Get Adobe Flash player
Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Svima kojima je Zdravko Mamić smetnja žrtve su opsjene, obmane i...

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

On je jednostavno jednostavan, neponovljiv, prisutan u svakom domu, bećar,...

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

To nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba, nego stravičan pokolj Hrvata...

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Talijani podižu spomenik jednome od ideologa...

Novi župan nameće talijanski jezik

Novi župan nameće talijanski jezik

Istarska convivenza u režiji IDS-a nije suživot, nego gušenje...

  • Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:32
  • Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:28
  • Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:25
  • Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:18
  • Novi župan nameće talijanski jezik

    Novi župan nameće talijanski jezik

    četvrtak, 18. srpnja 2019. 15:26

Povijest i običaji Međimurja u XIX. i XX. stoljeću

 
 
Dominik Kolarić (3. VIII. 1897. - 9. I. 1979.) ostavio je u rukopisu tri rukopisne knjige o svatovskim običajima u Donjem Hrašćanu, malom mjestu u župi Sveti Juraj u Trnju, u općini Donji Kraljevec. U vrijeme, kada je D. Kolarić pisao svoje "Kapitanstvo", mjesto Donji Hrašćan pripadalo je kotaru Prelog, odnosno kotaru Čakovec.
Prva knjiga iz Međimurske kvatrologije, "Svatovski običaji", izvorno nosi naslov »KOLARIĆ DOMINIK, Kapitanstvo za ženidbo. Spisano dneva 25-oga januara 1919. Spisal Dominik Kolarić u Do­lnji Hrašćan, Megjimurje«. Knjižica pisana krasopisom, ima 51 stranicu. Zadnju 51. stranicu, ispisala je supruga Dominika Kolarića, Lucija rođ. Pintarić, a tekst je po­svećen Djevici Mariji. Ovaj tekst vjerojatno predstavlja jedan od najstarijih sačuvanih prikaza svatovskih običaja u Međimurju. Naime, prema pisanju Stjepana Lesingera iz Goričana, sačuvan je je­dan kraći spis iz Peklenice, u župi Vratišinec, s početka XX. stoljeća pod nazivom “Starešinstvo ili kapitanj­stvo”, koji se nalazi u vlasništvu Stanislava Novaka iz Goričana, a koji je bilježnicu sa spomenutim tekstom naslijedio od svojega djeda iz Peklenice, ali nije nave­den nadnevak zapisa.
Drugi zapis koji je sabrao i izdao dr. Vinko Žganec pod naslovom “Starešinstvo ili kapitanstvo. Govori, na­pitnice, popevke i pitalice medjimurskih svatova” obje­lodanjen je u Čakovcu 1921. godine. Uspoređujući te dvije navedene knjižice smijemo sa sigurnošću tvrditi, da je knjižica o svatovskim običajima iz D. Hrašćana vjerojatno najstariji rukopisni zapis o toj temi, jer Do­minik Kolarić u svojoj drugoj knjižici u kojoj donosi skraćenu verziju svatovskih običaja od 13. XI. 1961., piše sljedeće: „Ovo je spisano Kapitanstvo za ženid­bu po starom liepom Međimurskom običaju. Spisao je Kolarić Dominik iz D. Hrašćana po pripoviedanju mog dragog oca Kolarić Josipa. Za spomen svom sinu Leonardu.”
 
Budući da je Dominikov otac Josip vodio sva­tovske običaje u D. Hrašćanu i prije 1897. godine, kada je rođen Dominik, a koji je kasnije zapisao te svatovske običaje, možemo pretpostaviti, da je taj tekst o svatov­skim običajima u Međimurju doista najstariji rukopi­sni dokument o toj temi u Međimurju.
 
Druga knjižica D. Kolarića o svatovskim običajima je veličine 14,5 x 20,0 cm, nepaginirana, 36 stranica, na na­slovnici nosi natpis “Kolarić Dominik - Kolarić Lena”, a na slijedećoj stranici se nalazi gore citirana posveta D. Kolarića svom sinu Leonardu Kolarić. Ovaj opis svadbe­nih običaja predstavlja skraćeni oblik prvog zapisa iz 1916. godine. Prema izjavi D. Kolarića to je učinjeno zbog toga, jer “ljudima se danas jako žuri i više nemaju strpljivosti slušati duga i sadržajna spričavanja o ženid­bi i o braku”.
 
Treća knjižica o svatovskim običajima u D. Hrašćanu (14 x 20 cm, nepaginirana, 32 stranice) je napisana 1970. godine za Leonarda Kolarića i njegovog sina Božu, unuka D. Kolarića, još je kraća verzija svatovskih obi­čaja. Očito je da je ova knjižica još više prilagođena “žurbi” suvremenog čovjeka.
 
U drugoj knjizi Međimurske kvatrologije, pod nazivom "Sjećanje na prošlost", autor donosi svoju biografiju, koja je presjek života i običaja u njegovu rodnom selu Donjem Hrašćanu, ali i u Međimurju.
 
U trećoj knjizi Međimurske kvatrologije "Crni dosje 780/45" D. Kolarić kratko opisuje svoje uhićenje, saslušanje i osudu od komunističkog suda  na osam godina prisilnog rada zbog navodnog "ratnog zločina". Tu je posebno važno što se u knjizi prvi put objavljuje dokument "Vojnog suda oblasti "Zagrebačke" J.A. Vijeća kod komande grada Čakovec", koji se odnosi na okrivljenog D. Kolarića, na temelju čega se može rekonstruirati sudski proces koji se vodio protiv autora i koji je završio presudom "na lišenje slobode sa prinudnim radom kroz osam (8) godina i gubitak svih gradjanskih i političkih časti kroz pet (5) godina. Ova presuda postaje izvršna nakon odobrenja Višeg vojnog suda po čl. 29. Odredbe o voj. Sud." Uz to, u knjizi se objavljuju i drugi sudski spisi u vrijeme suđenja i oslobađanja okrivljenika. Iako je u pritvoru i zatvoru ostao samo 48 dana, njemu je bila nalijepljena etiketa "državnog neprijatelja", "ratnog zločinca" i "okorjelog klerikalca", koja ga je pratila cijelog života i s kojom je i umro.
 
Četvrta knjiga Dominika Kolarića je kronika Donjeg Hrašćana i cijeloga Međimurja. Autor kroz opis povijesti svoga sela, običaja i pojedinih ljudi kojih se je on sjećao, ili o kojima je čuo, dočarava nam kako se je živjelo u dijelu Hrvatske koji je bio pod mađarskom vlašću u vremenskim razmacima. Nakon što je hrvatska vojska 1848. godine, na čelu s banom Josipom pl. Jelačićem, oslobodila Međimurje od mađarske vlasti, dvije godine nakon njegove smrti, 1861., Međimurje ponovno potpada pod Mađare i u tom kolonijalnom stanju dočekuje Prvi svjetski rat. Nakon Prvoga svjetskoga rata Međimurje, u kratkom vremenskom razdoblju, ponovno oslobađa hrvatska vojska, ovaj puta na čelu s dvojicom pukovnika, Slavkom Kvaternikom i Dragutinom Perkom. No, godine 1941. Mađari ponovno zaposjedaju Međimurje. Time se vidi važnost zapisa Dominika Kolarića, međimurskoga Hrvata, koji je kao austrougarski vojnik preživio Prvi svjetski rat, a i Drugi svjetski rat za vrijeme mađarske strahovlade u njegovu rodnom Međimurju.
 

Marijan Majstorović

Dr. Marko Jukić: Kada se general uhvati visoke politike…

 
 
Mnogi su napali Miroslava Škoru. Napali su ga i s ljevice i s desnice. Napali su ga i politikanti, i političari, i ljevičari, i desničari, i radnici, i seljaci, i »poštena inteligencija«, i ustavni suci, i manjinski Srbi, i »antifašisti«…, ali i generali Hrvatske vojske! Da, i generali Hrvatske vojske, bez obzira o komu se radi. Da ne bude zabune, radi se o prpošnom i neobuzdanom generalu Ljubi Ćesiću Rojsu, koji je izjavio: »Žalosti me kad sam vidio tko sve podržava mojeg prijatelja Miroslava Škoru, da ga podržavaju bivši veleizdajnici Ivo Josipović i Stipe Mesić. Svi koji budu davali glas za Škoru, to je glas za Stipu Mesića i tko zna kakve mračne sile. Toga nisu ni svjesni ljudi koje je sada uhvatila euforija… Vidjet ćete tko će davati podršku Škori, ljudi koji žele unijeti nemir u Hrvatsku«. Tako zbori Ljubo Ćesić Rojs.
https://i.ytimg.com/vi/6KsuOv93T9Y/hqdefault.jpg
A pogledajmo kako zbori dr. Marko Jukić u Croative.net (https://croativ.net/komunjare-protiv-dr-miroslava-skore-1596/). Jukić se pita: »Tko je napao dr. Miroslava Škoru? Napali su ga neprijatelji Hrvatske: komunistički potomci koji misle da imaju nasljedno pravo na vlast, lažovi (čije laži ni Haag nije prihvatio), HDZ-ovi uhljebi koji ne poštuju volju naroda, komunistički ustavnopravni stručnjaci koji ništa nisu naučili o demokraciji jer su završili komunističko pravo. Tim pravnim stručnjacima je normalno da se smicalicama onemogući referendum, da se nakon izbora izigra volja naroda i da se vodi politička trgovina zastupničkim mandatima. Samo budala može usporediti dr. Miroslava Škoru s razbojnikom Karađorđevićem koji je 1929. uveo srbijansku diktaturu. To pokazuje njihov bolesni komunistički mentalitet i mržnju prema Hrvatskoj« i nastavlja: 
 
»Dr. Miroslava Škoru su neprijatelji već svrstali u takozvanu desnicu jer izjaviti domoljublje je za njih neprihvatljivo, biti domoljub znači biti desničar, ustaša, fašist itd. To je njihovo bijedno (komunističko) poimanje demokracije. U RH nema ni desnici ni ljevice postoje domoljubi, izdajnici, uhljebi, potomci komunističko-četničkih zločinaca i izgubljeni diletanti koji ništa nisu naučili niti shvatili. Zalaže se (dr. Škoro) da Hrvatska bude ravnopravna u EU-u i da EU bude zajednica ravnopravnih nacija a ne unitarna zajednica koja narodima (državama) nameće svoju volju. Današnja vlast i leva opozicija su protiv hrvatskog suvereniteta i hrvatske države. Dr. Škoro ne želi okrenuti glavu u drugu stranu i praviti se da ne vidi kuda Hrvatska ide. Njegova dijagnoza stanja je apsolutna točna: "Političke elite potpuno su se otuđile od naroda. Bahatost i arogancija idu toliko daleko da se raznim smicalicama i manipulacijama ne dopušta održavanje referenduma"«.
 
I što sada reći tko je prema Marku Jukiću Ljubo Ćesić Rojs? Je li »neprijatelj Hrvatske«? Nije! Je li »komunistički potomak«? Ne znam! Je li HDZ-ov uhljeb? Možda je i bio… Je li »komunistički ustavnopravni stručnjak«…? Nije! U nastavku Marko Jurić zaključuje kako »Samo budala može usporediti dr. Miroslava Škoru s razbojnikom Karađorđevićem koji je 1929. uveo srbijansku diktaturu«, pritom izravno misleći na Peđu Grbina, Hrvata iz Istre čiji je otac bio zaposlenik zločinačke »Jugoslavenske narodne armije« (JNA), i iz Istre u kojoj je (za)počela planska srbizacija još 1944. godine. U nastavku dr. Marko Jukić, govoreći o onima koji su protiv Škore, ističe da to »pokazuje njihov bolesni komunistički mentalitet i mržnju prema Hrvatskoj«, što se ne bi moglo reći za našega generala koji se uhvatio visoke politike.
Na kraju, najbolje je da vi, dragi čitatelji, sami donesete svoj sud i zaključite zašto je jedan general Hrvatske vojske, onaj koji se uvijek poziva na Franju Tuđmana, izrekao ove neprimjerene budalaštine. Na sramotu sviju nas!
 

Pavao Blažević

»Lijepo su govorili SDA-ovci po džamijama. Draži mi je brat musliman iz Pakistana, nego komšija kjafir«

 
 
Ulazak migranata u Europu ima svoje zakonitosti. Dakako, ilegalne, krijumčarske, što se može vidjeti na primjeru Bosne i Hercegovine. Od početka 2019. godine uspostavljena maršuta ilegalnog ulaska migranata na područje BiH i to crtom Grčka - Makedonija - Srbija – Republika srpska - BiH. Za sada ih je najviše stacionirano u Sarajevu, Bihaću, Velikoj Kladuši i Tuzli. Priljevom migranata ugrožena su ljudska prava građana Bosne i Hercegovine, a manjim dijelom i migranata.
https://www.hrw.org/sites/default/files/styles/16x9_946x534/public/multimedia_images_2018/201812eca_migrants_bosnia.jpg?itok=AHzrGklA
Na područje Tuzle migranti su dovezeni organizirano iz Srbije. Na isti su način migranti stigli i do Sarajeva i Bihaća, odnosno Velike Kladuše. Migranti se ponašaju vrlo agresivno. Tamo gdje su stacionirani nastupa stanje anarhije u kojem je ugrožen život domicilnog stanovništva. Pojačan je kriminal, stalne su krađe torbi i novčanika. Stalan je i međusobni obračun i tučnjava između migranata. Po gradovima prate mlađe osobe ženskog spola. Lažno se predstavljaju i prikrivaju osobne dokumente, te rade druga kaznena djela koja svakodnevno policija evidentira. Žive u nehigijenskim uvjetima, čime su ugrožena osnovna prava na sigurnost i slobodu kretanja građana BiH. Dolazi do pojava određenih zaraznih bolesti, što dovodi u pitanje i sigurnost javnog zdravlja građana.
 
Migranti su dovezeni u BiH organizirano. Dovezla ih je mreža krijumčara, kojima migranti daju velike svote novca kako bi ih prebacili do država Europske unije. Nakon ilegalnog ulaska u Bosnu i Hercegovinu, oni ostaju tamo, izvarani, jer ne mogu proći u države Europske unije, kako su im to krijumčari obećali. Organizirani kriminal s migrantima obuhvaća ilegalni prelazak granice i ulazak u BiH, transport do odredišta (Bihać, Tuzla, Velika Kladuša, Sarajevo…) i osiguranje smještaja za migrante. Sve to uz veoma visoke iznose novca koji migranti plaćaju.
 
Krijumčarenje migrantima je postalo vrlo unosan posao na kojemu pojedinci i skupine zarađuju velike svote novca, a postoji osnovana sumnja da to vrlo često rade u suradnji s građanima koji, pod okriljem humanitarnog rada, za koji nisu registrirani, ostvaruju velike zarade. U pitanju je najobičnije kazneno djelo krijumčarenje ljudima. I migranti su žrtve krijumčara i žrtve mjerodavnih tijela koji nesavjesno obavljaju službu i omogućavaju krijumčarima da se na migrantima bogate i zarađuju. Mjerodavna tijela ne žele istraživati migrante i utvrđivati njihov pravi identitet. Jedan komentator na portalima je to ovako zaključio: »Lijepo su govorili SDA-ovci po džamijama. Draži mi je brat musliman iz Pakistana, nego komšija kjafir« (klix.ba/vijesti/bih/migranti-siju-strah-medju-tuzlacima-kradu-novcanike-i-prate-djevojke-na-ulici/190624115). Za one koji ne znaju, na arapskom jeziku »kafir« je »nevjernik«, nemusliman, slično kao i »kaurin« od turske riječi »gâur«.
 

Zrinko Horvat

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1607 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević