Get Adobe Flash player
Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

Budo prešućuje poslijeratne likvidacije u Zadru i...

Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

»Premijerova« bruxelleska protunarodna lobistička politika...

Premijer se zaigrao…

Premijer se zaigrao…

Ljudima je dosta prepucavanja, svađa,...

Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

Hrvatska kinematografija, kao i do 1990., ruši i razara...

Rudiment Udbine metodologije obračuna

Rudiment Udbine metodologije obračuna

Plenković nikako nije smio prekinuti zasjedanje Sabora. To je očajnički...

  • Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

    Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

    srijeda, 28. listopada 2020. 16:16
  • Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

    Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

    utorak, 27. listopada 2020. 12:12
  • Premijer se zaigrao…

    Premijer se zaigrao…

    srijeda, 28. listopada 2020. 16:10
  • Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

    Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

    četvrtak, 29. listopada 2020. 16:43
  • Rudiment Udbine metodologije obračuna

    Rudiment Udbine metodologije obračuna

    četvrtak, 29. listopada 2020. 16:38

Plenković se ne smije ponašati kao prinudni upravitelj

 
 
U nedjelju 17. srpnja 2016. Andrej Plenković i formalno je postao predsjednik HDZ-a, a samim tim i kandidat za predsjednika Vlade na izborima koji će se održati 11. rujna. Dakle, pred nama su tjedni u kojima je već došlo do žestoke političke borbe i sučeljavanja između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića o tomu tko će pobijediti na izborima i tko će postati novi predsjednik Hrvatske vlade.
http://hrvatskonebo.com/wp-content/uploads/2016/06/Plenkovi%C4%87-i-%C5%A0eks.jpg
Andrej Plenković i Vladimir Šeks
 
Zoran Milanović osjetio je da mu prijeti "smrtna opasnost" od Andreja Plenkovića te da ustvari u dvoboju s Andrejem Plenkovićem skoro nema nikakve šanse. Zato je postupio lukavo te je osporio Andreju Plenkoviću da je iskreni pripadnik HDZ-a odnosno doslovno je rekao da ne zna što Plenković radi u HDZ-u jer je on po svojoj političkoj orijentaciji i svjetonazoru pripadnik liberalnog krila SDP-a. To je bio signal da glavni mediji, brojni analitičari i kolumnisti, počnu pisati bezbroj tekstova u kojima nastoje prikazati Milanovića i Plenkovića kao politički blizance, koji su toliko slični da je tako svejedno koji će pobijediti jer će i jedan i drugi, navodno voditi istu politiku. Mora se priznati da je stvarno stvorena atmosfera kako Milanovića Narodna koalicija i Plenkovićeva koalicija na čelu s HDZ-om ustvari nude istu politiku i da je tako svejedno tko će pobijediti na izborima. Duhovita Tanja Torbarina se narugala takvom stvaranju lažne idilične slike i onima koji traže da se prestane govoriti o bitnim političkim razlikama, svjetonazorskim i ideološkim, te je zato cinično predložila HDZ-u da kao glavni izborni slogan usvoji slogan: "Plenković je ljepši od Milanovića".
 
Dakle, s obzirom da se želi stvoriti slika da nema bitnih političkih razlika, da su i Milanović i Plenković dvije strane iste liberalne eurokratske politike. Suprotno takvim pokušajima prikazivanja Plenkovića kao čovjeka koji ne pripada Tuđmanovom HDZ-u i nacionalnoj domoljubnoj opciji, čiji je zadatak odvesti HDZ prema centru, odstraniti iz HDZ-a desnu nacionalnu struju, ne koalirati s pravašima, s Hrastom i Željkom Markić, odnosno odreći se jasnog izražavanja svjetonazorskih razlika u odnosu na novu Milanovićevu Narodnu koaliciju.
 
Plenković ne smije slušati one koji ga žele pretvoriti u prinudnog upravitelja HDZ-a, ne smije se odreći onih ljudi koji su branili i brane nacionalni i katolički identitet hrvatskog naroda, koji ne odustaju od borbe protiv ostataka svih totalitarizama, koji ne će podleći pritiscima i pristati da sve što je nacionalno diskreditira i stigmatizira kao ustaško. Još prije početka kampanje za izbor predsjednika Republike napisao sam jedna članak u Vijencu, u travnju 2014. godine, u kojem sam ustvrdio da Kolinda Grabar Kitarović ili Andrej Plenković mogu pobijediti Ivu Josipovića. Dakle, već tada sam uočio veliki kapacitet političara Andreja Plenkovića, kao i političarke Kolinde Grabar Kitarović, te sam argumentirano obrazložio zašto upravo njih dvoje mogu pobijediti Ivu Josipovića, koji je u to vrijeme izgledao nepobjediv. Navest ću nekoliko citata u kojima sam obrazložio zašto sam uvjeren da i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković mogu pobijediti Ivu Josipovića. Ovdje ću navesti samo dio argumenata za Andreja Plenkovića. Evo toga teksta.
 
"Ništa manje uspješan a možda i još bolji kandidat koji bi mogao pobijediti Ivu Josipovića je mladi političar u usponu Andrej Plenković. On se do sada nije spominjao kao predsjednički kandidat i njegovo kandidiranje bilo bi malo iznenađenje. Uvjeren sam da bi bio vrlo brzo prihvaćen jer ima sve karakteristike koje su potrebne za pobjedu na predsjedničkim izborima. On je novi političar, političar u velikom usponu. Kao ličnost pun je šarma i karizme, sjajan je govornik, analitičar, čovjek suradnje i povezivanja, odlučan ali tolerantan, njegovi zadnji nastupi pokazuju da je potpuno sazrio, da je u stanju dobiti podršku mnogo šireg biračkog tijela nego što je to HDZ-ovo biračko tijelo ili biračko tijelo desnice. Mišljenje o Plenkoviću u Americi i Europskoj uniji je izvrsno i on bi kao i Kolinda Grabar Kitarović mogao računati na veliku podršku svjetske politike i u poduzimanja mjera za izlazak Hrvatske iz krize. Kako danas slika puno više vrijedi od riječi, kako na rezultat izbora bitno utječe dojam koji političari ostavljaju u televizijskim emisijama i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković sigurno bi u duelu 'oči u oči' do nogu potukli nekonkretnog i nesimpatičnog frazera Ivu Josipovića."
 
Kod ocjena koje sam izrekao o Plenkoviću prije dvije godine ostajem i danas. Zbog toga sam uvjeren da su razlike između Plenkovića i Milanovića tako velike da Milanović nema nikakve šanse u dvoboju s Andrejom Plenkovićem. Plenković je u ove dvije godine još više sazrio i još se više afirmirao u europskoj politici ali je i čvrsto branio hrvatske nacionalne interese u Europskoj uniji. Plenković je novi političar, nepotrošen, političar u usponu, političar koji zna govoriti, koji je tolerantan ali i odlučan. Plenković je novo lice, simpatično lice, odaje sigurnost, odlučnost ali i toleranciju.
 
Milanović je staro lice, potrošeno lice, čovjek pun agresije i netolerancije, čovjek koji se ne može kontrolirati, koji je izrekao strašne rečenice zbog kojih u jednoj normalnoj demokratskoj državi ne bi mogao biti kandidat za predsjednika Vlade. Između ostalog više puta je o Hrvatskoj govorio kao slučajnoj državi, a o Domovinskom ratu kao građanskom ratu s podijeljenom odgovornošću, što mu je opravdano u Kninu javno i otvoreno spočitnula hrvatska predsjednica. Branio je komunističke zločine, čak je i pokušao nametnuti zakon kako bi se spriječilo izručenje udbaša Njemačkoj optuženih za zločine. Sa svojom ekipom lažno je optuživao bezbroj puta da je Hrvatska ustašizirana i fašizirana država. Zlouporabio je i represivni aparat. Dakle, Milanović je sudionik brojnih afera i teških političkih promašaja.
 
Andrej Plenković ne koketira ni sa jednim totalitarizmom niti pogoduje relativizaciji zločina bilo kojeg totalitarizma. Milanović je vrlo neobjektivan, on negira i brani komunističke zločine, on je autor izreke: „Mi ili oni!“, on je čovjek koji je obnovio sve stare ideološke sukobe. On je predložio Vesnu Pusić, kada je bio tehnički premijer, ne legitimno za kandidatkinju za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda, iako je Vesna Pusić za cijelo vrijeme svoga političkog djelovanja vrlo sustavno diskreditirala Domovinski rat, čak je više puta tvrdila da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da je Oluja bila udruženi zločinački pothvat.
 
Milanoviću je jedino važno da po bilo koju cijenu skupi što više glasova, pa se odlučio i na rehabilitaciju Stjepana Mesića, haaškog krivokletnika i čovjeka koji je najodgovorniji za teške optužbe protiv Hrvatske zbog navodnog zločinačkog pothvata na čelu s Tuđmanom u oslobađanju Hrvatske i agresije i zločinačkog pothvata protiv Bosne i Hercegovine. Uvlačenje Stjepana Mesića u Narodnu koaliciju, koji je nedavno ustvrdio kako navodno Hrvatskoj prijeti opasnost da će se ponovno otvoriti ustaški logori, znači da Milanović ne odustaje od svoje politike mi ili oni, da želi onemogućiti razvoj Hrvatske kao suverene nacionalne države hrvatskog naroda. Dakle, razlike su ogromne između Milanovića i Plenkovića. Oni nisu dvije strane iste medalje. Oni nisu politički blizanci. Međutim, ne treba podcijeniti silnu promidžbu i ponavljanje lažnih teza kako su oni isti i kako je zadatak Plenkovića da HDZ-u oduzme nacionalnu dušu i da ga svede na građansku stranku a ne temeljnu nacionalnu stranku hrvatskog naroda.
 
Iz dana u dan sve je vidljivije da će i naredni izbori biti nastavak dosadašnjih svjetonazorskih i ideoloških različitih koncepcija o tome na kojima temeljima izgrađivati hrvatsku budućnost. Rezultat na izborima ne će zavisiti samo od dvoboja osobnosti Plenković- Milanović nego i od političke platforme koju će zastupati. Pokušava se nametnuti HDZ-u pritiskom izvana i iznutra potreba velikog zaokreta u odnosnu na dosadašnju politiku. Traži se npr. da se HDZ distancira i od afirmiranih branitelja, prava na katolički svjetonazor, da izbaci iz svoga programa, da je brak zajednica muškarca i žene, da se ne zalaže za bitnu ulogu roditelja u odgoju djece, te da se prestane suprotstavljati nastojanjima da se zakonima nametne ateistički svjetonazor kao službeni svjetonazor.
 
Andrej Plenković morat će odbaciti pritiske da gurne u stranu one popularne političare u HDZ-u poput Zlatka Hasanbegovića i Mire Kovača, koji su se kao ministri vrlo bitno i vrlo čvrsto suprotstavili ranijoj politici Milanovićeve Vlade i njegovih ministara. Morat će napraviti ravnotežu i u programu ali i u listama kako bi dobio i što veći broj glasača centra ali i sve glasače desnice. Bez toga nema pobjede.
 
S obzirom da se radi o parlamentarnim izborima, da se ne radi o neposrednom izboru predsjednika Vlade nego o izboru većine u Hrvatskome saboru, za pobjedu Plenkovića nije dovoljno samo da on Milanovića porazi u dvobojima. Potrebno je da HDZ ima jasan politički program, ali isto tako da jasno biračima kaže što znači za hrvatsku budućnost ako ponovno na vlast dođu Milanović, Pusićka i Mesić. Stoga ovi izbori ne mogu biti samo sukob ličnosti nego moraju biti sukob političkih programa. HDZ mora izaći s programom koji će zadovoljiti većinsku domoljubnu i vjerničku Hrvatsku. Zato su važne i liste a posebno nositelji lista. Plenković se ne smije ponašati kao prinudni upravitelj koji smjenjuje postojeće i dovodi svoje ljude. Mora se distancirati od stalnih pritiska i napisa da će npr. Vladimira Šeksa kooptirati u Predsjedništvo HDZ-a, da će vratiti i neke druge političare iz ere Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Ne smije ni pretjerati u guranju na brzinu u prvi plan svojih ljudi iz Bruxellesa jer će to izazvati veliku pomutnju i otpore. Potrebno je jedinstvo u HDZ-u, potrebne su promjene ali ne udarom i ne na brzinu i ne na način da Plenković u prvi plan uzdiže samo svoje ljude i svoje političke grupacije. Opasni su prijedlozi koji se promiču u medijima kako će npr. Davor Božinović zamijeniti Miru Kovača. Plenković ne smije diskreditirati ministre u Oreškovićevoj Vladi koji su puno napravili i na njihovo mjesto dovesti svoje prijatelje. To bi bio put u poraz.
 
Milanovićeva koalicija je već dosad pokazala da za nju ne vrijede nikakvi moralni zakoni, nikakve moralne norme, nikakva pravila, jer se u toj koaliciji nalaze ljudi vrlo različitih svjetonazora, vrlo različitih političkih opredjeljenja, ustvari da nemaju ništa zajedničkog osim zajedničke želje da dođu na vlast i ostvare svoje ambicije.
 
HDZ je do sada bio u krizi. Sada više nije. Međutim, kriza je na neki način i dobro razdoblje jer u krizi se odlučuje, život ili smrt, pobjeda ili poraz, kriza je vrijeme odluke. Andrej Plenković preuzima veliku odgovornost. Dobiva šansu da bude pobjednik, da okupi na jasnom političkom programu sve kojima je stalno do Hrvatske. U tome ne smije pogriješiti. Ako pogriješi doživjet će poraz. Mora biti svjestan ako izgubi izbore da će u roku nekoliko mjeseci biti smijenjen i kao predsjednik HDZ-a. Dakle, Andrej Plenković ima sudbinu Hrvatske u svojim rukama ali i vlastitu sudbinu.
 
Zato raduje činjenica, koja je bila očekivana, da po anketama SDP više nema prednost perd HDZ-om- Naprotiv, HDZ i Plenković su dostigli i već prestigli Milanovića i SDP. Ono što je, po mom mišljenju, najopasnije za njega, je pokušaj da mu se razni ljudi poput Vladimira Šeksa nastoje prikazati kao tutori odnosno da mu mediji pokušavaju nametnuti navodnu potrebu za svoju vjerodostojnost pokaže na micanju Zlatka Hasanbegovića. Kada bi to napravio onda bi Plenković priznao da su lažne optužbe da je HDZ ustaška stranka, da je Hasanbegović ustaša, bile opravdane. Plenković ne smije podleći pritisku svojih prijatelja koji odmah traže da ih vrati u vrh a još je opasnije micati u stranu Željka Reinera, Miru Kovača, Zlatka Hasanbegovića, Milijana Brkića... On mora složiti mozaik u kojem će i lijevo krilo i centar i desno krilo HDZ biti jedinstveno, koje će ujediniti na nekim bitnim zajedničkih ciljevima.
 
S druge strane, Milanović u stvaranju narodne koalicije u kojoj su i Jambo i Mesić i Pusićka i Beljak i drugi ljudi koji nemaju ništa zajedničkog osim želje za vlašću i osobnom afirmacijom, teško će uspjeti na ovim izborima. Oni mogu uspjeti samo ako Andrej Plenković i HDZ naprave velike političke pogrješke i ako prihvate savjete koje ustvari znače novu detuđmanizaciju HDZ-a. Nije dovoljno od Franje Tuđmana uzeti samo politiku pomirbe, HDZ mora braniti Hrvatsku kao suverenu nacionalnu državu i pravo Hrvatske da samostalno odlučuje o svom putu. Plenković mora dokazati na djelu da nije projekt međunarodne zajednice nego da je istinski hrvatski nacionalni političar. Ako to uspije onda se "crveni" ne će vratiti na vlast.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Loše se piše Zoranu Milanoviću

 
 
Prerano se trijumfalno nasmijao vođa SDP -a Zoran Milanović videći sebe kao pobjednika rujanskih izbora. Puno solira Milanović, a politika je kolektivni šport; kako je dobro primijetio radikalno socijal-liberalni kolumnist Darko Kaciga, SDP-ova koalicija je jedna neuvjerljiva Noina arka koja s modernom socijaldemokracijom nema ništa.
http://www.kopriva.info/img/milan.jpg
Plenković je donio osvježenje postavivši dosta novih kandidata. Znači po Milanovića stvari idu loše; na površinu izlaze brojne afere, od trgovine oružjem s islamskim ustaničkim skupinama, do bratovih kombinacija i medijskih agencija. A suočiti se treba s kultiviranim, hladno staloženim i zasad neokrznutim aferama Plenkovićem koji ne će radikaliziranjem povijesnih tema vući vodu na Milanovićen mlin odbijajući glasače centra od sebe.
 
Novi izbori ne će donijeti značajnije promjene odnosa snaga triju vodećih stranaka, stranačke vojske su vrlo disciplinirane. Borba predstoji za kolebljivce u političkom centru sklone SDP-u, njima će vjerojatno najpametnije biti glasovati za MOST, jer SDP je već gubitnik po načinu kako je složio kampanju. Opet je HNS dobio lavovski dio kolača, osobito mi nije jasna kandidatura gđe dr. Pusić za tajnika UN-a; pa ona je napravila strahoviti kiks u INA-i, ugrozivši hrvatska ulaganja u tu zemlju vrijedna desetke milijardi dolara. Možda je mislila poći putem svoga oca, dr. Eugena, koji je radio za UN, nakon što je obavio kao sposoban činovnik i humanist karijeru pod režimom NDH i Josipa Broza. Tu je i opterećenje Mesića i Josipovića kojima je grijeh u očima Zapada igranje i na rusku kartu, što i nije bilo glupo. Dakle, da rezimiramo stvar, izbor Bruxellesa koji želi stabilnu i prosperitetnu Hrvatsku na braniku Zapada je dobar!
 
Pitat ćete se zašto tada Srbija dobiva podršku Zapada? Vučić poput jegulje igra na Rusiju i Kinu, a Zapad ga nastoji "kupiti" da popuni "puzzle", odnosno izbjegne kineski i ruski utjecaj na svojim granicama. Ovakav EU (njuška) kao iznadržava nema rješenja za američke i ruske globalne igre, a nestabilnost u islamskom svijetu direktno ugrožava njene velike gradove u kojima muslimanska populacija čini i do trećine stanovnika. Mogućnost da budete žrtva terorističkoga napada je relativno statistički malena; ali emotivni šok i neugodnost te osjećaj nemoći države da se bori protiv takve podmukle ugroze stvaraju frustracije. A odgovora kako postupiti nema, jer deportacije, radni logori, policijska država nisu rješenje - to bi samo radikaliziralo stanje. Jasno da će centralizam nacionalne države i stranke nacionalne orijentacije u takvoj klimi jačati, a s time i centripetalne tendencije u EU-u.
 
Nakon fašizma, komunizma i ratova liberalne buržoazije (Prvi svjetski rat npr.) europsko jedinstvo je mislećim ljudima nužnost, a sadašnji eurobirokrati i njihov model mogu se vremenom mijenjati i popraviti; ali to je već druga tema. Više stotina (oko 600) ljudi u SAD-u usmrti godišnje rogata stoka, insekti i zmije - znatno više  nego što ih strada u terorističkim napadima. Istodobno morski psi u SAD-u ubiju jednog čovjeka godišnje. I svi pričaju o morskim psima; strava i slava riba hrskavičnjača postala je legendarna. Istodobno dragi ljubimci psi ubiju 5000 posto (50:1) više ljudi nego njihovi morski imenjaci. Drogu, opijate i prometne nesreće ne ćemo uvrštavati u statistiku, ali možete i to pogledati. Eto tako, započeli smo s političarima a završili sa šutljivim ribama. Zajedničko ribama i političkim strankama jest da od glave smrde.
 

Teo Trostmann

Kultnu emisiju Hrvatskoga radija vode prosrpski orijentirani urednici

 
 
Činjenica je da kultnu emisiju Hrvatskoga radija vode prosrpski orijentirani urednici. U današnjoj emisiji Dogodilo se na današnji dan (http://radio.hrt.hr/aod/dogodilo-se-na-danasnji-dan-04-08/170225/)
najprije se raspredalo o Svištovskom miru iz 1791., Srbiji, obrani Beograda u drugoj potkraj XVIII. stoljeća, a tek nakon nekoliko događaja iz svjetske povijesti koji su se dogodili 4. kolovoza, (pro)govorilo se i o Oluji. Doslovno progovorilo, onako usput, „nuzgred“.
http://radio.hrt.hr/data/show/000009_9491f881a8ca83d37602.jpg
Za onoga tko ne pozna povijest otprije 25 godina, ne zna tko je koga napao, tko se branio i čija je vojska u obrani potukla vojsku agresorsku. I što je najgore, još se na kraju opet (pro)govorilo o „srpskim žrtavama“ u Oluji. Dario Špelić, Tvrtko Jakovina, Tihomir Ponoš i drugi naveli su da se među žrtvama našlo „i nekoliko stotina srbskih civila nakon Oluje, koje su pobili dijelovi Hrvatske vojske?!“ Isto onako kako o Oluji pišu srpski mediji i „istoričari“ i govore srpski političari.
 

Zrinko Horvat

Anketa

Tko će pobijediiti na američkim predsjedničkim izborima?

Subota, 31/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1644 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević