Get Adobe Flash player
Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira...

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić...

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice...

Svjedok istine i glas savjesti

Svjedok istine i glas savjesti

Dr. Esther Gitman Hrvati prihvatili čista i otvorena...

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Mediji stvaraju uljepšanu sliku druga...

  • Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    četvrtak, 14. veljače 2019. 14:45
  • Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:12
  • Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    četvrtak, 14. veljače 2019. 19:33
  • Svjedok istine i glas savjesti

    Svjedok istine i glas savjesti

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:07
  • Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:01

Zlo je ono što nastaje kad čovjek nema Božje ljubavi u svom srcu

 
 
Katolici i kršćani nemaju "blagdane". Ta neodređena isprazna formulacija koja se najčešće koristi od onih koji ne žele spomenuti Božić, za nas nema nikakve važnosti. Mi imamo Božić i novo ljeto Gospodnje. I nikakva ponuda robe, potrošnja, popusti i rasprodaje, utrka za materijalnim, nikakvo blještavilo i sjaj ne mogu zamijeniti osjećaj pripadnosti Bogu i Vjeri. Praznina srca i duše ne može se ispuniti ničim osim ljubavlju. Sveti Pavao u Hvalospjevu ljubavi kaže: "Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi i cimbal što zveči." (1. Korinćanima 13,1).
Europa je sazdana na kršćanskim vrjednotama. Njezina je civilizacija ponikla iz kršćanskih korijena. Ona je izašla iz mraka, barbarstva, iz čopora zahvaljujući Kristu. Prvi kršćanski mučenici koji su trpjeli progone i prolijevali svoju krv ne odričući se Spasitelja i Križa posijali su sjeme koje je proklijalo i urodilo plodovima. I upravo je Rim koji je stoljećima bio oličenje razvrata, nemorala, nasilja, idolopoklonstva i u kojemu je vladalo mnogoboštvo, Božjom providnošću i snagom Duha Svetoga postao ono što je jeste - utočište i središte Kristove vjere. Rim koji je prednjačio u krvavim progonima prvih kršćana koje su razapinjali, bacali zvijerima, spaljivali i mučili na bezbroj drugih načina. Vjera kršćanska bješe stjerana u podzemlje, u katakombe u kojima se molilo, živjelo i pokapalo mrtve, ali njezino sjeme se sasušilo nije. "A ja tebi kažem: 'Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.'" (Mt, 16: 18) I bi kako je rekao Krist.
https://www.gskos.unios.hr/wp-content/uploads/2016/12/Bo%c5%bei%c4%87.jpg
Čudesno obraćenje cara Konstantina Velikog koji zaustavlja progone kršćana u IV. stoljeću i na humku Isusovog apostola svetoga Petra (Petrus - stijena) daje sagraditi crkvu posvećenu njemu, Prvaku apostola, ispunjenje je Božjeg nauma i Njegove volje, kao i sve ono što se kasnije događalo s našom Crkvom. Papa Grgur I. Veliki i Benediktinci promijenili su Europu i snagom vjere, molitvom i radom utrli put civilizaciji. Pogani su napuštali svoje idole, običaje i navike i priklanjali se Kristu, a Kristova Crkva primala ih je raširenih ruku i otvorena srca.
 
Novi čovjek, kršćanin, širio je ljubav prema bližnjemu, a ne mržnju. Bio je skroman, a ne ohol i uzvišen. Radio je a nije otimao tuđe. Plijenio je dobrotom i nije se služio silom. Dijelio je umjesto da otima. Držao se Deset zapovijedi Božjih u kojima je kao ni u jednom drugom do tada poznatom zakonu bilo sadržano sve što je čovjeku potrebno za život. I barbari, pogani, do jučer divljaci, obraćali su se razoružani njihovom dobrotom i krotkošću. Prestajali su s bludom, nasiljem, sukobima. Savez s Kristom činio je čuda i donio svijetlo u živote ljudi. I tek promatrajući to obraćenje čovjeka uz pomoć Riječi Božje i žive vjere u cijelosti shvaćamo riječi što ih je izgovorio Spasitelj svojoj Majci kad je pao pod Križem: "Ne boj se, majko, jer evo, sve činim novo". Čovjeku je bio prijeko potreban novi savez s Bogom, zato da bi u Bogu pronašao sebe i svrhovito ispunio vlastiti život.
 
Pa u ime čega se onda i zašto današnja civilizacija, poglavito Europa u kojoj živimo, odriče Krista? Zar čovjek sebi i svomu potomstvu ne želi dobro? Misli li doista da je on mjera svih stvari? Zašto prihvaća zabludu po kojoj je slobodan tek onda kad raskine veze s Bogom? Zar mu ono što ga u takvome svijetu okružuje ne govori upravo suprotno: da postaje rob svojih navika, opsesija, zabluda, onoga prolaznog i bezvrijednog? Zar je utrka za užicima i materijalnim stvarima svrha ljudskoga bitka? Osvrnimo se i pogledajmo oko sebe. Izgledaju li Vam sretniji i zadovoljniji ljudi koji imaju više no što im treba? Jedan prohtjev rađa drugi i tako u nedogled, bez kraja, konca i svrhe… A najvažnije što je čovjeku potrebno za život ne može se kupiti novcem.
Ljubav, duševni mir, zdravlje, obitelj, potomstvo, osjećaj pripadnosti, osjećaj istinskog zadovoljstva i sreće, znanje, nadarenost, sposobnost - je li to čovjeku potrebno? Malo je onih koji će odgovoriti niječno. A može li se bilo što od toga kupiti, darovati, pronaći negdje na policama veletrgovina ili naručiti preko interneta?
 
Ima ljudi koji se pitaju "zašto Bog dopušta Zlo", pa čak i onih koji postavljaju pitanje ako je svemoguć zašto ne zaustavi Sotonu. Odgovor na to pitanje je: Zlo samo po sebi ne postoji. Ono je odsustvo Dobra. Kad bi Dobro ispunilo naša srca, u njima ne bi bilo mjesta za Zlo. Bog nam je dao razum i slobodnu volju i mi odlučujemo o tomu želimo li ga ili ne pustiti u svoja srca. I ostavljamo li time što ga ne želimo primiti prostor za ono što je protivno Bogu. Mada vjerujem da većina Vas čitatelja zna ovu anegdotu koja već godinama kruži društveim mrežama, čini mi se da bi bilo zgodno sjetiti je se baš sad, u ovo vrijeme neposredno pred Božić.
 

Profesor i student

 

Na Sveučilištu u Berlinu, jedan je profesor-ateist izazivao svoje studente pitanjem: "Je li Bog stvorio sve što postoji?"
Nakon što se jedan od njih javio i odgovorio potvrdno, profesor je opet upitao:
- Bog je sve stvorio?
- Da, profesore, odgovorio je student.
- Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. A sudeći prema pravilu da naša djela govore tko smo mi, Bog je zao, rekao je na to profesor.
Nakon toga student je zašutio, a profesor se pohvalio pred svima kako je uspio dokazati da je kršćanstvo samo mit i ništa više.
Javi se, međutim, jedan drugi student koji je podigao ruku i zamoli:
- Mogu li ja Vas nešto pitati, profesore?
- Naravno, odgovori ovaj.
Tada student ustane i upita:
- Profesore, postoji li hladnoća?
- Kakvo je to pitanje!? Naravno da postoji. Tebi nikada nije bilo hladno?, na to će profesor.
No, mladi se student nije dao zbuniti.
- Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je zapravo nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula je potpuna odsutnost topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo topline, odgovori student.
I prije nego je profesor došao do riječi, mladić nastavi:
- Profesore, postoji li tama?
- Naravno da postoji!, odvrati ovaj samouvjereno.
- Ne, profesore, tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu kako bi razbili bijelo svjetlo i proučili različite valne dužine boja. Ali ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. No, kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koje je prisutno. Tama je izraz koji čovjek koristi da bi pokazao što se događa kad svjetlo nije prisutno!, nastavio je student.
Zbunjen, profesor je zašutio, ali tišina nije trajala dugo.
- Profesore, postoji li zlo?, upita mladić.
Već nervozan, profesor gotovo ljutito odgovori:
- Postoji. Vidimo ga svaki dan u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U kriminalu i nasilju.
Student se nije dao zbuniti.
- Zlo ne postoji, profesore. Ili barem ne postoji samo za sebe. To je kao tama i hladnoća, riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera ili ljubav koje postoje kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je ono što nastaje kad čovjek nema Božje ljubavi u svom srcu.
Nakon ovoga profesor je ušutio i sjeo.
Legenda kaže da je mladi student bio genijalni Albert Einstein.
Na dobro Vam došlo porođenje našega Spasitelja Isusa Krista i novo ljeto Gospodnje!
 

Zlatko Pinter

Bre Plenkoviću, zar zaista ništa ne razumiješ?

 
 
U izjavi predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića u svezi zahtjeva gradonačelnika Vukovara Ivana Penave da se zabrani djelovanje srpske stranke DSS-a, jer je na samoj sjednici skupštini grada Vukovara izjavljeno da je „Oluja bila etničko čišćenje!“, samo djelomice „drži vodu“ tvrdnja da on podržava slobodu govora i ne namjerava zabranjivati rad političkih stranaka, ali promatrajući tu izjavu u širem kontekstu, treba konstatirati da je ona zapravo protuhrvatska i po nekim elementima se može okarakterizirati i kao izdajnička. Zašto? Pa evo razloga:
https://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/snrk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTlRNN01EQV8vOWFhMDNjYzcxNGM3ZjQ3Yjk1YmYzZTJjOWNiNDg0OWUucG5nkZMCzQSwAIGhMAE
Srđan Milaković
 
- Penava je pogriješio što je od Plenkjovića zatražio zabranu rada DSS-a, a Plenković je pogriješio što nije osudio protuhrvatski ispad dogradonačelnika Vukovara iz redova srpske manjine i predsjednika Demokratskog saveza Srba (DSS) Srđana Milakovića,  da je Oluja bila etničko čišćenje, već je to nazvao odnosno „proglasio“ slobodom govora!
- Ako je ono što je rekao Milaković, i to javno usred Vukovara, istina, onda je cijeli Domovinski rat bio zločinački, jer etnička čišćenja su zločinački akti?! A osobno vjerujem da nema normalnog čovjeka u Hrvatskoj koji za Oluju smatra da je etničko čišćenje, a ne legitimno oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske.
- Ako je pak ono što je rekao Milaković, i to javno usred Vukovara, neistina, što i jest, onda je to teška laž i uvrjeda države Hrvatske, što je kažnjivo prema važećim zakonima naše države, jer predstavlja laž izrečeno u cilju vrijeđanja i blaćenja ugleda i hrvatrske države i njenih institucija !
- Budući da nije moguće da obje gore navedene rečenice budu istinite, Plenković je vjerojatno namjerno, jer ne vjerujem da je toliko neuk, propustio da se odredi prema toj izjavi, pa time pozivajući se na „slobodu govora“ dao legitimitet Milakovićevoj tvrdnji o zločinačkom karakteru Oluje!
- Plenković je svojim krajnje „fleksibilnim“ tumačenjem slobode govora smetnuo s uma da bi u Njemačkoj bilo nemoguće da netko u Bundestagu izjavi da nije bilo holokausta u Njemačkoj, da bi bilo nemoguće da u izraelskom Knessetu netko izjavi da Izrael vrši etničko čišćenje prema Arapima, ili da u Kongresu SAD-a netko izjavi da SAD vrši zločine nad stanovništvom zemalja u kojima „uvodi“ demokraciju. Prešutnim prihvaćanjem da je Milakovićeva izjava „samo“ sloboda govora, a ne kazneno djelo, Plenković se priključio Milakoviću, Pupovcu i sličnim likovima koji slobodno, uvjetno rečeno, „četnikuju“ po Hrvatskoj, ulaze sa žutim trakama na sjednice Hrvatskog sabora, i govore o širenju ustaštva i fašizma po Hrvatskoj. To je nedostojno i čak nedopušteno za predsjednika bilo koje vlade u Hrvatskoj, od 1991. do danas !
-Plenković bi se trebao hitno javno očitovati o tome što misli o toj Milakovićevoj izjavi u Vukovaru, a ako to ne učini, jasno je da je opći dojam o njemu kao liku kojemu je pojam domoljublje nepoznat, ISTINIT! Sapienti sat!
 

Laslo Torma

"Ugrožen" je samo onaj dio Srba koji slijedi velikosrpsku politiku Pupovca, Milakovića, Ćurčića...

 
 
Predsjednik DSS-a i zamjenik gradonačelnika Vukovara, Srđan Milaković, na sjednici Gradskog vijeća, u utorak 18. prosinca 2018. pljunuo je u lice žrtvama Vukovara i cijeloj Hrvatskoj svojom drskom i bezočnom tvrdnjom kako je "Oluja" bila "etničko čišćenje Srba". Ništa iznenađujuće, nažalost, jer slične izjave smo slušali i ranije, ne samo od Milakovića, nego i od drugih političkih predstavnika Srba. Oni nastoje oprati krvave tragove svojih sunarodnjaka i zaštititi od sudskog progona krvnike koji su odsijecali glave, kastrirali naše civile i branitelje, ubijali zarobljenike (pa čak i malodobnu djecu i trudnice), one koji su počinili najveća razaranja i najgore zločine u povijesti Europe nakon Drugoga svjetskog rata. I ne samo to.
https://2.bp.blogspot.com/-nzZSZTSeRRs/VuggsFEL_kI/AAAAAAAAH6E/aOUM5kTVJTM34JJ51p7xyh6BmF4unAVmA/s1600/PUPOVEC%2BI%2BVUCIC.jpg
Njihova nakana (i to ne od jučer, nego unatrag 20 i više godina), jeste: krivotvoriti povijest, amnestirati velikosrpskog agresora i opravdati pokušaj stvaranja srpske terorističke paradržavne tvorevine na tlu Republike Hrvatske, pod izlikom svoje "ugroženosti" i uz tvrdnje kako su "Hrvati započeli rat". Vukovar je ovdje izabran kao ona najosjetljivija, uporišna točka. Ako im to uspije na gradu-mučeniku, dalje će sve biti samo stvar vremena i tehnologije. Metodologija velikosrpske propagande je nama Hrvatima jako dobro poznata, zar ne?
 
Za dožupana Vukovarsko-srijemske županije Đorđa Ćurčića, već se mjesecima piše po medijima kako je u vrijeme masakra nad našim ranjenicima, civilima i braniteljima na Ovčari bio tamo, a on sam ne želi odgovoriti javnosti i očitovati se je li to istina ili ne. Tek ove godine u okviru policije formirana je skupina inspektora koja se bavi masovnim zločinom na Ovčari (!?). Milorad Pupovac, opet, kao i uvijek, spreman je poput zapete puške skočiti u svakom slučaju kad se bilo gdje uhiti nekog Srbina pod sumnjom za ratne zločine i to proglasiti "pritiskom na srpsku manjinu". To što on čini nije pritisak na sudstvo i ometanje pravde!?
 
Danas je u Hrvatskoj "ugrožen" onaj dio Srba koji slijedi politiku Milorada Pupovca, Milakovića i Ćurčića. Njih je prema svim pokazateljima negdje oko 8-10% od ukupnog biračkog tijela srpske manjine, ali zahvaljujući zajamčenim saborskim mandatima i zastupljenosti u lokalnoj samoupravi, omogućeno im je da odlučuju u ime svih. No, što je s onom "šutljivom većinom" i kako to da su politički predstavnici Srba u Hrvatskoj po pravilu osobe sklone radikalizmu, pitanja su koja se kod nas ne analiziraju. Valjda da se ne bi "povrijedilo osjećaje" onih koji se ni danas nisu pomirili s postojanjem hrvatske države.
 
Srbi u Hrvatskoj imaju i druge političke opcije. Primjerice, Srpsku pravednu stranku čiji je predsjednik Nenad Vlahović, demokratski orijentiran i razuman čovjek koji želi voditi konstruktivnu politiku - ali to kod srpske manjine ne prolazi! Pravo pitanje jest: ZAŠTO? Zašto se Srpska pravedna stranka ne može izboriti za svoj program i dobiti povjerenje Srba u Hrvatskoj? Ona, doduše, postoji tek od svibnja 2014. godine, ali, čini se kako još dugo ne će imati značajnijeg utjecaja na biračko tijelo srpske manjine. Etnobiznismen i reketar svih dosadašnjih hrvatskih vlada (kako ga je svojedobno - 2012. godine - nazvao čak i Ivo Josipović, tadašnji predsjednik Hrvatske), Milorad Pupovac i njegovo društvo (bili oni iz DSS-a ili SDSS-a, jer sve je to ista ekipa s istim ciljevima), monopolizirali su političko zastupanje srpske manjine i to još uvijek funkcionira. Oni grade svoju strategiju na ucjenama, klevetama i tužakanju Hrvatske po svijetu i planski zatežu odnose s većinskim hrvatskim narodom i to je tako očito da nije vidljivo samo onomu tko pred tom činjenicom zatvara oči. Pupovac čak izigrava tutora drugim manjinama u saborskom Klubu nacionalnih manjina, dijeli lekcije svima oko sebe, a kad se potegne bilo kakvo pitanje vezano za velikosrpsku agresiju i srpske zločine genocida i etničkog čišćenja u ratu 90-ih godina, on se dohvati Drugoga svjetskog rata, NDH i mita o Jasenovcu.
 
Sjećam se stanja nakon one nesretne "mirne reintegracije" i vremena kad su četnici koji su u vrijeme okupacije vukovarsko-borovskog područja bili četničke vojvode, predvodnici zločinačkih postrojbi i aktivisti Šešeljeve Srpske radikalne stranke (poput Rade Leskovca - bivšeg predsjednika SRS za "Slavoniju, Baranju i Zapadni Srem") presvlačili svoju kožu poput zmija i postajali "demokrati". Sjećam se i ratnog četničkog vojvode iz zapadne Slavonije Veljka Džakule koji je nakon oslobađanja ovog dijela Hrvatske isto tako postao "demokrat", "nevinašce", pa čak putem medija nas Hrvate počeo podučavati "toleranciji" i "ljudskim pravima"! I svi ostali koji su se poslije propasti "SAO Krajine" uvukli u strukture postupili su slično - od Vojislava Stanimirovića, preko Gligorija Rnjaka, do drugih.
 
Mirnu reintegraciju, Zakon o općem oprostu i benevolentan odnos prema agresoru i zločincima iskoristili su kako bi nastavili ono što su činili u vrijeme rata i razaranja Hrvatske, samo drugim sredstvima - propagandom uz pomoć koje revidiraju povijesne činjenice i sebe prikazuju kao žrtve, a hrvatski narod optužuju za "etničko čišćenje"!?
Jako dobro znamo što se dogodilo s Vukovarom. To je jedinstven slučaj u novijoj povijesti Europe, da se s toliko sadizma, barbarski satire i ubija jedan grad, a njegovi žitelji izvrgnu višemjesečnom danonoćnom granatiranju (s kopna, vode i iz zraka). Na grad je ispaljeno oko 6,5 milijuna projektila raznih kalibara, iz svih raspoloživih oruđa - od topništva do zrakoplovnih raketa i bombi, ubijeno oko 3.000 osoba (uglavnom civila), stotine njih otjerano je u srpske logore, a i danas se ne zna sudbina 294 žrtve, broj silovanih žena i djevojčica i danas je nepoznat. Poslije okupacije grada počinjeni su grozni masovni zločini (Velepromet, Ovčara). Umjesto kažnjavanja zločinaca, mnogi od njih su se uvukli u policiju, lokalna tijela vlasti, sud…I sve se na kraju svelo na osudu Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina. Svi drugi zločinci - stotine njih, ostali su nekažnjeni. Od strane srpske manjine i njihovih političkih predstavnika ne samo da nikad nije bilo nikakve osude tih zločina, nego čak ni elementarne solidarnosti prema preživjelima. Oni jednostavno šute i ne žele reći što znaju, pa niti o onima za čije se kosti i danas, 28 godina nakon nestanka ne zna.
 
Nažalost, samo rijetki progovaraju istinu, a i oni nakon toga nailaze na negativnu kampanju svojih sunarodnjaka. Časni i hrabri branitelj, Srbin i pravoslavac, junak Domovinskog rata koji je branio Vukovar, veteran 204. brigade i umirovljeni časnik HV, Predrag Mišić doživljava napade kad god javno izusti koju riječ. Nedavno ga je verbalno izvrijeđao i spomenuti dogradonačelnik Srđan Milaković, stavljajući pod sumnju njegovu nacionalnu i vjersku pripadnost!? Dakle, da bi bio "pravi Srbin" moraš pljuvati po Hrvatskoj! To su temelji na kojima se gradi suživot i budućnost!?
 
U Osijeku je na hrvatskoj strani tijekom agresije ubijeno 1.262 građanina (uglavnom Hrvata) i za te zločine nije kažnjen nitko, ali "najveći zločinac" na kraju je ispao general Hrvatske vojske Branimir Glavaš koji je optužen po "objektivnoj zapovjednoj odgovornosti" (kao zapovjednik Kriznog stožera za Slavoniju i Baranju) za smrt 3 Srbina I ta 3 Srbina i njihove sudbine bacili su u sjenu onih 1.262 žrtve! Je li to normalno!? Danas smo svjedoci kako se i u samome Hrvatskom Saboru Glavašu ispred imena i prezimena gotovo obvezno dodaje prefiks "osuđeni ratni zločinac"! On je u glavama mnogih veće zlo od krvnika koji su masovno ubijali, odsijecali glave, kastrirali, klali i komadali žrtve, ubijali djecu i trudnice, silovali, rušili, palili, pljačkali, progonili civile, otvarali logore.
 
Kad je riječ o etničkom čišćenju, sve Srbe u Hrvatskoj koji su na liniji Milakovića, Ćurčića i Pupovca treba upitati: Tko je razorio trećinu Hrvatske, ubio preko 15.000 hrvatskih građana, protjerao (do kraja 1991. godine) više 650.000 Hrvata i građana drugih nacionalnosti s okupiranih područja, pobio više od 1.000 Hrvata u UNPA zonama, silovao, tjerao ljude u logore u Srbiju i tamo ih zvjerski mučio!? Tko je od 17. kolovoza 1990. godine do 4. kolovoza 1995. godine provodio terorizam, ubijao, rušio, pljačkao, palio i silovao po Hrvatskoj koja je od 15. veljače 1992. godine bila međunarodno priznata država (u svojim granicama), a od 22. svibnja iste godine i punopravna članica UN-a? Tko je počinio masovne zločine? Tko je ubijao u Sotinu, Bapskoj, Tovarniku, Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, Nuštru, Tenji, Dalju, Aljmašu, Erdutu, Antinu, Lovasu, Ćelijama, Voćinu, Četekovcu, Balincima, Kostrićima, Baćinu, Petrinji, Joševici, Nadinu, Škabrnji, Širokoj Kuli, Saborskom, Slunju i stotinama drugih mjesta diljem okupiranih hrvatskih područja!? Tko je danonoćno, mjesecima razarao Vukovar, Vinkovce, Osijek, Sisak, Gospić i druge gradove? Tko je ubio 402 djeteta? Tko je odsijecao ljudima glave, razapinjao ih na vagone i potom gađao ručnim bacačima, tko je ubijao civile, ranjenike, branitelje, kastrirao ih i činio druga neljudska nedjela?
 
Jesu li to bili čini "ugrožene srpske nejači" ili razularene koljačke rulje željne krvi koja je opijena bolesnom mržnjom krenula uništiti sve što nije srpsko i ostvariti bolesnu ideju "Velike Srbije"? Je li, na koncu, VRO "Oluja" uzrok ili posljedica svega onoga što se događalo u gotovo punih 5 godina (od 17. kolovoza 1990. do 4. kolovoza 1995. godine) na prostorima koje su zaposjele srpske terorističke skupine pod vodstvom Milana Martića i njegove družine? Svakomu tko ima imalo zdravog razuma a bio je sudionik ili barem promatrač svega što se događalo 90-ih godina u Hrvatskoj, ovo pitanje ne treba ni postavljati. Istina se zna. No, čini se da se ono ipak mora ponavljati zbog Srđana Milakovića, Đorđa Ćurčića, Milorada Pupovca i njihovih istomišljenika, ali i zbog svih onih Srba koji se smatraju lojalnim građanima Republike Hrvatske.
 
Dragi moji sugrađani srpske nacionalnosti, svi vi koji ste bili i ostali lojalni građani i živite u ovoj zemlji, u njoj odgajate djecu i gradite budućnost sebi i svojim potomcima: JE LI VRIJEME DA PREKINETE ŠUTNJU? Pitam, napose i one časne Srbe, naše suborce i branitelje, svoju braću po oružju: ZAŠTO ŠUTITE I NE PODRŽITE SVOGA SUNARODNJAKA PREDRAGA MIŠIĆA? Mislite li zauvijek ostati taoci političkih lidera koji će vas u nedogled voditi u nove konflikte i sukobe? Hrvati se s ovim ponižavajućim položajem pomiriti ne će. Ne ćemo dopustiti inverziju povijesti i neće nam oni koji brane zločin i zločince docirati o "slobodama" i "ljudskim pravima". Svi koji su činili zločine moraju biti kažnjeni. Točka.
Žrtva je šutjela više od 27 godina. Dosta je bilo! To bi trebalo biti jasno, kako političkim predstavnicima srpske manjine u Hrvatskoj, tako i njihovim biračima, a bogme i našoj Vladi na čelu s Andrejom Plenkovićem, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, saborskim zastupnicima i svima drugima koji u ovoj zemlji obnašaju vlast. Nas ne zanima tko je čiji koalicijski partner i komu koja ruka u Saboru treba da bi ostao u svojoj fotelji.
 
Obvezuju nas naše žrtve, oni koji i danas sreću na ulicama i u uredima javnih službi svoje krvnike i mučitelje, svi oni koji nose teški i preteški teret potrage za posmrtnim ostacima svojih najmilijih već više od 27 godina, obvezuje nas istina o prošlosti koju moraju znati naša djeca i unuci. Ne zato da bi ih trovali mržnjom prema bilo komu, nego stoga da im se u budućnosti ne ponovi ono što smo proživljavali mi 90-ih godina XX. stoljeća. Ne vratilo se i ne ponovilo nikomu - pa ni onima koji su nam sva ta zla napravili.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Srijeda, 20/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 856 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević