Get Adobe Flash player
Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

Budo prešućuje poslijeratne likvidacije u Zadru i...

Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

»Premijerova« bruxelleska protunarodna lobistička politika...

Premijer se zaigrao…

Premijer se zaigrao…

Ljudima je dosta prepucavanja, svađa,...

Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

Hrvatska kinematografija, kao i do 1990., ruši i razara...

Rudiment Udbine metodologije obračuna

Rudiment Udbine metodologije obračuna

Plenković nikako nije smio prekinuti zasjedanje Sabora. To je očajnički...

  • Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

    Budimir Lončar i Tvrtko Jakovina lažu

    srijeda, 28. listopada 2020. 16:16
  • Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

    Ni Plenković ne će uspjeti promijeniti hrvatski narod

    utorak, 27. listopada 2020. 12:12
  • Premijer se zaigrao…

    Premijer se zaigrao…

    srijeda, 28. listopada 2020. 16:10
  • Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

    Crvena buržoazija vlada Hrvatskom

    četvrtak, 29. listopada 2020. 16:43
  • Rudiment Udbine metodologije obračuna

    Rudiment Udbine metodologije obračuna

    četvrtak, 29. listopada 2020. 16:38

Hrvatska mora raspisati međunarodne tjeralice za Vučićem i Nikolićem

 
 
Predsjednik vlade Republike Srbije,Aleksandar Vučić, u petak je u Donjoj Gradini u Bosni i Hercegovini zaoštrio retoriku na račun Hrvatske sličnom oštrinom kako je u vrijeme Domovinskog rata govorio u, po njegovim četnicima, okupiranoj hrvatskoj Glini. U svojoj tiradi ispunjenoj velikosrpskom retorikom, koju je tim povodom održao, mekousni Vučić je kazao kako se i danas na, eto, jadne i vječno ugrožene Srbe, ponovo pokušava 'nasaditi krivnja' jer se sjećanjem na ustaške zločine Srbi pokazuju upornima, jer ne odustaju i jer ih pamte. Istaknuo je kako je danas pred Dodikovoj, na genocidu stvorenoj Republici srpskoj, i pred njegovom Srbijom povijesna zadaća utvrditi točan broj Srba stradalih u NDH.„To moramo uraditi i zbog povampirenja ustaške ideologije u suvremenoj Hrvatskoj“, kazao je ratnohuškanjem zadojeni srbijanski vučić i dodao:
http://www.portaloko.hr/slika/130675/21/586/0/358/1046/0/vucic.jpg
Aleksandar Vučić u okupiranoj Glini 1995. godine
 
„Iz ponora povijesti na pozornicu se ponovo vraćaju idejenekadašnje NDH. Nikada više nikome nećemo dopustiti ni Jasenovac ni Jadovno (posebno praznu Šaranovu jamu, nap. a.) ni Jastrebarsko, ali ni 'Oluju'. Srbin više ne će u jamu, Srbin više ne će bespogovorno u smrt“, kazao je nabrijani Vućić. Dodao bih, jedino ako se Srbin za rat ne prijavi dragovoljno kao što je to uradio njegov aktualni predsjednik države, po Voji Šešelju avansirani četnički vojvoda Tomislav Nikolić-Grobar u akciji genocidnog (č)etničkog 'čišćenja' hrvatskog sela Antin!
 
Ustvrdio je Vučić istodobno kako Srbija time, nadajbože, nikome ne prijeti, i iskreno želi mir i najbolje odnose s onima 'koji su htjeli da Srba nema', aludirajući time, dakako, na svoje dobre 'komšije', po njemu genocidne Hrvate. Drugim riječima ratoborni Vučić kao da bi htio reći: 'Ako mi Srbi, kojim slučajem i opet napadnemo naše drage komšije-Hrvate ne ćemo im dozvoliti da podignu obrambenu OLUJU kako bi se oslobodili naše okupacije. Sve hrvatske branitelje koje zarobimo makar bili i ranjenici u bolnici, čak i civile (bolničko osoblje iz vukovarske bolnice, nap. a.), likvidirat ćemo primjera radi po kratkom postupku jednako kako smo to savjesno uradili u Škabrnji i na svinjogojskoj farmi zvanoj Ovčara, ili ćemo ih strpati u, i dan-danas, tajnovite konc-logore diljem Srbije'!!!
 
Uostalom srpsku vojsku takozvane SAO-Krajine prigodom njenog vojnog poraza kod Knina vodio je srbijanski JNA general Mile Mrkšić pa su u strahu od 'Oluje' 'hrabri Krajišnici' pokazali svoje brzonoge zečje kvalitete natjeravši čak i civile na egzodus. U toj bežaniji brzinom su prednjačili upravo 'hrabri' vojno-milicijski lideri poput Milana Martića ili generala Mile Novakovića čiji su oklopnjaci tijekom 'bežanije' prestigli kolonu izbjeglica (kolonu užasa) kod Dvora na Uni, pregazivši jadne ljude po onoj legendarnoj srbijanskoj poskočici: „padajte braćo, plin'te u krvi al' pustite, bre, nas da bežimo prvi!“
 
Vučiću bi trebalo kratko poručiti: „Dakako, 'Oluju' ste pokušali oružjem spriječiti odnosno ne dopustiti ali u tome niste uspjeli pa ni danas taj poraz na bojnom polju ne možete prožvakati.“ Ili, da se poslužim retorikom srbijanskog velikog vožda zapisanoj u dokumentima tadašnje Jugoslavije:„Utekli ste k'o zečevi, a sada hoćete da vas Jugoslavija brani. Više ste izginuli u kukavičjoj bežaniji sa stanovništvom nego što bi izginuli držeći linije… Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine. Napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a vi Martiću niste odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca, niste se mogli braniti ni 12 sati.“ (parafr. iz svojevrsnog monologa Slobodana Miloševića odnosno optužujuće reči upućene Milanu Martiću izrečene na sastanku s krajinskim vodstvom na sjednici 'Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije 14. avgusta 1995.' nakon pobjedonosne hrvatske vojno-redarstvene operacije Oluja.
 
Ali, ima još nešto veoma bitnoga za dobrosusjedske odnose… Dok ratoborni srbijanski Vučić licemjerno propagira mirotvorstvo u Donjoj Gradini dotle njegova granična policija kidnapira hrvatske građane prema propisima jednostranog Zakona, takozvanog srbijanskog mini-Haaga, primjerice: Kako piše Glas Slavonije, srpske su vlasti na graničnom prijelazu Bogojevo uhitile Osječanina Zdravka Hlobika (54), zamijenivši ga za njegovog imenjaka Zdravka Hlobika iz Jelisavca, kojeg interno i tajnovito u Srbiji terete za 'terorizam' tijekom Domovinskog rata. Doduše, čovjek je sutradan pušten jer nije bio 'onaj pravi' koji bi vjerojatno doživio sudbinu Veljka Marića. Kako tome stati na kraj notama, prigovorima, apelima u parlamentu EU-a? Od toga nikakve koristi!Trebalo bi jednostavno raspisati međunarodne tjeralice za Aleksandrom Vučićem i četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem-Grobarom, jer za njihova ratna nedjela postoje itekako čvrsti dokazi, primjerice:Poznata je izjava šefa tajnih službi ondašnje Jugoslavije Jovice Stanišića koji je rekao Đinđiću o sadašnjem predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću kako je ubijao po istočnoj Slavoniji. „On je osobno u selu Antinu, zapadna Baranja, poslije posjete dobrovoljnim postrojbama Radikalne stranke, nakon što se napio, i pobio kalašnjikovim desetak ‘baba i deda’“.A ratni huškač i četnički bojovnik iz Sarajeva, Aleksandar Vučić je pak 1995. godine u okupiranoj Glini rekao sljedeće:
 
„Pozdravljam srpski narod banijske Gline, koji ste prvi krenuli na ustašku vlast i koji ste prvi osvojili srpske teritorije u republici srpskoj krajini. Nikada srpska krajina, nikada Glina ne će biti hrvatska. Nikada ovdje ustaška vlast više ne će doći, nikada više oružanim putem i onako kako su planirali – onako kako je zločinački režim Franje Tuđmana već pokušao. Vi ste to na najbolji način spriječili. (…) Koliko je puta Hrvatska napala srpsku krajinu? (…)“.
 
Eto tako bi trebalo postupiti naše pravosuđe(DORH) jer naši istočni 'komšije' razumiju jedino takav jezik! Uostalom, mogli bi prethodno isprobati kome sve od hrvatskih glavešina prijeti taj beogradski mini-Haag. Primjerice, pošaljimo isluženog HDZ-ovca Vladimira Šeksa tobož' službeno u Beograd pa ako ga srbijanska policija locira, identificira uhiti i u zatvor transferira, eeee, onda znamo na čemu smo odnosno znamo da smo pravedno postupili 'tjerajući' zadrigle četnike, mekousnog Vučića i Tomu-Grobara!!!
 

Damir Kalafatić

Srbin ostaje Srbin, pa čak i u Riju

 
 
Tijekom prijenosa ženskog finala u odbojcu u Riju na Olimpijskim igrama Mićo Dušanović prenosio je utakmicu između Srbije i Kine. Kina je pobijedila Srbiju sa 3:1 i Mićo je tada izjavio: “Teško je izgubiti u finalu, ali ostaje nam srebro! I to je velika medalja, to je najveći uspjeh srpske odbojke!” (http://kamenjar.com/bujanec-mico-ne-znam-tebe-nama-nije-ostalo-nista/)
http://www.hrt.hr/media/tt_news/PXL_060315_10152579.jpg
Drugim riječima, za Miću Dušanovića, umirovljenog jugo-športskog novinara s Televizije Zagreb, odnosno Hrvatske radio televizije, nema Hrvatske. Za njega i dalje postoji samo Srbija (dakako pod nazivom Jugoslavija). E da ga je još mogla čuti njegova tetka Persa iz Vojnića, gdje bi mu bio kraj!
 

Vid Hinković

Ne ide sve po planu suvremenome turskom sultanu

 
 
U Turskoj ključa: zbog uspjeha kurdskih boraca u borbi protiv IS-a sve je realnije osnivanje kurdske države. No to turski predsjednik želi spriječiti potičući mržnju na obje strane.
https://www.stratfor.com/sites/default/files/styles/stratfor_full/public/main/images/Syria_Kurds(1).jpg?itok=DNHK_-kx
U Siriji paravojne postrojbe kurdske Jedinice narodne obrane (YPG) slave značajne uspjehe u borbi protiv IS-a. Nakon što su džihadisti  u veljači 2015., nakon višemjesečne opsade, preuzeli kontrolu nad Kobaneom, sada su kurdske paravojne postrojbe uspjele žestokim uličnim borbama protjerati IS čak i iz Manbidža. U Ankari ti događaji, međutim, ne nailaze na oduševljenje iz razloga što su oslobođenjem Manbidža sirijski Kurdi korak bliže svom cilju: autonomnoj regiji na sjeveru Sirije. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan planira osujetiti težnje sirijskih Kurda za autonomijom ne birajući pritom sredstva jer on u tome vidi sjeme kurdske države koja bi se jednog dana mogla protezati od sjevera Sirije preko jugoistoka Turske pa sve do Iraka i Irana.
 
Na cesti D370, koja povezuje kurdsku metropolu Diyarbakir s Batmanom, pred policijskom postajom u blizinu sela Sükürlü, oko 13:10, jedno je teretno vozilo puno eksploziva odletjelo u zrak. Eksplozija je prouzročila krater na cesti dubok pet metara. Zgrada policijske postaje potpuno je uništena, a dvije obližnje benzinske postaje pretrpjele su teške štete. U napadu je stradalo pet policajaca i dvoje civila. U području naseljenom Turcima takvi su napadi gotovo svakodnevica otkako je prekinut mirovini proces u ljeto 2015. Ali datum napada kod Sükürlüa nije bio bilo koji datum. Naime, 15. kolovoza obilježava se 32. obljetnica početka oružane borbe kurdske Radničke stranke (PKK) za vlastitu kurdsku državu. U kurdskom ratu je od 1984. poginulo više od 45 000 ljudi, ali rijetko kada su borbe bile tako krvave kao u jesen 2015.       
 
U napadima koje je izvršio PKK proteklih je mjeseci u kurdskom području stradalo na stotine policajaca i civila. Masovnim napadima s kopna i iz zraka Erdogan pokušava „neutralizirati“ borce PKK-a. Slike razaranja kurdskih gradova kao što su Sizre, Silopi, Nusaybin i dijelovi stare jezgre Diyarbakira podsjećaju na one iz sirijskog građanskog rata. Deseci tisuća ljudi ostali su bez krova nad glavom, a stotine tisuća su u bijegu. Na obje strane raste mržnja.
 
A upravo je Erdogan bio taj koji je krajem 2000-ih kao predsjednik vlade pokušao mirnim putem riješiti sukob. Činilo se da nije bilo tabua: vlada je čak vodila tajne pregovore s uhićenim vođom PKK-a Abdullahom Öcelanom. On je tada bio državni neprijatelj br. 1. ali kako su ga milijuni Kurda smatrali nacionalnim junakom, on je bio ključna osoba za rješavanje konflikta. U proljeće 2013. Öcelan je pozvao PKK na primirje koje je prvi put poštivala i turska strana. No mirovni proces uskoro je udario o svoje granice, u prvom redu zbog toga što vlada nikada nije izložila jasan koncept za rješavanje kurdskog pitanja. Zabrana kurdskog jezika postupno je ublažavana, ali o uvođenju kurdskog jezika u državne škole vlada u Ankari nikada nije bila spremna pregovarati, kao uostalom ni o oblicima regionalne samouprave.
 
Kritičari kažu da Erdoganu nije bilo stalo do samoodređenja i kulturnih i političkih prava Kurda, već do glasova kurdskih birača i njihove potpore za uvođenje predsjedničkog sustava koji bi mu omogućio još veću vlast. No ta mu je računica propala kada je kurdski HDP u ljeto 2015. ušao u parlament, čime je AKP izgubio apsolutnu većinu.
 
Kurdski političari optužuju Erdogana da otada potiče konflikt kako bi ga iskoristio za svoje ciljeve. Budući da nije uspio osvojiti glasove Kurda, sada traži nove pristaše među turskim ultranacionalistima. Sada se kurdski rat vodi još većom žestinom nego na svom vrhuncu devedesetih godina. Turske borbene snage izvode zračne napade na položaje PKK-a, koji, pak, napada policijske postaje, postavlja eksplozivne stupice, angažira napadače samoubojice da u turskim gradovima počine masakre. Napadom u središtu vlade u Ankari u veljači, u kojem je stradalo 28 ljudi, kurdski su teroristi demonstrirali svoju snagu i brutalnu odlučnost.
 
Dok je PKK 2000-ih godina odustao od zahtjeva za vlastitom kurdskom državom i umjesto toga radio na jačanju političkih i kulturnih prava 15 milijuna Kurda u Turskoj, sada s eskalacijom konflikta vizija o neovisnoj državi ponovno dobiva sve više pristaša. Tome doprinosi i razvoj situacije na sjeveru Sirije gdje su kurdske paravojne jedinice YPG nakon oslobođenja Kobanea uspostavile kontrolu nad područjem uz granicu s Turskom istočno od Eufrata. YPG je vojni ogranak kurdske Demokratske unije (PYD) koja se definira kao sirijski ogranak PKK-a.
 
Oslobođenjem Manbidža PYD je proširio područje pod svojim utjecajem i na područje zapadno od Eufrata koje je dosada bilo dijelom pod kontrolom IS-a. To raduje SAD koji u kurdskim paravojnim postrojbama vidi važnog saveznika u borbi protiv IS-a te im pruža veliku potporu – ne samo zračnim napadima, već i oružjem i vojnim savjetnicima na kopnu. To se Erdoganu nimalo ne sviđa. On je u veljači javno upitao SAD: „Jeste li vi na našoj strani ili na strani terorista PYD-a i PKK-a?“ No prodorom kurdskih paravojnih postrojbi na područje zapadno od Eufrata za Ankaru je prijeđena crvena crta. Već prošle godine Turska je odvraćala sirijske kurdske postrojbe od prelaska rijeke prema Zapadu i uzvraćala artiljerijskom vatrom, no oni su se na to oglušili. U jednom trenutku Ankara je čak razmišljala o invaziji sjeverne Sirije kako bi protjerala Kurde iz graničnog područja, ali je kasnije odustala od tih planova iz straha da bi se time uplela u borbe s IS-om, ušla u vojni sukob s Rusijom i tako još dublje bila uvučena u živo blato sirijskog sukoba.
 
Sada se oslanja na apele. „Sada, nakon ponovnog osvajanja Manbidža, PYD se mora što prije povući na istočnu stranu Eufrata“, upozorio je u ponedjeljak turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavusoğlu. „To je već zapravo u svibnju bilo dogovoreno s Washingtonom. SAD se mora držati svojih obećanja, to mi očekujemo“, izjavio je Cavusoglu.
 
Mjere izvanrednog stanja
 
„Manbidž je povijesno arapski grad i tako bi trebalo i ostati“, smatra Washington. No nevjerojatno je da bi se Kurdi odrekli tog područja. PYD želi proširiti svoj utjecaj i zapadno od Eufrata i priključiti to područje planiranom autonomnom području. U područjima pod njegovom kontrolom istočno od Eufrata PYD već ima svoju samoupravu – s vjerskom slobodom, ženskim pravima i bez smrtne kazne.
 
To se možda sviđa Zapadu, ali ne i Erdoğanu. Njemu je takav razvoj situacije noćna mora. S kurdskom autonomnom vlašću na sjeveru Iraka Turska se, nakon početnog otpora, pomirila prije mnogo godina, u prvom redu zbog ekonomskih interesa, ali i zbog toga što irački Kurdi uvijek drže distancu prema PKK-u, što ih s Erdoganova gledišta čini „dobrim Kurdima“. S težnjama za autonomijom PYD-a na sjeveru Sirije, koji je blizak PKK-u, karte se miješaju iznova. Vojni uspjesi YPG-a u borbi protiv IS-a i njihovo neslužbeno savezništvo sa SAD-om i PKK-u daje novi vjetar u leđa. S turskog gledišta još je opasnija mogućnost da jednog dana područja Sirije i sjevernog Iraka pod kurdskom kontrolom sraste u jednu veliku državu koja bi obuhvaćala i područje tradicionalno nastanjeno Kurdima čiji veliki dio danas pripada Turskoj.
 

Gerd Höhler, Handelsblatt

Anketa

Tko će pobijediiti na američkim predsjedničkim izborima?

Petak, 30/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1552 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević