Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Pupovac je tijekom Domovinskog rata održavao tajne kontakte s oficirima KOS-a iz Beograda, na teritoriju Slovenije

 
 
'Stvari s Pupovcem radikalno skreću u ekstremizam koji može imati nesagledive posljedice. U to sam se i lično uvjerio nekako u vrijeme nedavno održane skupštine SNV-a u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na kojoj sam i lično učestvovao. U jednom ugostiteljskom objektu u Zagrebu sjedio je Milorad Pupovac sa nekoliko svojih saradnika te je tada rekao nešto zaprepašćujuće u kontekstu dešavanja oko ćirilice u Vukovaru!'
https://www.in4s.net/wp-content/uploads/2015/08/milorad-pupovac.jpg
Milorad Pupovac
 
Da je politika svuda u svijetu miljama udaljena od naroda, svima je već znano. Da su istinska demokracija i svekolika prava, od onih temeljnih ljudskih, pa do manjinskih, samo kulisa iza koje se valjaju različiti skriveni interesi, također je već svima poznato. Ali politika u Hrvatskoj, kao i shvaćanje demokracije i modalitet njezine primjene u praksi, nadilazi sve ono iz država tzv. zapadne uljudbe koje se demokratičnima smatraju, pa makar samo i u onom gore rečenom, krnjem obliku. Hrvatski se vlastodršci protive referendumima kao najdemokratskijem izrazu volje naroda. Hrvatski vlastodršci manipuliraju i ljudskim i manjinskim pravima te tako navlače bijes i pojačavaju animozitet i antagonizam, bilo između većinskog naroda i nacionalnih manjina, bilo većinskog svjetonazora i onog manjinskih zajednica. Sada mi nije namjera analizirati zbog čega oni to rade, već želim reći nešto sasvim drugo, a što je itekako vezano uz naprijed rečeno.
 
Na moju je kućnu adresu stiglo anonimno pismo hrvatskog građanina srpske nacionalnosti. Ne želim ga prepričavati jer svoj puni smisao može dobiti jedino ukoliko se pročita u originalu tj. u prepisanoj verziji istoga, gdje nisam zadirao niti u jezični, niti u gramatički izričaj, već samo povremeno u interpunkciju. Original pismo posjeduje redakcija. Prije prijepisa istog želio bih reći kako se i redakcija i ja osobno ograđujemo od istinitosti njegovog sadržaja, ali da onaj na kog se pismo najviše odnosi, a to je Milorad Pupovac, samozvani predstavnik Srba u Hrvatskoj, ipak zbog njega mora biti itekako zabrinut. On će sam najbolje znati u kojoj je mjeri pismo istinito, a ukoliko krivicu za pojavu i objavu istoga bude tražio u autoru članka i redakciji prozivajući ih fašistima, ustašama, kriminalcima ili ne znam čime sve još ne, želio bih napomenuti kako je pisac na kuverti u kojoj se pismo nalazilo, ostavio otvorenom mogućnost osobnog upoznavanja s autorom ovog članka kada za to bude vrijeme. Koristim ovu prigodu skriptoru poručiti kako sam za isti susret uvijek spreman i da sam uvijek gotov podržati ali i zaštititi hrabre ljude koji svojim djelovanjem za opću dobrobit ugrožavaju bilo vlastiti život, bilo svoje pozicije. Ukoliko se Milorad Pupovac odluči na ignoriranje po sebe inkriminirajućeg sadržaja ovog pisma ili ga omalovaži činjenicom njegove anonimnosti, želio bih ga podsjetiti kako je i on, ne tako davno, usred najvišeg zakonodavnog tijela RH, u Saboru, dakle, na za to potpuno neprimjerenom mjestu, mahao upravo jednim takvim anonimnim pismom zajapureno optužujući većinski hrvatski narod za pojavu neoustaštva i sl. gluposti. Zbog svega navedenoga drago mi je da se hrabri ljudi iz srpske manjine javljaju i tako potvrđuju činjenicu o tome kako se znatan broj Srba u Hrvatskoj ne slaže s Pupovčevom vizijom njihove ugroženosti kao i načinom njegove političke djelatnosti.
 
Pismo Srbina od Rijeke
 
Evo cjelovitog sadržaja dobivenog pisma:
»Poštovani g. Meter!
Ovo pismo ne želim da potpišem jer imam svoje razloge kao što ćete dalje i vidjeti. Već duže vrijeme pratim Vaše novinarske komentare. Iako mi se ne dopada Vaše glorificiranje tuđmanovštine mogu da kažem da u Vašim tekstovima ipak prevladava glas razuma i istine ma koliko ona bila bolna za nekoga. Kako kod Vas nema govora mržnje uvjeren sam isto tako da ćete objaviti i ovo moje pismo gdje se i ja rukovodim istinom te željom da se spriječi zlo koje nam opet svima prijeti.
O sebi ću reći samo toliko koliko mogu, a da se zaštitim. Ja sam Srbin sa istarsko-riječkog područja, intelektualac sam i još politički aktivan i član SNV-a Milorada Pupovca. Kao dijete roditelja koji su ovdije došli živjeti iz BiH odgojen sam u srpskom duhu ali je Titova Jugoslavija za mene bila poput božanstva u čiji sam smisao postojanja uvijek vjerovao. Dolaskom na vlast Slobodana Miloševića moje je jugoslavenstvo počelo da kopni, a pod propagandom o ugroženosti srpstva u meni je jačala svijest o potrebi da svi Srbi žive u jednoj državi. Samim tim je jačala i moja mržnja prema svem ekstremnom van samog srpstva, najviše prema hrvatskom i albanskom. Učesnik sam i onog čuvenog skupa u Rijeci kada je gostovao pok. Jovan Rašković, kada smo bez straha za posljedice veličali Miloševićevu politiku i ideju stvaranja velike Srbije premda smo znali da nas snimaju hrvatske bezbjedosne službe. Za to nismo marili jer smo tada bili uvjereni da će ionako JNA uskoro da sruši i pohapsi i Tuđmana i njegovu vlast. Moje bolno osvještenje od velikosrpskog projekta započelo je još od vremena bosanskog krvoprolića ali je tek vojna akcija Oluja bila ona koja je u meni prelomila dotadašnje ideale o kojima sam već rekao. Sve vrijeme rata i nakon njega ja lično i moja porodica nismo nikada imali problema u Hrvatskoj. I upravo iz tog razloga da moja porodica i svi moji sunarodnjaci ne dožive ono što smo mnogi proživjeli kroz svoju vjeru u velikosrpstvo te posljedice koje je ono imalo i za nas Srbe, a još više za Hrvate i ostale narode bivše Jugoslavije, riješio sam da kažem što znam.
Milorada Pupovca znam kroz svoj politički angažman. Iako mi nije nikada bio posebno drag zbog svojih aktivnosti 90-ih godina kada je sjedio u Saboru i u Zagrebu gradio svoju profesionalnu i političku karijeru, smatrao sam da je od 2000. g. počeo da politički dobro radi. Znao se nametati te učestvovao i u vlasti i tako promovirao interese srpskog naroda u RH.
Međutim stvari s Pupovcem radikalno skreću u ekstremizam koji može imati nesagledive posljedice. U to sam se i lično uvjerio nekako u vrijeme nedavno održane skupštine SNV-a u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na kojoj sam i lično učestvovao. U jednom ugostiteljskom objektu u Zagrebu sjedio je Milorad Pupovac sa nekoliko svojih saradnika te je tada rekao nešto zaprepašćujuće u kontekstu dešavanja oko ćirilice u Vukovaru! Tada je rekao da je došlo vrijeme te da su oni (Hrvati) gotovi i da na njihovo razbijanje ćirilićnih tabli u Vukovaru mi (Srbi) trebamo reagirati mudro. Da trebamo u područjima Hrvatske u naseljima gdje takve table postoje da ih sami razbijamo te produciramo ekscese. To će dokazati afirmaciju neoustaštva, a da će se za sve ostalo pobrinuti hrvatska Vlada i mediji. Za Pupovca je to historijska šansa koja se ne smije propustiti dok je Vukovar samo paravan za sve što slijedi. Pupovac je rekao da mu je Vesna Pusić lično rekla da je namjera Vlade da povuče tužbu protiv Srbije za genocid ali da moraju dobro pripremiti teren te da je sigurna da će u tome uspjeti.
Kada se Pupovčeve izjave uzmu u kontekst s Božićnim izjavama Patrijarha SPC-a Irineja koji je više govorio o ćirilici i ugroženosti Srba u Hrvatskoj nego o samom Božiću, vidi se od kuda vjetar opet puše i gdje nas sve to opet može dovesti. Zašto hrvatske vlasti o svemu šute ja ne znam ali znam da takva politika može dovesti do ponavljanja povijesti.
Lično znam da je Milorad Pupovac održavao sve vrijeme rata 90-ih godina, u Sloveniji kontakte sa visoko pozicioniranim oficirima KOS-a iz Beograda.
Prilikom osnivanja SDSS-a u Korenici, u Lici, početkom 2000-tih, nakon službenog dijela sjedili smo u jednom lokalu „Breza” i razgovarali o politici. Tada je izvjesni Nikola Lalić pitao Pupovca kakva će biti razlika između SDS-a i SDSS-a, a Pupovac je odgovorio da ovaj novi ima jedno slovo više.
Ekstremizam raste s obiju strana i pitam se kome sve to treba. Zar ćemo opet da ratujemo? Obični građani srpske nacionalnosti nikakav rat više ne žele jer nas ionako nestaje. Takođe svaki Srbin u Hrvatskoj dobro zna što se dešavalo u Vukovaru tokom rata i da je to naša sramota i nemaju ništa protiv da se Vukovar izuzme od ćirilice za razliku od ostalih područja u Hrvatskoj gdje za to imaju zakonsko pravo. Ali i to se sve forsira iz visoke politike, a da srpski narod za to nitko ništa ne pita.
Ovo moje pismo ima samo jedan cilj-mir i pravdu za sve. Hrvati se svoje države neće odreći kao što se i Srbi neće odreći Srbije. Na nama hrvatskim Srbima je samo da poštujemo zakone zemlje u kojoj živimo i da se nedamo manipulirati od nikoga jer smo zbog toga u historiji već platili skupu cijenu. Vrijeme je da srpski narod u RH nađe novog lidera bez mrlje u svojoj prošlosti, koji će se zalagati za iskrenu politiku koja će ovdašnjim Srbima omogućiti miran suživot s Hrvatima i prosperitet, a ne getoizaciju. Ja sam siguran da će Hrvati na srpsko mirotvorstvo da odgovore na isti način te omogućiti Srbima konzumaciju svih manjinskih prava. Taj novi lider u RH bi takva ista prava trebao zatražiti za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji i tek kada bi se sve to realiziralo, to bi bio pun pogodak. Moramo jednom zauvijek zakopati ratne sjekire ali na osnovi istine, a ne Pupovčevih laži.
Veliki pozdrav!«
 

Zoran Meter, 20. siječanj 2014., https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pupovac-je-tijekom-domovinskog-rata-odrzavao-tajne-kontakte-s-oficirima-kos-a-iz-beograda-na-teritoriju-slovenije-112231/

Hrvati su (u)radili gluposti od sredine XIX. stoljeća. Isto nastavljaju i danas

 
 
U doba turskih ratova stanovništvo hrvatske jezgre između Karlovca i Banja Luke, Pakraca i Knina je prisiljeno ili izseliti na slobodne teritorije i strane države (Austrija, Mađarska, Slovenija, Češka, Slovačka…) ili prijeći na islam, te manji postotak na pravoslavlje. S Turcima se naseljava pravoslavno stanovništvo (nisu svi bili Srbi) koje vremenom lavira između Turske i Austrije, a kasnije surađuje i s Mađarima i Talijanima protiv Hrvata.
https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2019/08/boris-petko-kapetan-dragan.jpg
Plenkoviću, Pupovčev "ugroženi" Srbin Boris Petko je najobičniji - velikosrbin i povratnik u Hrvatsku
 
Austrija da se spasi engleskih intriga stabilizirala se diobom s Ugrima, što je hrvatske zanesenjake vodilo prema ilirstvu, jugoslavenstvu, panslavizmu, srbokatolicizmu i sličnim političkim maškarama. Kvaternik snuje ustanak među krajiškim Srbima; prije toga su Srbi, tj. Rusi planirali ustanak u Vojnoj krajini i talijansko iskrcavanje na hrvatskoj obali. U srbijanskoj službi nalaze se rodom Hrvati Antonije Orešković i Đuro Horvatović, prvi kao šef Obavještajne službe, drugi kao general, pa i vrhovni zapovjednik. Plan Velike Srbije već stvaraju masoni Jovan Rajić i Sava Tekelija početkom XIX. stoljeća, to će sve operacionalizirati poljski grof, knez i političar Adam Jerzy Czartoryski (Varšava, 14. I. 1770. – Montfermeil, 15. VII. 1861.)., jezikoslovac Vuk Karadžić s tezom da su svi štokavci Srbi, te geograf Jovan Cvijić s rasizmom dinarskog tipa Kraljevića Marka.
 
Što rade Hrvati? Rade gluposti, tj. stvaraju Hrvatsko srpsku koaliciju i ustoličuju Svetozara Pribićevića za šefa Hrvatskoga sabora. Napominjem da je književni kritičar i istaknuti mason Milan Marjanović imao ulogu u tome, nije to Supilova ideja. U Dubrovniku Orsat Medo Pucić (i on u Palmerstoneovom krugu kao i Kossuth, Mazzini i Napoleon III.) stvara od sredine XIX. stoljeća politički pokret Srba katolika. Nastranu pravoslavci koji su se osjećali Hrvatima ili borili za Hrvatsku (od Tesle i Preradovića do Drugoga svjetskoga rata i Domovinskoga rata) ili priznavali legitimne težnje hrvatskoga naroda kao Pribićević (nakon što ga je kralj Aleksandar odbacio i uvrijedio) ili Srećko Bijelić. Dok su se Hrvati zanosili južnoslavenskim i općeslavenskim idejama živeći u uređenoj Austriji koja je bila pravna država, imala sjajno školstvo, kulturu, ekonomiju i bila usto katolička i srednjoeuropska; dotle je Srbija bila zemlja ratova, nepotizma i korupcije.
 
Ne kažem da hrvatski narod nije živeći 500 godina na prostoru „kontakta“ kršćanstva i islama postao pomalo hajdučki i zaostao, ali postojali su utjecaji Italije i Austrije, postojali su gradovi (doduše mali) i plemstvo, ipak je kontakt s Europom ostao. I nakon ubojstva nadvojvode Franza Ferdinanda u Sarajevu i europskoga krvoprolića, i nakon ubojstva mirotvorca i dobričine Radića u beogradskoj skupštini 1928., i nakon „martovskih“ demonstracija 1941. koje su Jugoslaviju nepotrebno uvele u Drugi svjetski rat, i nakon Miloševića, i nakon odbijanja plana Z-4 srpski narod još uvijek vjeruje da je nevina žrtva i da je progresivan narod. Njegovi intelektualci i SANU ne žele vidjeti istinu, već podgrijavaju mitomaniju čekajući bolja vremena za Veliku Srbiju. I dok se u Beogradu, ali i Londonu i New Yorku amnestira četnički pokret, jednako krvav kao i partizanski i ustaški, i dok se u Bileći (istočna Hercegovina) podiže spomenik od 3,5 metara đeneralu Draži (geometar Mihailović, ratni vođa četnika), dok Republika srpska koja drži pola BiH postaje realnost, dok patrijarh Irinej ne priznaje Hrvatsku već pozdravlja srpski narod u Banovini, Lici, Kordunu, Slavoniji itd., dok se niječe hrvatski jezik i svojata dubrovačka povijest, dok se Bunjevce proglašava narodom uz asistenciju predsjednika Vučića koji je bio ratni huškač u Hrvatskoj i BiH devedesetih, da se sada nalazi iznenađen, uvrijeđen poput Sanjina Bužo(a) koji na naplatnoj kućici ulazi u verbalni sukob sa nesretnim službenikom (i zadržava kolonu vozila usput žaleći što nije razbio zube neistomišljeniku(!) oko neke domaćice koja nosi hrvatski grb sa prvim bijelim poljem. Sanjina dakako ne smeta veličanje J.B.T.-a i Koste Nađa, orijentacija nekih bosanskih političara na predsjednika Erdoğana, nazočnost vehabija, majice i tetovaže s komunističkim, anarhističkim i sotonističkim obilježjima, jer on je profesionalni daltonist koji od svoje strasti pravi zanimanje.
 
A naš Cvilidreta dr. Milorad Pupovac, koji od marginalija gradi sustav, zapravo nije previše koristan hrvatskim Srbima, ali jest sebi. Bilo bi mi draže da je na njegovu mjestu neka osoba manje konfliktna i više praktična, jer prostora za suradnju Hrvata i Srba u kulturi i ekonomiji ima poprilično, pa i za boljitak naših pravoslavaca seljaka, obrtnika, građana. Predsjednik Vlade će morati da Bruxellesu dokaže kako nije nacionalist i ostati u političkoj simbiozi s dr. Pupovcem, i to je dobro. Naime tako će izgubiti dio birača. A odnosi Hrvata i Srba se mogu popraviti samo realnim dobrosusjedstvom kao kod Španjolaca i Portugalaca, Skandinavaca, Čeha i Slovaka.
 

Teo Trostmann

Predsjednica: Na ovom mjestu jasno osuđujem velikosrpski totalitarizam i njegovu agresiju na Hrvatsku

 
 
Mi u Hrvatskoj na „desnici“ imamo jednako agresivnu kliku kao što je ona na krajnjem lijevo-liberalnom spektru; i to konačno treba otvoreno i bez uvijanja reći. Ovo „desnica“ stavio sam pod navodnike, zato što ih ne smatram ni desničarima, ni nacionalistima, ni domoljubima - u onom zdravom i pozitivnom smislu riječi - jer sam i sam po svome dubokom opredjeljenju i jedno i drugo i treće, a uz sve to i Hrvat i kršćanin. To su jednostavno rečeno destruktivci kojima su domoljublje i desno političko opredjeljenje samo krinka iza koje se zaklanjaju i uporno tjeraju onim smjerom kojim su devedesetih hodili njihov „guru“ Dobroslav Paraga i njemu slični. Jedna od temeljnih odlika tih „Velikih Hrvata“ je da ne priznaju nikakvu legalnu hrvatsku vlast – od razdoblja dr. Tuđmana nadalje, jer svaka je „udbaška“, „sluganska“, „podanička“, „izdajnička“, prvi hrvatski predsjednik je i sam bio „komunjara“ i „udbaš“, on je „dogovorio rat s Miloševićem“, „dijelio BiH“ itd. Dobra Hrvatska bi bila samo ona kojom bi vladali oni: manjina koja je sebi umislila da zna sve, može sve i ima rješenje za sve. I njihova se retorika kad je u pitanju prvi hrvatski predsjednik i njegova politika ne razlikuje od onoga što nam stiže iz Beograda ili Sarajeva.
http://predsjednica.hr/slike/DSC_0601.jpg
Ne znam primjećuju li ljudi izvan tog kruga (ako već ovi što te nebuloze iznose u svome sljepilu nisu u stanju), o kakvim se tu likovima radi i što je njihov stvarni cilj, ali, ja iskreno i otvoreno moram reći da to shvatiti ne mogu. Nisam u stanju dokučiti bilo kakvu logičku ideju vodilju koju slijede - pogotovu ne onu koja bi bila na korist svima nama i Domovini u koju se zaklinjemo. Hoćemo li se mi i kad osloboditi tog „sindroma“ koji Hrvatskoj od 1990. godine do danas donosi samo sukobe i teške nesporazume na „desnici“ ili u „domoljubnoj javnosti“ (nazovite to kako hoćete)? Do kada će oni kojima ni jedna vlast u Hrvatskoj ne valja biti taoci tog nesposobnog i tragikomičnog lika koji nam ništa osim sukoba i nereda nije donio? Ne znam kako tko, ali ja u svemu prepoznajem upravo tu  matricu. I uvjeren sam da je jednako štetna kao što je bila i 90-ih godina.
 
Predsjedničin govor
 
Upravo 23. kolovoza 2019., na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, naša je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila na posljednjem ispraćaju posmrtnih ostataka 294 žrtve komunističkih zločinaca u Gračanima i na Misi zadušnici u tamošnjoj crkvi sv. Mihaela. I još je jednom, po tko zna koji put izrekla što misli o totalitarizmima i velikosrpskoj agresiji, među ostalim rekavši i ovo:
"Dan je to kada je prije točno 80 godina ugovoren zloglasni pakt Ribbentrop-Molotov, koji je nakon svega nekoliko dana zaživio na najkrvaviji mogući način, a potpisnicima zajamčio ostvarivanje imperijalnih ciljeva. Prošlo je od tada osamdeset godina. Rat je završio, oba su režima propala, ali brojne su posljedice njihovih zala ostale do danas.
Dok su u demokratskom svijetu fašizam, nacizam i njima srodni režimi moralno i politički osuđeni, stratišta i grobišta njihovih žrtava obilježena, a mnogi krivci osuđeni, komunizam se u Hrvatskoj bez prave i potpune osude prokrijumčario u demokraciju skrivajući se pod krinkom antifašizma, krivo shvaćene pomirbe ili čak opravdanja osvete.
Totalitarizmi su pogubni i zato što zasijecaju društvo duboko, najdublje. Otvaraju rane koje ne zacjeljuju desetljećima. Totalitarizmi su rastakali obitelji iznutra, porobljavali pojedinca, zaposjedali institucije, ubijali kulturu. Ulazili su u sve pore društva, a njihov otrovni zadah nažalost osjećamo i do dana današnjeg. Zato na ovom mjestu jasno osuđujem nenarodne totalitarne režime, komunistički i ustaški, njihove zločine nad civilima, logore, zatvore, pljačku imovine, represiju nad mišlju i riječju te jednopartijsku strahovladu. Zato na ovom mjestu jasno osuđujem velikosrpski totalitarizam i njegovu agresiju na Hrvatsku, totalitarni čin koji je ostavio najsvježije rane na hrvatskom tkivu. Zato mi moja dužnost prema hrvatskoj državi i hrvatskom društvu nalaže danas reći 'Nikad više'“. (http://hr.n1info.com/Vijesti/a428162/Predsjednica-Osudjujem-velikosrpski-totalitarizam-i-agresiju-na-hrvatski-narod.html)
 
Nisam obožavatelj predsjednice i ona nije moj favorit na izborima, ali pitam sve one koji ovo pročitaju: Može li biti jasnije? Što je još predsjednica trebala reći? Zašto su i ove njezine riječi od mnogih dežurnih „Velikih Hrvata“ dočekane s porugom i podsmijehom - do te mjere da neki iz svega izvlače zaključak kako predsjednica, eto „pegla imidž“ (nakon onih propagandnih balona puštenih prije par dana u javnost vezano za zahtjev Vučića da ne spominje velikosrpsku agresiju)? Do koje se mjere može biti zlurad i gdje je tomu kraj? Je li nama na domoljubnom spektru nužno trpjeti teror manjine koju ne vodi ništa drugo osim vlastitih fikcija i frustracija? Misli li tko među tim „Velikim Hrvatima“ da bi bio bolji predsjednik? Ako misli, široko mu polje - ima se pravo kandidirati i to je mnogo poštenije nego zasjesti u busiju i napadati sve oko sebe, ma što rekli i poduzeli.
 
I još nešto važno: kapa dolje svim braniteljima Hrvatske, pod kojim god da su se oznakama borili, čast, pijetet i pokoj dušama poginulih, priznanje invalidima, veteranima, ratnicima, gdje god i u kojim god da su postrojbama bili, čast i priznanje stradalnicima i članovima njihovih obitelji! Republiku Hrvatsku stvorio je hrvatski narod predvođen dr. Franjom Tuđmanom, ali jednako tako i svi njezini građani koji su se za nju borili ili joj bili lojalni. A borili su pored nas Hrvata iz Hrvatske i pripadnici svih manjina, pa i strani dragovoljci, naša dijaspora, naša braća po krvi i oružju iz Herceg Bosne. Dosta je nametanja lažnih teza i izvrtanja istine. I skrivanja iza onih koji su dali svoje živote za Hrvatsku iz ideala. Mržnja, isključivost i širenje zle krvi ništa dobro donijeti ne mogu. Je li to tako teško razumjeti?
 

Zlatko Pinter

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Četvrtak, 21/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1532 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević