Get Adobe Flash player
Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za...

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

Na djelu je negacionizam, revizionizam, krivotvorenje povijesti,...

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

Udomljavanje nevine dječice kod 'tople braće' i 'toplih...

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Ostatak od HNS-a pretvara se u travestiju, operetu i...

Nigdje nema roditelja i obitelji

Nigdje nema roditelja i obitelji

Građanski odgoj i obrazovanje     Čitajući Prijedlog...

  • Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:06
  • 'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:03
  • (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:43
  • Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:38
  • Nigdje nema roditelja i obitelji

    Nigdje nema roditelja i obitelji

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 21:07

Posvećeno generalu Slobodanu Praljku

 
 
"Možete zgaziti cvijeće,
ali ne možete zaustaviti proljeće!"
Jer,  sjeme je već posijano…
 
Ima tome mjesec-dva, ne sjećam se više točno koliko, kako sam sasvim slučajno otvorila na youtubu video s razgovorom jednog političkog komentatora na federalnoj TV BiH,.
I, moram priznati, kako sam se zainteresirala i počela  gledati, iz čiste znatiželje. Jer je tema bila jako, jako interesantna. A bila je o suočavanju Bošnjaka s njihovom prošlošću.
„Trebamo se suočiti s našom prošlošću i kazniti sve zločine i zločince. Vidite kako su to uradili Hrvati! Nakon osude Praljka i šestorke, o tome se pričalo tri dana…i prestalo“, kaže on.
–E, pa, niti jest tako i niti će biti tako, dragi naši susjedi!!!
Jer, ovaj narod više ništa ne zaboravlja. I više ništa ne oprašta. 
–Imaš potpuno pravo! Zar se može   nekoga tko je bio tako veliki čovjek,  prešutjeti?
Zaboraviti. I prekrižiti…
Zar možemo prešutjeti, a  prešućujući generala Praljka, odustati i od sebe samih?
Zar možemo izgubiti vjeru i  u pravdu i u pravednost?
–E, moja Monika, moja Monika! Baš si naivna! Uvijek bila i ostala.
A, zar možemo očekivati ikakvu pravdu, od onih koji kroje nepravdu?
Zar možemo apelirati na savjest i moral onih, koji su bez savjesti i morala?
Pa, haška je „pravda“ počela nepravdom i završila  nepravdom.
A mi, onako naivni kakvi i jesmo, očekivali smo, i očekujemo nažalost i dalje, i pravdu i pravednost.
Ali, suci,  Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujemo vašu presudu!
http://caffe-tony.com/wp-content/uploads/2017/11/24312384_1583081658441392_7585267921497022467_n.jpg
„29.  je travnja 1992. Krizni štab općine Mostar, a kasnije i krizni stožeri općina Čapljine i Širokog Brijega, svu vlast i obranu tih općina povjerili su Hrvatskom vijeću obrane.
I Predsjedništvo BiH, na čelu s Alijom Izetbegovićem, složilo se da se obrana Mostara, sukladno odluci Kriznog stožera Mostara, povjeri HVO-u.
‒ O čemu, onda, pričaju ovi iz Haaga? O kakvom to „udruženom zločinačkom pothvatu“ lupetaju?
 Pa, tko bi normalan davao, kao što se to tada dalo, obranu svoje zemlje u ruke takvim udruženim zločincima?
 
UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT!!!???
 
Kakva sramotna laž?!
A mi, onako naivno, po našem dobrom starom običaju, očekivali smo i pravdu i pravednost.
Baš smo, baš smo prave naivne budale!!!
 ‒Pa, jesu li ti „mudraci sijedih glava“, moja Lucija, čuli za pet stotina izbjeglica, pretežito iz Bosne, smještenih u hotelima duž cijele naše obale? Jesu li znali  da je i za njihovu djecu  organizirana  i škola na bosanskom jeziku?Jesu li imali uvid u popis svih ranjenika… njih deset tisuća, liječenih ovdje kod nas u Hrvatskoj?
Pa o obučavanju njihovih policajaca i pilota,
Pa o obučavanju  i opremi čitavih postrojbi,
Pa o  stalnoj im dopremi naoružanja,    
Pa, o otvaranju i logističkih centara u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru,    
Pa o oslobađanje Mostara i doline Neretve  od velikosrpskog agresora, četnika i bivše JNA, kada su agresori bili do nogu potučeni, isključivom zaslugom   Hrvata… HVO, HV i HOS.  
Jer, muslimanska vojska nije raspolagala ni oružjem, ni obučenim ljudstvom, niti iskusnim časnicima, koji bi se na hercegovačkim ratištima, mogli suprotstaviti tehnički nadmoćnijem neprijatelju. Taj zadatak na sebe su preuzele postrojbe Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i  HOS-a.
U svim tim borbama Armija BiH nije sudjelovala. Ali, odmah nakon oslobađanja grada, hrvatsko vodstvo dopustilo je ulazak i razmještanje muslimanskih postrojbi koje su došle sa sjevera, iz smjera Jablanice. Iako njihov dolazak u Mostar, nije više imao svrhe. Jer je cijeli taj prostor bio već oslobođen.
MOSTAR!
Oslobođen, ali sravnjen.
Oslobođen, ali spaljen  i porušen…
Oslobođen, ali od samoga sebe.
A Srbija se izvukla od većine optužbi. Nema ni genocida, ni etničkog čišćenja, ni silovanja, ni klanja, ni rušenja, ni paljenja.
„Sravnit ću vas sa zemljom! Neće od vas ostat       ni kamen na kamenu. Čujete li vi mene!?
Ni kamen-n-n-n… na kamenu-uuuu!!!, urla i vrišti general Perišić, dok razgovara s voditeljem programa na Radio Mostaru.
 
I Muslimani –Bošnjaci  su se izvukli od optužbi.
Jedini optuženi su Hrvati.
Najprije su 92.  optuženi za rušenje Starog mosta kojeg su, baš pod zapovjedništvom Slobodana Praljka, a pod paljbom i pod kišom poslanih projektila, Hrvati tj. bojovnici HVO-e, zaštitili daskama i vrećama pijeska.  
 Stari most je srušen 9. studenog 1993. godine.   Ubrzo je u javnost izašla snimka rušenja mosta, a većina svjetskih medija za rušenje optužila postrojbe HVO-a.
„ Čuvajmo se da otrov vlastitog jezika,
ne ubije nas same“, Platon
General Slobodan Praljak  i njegovi suradnici, godinama su dokazivali da HVO nije srušio most. Ekspertni timovi dokazivali su da nije pao zbog udara topničke granate nego od eksplozija mina postavljenih unutar samog mosta.
Pa, nakon toga, nakon što im nije dokazana nikakva krivnja, nakon što su pravi krivci razotkriveni, na leđa su im natovarili još i „podjelu Bosne“  i „udruženi zločinački pothvat“  
Hrvatske i HVO u BiH, s ciljem etničkog čišćenja, između 6. i 11. mjeseca 1993. i pripajanja teritorija RH.
    Sjećam se dobro i toga dana te daleke 93. godine kada su Muslimani u Mostaru dobili, upravo zahvaljujući Slobodanu Praljku, 19 kamiona humanitarne pomoći preko  Herceg Bosne. 
I listam sve, jednu po jednu, stranicu mojih sjećanja. 
A slike mi se nižu …sve jedna za

 

Humanitarni konvoj koji je krenuo iz Metkovića, preko Međugorja, ušao je u Mostar , negdje oko dvadeset sati.
A osam, od dvadeset i sedam kamiona iz konvoja, ostavljeno je za hrvatsko pučanstvo, a devetnaest preostalih, uputilo se u istočni dio Mostara za muslimanski živalj, gdje su se sklonile muslimanske izbjeglice
Problem  s konvojem nastao je u Čitluku, gdje ga je masa svijeta, pretežito izbjeglih Hrvata iz svih dijelova BiH, zadržala i nije dopustila prolaz.   
„Nema prolaza, nema prolaza!“, viču okupljeni ljudi. „Nema prolaza dok se ne izvuku ranjenici iz središnje Bosne“.
Uzalud su bila uvjeravanja i Mate Granića i ostalih govornika. Okupljeni ne odustaju sve dok se ne ispune njihovi uvjeti za propuštanje.
A onda, na jedan od tenkova skače, a tko drugi, nego general Praljak.
I čovjek i ljudina.
I veliki domoljub, i veliki ratnik.
I filozof i intelektualac.
I častan i ponosan.
Pa, onako visok, uspravan, moćno   autoritativan, vičući zapovijeda: „Kreći!!!“ Kreći, jer  „mi moramo spasiti svoje ljude. Mi moramo spasiti od gladi i opkoljene Hrvate u Žepču, Vitezu, Varešu.
Kreći!!! I nema razgovora.
Gospodo, to je sve. Vojnici, maknite ovo ovdje!
Haj'mo!!! Konvoj prolazi. Kreći!!!
I, eto, tako smo, mi k'o mi, pustili i taj konvoj.
Pa je tako taj konvoj, u jeku najžešćih sukoba između Hrvata i Muslimana, prošao bez ikakvih problema.
Zahvaljujući generalu Praljku.
Generalu Praljku, osuđenom bez ikakvih dokaza. Osuđenom političkom odlukom vrlih haaških sudaca. Na Haaškom  političkom sudištu.
Na sudištu na kojemu je Pravda izgubila proces.  Nepravedno osuđena i zauvijek izgubljena.
A mi?
A, mi, ovakvi kakvi i jesmo, i kakvim nas je Bog stvorio, ne samo što smo propustili taj konvoj, nego smo i pomagali   i omogućili slobodnu BiH, i zbrinuli više od pola milijuna izbjeglica iz BiH, i liječili njihove ranjenike, i financirali nastupe njihovih športaša na međunarodnim nastupima, i spasili 1995. od srpskog etničkog čišćenja preko 100.000 Muslimana u Bihaćkoj enklavi, i naoružali njihovu vojsku…
„U najtežim vremenima u Bosni i Hercegovini bi bilo i gore i teže da nije bilo Republike Hrvatske koja je prihvatila izbjeglice, pomagala im, a i dijelovi zemlje oslobođeni su na temelju sporazuma Izetbegović-Tuđman, istaknuo je u Zagrebu predsjednik SDA Sulejman Tihić nakon sastanka izaslanstva njegove stranke s izaslanstvom HDZ-a.
Zato, ne mogu niti hoću, niti želim ikada zaboraviti žrtvu generala Praljka.
 Zato, ne mogu, niti hoću, niti želim zaboraviti ni zločinačku presudu tzv. Haškog suda pravde.
Zato, ne mogu, niti hoću, niti želim zaboraviti ni reakcije mnogih naših Juda, nakon Haške neutemeljene presude.
Osuđen je general Praljak. I osuđeni smo i svi mi, za neučinjeno zlodjelo. A oni zločinci, oni  s one druge strane, slobodni   su ili su oslobođeni. 
Nema ni genocida, ni etničkog čišćenja, ni silovanja, ni klanja, ni rušenja i paljenja.
Perišić sada slobodno šeće Srbijom.
Slobodno šetaju i Šljivančanin, i Šešelj, i Vasiljković, i Miroslav Radić, i Milan Milutinović …
 
I još kažu: Hrvati su dijelili BiH.
–Da su je dijelili i podijelili bi je, moja Lucija!
A dijelili su je neki drugi!
Dijelili su je Srbi vojnim putem.
Dijelili su je i bjelosvjetski emisari.
Dijelio ju je i Alija.
Svi su je cijelo vrijeme dijelili…
Ali, jednima se   u Haagu sudilo što su je,  navodno dijelili, a drugi su nagrađeni jer su je stvarno podijelili.
    I što, uopće, sada reći o sudu koji je oslobodio Šešelja po svim točkama  optužnice, a osudio generala Praljka? 
Kako im vjerovati?
Kako se osjećati sigurnim?
Čemu se, nakon svega, nadati?
Jest, Slobodan Praljak je popio otrov. Ali, popio je otrov za sve nas.  Da ga mi ne bismo morali ispijati i u narednim desetljećima…
 Pa je žrtvovao   sebe, da bi nas trgnuo iz letargije.
I otrovao sebe, da bi izliječio nas Hrvate.
 
Zauvijek nas je napustio general Slobodan Praljak i  svojim činom, odaslao „najsnažniji krik i vapaj za istinom i pravdom kojeg sam ikad čuo. Ali kojega Hrvatska i svijet nisu htjeli čuti…”, piše pater Ike. 
Ali,  ako čovjek nema zašto umrijeti, onda nema zašto ni živjeti.
A, navik živi ki živi pošteno!!!
 
„Vrijeme je da se Hrvatska vrati Hrvatima, vrijeme je jasno poručiti navodnim euroatlantskim integracijama da ih preziremo, da nismo dio toga nakaradnoga svijeta, da nam nisu pomogli obraniti svoju slobodu, da su činili sve da ne dođemo do nje, i da je vrijeme – biti svoj na svome, usprkos tome globalnom cirkusu.
(…)Ne može državni vrh s vragom tikve saditi i očekivati da se hrvatskom narodu neće razbijati o glave.
Upravo tome svjedočimo.
Takvoj Europi se samo bolesni umovi mogu klanjati“,  Marko Ljubić.
„Ako me u Haagu osude, poručio je tada general Praljak, znajte da nijednoga dana neću biti ratni zločinac-jer ja to nisam!“
Očekivali smo pravdu.
Dobili smo laž i nepravdu.
Godišnjica je smrti generala Praljka.
Je li sve bilo uzalud?
Je li nas ovaj njegov čin probudio, trgnuo, ojačao? Dao vjere i snage.
Ili smo se, kao i toliko puta prije, sakrili u mišje rupe i  pobjegli u šutnju, te u strahu za osobni komoditet, stavili  flastere na usta i  zanijemili.
Jesmo li, čuli njegovu poruku?
Jesmo li išta iz nje naučili?
Koliko li ćemo još, Bože moj dragi, nepravde morati  otrpjeti!?
Koliko tuge zatomiti?
Koliko krikova ugušiti?
Oh, Bože. Bože moj, pomozi Ti nama i sačuvaj nas od svakoga zla!!! Amen.
 

Vera Primorac

Plenković i dalje kalkulira, a Bandić i dalje ide dalje

 
 
Svaki učenik mora imati udžbenik za svaki nastavni predmet, gdje je to predviđeno, po mogućnosti isti u cijeloj državi, a ostale dodatne i dopunske nastavne (obrazovne) materijale bi trebali odabrati nastavnici (učitelji i profesori), po potrebi, mogućnostima i interesu. Država je dužna svakom učeniku osigurati udžbenike, na bilo koji način. Obrazovanje i odgoj, bi trebao biti primarni nacionalni interes. Međutim, nije dovoljno samo podijeliti udžbenike na početku školske godine. Taj udžbenik bi trebao biti “izrauban” na kraju školske godine, a ne da se vraća skoro nov. Neki put imaš dojam da nije niti otvoren tijekom školske godine. Znam to, jer sam na kraju godine sakupljala udžbenike. O tome sam puno pisala, kao I o “poplavi” udžbenika iz istog predmeta, “lihvarenju” agenata po školama i neprimjerenom marketingu oko udžbenika, u čemu su sudjelovali neki ravnatelji škola.
http://promise.hr/wp-content/uploads/2018/10/polozeno-hrvatski-u-srcu-.jpg
Noćas sam gledala “Otvoreno” o školskim udžbenicima, zakonu u vezi njih, iskustvima, potrebama, obrazloženju tih potreba, naročito zbog kurikulne reforme, se podrazumijeva. Jako me čudi da savjetnik ministrice, prva osoba do nje, nema pojma o mnogo čemu, za što je sinoć upitan. Niti uz pomoć potpitanja, nije uspio suvislo odgovoriti, kao ni onaj mladi gospodin (HDZ) iz nekog odbora ili Povjerenstva za školstvo.
 
Kad se već govorilo  bivšoj ministrici Ljilji Vokić, trebala je biti u emisiji. Ne zato da bi je netko opovrgnuo. Za to se nema argumenata. Ta gospođa govori istinu. Puno toga zna, hoće i mogla bi da joj se dopusti. Ona dobro zna što je udžbenik, što se za gospodu u noćašnjem “otvorenom”, osim gospodina Branimira Bunjca ne bi moglo reći. Udžbenik je osnovna školska knjiga koja na sustavan i didaktički primjeren način izlaže nastavni sadržaj pojedinoga nastavnog predmeta. Zabilježeni povijesni razvoj udžbenika u Republici Hrvatskoj započinje 1527. godine s Prvom tiskanom hrvatskoglagoljskom početnicom dok je na svjetskoj razini prvi udžbenik zorne nastave napisao Jan Amos Komensky 1654. godine. Autori udžbenika trebaju poštivati propisani udžbenički standard prilikom oblikovanja udžbeničkih nastavnih cjelina, tema i jedinica.
 
Od onda se puno toga promijenilo, ali udžbenik je ostao udžbenik, bio on klasični (knjiga) ili digitalni. Mislim, da bi najbolja bila kombinacija modernog udžbenika. Djecu bi od malih nogu trebalo uvoditi u sve novine, pa tako i u dostupne mogućnosti digitalnog učenja. Udžbenik bi uvijek morao zadovoljiti sve  udžbeničke standarde propisane zakonom (MZOŠ RH, 26. 4. 2011.)
 Udžbenički standardi:
- Znanstveni,
- Pedagoški i psihološki,
- Didaktičko-metodički,
- Etički,
- Jezični,
- Likovno –grafički i
- Tehnički,
uz didaktičko oblikovanje svake nastavne jedinice po etapama nastavnog sata, od motivacije, preko obrade novih sadržaja, vježbanja, ponavljanja do provjeravanja i ocjenjivanja, čini svaki udžbenik udžbenikom, bio on klasični, digitalni ili “mješovit”.
 
U ovoj aktualnoj raspravi o udžbenicima nekako u prvi mah iskaču težina (masa) udžbenika. Cijena. Za pretpostaviti je da se gore navedeni temeljni uvjeti podrazumijevaju, inače bi sve skupa bilo pomalo smiješno, odnosno jadno i žalosno. Nisu nebitni niti masa, niti cijena udžbenika, kao niti tko će ih platiti, već kvaliteta svakog pojedinog udžbenika. Poznata je činjenica da su se mnogi obogatili na udžbenicima, najviše prilikom svake “reforme”, kad su u starom udžbeniku izmijenili nekoliko stranica, pobojali crteže, ubacili neke sukladne povijesne činjenice. To proglasili kreativnom modernom europskom inovacijom. Kaj god! Mi koji smo godinama imali u rukama pojedine udžbenike (nove i stare) smijali smo se genijalnosti pojedinih autora, pogotovo kad smo tu inovaciju vidjeli u nekim stranim “starim” udžbenicima. U svemu tome kao i ostalome, ima previše politike, odnosno politiziranja.
 
Jedan je gospodin u emisiji iz Povjerenstva rekao kako oni paze da se recimo u povijesti, ne bi nešto pogrješno učilo, te da će oni svojim nadzorom nešto takvo spriječiti. Da umreš od smijeha, odnosno da zanijemiš od tuge, sramote i podcjenjivanja nastavnika. Drago mi je da u saborsku raspravu ide Zakon o udžbenicima, ali mi nije drago kako se ministrica zahvaljuje premijeru na tom projektu, uz naglašavanje kako je veliku ulogu u tome ima HNS. Žao mi je da je ta gospođa, koja mi se sviđa, koja je stručna, multidisciplinarno obrazovana, sposobna, puna entuzijazma, spremna na promjene, odlučna i hrabra, mic po mic ušla u politiku, odnosno prihvatila “ideje” HNS-a, odnosno njihova lidera Ivana Vrdoljaka. Svakom građaninu Lijepe naše je sasvim jasno zašto je taj gospodin “razdjelnik” ušao u koaliciju s HDZ-om. Ova predstava, oko njegovih ucjena, kako će napustiti koaliciju, ako vlada ne učini ovo, ili ono, naročito kad su “naša djeca” u pitanju, je najobičniji igrokaz, na nivou dramske sekcije, nekog seoskog kulturno-umjetničkog društva, iz ranih šezdesetih.
 
Ne mogu vjerovati da je Predsjednik Vlade Andrej Plenković na to nasjeo, da se boji kako će ga mlađi partner napustiti. “Premijer” je pametan čovjek, kuži o čemu se ovdje radi, ali pušta “genijalce” da sami sebe ukinu, odnosno da se rasplinu. Trebao bi  možda.“otpustiti” sve parazite i uhljebe, kud “puklo da puklo”. Ništa ne će puknuti ili pući, nitko nije toliko nepametan i ograničen, da ne vidi kako bi to bio kraj  onima koji su oko 1 posto nekavog rejtinga i positive u anketama. Ne podržavam Milana Bandića, ali mu odajem priznanje. Opet ih je sve predliblao. Genijalan je na svoj poseban način. Za nekoga je to dobro. Za mnoge nije, ali on ide dalje, radi što hoće, kada hoće, gdje hoće. Može biti porba i oporba, odnosno jedno i drugo u isto vrijeme, što je zorno pokazao u jednom jedinom danu. Ujutro s Titom na reveru, popodne u procesiji gradom noseći debelu metarsku svijeću. Koliko je to dobro, nek svi razmisle, naročito oni koji pišu udžbenike.
Na temu: Što želiš biti kad odrasteš, neki dječaci su pisali: Želim biti Bandić!”
 

Ankica Benček

U voznom redu 2018.-2019. vozit će 796 vlakova, od toga 60 u međunarodnom i 736 u unutarnjem prometu

 
 
U međunarodnom prometuHrvatska je povezana sa Slovenijom, Austrijom, Njemačkom, Švicarskom, Mađarskom i Srbijom. U međunarodnom prometu vlakovi 200/205 na relaciji Budimpešta – Zagreb – Budimpešta i vlakovi 482/483 na relaciji Rijeka – Ljubljana – Rijeka vozit će tijekom ljetne sezone.
http://www.icv.hr/wp-content/uploads/2018/02/20180204_162057_resized.jpg
Tijekom ljetne sezone u sastavu vlakova 482/483 svakodnevno će voziti izravni vagon na relaciji Rijeka – Beč – Rijeka, a u sastav vlakova 480/481 tijekom ljetne sezone bit će uvršten vagon za spavanje na relaciji Rijeka – München – Rijeka te vagon za sjedenje, vagon s ležajima i vagon za spavanje na relaciji Rijeka – Budimpešta – Rijeka. U voznom redu ostalih međunarodnih vlakova nije došlo do značajnijih izmjena.
 
U pograničnom prometu ponovno je uspostavljena veza s Mađarskom te je uvedeno 8 vlakova na relacijiPečuh – Beli Manastir – Pečuh, od kojih šest ostvaruje vezu s Osijekom.
 
U daljinskom prometusvakodnevno će na relaciji Zagreb – Split–   Zagreb voziti vlakovi ICN 520/523 i noćni vlakovi 820/821 koji u svojem sastavu imaju vagon s ležajima, vagon za spavanje i vagon za prijevoz automobila, a vlakovi ICN 521/522 vozit će u ljetnoj sezoni od 14. lipnja do 1. rujna 2019. godine. Uz to, u ljetnoj sezoni na relaciji Zagreb GK – Split uveden je dodatni vlak 1821 koji će voziti petkom, a u njegov sastav bit će uvršteni izravni vagoni iz Vinkovaca i Osijeka. Na relaciji Rijeka – Zagreb GK uveden je vlak 1701 koji će voziti nedjeljom izvan ljetne sezone. U voznom redu ostalih daljinskih vlakova nije došlo do značajnijih izmjena.
 
U lokalnom prometuuvedeni su vlakovi na relacijama Kloštar – Zagreb GK, Zagreb GK – Bjelovar, Bjelovar – Kloštar te Varaždin – Koprivnica, jedan vlak koji je vozio na relaciji Osijek – Koprivnica produljuje vožnju do Varaždina, a četiri vlaka na relacijama Križevci – Bjelovar, Kloštar – Križevci, Križevci – Kloštar i Koprivnica – Varaždin neće voziti. U voznom redu ostalih lokalnih vlakova nije došlo do značajnijih izmjena.

Većina izmjena u novom voznom redu 2018/19. odnosi se nauvođenje vlakova u gradsko-prigradskom prometu. U cilju unaprjeđenja integriranog prijevoza putnika na području većih gradova, uvedeni su novi vlakovi. Na relaciji Zagreb GK – Hrvatski Leskovac – Zagreb GK uvedeno je dodatnih 6 vlakova te na toj relaciji ukupno prometuju 34 vlaka. S obzirom na planirano zatvaranje remetinečkog rotora, navedeni vlakovi trebali bi upotpuniti postojeću prijevoznu ponudu na toj relaciji i omogućiti putnicima učestalije polaske vlakova prema/od Zagreb GK. Također, nakon izmjena voznog reda od 3. rujna 2018. kojima je na relaciji Zagreb GK – Velika Gorica – Zagreb GK uvedeno osam vlakova, od novoga voznog reda vozit će još dva dodatna vlaka. Uz to, na relaciji Rijeka – Jurdani (Škrljevo) – Rijeka uvedeno je osam dodatnih vlakova, a na relaciji Pula – Vodnjan (Čabrunići) – Pula dva dodatna vlaka.
 
Novi vozni red na snagu stupa 9. prosinca 2018. i vrijedi do 14. prosinca 2019., a možete ga pretraživati u online voznom redu ili preuzeti u elektroničkom obliku na www.hzpp.hr/vozni-red-2018-2019.
 

Ivana Čubelić, koordinatorica za odnose s javnošću HŽ-a

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Četvrtak, 13/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1263 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević