Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Američka PIA 20. III. 2020. zatražila da sve lokalne, državne i savezne vlade omoguće proizvođačima plastike i plastičnih proizvoda nastavak rada

 
 
Jučer se dogodio u Zagrebu potres. Dogodio se u doba koronavirusa. Ujedinjeni Arapski Emirati poslali su Hrvatskoj pošiljku od 11,5 tona. Što povezuje navedene događaje? Koji proizvodi će vam olakšati život u ovom trenutku? Stoga je na prvi pogled neuobičajeno raspravljati o plastičnim vrećicama. Koje su po mišljenju, ne samo hrvatskih političara, već i „zaštitara“ prirode i nestručnjaka loše rješenje. Stoga prijete njihovom zabranom, a nemaju za to pravnu osnovu. Što je još gore, zbog njih stvorena je u javnosti predodžba o plastici kao lošem materijalu. Kao glavnom uzročniku svih ugroza koje nam prijete. Stoga se najprije navode tri najnovije upadnice (e. breaking news u smislu posljednje pristigle vijesti).
https://ifpnews.com/wp-content/uploads/2020/03/UNICEF-UAE-Uzbekistan-Send-Aid-to-Iran-amid-Coronavirus-Outbreak.jpg
To su priopćenje za javnost Plastics Industry Association (Udruženja plastičarske industrije) te odluka zakonodavaca iz savezne države Maine (SAD), o odgodi primjenu državne zabrane plastičnih vrećica. Izvorni povod reakciji su prijedlozi saborskih zastupnika koji traže u nas zabranu plastičnih vrećica te novinski tekst i izjava čelnice udruge koja „brine“ o zaštiti potrošača.
 
Priopćenja
 
Udruženje plastičarske industrije (PIA) u SAD-u, 20. ožujka 2020. obratilo se priopćenjem američkoj, a time i svjetskoj javnosti o povezanosti pandemije koronavirusa i plastike. Prenosi se gotovo u cijelosti, s nužnim objašnjenjima. Udruženje je zatražilo da sve lokalne, državne i savezne vlade omoguće proizvođačima plastike i plastičnih proizvoda nastavak rada. Naime nužni su u slučaju ove potrebe, koja trajno raste.
»Sve je više tvrtki kojima je naređeno zatvaranje tijekom pandemijske krize. Međutim važno je da zdravstveni radnici imaju pristup jednokratnim plastičnim proizvodima. Doslovno, jednokratni plastični proizvodi mogu biti izbor između života i smrti. Posebno se naglašava potreba za raznim jednokratnim štrcaljkama, injekcijama, intravenoznim vrećicama za krv i ostale otopine ili pastozne tvari, poput tuba za kreme te zamjenjivim dijelovima ventilacijskih uređaja. U potrebne jednokratne plastične proizvode ubrajaju se bolničke haljine, rukavice i maske koje svakodnevno štite zdravstvene radnike. Gotovo je sigurno da svaka potrebna tvorevina u medicini poput strojeva, komada opreme za medicinsku njegu, bolnički kreveti, oprema za preglede i alati sadrže komponentu izrađenu od plastike.« Nužne su i jednokratne plastične čaše kao i medicinski odobrene plastične slamke. Tome treba pridodati i sve vrste pelena te uložaka.
 
»Uz to, plastika ima vitalnu ulogu u mnogim drugim područjima kao što je zaštita hrane i njezino održavanje svježima, što smanjuje zagađenje i otpad. Sadrže vodu za one koji nemaju pristup čistom i sigurnom izvoru. Također, plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući. Istovremeno štite zaposlenike i kupce supermarketa od svega što vreba na torbama za višekratnu upotrebu.
Kako se virus COVID-19 širi po cijeloj zemlji (o.a. diljem svijeta), jednokratni plastični proizvodi postaju još važniji. Živi se dulje, zdravije i bolje zbog tih proizvoda. Članice API u potpunosti su spremni udovoljiti tom zahtjevu i pomoći u zaštiti naših zajednica. Ti su radnici neophodni za tu borbu.«
Svega je dan starija vijest. »Zakonodavci u saveznoj državi Maine izglasali su 17. ožujka 2020. odgodu primjenu državne zabrane plastičnih vrećica, kao dio većeg paketa hitnih mjera čiji je cilj usporavanje širenja pandemije koronavirusa. Nekoliko dužnosnika u drugim državama, uključujući vrhovnog republikanca u državnom Senatu New Yorka, zagovaraju sličnu akciju«.
 
Iz teksta „Zeleneći naš put do infekcije, Defra upozorava na bioplastiku i Montreal“ samo misao. „Zabrana plastičnih vrećica za namirnice nije sanitarna odluka i dolazi u najgore zamislivo vrijeme“ (17. ožujka 2020.).
Sve navedeno, a u svjetlu jutrošnje Konferencije Kriznog stožera, nameću se osnovno pitanje. Što sadrži pošiljka iz UAE-a? Kda je prvenstveno namijenjena zdravstvenim radnicima. U svjetlu potresa u Zagrebu. Od čega će biti boce za vodu koje ćete ponijeti sa sobom?
 
Zašto sada ta rasprava?
 
Postoje dva razloga. Nedavno je objavljen u jednom dnevniku tekst i čula se izjava čelnice udruge koja se bavi „zaštitom prava potrošača“. Tekst u dnevniku, na prvi pogled pun je korisnih podataka. Međutim, iz citiranog teksta vidi se da je korišten visokoprofesionalni izvor organizacije koja se bavi hogwash-em (pranjem pahuljica). Zašto pranjem pahuljica? Zato da se sakriju znatno ozbiljniji antropogeni uzroci klimatskih promjena. Ta se organizacija na ovim prostorima bavi greenwashing-om (zelenim ispiranje mozga) već tri desetljeća. Čelnica je izrazila podršku predviđenim zabranama plastike. Zašto? Naime bez obzira koliko je dobra ili loša plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, ipak je bitno bolja od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala.
Početkom ove godine stupile su na snagu neke odredbe dviju direktiva o plastičnoj ambalaži i jednokratnim plastičnim proizvodima.
 
Direktive
 
Hrvatska javnost nedovoljno je upoznata s dvjema direktivama koje je donijela EU 2015. i 2019. U javnosti treba govoriti i pisati o plastičnim vrećicama, jer one od PVC-a i najlona nikada nisu postojale.
 
Valja navesti obje direktive. Na prodajnim mjestima opravdano piše: „Koristite štedljivo plastične vrećice“. Smanjenje potrošnje plastičnih vrećica regulirano je Direktivom 2015/720 Europskog parlamenta i Europskog vijeća od 29. travnja 2015., o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje (15-50 mikrometara). To znači da se u zakonodavstvu Unije vrećice smatraju ambalažom. Mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu, ili nekim pod zakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Mr. sc. Maja Rujnić Havstad s Katedre za preradu polimera FSB-a, provela je sredinom veljače terensko istraživanje o primjeni tih direktiva. Članak „Plastofobija je zahvatila i hrvatske trgovačke lance“ objavljen je 18. ožujka 2020. (https://zg-magazin.com.hr). Tko je ovlastio trgovce da rade što hoće i da se sugerira političarima da ih zabrane?
 
Direktiva 2019/904 Europskog parlamenta i Europskog vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Ona obuhvaća plastične proizvode za jednokratnu upotrebu (SUP). Tu se zabranjuju slamke (osim za medicinske svrhe), štapići za uši, tanjuri itd. Zanimljivo je da su u konačnoj inačici teksta izostali opušci. Koji su veliki onečišćivači okoliša.
 
Rangiranje prioriteta
 
Među osnovna ljudska prava ubrajaju se voda, zrak, tlo i čisto more. O čistom moru govori se vrlo mnogo pod nazivom „Mikroplastika u oceanima“. Veličina problema je 0,25 % godišnje proizvedene  plastike.
 
O svakoj ljudskoj djelatnosti konačnu odluku donosi politika. Koja ovisi o kvaliteti pripremljenih podloga. U čijoj izradbi bi trebali sudjelovati stručnjaci za tu djelatnost, čije djelovanje treba proći kroz društveno-humanističku provjeru. A odluka se mora kvalitetno objasniti javnosti. U slučaju jednokratnih plastičnih proizvoda i plastične ambalaže to je izostalo. I zavladao je na tržištu nered. Taj nered posljedica je činjenice da nadležni organi nisu javnosti objasnili razliku između dviju EU direktiva.
 
Materijal je samo mogućnost koja se ostvaruje pravljenjem određene tvorevine. Nema idealnoga, već samo optimalnog materijala za određeni proizvod. Pa tako i onaj načinjen od plastike. Prestanite skupljati jeftine političke bodove na riječi plastika. Posebno jednokratna plastika. A moguće štedljivo postupanje ili zabrane se odnose samo na proizvode, a ne materijale. Epidemija koronavirusa je pokazala svu nesmislenost borbe protiv materijala, plastike.
 

Igor Čatić, profesor emeritus

"Hrčci" su oni koji u doba Corone vuku iz trgovačkih centara robu, namirnice, dezinfekcijska sredstva…

 
 
Danas je 21. ožujak 2020., nekad prvi dan proljeća. Jutro. Sad će sunce tamo iza dugavskih zgrada („zgrada“, kako neljudski pojam za ljudske domove). Samo što nije. Zatvaram se u svoju izbu 2,0x1,5 m da ne smetam supruzi koja još spava. Ona je danas dežurna spavačica, mene je nešto istjeralo iz postelje još prije pet. Srčem kavu bez šećera kao i već nekoliko godina jerbo me, tko zna kada, strefilo da budem u jednoj od tih skupina na koje sada i Corona najradije i među prvima udara.
https://www.dw.com/image/52560344_101.jpg
Kosići su svoje već otpjevali, sad se javlja grlica koju smo u mom rodnom kraju zvali „kupuj kru'“ jer se tako glasa. Poslušate li pažljivije čut ćete taj poziv. U blizini, odmah iza ugla, je pekarnica, nu danas ne moram „kupovati kru'“ - nahrčkali smo ga za dva tri dana - eno ga u zamrzivaču. I on mi je skoro zabranjen, samo po tanka kriška, tanja od one kakvu je svojedobno aktualna prva dama ovdašnjim „debeljucama“, jer da smo mi najdeblji u Europi. Znam kako se neki pitaju, a što znači „nahrčkati“. Jadni hrčak, ta umiljata životinja, mnogima i kućni ljubimac, postao je odjednom omražen lik. Naročito u njemačkim medijima, „hrčci“ su oni koji u doba Corone vuku iz trgovačkih centara robu, namirnice, dezinfekcijska sredstva…, a naročito su se namjerili na toaletni papir(!) u velikim količinama. (Hamster, njem. hrčak, Hamstern, vući kao hrčak, „hrčkanje“, zgrtanje, Hamsterkaufe - „kad hrčci kupuju“). Drže ih sebičnim gadovima, jer da sve „popale“ pa ništa ne ostane drugima. Ti „hrčci“ su postali, kao i Corona, globalna pojava. Političari diljem svijeta, i medija, viču: Ne kupujte !, al' „hrčci“ im ne vjeruju. Ne znam zašto.
 
Jučer me nazvala doktorica sa „šećerane“ (Zavod "Vuk Vrhovec") da odgodimo kontrolni pregled, koji je trebao biti idući tjedan, za poslije Corone i usput mi dala neke upute. Dugo se ne ćemo vidjeti. Hoćemo li? Sjajna doktorica, sjajni su tamošnji doktori, sestre i ostalo osoblje. Najradije bih ju spomenuo imenom, nu možda joj se ne bi svidjelo. Drugom zgodom. Nadam se postcoronskoj  prigodi. Naši su liječnici i inače odlični u svakom pogledu, u svakom području medicine, od obiteljskih do bolničkih. Kolike bih tek pohvale mogao izreći našoj obiteljskoj liječnici i sestri. Prate i pratile su nas kroz tri generacije - i da bih riječ rekao - Znaju o nama, pacijentima inače, više nego mi sami o sebi. Uostalom branio sam liječničku struku prije desetak godina u nekoliko navrata još u tiskanom Fokusu. U jednoj „aferi“ koju je pandemijski širila ovdašnja medija (lat. virus, hrv., smrad) čak je i Uskok „naskočio“ na obiteljske liječnike. Bila je to jedna od onih akcija, infodemija, u razaranju hrvatskog društva, najvjerojatnije u širem sklopu - razaranja obitelji. Zato kad danas čitam kako taj isti „virus“ (medija) bezgranično hvali naše liječnike dođe mi muka, blago rečeno. Pa ću tek za starim Grcima ponoviti: Čuvaj se Danajaca i kad darove nose.
 
Dok ovo zapisah stigle su i vrane. One su naši vanjski sustanari. Vjerujem kako nas stanare te inteligentne i gradu prilagodljive ptice prepoznaju po facama, a i misli nam već čitaju. Njih nije htjela ni ptičja gripa. Čekaju da se mačke o kojima se brinu dvije susjede, najedu pa će one dovršiti obilate ostatke. Nego gdje sam ja to, što me je, nas, stiglo? Ništa osobito, samo je Globalni dojahao u naš dom, u svaki naš dom. A dom je realno postao - zatvor. Do sada nas je kontrolirao preko mobitela, i doma i u kretanju, a sada nas je još i opkolio. Uz pomoć jahača Corone. Pipneš kvaku na izlaznim vratima. vreba Ona, stisneš gumb za dizalo, i tu vreba, stisneš gumb u dizalu, e tu bi tek mogla biti. A je li tko prije koju minutu ondje kihnuo, ne daj Bože. Naročito su opasni oni koji se osjećaju zdravima, a već su ju negdje, ne znajući isto tako, od istih takvih, „zapatili“, „navukli“ se na nju. Tek na izlaznim vratima, pa na i u prostoriji za smeće… I tako na povratku.  
 
Corona, to nešto nit' živo, nit' neživo - živi tek ako ti dohvati stanice - učinila je nešto nevjerojatno - da svaki od nas jedan drugome bude potencijalni neprijatelj. Ukinula je, za nadati se privremeno, ono elementarno ljudsko, izravni ljudski kontakt, druženje, posijala ogromno nepovjerenje… Možda je to samo opomena. Posljednja. Pred isključenje.
Za danas, 21. ožujka, dosta.
 

Mato Dretvić Filakov

Podnio je teret hrvatske borbe u želji da hrvatskom narodu pomogne da što prije ostvari svoju slobodnu državu

 
 
Iznenadna smrt profesora Bože Dugeča ostavila je u srcima njegovih prijatelja i suradnika duboku bol i tugu, a u hrvatskim redovima intelektualnu prazninu koju će biti teško popuniti. Poput munje pronijela se je vijest o njegovoj smrti među iseljenim Hrvatima na svim kontinentima, uključujući i neka mjesta u Hrvatskoj gdje je Dugeč bio poznat i obljubljen. Prof. Božo Dugeč rodio se je 5. siječnja 1932. u Sedramiću blizu Drniša. Osnovnu školu završio je u Drnišu, gimnaziju u Dubrovniku, a Filozofski fakultet (hrvatski jezik s književnošću i ruski jezik) u Zagrebu. Od svojih najranijih dana Božo je pokazivao ljubav prema Hrvatskoj i svom hrvatskom narodu, a poštovanje i pravičnost prema drugima, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i uvjerenja. Njegovi rodoljubni i beskompromisni stavovi bili su magnet u okupljanju prijatelja i suradnika, ali isto tako u očima karijerista i oportunista njegova ljubav za Hrvatsku bila je razlogom za ocrnjivanje, sumnjičenje i optuživanje. U svom zalaganju za ljudsko dostojanstvo i pravdu stvarao je prijatelje i neprijatelje. Još kao student zagrebačkog Sveučilišta nije zbog svojih stavova mogao dobiti mjesto u studentskom domu i zato je, da bi preživio i uspješno završio školovanje, bio prisiljen obavljati najteže fizičke poslove (istovar ugljena iz vagona i slično).
Božo Dugeč
 
Poslije završenih studija, kao profesor hrvatskog jezika službovao je po raznim mjestima u Hrvatskoj. U svom radu nikada nije pomišljao na osobne probitke, već je nastojao svojim učenicima pružiti što bolju i širu naobrazbu i ojačati u njima osjećaj nacionalne pripadnosti. Među učenicima i u puku Božo Dugeč je bio cijenjen i obljubljen, ali ne i u redovima vladajuće manjine, poltrona i karijerista. U vrijeme Hrvatskog proljeća bio je na strani onih koji su željeli Hrvatsku izvesti na put slobode i demokratskog rasta. U Donjem Miholjcu bio je izabran za predsjednika ogranka Matice hrvatske. Držeći za ono vrijeme neobično smione govore na osnivačkim skupštinama Matice hrvatske širom Slavonije (Našice, Valpovo, Virovitica, Donji Miholjac, Ilok i dr.) i zalažući se za pravo hrvatskog naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini, postao je trn u oku režimskih slugu i meta okorjelim Jugoslavenima i oportunistima za bjesomučne napadaje. Poslije zloglasne sjednice u Karađorđevu 1971. bio je optužen za širenje hrvatskog nacionalizma. Zbog napada i prijetnji da će biti uhićen opravdano je odlučio pobjeći u Njemačku. U odsutnosti je bio osuđen na tri i pol godine strogog zatvora. Čim je stigao na slobodu, iako je morao raditi teške i opasne fizičke poslove u jednoj čeličani, uključio se aktivno u hrvatsku osloboditeljsku djelatnost. Jugoslavija je vidjela u njemu i njegovoj upornosti vlastitu opasnost i zato je 1978. od Njemačke bila zatražila njegovo izručenje. Ono što je u domovini pritajeno priželjkivao i zbog diktature poluotvoreno zastupao, došavši u Njemačku počeo je otvoreno isticati i propagirati.
 
Zajedno sa svojom suprugom prof. Malkicom Dugeč bez odugovlačenja pridružuje se nacionalno svjesnoj hrvatskoj emigraciji koja otvoreno zastupa i brani ideju hrvatske državne nezavisnosti i narodne slobode. Njih dvoje, bez prigovora pomažu jedno drugome, i cijelo vrijeme nosili su teret hrvatske borbe u želji da hrvatskom narodu pomognu da što prije ostvari svoju slobodnu državu i da se oni, umorni, ali sretni i zadovoljni, povrate u nju. Božo i Malkica shvaćali su teško i mučno stanje u kojem se nalazi hrvatski narod, ali njihova vjera u pobjedu bila je puno veća od poteškoća s kojima su se susretali i svakodnevno hrvali. U njihovu radu Hrvatska je bila i uvijek ostala na prvom mjestu.
 
Prof. Božo Dugeč je bio razborit u svojim nastupima i u svom djelovanju. Nikada nije nepromišljeno podcjenjivao niti precjenjivao snagu jugoslavenske tamnice. Na proslavi Desetog travnja u Münchenu 7. travnja 1979., govoreći o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, o našim uspjesima i problemima, o situaciji u kojoj se nalazimo i iz koje želimo izaći, između ostalog Dugeč je rekao i ovo: "A to je vrlo mučan položaj, jer protiv sebe imamo dobro organiziranu propagandnu mrežu jedne diktatorske tvorevine, s brojnim agentima i ubojicama, a s druge strane - nadzor i sumnjičavost organa sigurnosti u zemljama privremenog boravka…, ali se ne moramo i nećemo se nikada pomiriti sa stanjem u kakvom se danas nalazi naša Domovina i hrvatstvo. Za volju nekih velikih ideja, mira u svijetu i 'statusa quo' mi nismo spremni robovati i mi ćemo prinijeti baklju 'balkanskom buretu baruta' i time otvoriti vrata pakla, pa makar nestali do posljednjega". ("Republika Hrvatska", br. 121., str. 17.-18.).
 
Božo Dugeč je bio hrvatski rodoljub i intelektualac u pravom smislu riječi. Po naravi je bio blag, tih i miran, ali u obrani svojih hrvatskih i političkih stavova uporan i logičan. Bio je dosljedan sljedbenik Starčevićeve političke doktrine. Nikada nije zagovarao nasilje i nepravdu, ali je vjerovao da svi ljudi, pa tako i Hrvati, imaju pravo boriti se svim prikladnim sredstvima za svoj opstanak i svoju državu. Bio je dva puta sabornik HNV-a, dužnosnik UHE, a u času svoje smrti bio je dužnosnik HRD-a "Dr. Ante Starčević" u Stuttgartu. Pisao je u raznim hrvatskim listovima i časopisima. Prije dolaska u emigraciju u Hrvatskoj je bio dopisnik "Večernjeg lista". U časopisu "Republika Hrvatska" objavljivao je političke i satirične članke u kojima je oštro šibao po neprijateljima hrvatske državne nezavisnosti i slobode. Za njega se s pravom može reći da je živio i radio za Hrvatsku. Ona je bila njegov ponos, a njezina sloboda bila bi mu nagrada i plaća koju bi dobio za svoj trud i žrtve. Nije dočekao čas hrvatskog oslobođenja ni zvuke hrvatske na domahu Slobodne Hrvatske i on sada s osmijehom na licu prati hod hrvatskog stroja koji se je uputio u pravcu hrvatskog svanuća.
 
Preminuo je iznenada u rano jutro 17. ožujka, u vrijeme kad su sabornici Osmog Sabora HNV-a napuštali Stuttgart u kojem su kroz nekoliko dana raspravljali o svojoj i Božinoj Hrvatskoj. Pored supruge Malkice i najbliže rodbine, 22. ožujka 1990. Ispratilo ga je na vječni počinak mnoštvo Hrvata i njegovih osobnih prijatelja iz Domovine i hrvatske dijaspore.
Dragi Božo, počivaj u miru!
 

Šime Letina

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 09/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1285 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević