i nismo velikim dijelom u stanju obavljati osnovne tjelesne funkcije sami, a sve zbog neporecive činjenice da smo sudjelovali u Domovinskom ratu kao hrvatski vojnici.
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/tihomir-oreskovic-kolinda-grabar-kitarovic-0235cdc67d1be7856e9b5edb78680289_view_article_new.jpg?v=20
Poštovana gospodo političari i novinari, svi javni djelatnici. Mi hrvatski ratni vojni invalidi i hrvatski branitelji nismo vodili privatni rat za naše domove i naše probitke. Sudjelovali  smo u ratu u ime hrvatskog naroda i hrvatske države, bili smo dio hrvatskog narodnog tijela koje se branilo i obranilo od jugoslavenske armije i srbskih postrojbi. Nismo sami sebi odrezali ni ruke ni noge, nismo sami sebi kopali oči ili sebi nanijeli psihički teror da bismo dobili mirovine, povlastice ili jeftinije automobile. Nas su raznijele jugoslavenske granate i osakatili četnički mitraljezi dok smo po raznim bojišnicama branili hrvatski dom i državu. Nismo nastradali jer smo osvajali nego jer smo branili i Vas i Vašu djecu, nas i našu djecu, hrvatski dom i hrvatsku državu. Nismo nastradali samo iz jednog kraja i jednog sela ili grada. Nastradali smo iz svih krajeva Hrvatske, uključujući i Bosnu i Hercegovinu i dijasporu  jer smo svi bili spremni dati svoje živote za hrvatsku slobodu.
 
Poštovana gospodo, sigurni smo da znate sve činjenice o nama i našim sudbinama, ali nismo sigurni jeste li ikada pokušali razumjeti čovjeka kojemu nedostaju noge ili osobu koja ne može obavljati osnovne tjelesne funkcije, a otišla je u rat u cvijetu mladosti i mogla je otseliti na vrijeme pa se vratiti kao dobro školovani stručnjak kojega sada svi vi tako tražite.
 
Poštovana gospodo, sigurni smo da znate da naša udruga već  500 dana uporno i dostojanstveno prosvjeduje  protiv emocionalne, političke, ljudske i materijalne nepravde koja se događa našim članovima, sto postotnim invalidima rata, a i drugim skupinama HRVI i svim sudionicima Domovinskog rata. Naš prosvjed je bio iniciran bezobraštinom i neviđenim objedama od strane bivših dužnosnika vlade koja se nije ustručavala na nas, stopostotne invalide poslati policiju s pendrecima. Izdržali smo i to jer smo sigurni da je Bog i hrvatski narod s nama. Mi smo još tu ispod Šatora. Vi ste nas zaboravili, ali mi ne možemo zaboraviti nepravdu i poniženja koja se još uvijek događaju i Vi ih ne ispravljate, odnosno ne pokazujete volju za ispravljanjem. Prije izbora ste nam bili dragi gosti, nakon izbora smo ostali bez Vaših osmijeha i tapšanaj po našim paraliziranim ramenima. Znamo da je neugodno biti u društvu mladih momaka i djevojaka koji su u kolicima, a Vi ste sada zabavljeni drugim brigama i zadacima.
http://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2014/12/marko-kri%C5%BE-majica.jpg
Marko Radoš
 
No, poštovana gospodo iz vladajuće koalicije, poštovani gospodine Oreškoviću, a posebno poštovana gospođo predsjednice, zar nije sramotno da je još uvijek nemoguće pronaći ministra koji bi bio odgovoran za problematiku branitelja, posebno ratnika i invalida i njihovih obitelji? Zar je to jedina skupina kojoj se ne može pronaći ministar jer svakoga se proglašava lopovom? To je za nas znak nepravde, ponižavanja i Vaše nesposobnosti. Zar su svi Vaši ministri sigurno toliko moralni da su prošli te navodne filtere, a samo ministra branitelja je teško pronaći jer će javnost, uglavnom ona ista koja je pisala hvalospjeve Titi  i Jugoslaviji, svakoga proglasiti lopovom?
Poštovana gospoda, naši problemi nisu samo materijalne naravi, oni su često emocionalne prirode i odražavaju se kroz velik broj samoubojstava i depresiju koja je zahvatila branitlejsku populaciju. Svojim nečinjenjem Vi postajete sudionici svakoga samoubojstva i djelatno šaljejte poruku hrvatskom narodu da je njegova žrtva za slobodu bila veliki promašaj.
 
Gospodo, mi stopostotni hrvatski  ratni vojni invalidi smo izgbili navjiše što se može izgubiti, ali još uvijek nismo izgubili dostojanstvo, volju i ljubav za hrvatski narod. Spremni smo, iako malobrojni, u kolicima opet stati u prvi red da vam pokažemo da niste izabrani da bi dijelili fotelje nego ste izabrani da preuzmete odgovornost i za branitelje. Vaše zakulisne igre i križaljke nas ne zanimaju,  jer nisu nas zanimale ni jugoslavensko četničke križaljke i igre kad smo krenuli u rat i ostali bez zdravlja.
 
Gospodo, pozivamo Vas na žurno djelovanje u skladu s dogovorenim programom iz izbornih obećanja.
- odabir ministra branitelja
- promjene zakonskih propisa koje omogućavaju dostojan život svim invalidima i braniteljima
- usklađivanje nacionalne medijske strategije s istinom o Domovinskom ratu u svrhu zaštite digniteta i dostojanstva hrvatskih branitelja i Domovinskog rata.
- zabranu promidžbe bivše jugoslavenske države i komunističke diktature, one diktature čija je vojska razorila naše živote i domove
Ako to niste u stanju odraditi onda od vas očekujemo odstupanje od odgovornosti jer hrvatskom narodu ne trebaju proračunati nego odgovorni političari.
Braniteljske udruge, koje prosvjeduju već 500 dana, spremne su na dijalog u okvirima iznesenog programa, ali smo spremni ostati do kraja kao očiti znak nepojmljivo ponižavajućeg odnosa hrvatskih vlasti prema svojoj vojsci.
 

Marko Radoš, tajnik Udruge 100-postotnih HRVI I. skupine

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 31/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1397 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević